Tuesday 11 January 2011

Blogov rodjendan :)

Kao retko kada ovom prilikom se moje vreme i pravo vreme nalaze u saglasju : veoma cesto je to tako da to moje vreme ili zuri ili pak kasni u odnosu na ono koje merimo casovnicima i kalendarima. Najcesce ipak ono kasni i to jos mnogo vise no onaj nas pravoslavni tacnije julijanski kalendar : tako sam i pored svih napora do kraja kalendarske 2010. godine ja jos uvek bivstvovala negde u septembru. No, ovom prigodom ipak je doslo do nekog saglasja, sinhroniciteta izmedju dva kalendara : zaista imam osecaj da je od mog prvog kuckanja do danas proslo tih godinu dana. Tako Casa del poeta tragico danas slavi svoj prvi rodjendan te vas ja sve (drage blogo-prijatelje i slucajne prolaznike) pozivam na parce ove virtuelne torte :) 

Razlog za pokretanje ovog bloga za mene je bio dvojak - sa jedne strane bilo mi je izuzetno potrebno da ne mislim o izvesnim dogadjajima iz stvarnog zivota; sa druge to je bila zelja za sopstvenim internet prostorom koji bi, poput prostora u stvarnom zivotu, bio zaista my own. Pre ovog bloga imala sam svoju stranicu na izvesnom Tagged koji je zapravo drustvena mreza slicna Fejsbuku ali sa veoma brojnim mogucnostima personalizacije. Taj Tagged medjutim nije zaziveo na nacin i u meri na koji je to uspeo FB, koji u tom smislu predstavlja fenomen; no, meni se FB upravo stoga nije svideo sto je kod svih korisnika identican. Vise no sto je to licni prostor svakoga korisnika FB je mesto drustvenog povezivanja. Medjutim, Tagged je imao taj problem da je prostor predvidjen za pisanje bio relativno mali, kao i broj slika koji se mogao dodati tekstu. Bivsi da je i on , ipak, drustvena mreza, njegova namena i dalje nije bila prvenstveno namenjena kuckanju. Tako da sam jednog januarskog prepodneva u pretrazivac ukucala Blogger o kome jedva da sam nesto i znala. Moram priznati da mi se Blogger dopada te da ispunjava sve moje potrebe; za sada nemam nameru da ga zamenim nekim drugim, iako su mnogi blogeri u medjuvremenu posvedocili da je WP bolji. Ovde sam ja napravila svoj prostor u onoj meri u kojoj mi je to potrebno; sto se tice drugog pomenutog razloga - i u tome je ovaj blog uspeo obuzevsi me u meri u kojoj nisam ni pretpostavila da ce to moci.

Medjutim, postoji i jos jedan razlog koji iza ovog mog bloga stoji : potreba da se sacuva sve ono sto ja tokom vremena o raznim pitanjima iskopam naokolo :) Kod mene je to tako da me mnogo sta zaista zainteresuje do te mere da sam u stanju sate i dane da posvetim kopkanju po internetu,casopisima i knjigama o datoj temi. Naravno, tokom tog kopaknja naidje se na jos mnoge druge divne stvari koje onda takodje obuzmu moj um. Zapravo, to je jedan zacarani krug iz koga nikada ne izlazim. Da stvari budu gore i grdje na svu tu komplusivnu zainteresovanost dolazi i attention span of a butterfly, gde se vrlo cesto sve to zanimljivo sto iznadjem rasprsi u sve novim zanimljivostima te na kraju svega vecinu toga - zaboravim ili se svega secam samo vaguely. Napisati to sve sebi, sloziti sve lepo i smisleno, ono sto se zna i ono sto se sazna - bilo je nesto sto me je odvec mrzelo. No, ideja da se neke od tih trenutnih opsesija ili zanimanja sloze ovde gde neko mozda to i procita delovala je mnogo zanimljivije. Sve je bilo jedno da li ce zapravo neko to procitati no ideja da ce se mozda to i desiti je slicna onom stidljivom uzbudjenju kada se presvlacimo pred odskrinutim prozorom. Nije da zudimo da nas se gleda no ideja da se to moze odista i desiti, hteli mi to da priznamo ili ne, cini da se osecamo drugacije no kada te mogucnosti nema. Naravno, ono na sta nisam racunala jeste da cu ovde neke redovne citaoce ipak steci, a medju njima i ne malo, sada vec, blogo-drugara. Ovom prilikom zahvaljujem svima njima koji su trosili svoje vreme na ovom mom mestu i ostavljali komentare koji su mi uvek veoma dragi.

