tag:blogger.com,1999:blog-22354933998161615032024-03-14T09:51:18.944-07:00Casa del Poeta TragicoGradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.comBlogger87125tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-92112237378572551062011-10-22T14:39:00.000-07:002011-10-22T15:08:42.729-07:00Abbé Liszt : Vie Trifurquée<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: left;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-wspqS15QNX4C3PyNGCIKI0lst_tc7pwIybpHUep8AfqXQ3XKEHZVBS6WaoAscBpQWOZoq6Yl70wkovmOs1s9-wP1CnQeAszQdPhYC2gy7yxFZyrPYgFq71aEskJK_X5g8XHD0dxRrQwb/s1600/446px-Franz_Liszt_by_Nadar%252C_March_1886.png" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-wspqS15QNX4C3PyNGCIKI0lst_tc7pwIybpHUep8AfqXQ3XKEHZVBS6WaoAscBpQWOZoq6Yl70wkovmOs1s9-wP1CnQeAszQdPhYC2gy7yxFZyrPYgFq71aEskJK_X5g