No, evo i neke statistike, one sa blogera jer ja drugu da koristim ne znam (jos uvek mi je veoma misteriozna pojava onaj Alex i sve u vezi istog:) Ne znam koliko od mojih 52 prijavljenih citatelja zaista cita moja pisanja - a to mi nije ni toliko vazno; svako cita ono sto ga interesuje i onda kada je raspolozen. Medjutim oni koji nisu prijavljeni a koji se pojavljuju u toj statistici umeju da budu prave enigme i izvor ne malo zabave. Zaista, kada se gleda preko kljucnih reci kako su neki od njih zabasali na moj blog jasno je da su se jako presli :) Tako da sam svesna da je od tih gotovo 27 000 klikova veliki broj zapravo - greska i slucajnost. Pa ipak, s obzirom da nemam FB i da, sve uzevsi, uopste nisam optimalna, sasvim sam zadovoljna i brojem prijavljenih i brojem poseta. Za ovo, medjutim, u velikoj meri imam da zahvalim i promociji od strane Valentine kao i uvek blagonaklonim pominjanjima od strane Amarilis  i podrsci nase Zverke te divnom druzenju sa Nevenom. Ovo nije sada prenemaganje (i mami i tati i psu) vec cinjenicno stanje te njima sleduje mozda malo vece parce torte :) Naravno, tu su i mnogi drugi koje sada necu sve pominjati a koji znaju ko su; svi zajedno  ucinili su ovo blogovsko iskustvo veoma lepim :)

No, evo i te statistike : sta je bilo ovdi kod mene najklikovanije :

Ovaj post nastao na brzinu, najvise zarad kuckalacke zavisnosti i zabave, apsolutni je rekorder. Sada se stanje pomalo popravilo no bilo je tako da je on zauzimao i citavu polovinu sveukupnih klikova. Trenutno je negde na jednoj cetvrtini no i dalje je najcesce i svakodnevno klikovani post. Naravno, to je stoga sto se tu pominju ti lepi muskarci sto je izgleda uvek uber popularna tema. Verovatno je da ni jedan post nece postici njegovu popularnost sem ako ne uzmem da napisem nesto na slicnu ali malo provokativniju temu. No, whatever - meni je bilo zabavno da ga kuckam, mnogima da ga citaju i - there it is. Uostalom, lepo je nekada izbaciti iz glave Tolstoje i Prustove i slicne i baviti se ovakvim stvarima. Svakomalo pa pravim neku listu koja me odmara i zabavlja. Nothing wrong with that, iako je, opste uzevsi, malo bizarno da je bas taj post najcitaniji kad ima, ja mislim, zanimljivijih tema od te.

Nastao iz istih razloga, na isti nacin i u isto vreme, ovaj blog takodje spada medju te lista - blogove koji me odmaraju i koji su mi zabavni. Ovaj je mozda malo ozbiljniji jer se ipak bavi literaturom i filmom (cesto i jednim i drugim) te me pomalo i cudi njegova popularnost. You are what you read. Lepo je prisecati se detinjstva i rane mladosti, te prvih zanesenosti. Ljubav prema knjizevnim likovima dosta govori, mislim, o onome ko smo.

Veoma sam srecna sto je ovaj blog o Subotici tako visoko na listi, mada sam mislila da ce njegov parnjak - onaj o Segedinu - biti zanimljiviji nasim ljudima. Subotica je divan, gospodski grad, koji zaista veoma volim i sada vec pomalo i poznajem. Nadam se da ce ovaj moj post, mozda, inspirisati nekoga da zaista i ode do ovog grada, obidje varos i Palic, okolne salase i vinski dvor. Do tada o Subotici se dodatno mozete obavestavati preko ovog sajta http://www.subotica.com/ koji se jos uvek gradi i razvija; posebnu cast mi predstavlja to sto mi se vlasnik ovog sajta obratio sa zeljom da ovaj moj tekst o Subotici na isti postavi. Od pre par dana ovaj blog sa mesta br. 3 nasao se tako i na toj adresi :)

Visoko rangiranje ovog posta za mene je potpuna enigma : tu sam bas dala sebi (i svojim jesenjim zanosima) na volju i licno ga smatram za vecinu ljudi poprilicno - dosadnjikavim. Izgleda ipak nije bio :) Kljucne reci po kojima je publika mogla do njega doci su takve da ne privlace cak ni manijake te zaista nemam objasnjenja za ovaj, zaista to mislim, fenomen.

Jedan od retkih blogova posvecenih umetniku. S obzirom da mi je profesija da se bavim istorijom umetnosti nekako od toga bezim. Verujem da i ovde popularnost posta imam da zahvalim Rafaelu, koji je uvek zanimljiv, ali i Vazariju koga jako volim. Cudi me (ali je to mozda i profesionalna deformacija) koliko malo ljudi za knjigu Djordja Vazarija uopste zna; kod nas su doduse prevedeni samo delovi ovog njegovog dela, oni o najpoznatijim umetnicima i arhitektima, no i to je sasvim dovoljno za prosecnog ljubitelja umetnosti. Preporucujem, stoga, Vazarija te navijam za to da neko na malom sajmu knjiga riskira tih 500 i nesto dinara za njegove Zivote.


Ovo su, dakle, tih prvih pet postova onako kako ih je bloger rangirao; slede potom i post o Orijent Ekspresu, koji mi je vrlo drag, a onda i onaj o Dante Gabrijel Rosetiju i njegovoj Lizi, koji mi je jos drazi.; negde u zacelju nalazi se post o Pesoi i kao poslednji stoji i jedan noviji,onaj koji je imao i najvise komentara -  Sta sve mozete raditi kad imate temperaturu 37 sa nesto. Nasuprot statistici evo i par onih koje ja licno volim,  najvise zbog teme,a koji nisu ni na jednoj listi :

o Novalisu i njegovom dnevniku koji sam citala pocetkom prosle godine, jedan veoma rani blog (kada jos nisu bili tako dugacki:)
o starom filmu snimljenom po delu Oskara Vajlda koji mnogo obozavam i oko koga sam se zaista potrudila da iskopam svasta
o dve veoma poznate Davidove slike, o Davidu, hemicaru Lavoazjeu i revolucionaru Mara
O Kventinu Krispu kome je posvecena Stingova pesma i Dzonu Hartu koji ga je na filmu predstavio dva puta



Volim i one o Tolstoju kao i one o Cvajgy&Rilkeu&Rodenu; oni su prava slika mojih preokupacija; no, shvatila sam da bih  za takve blogove, zbog silnih navoda, ipak trebalo odrediti jedno drugo mesto te sam oformila stranicu Bric-a-Brac po kojoj Gete putuje vec duze vreme i jos ce neko vreme tamo boraviti :)




Jedna blogovska godina zavrsena je a netom druga otpocinje. Sa zeljom da bude lepo i zabavno kuckati sa vama kao i do sada, za sada odlazim, obelezivsi, kako je i red, ovaj prvi blogov rodjendan !

Thursday 6 January 2011

Na Bozicnoj dokolici - Kosta N.Hristic, 6. januara 1923.

Sta mislite, koji se izmedju dva velika hriscanska praznika smatra za svecaniji i kome se upravo svet vise raduje, Uskrsu ili Bozicu ? To bi gotovo pre trebalo pitati nasu decu i unuke, jer mi, matori, narocito na ovoj sada skupoci, vise vodimo brigu o tome kako ce nas oni jevtinije stati nego o tome kako cemo se o njima bolje provesti. 

Neki dan, uoci Materica, vozi se u tramvaju jedan gospodin sa gospodjom. Vi znate da su u nasim tramvajima cesto cuju vrlo zabavni razgovori i vrlo sarene price. Jedan moj stari poznanik, besposlen "rentijer", redovno ce se provozati bar jedanput, ako ne i dvaput dnevno, od Cubure do Kalemegdana i od Kalemegdana do Cubure, samo da se naslusa tih tramvajskih prica i razgovora. Ti ga razgovori neobicno zanimaju i on voli da ih posle prepricava kad svrati kod "Krune" na odmor i melanz. On je i pricao o onoj gospodji i gospodinu. Ona, veli, drzi na krilu paket i kazuje muzu sta je sve kupila deci za Materice i koliko je platila za sve te igracke, koje ce deca polomiti jos istog dana. Muz joj na to primeti kako je video negde u izlogu vrlo lepe saonice za 400 dinara. "To im ti kupi za Oceve", rece mu zena osorljivo, ne setivsi se, u ljutini, da je i ovaj poklon placen iz njegovog dzepa, mal ako ona nije imala kakvu narocitu svoju "sparkasu". 

Nekada, u staro dobro vreme, i mi smo se radovali Matericama i Ocevima, ali su ih nasi stari docekivali sa mnogo manje brige, troska i kubure. Jos uoci samog dana, donese momak iz bakalnice Hadzi-Dimitrove ili brace Nikolajevica-Hadzi, punu korpu svakojakih djakonija i poslastica. To su vam smokve na vencu, urme, roscici, rahat-lokum, leblebije, badem, pecati od secera zuti i crveni, sudzuci nadeveni orasima i bademom. Sve se to rasporedi u jednake fiseke i cuva pod kljucem u dolapu. Deca, nestrpljiva, vec spremila uzice i jedva cekaju vece. A kad se smrkne, unosi slusce lojane svece u limenim ciracima i sa gvozdenim mumakazama, da se njima fitilj usekne kad svece pocnu da zmire. Mati u toploj sobi, svukla skurteljku i zadovoljno posmatra decu kako se tiskaju oko njenih nogu, da je vezu. I ona, da se odresi, vadi one fiseke i podjednako ih deli radosnoj deci.

To se gotovo isto ponavlja i o Ocevima i zadovoljstvo u kuci doista je bilo vece nego sto je danas sa ovim skupim igrackama, za koje jedva da bi stigla i ona trinaesta plata, uzaludna nada toliko njih u navecje Bozica i Nove godine.

Mi nismo znali ni za ove sada "bozicne jelke", za koje nas uveravaju, kako je to neki davnasnji slovesnski obicaj. Onda je uoci Bozica po kuci posipana slama i bacani po njoj orasi, deca se hvatala materi za skut, a jedno drugome za haljinu i pijukali za njom kao pilici za kvockom, castili se posnim rezancima i hlebom namazanim pekmezom, zadovoljni pospali i nocu se pripijali jedno uz drugo plaseci se miseva, koji po svu noc kloparaju s onim orasima po razastrtoj slami.


Pa onda su deca imala jos jedno veliko zadovoljstvo o Bozicu. Svako se od njih otimalo da bude polozajnik, obicno najblizim srodnicima ili prijateljima. Zenskoj deci ta je radost uskracena, posto samo muskarac moze biti polozajnik. On se cele noci trza iza sna da se ne uspava i ne odocni. Daleko pre zore on izlazi u mrak, prti po snegu koji je zavejao staze, pa hita kuci koju ce da polazi, kuca na prozor ili lepa na kapiju. Promrzao od zime, on otresa sneg sa nogu, ljubi ruku domacinima da im cestita Bozic i bezi toploj peci da otkravi pomodrele usi i ukocene prste.

A sad nasa deca spavaju na Bozic do neko doba dana u toplim posteljama posle veselo provedene veceri pored bozicne jelke. Polozajnik je danas obicno ili mlekadzija koji s kantom ulazi u kujnu ili berberin koji s priborom pod pazuhom dolazi da obrije jos sanjivog gospodina.
...

Iz :  Zapisi starog Beogradjanina, Koste N. Hristica

******************************************************************************


Ovim predivnim tekstom starog Beogradjanina Koste N. Hristica, o kojem sam jos i ranije pisala , zelim svima srecno Badnje vece kaogod i sutrasnji Bozic ! Na zalost nikakve starinske nase cestitke niti fotografije nisam pronasla te sam uz ovaj tekst postavila ruske bozicne karte kojih jos dosta vise mozete pogledati ovde. Nastavak ovog Kostinog teksta, koji nije vezan za Bozic, postavicu uskoro na Bric a brac; do tada tamo stoji jos jedan lepi njegov tekst, posvecen balu kneza Mihaila :) Uzivajte u praznicima ! Nas veceras cekaju gosti te za sada toliko samo :)

Hristos se rodi, prijatelji dragi ! Sve najbolje od nas dvoje  :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Oscar Wilde quote

Oscar Wilde quote
God knows; I won't be an Oxford don anyhow. I'll be a poet, a writer, a dramatist. Somehow or other I'll be famous, and if not famous, I'll be notorious. Or perhaps I'll lead the life of pleasure for a time and then—who knows?—rest and do nothing. What does Plato say is the highest end that man can attain here below? To sit down and contemplate the good. Perhaps that will be the end of me too.

Autorska prava

Creative Commons лиценца
Аutor bloga Casa del poeta tragico је Gradiva. Ovo delo je licencirano pod uslovima licence Creative Commons Autorstvo deliti pod istim uslovima 3.0 Unported.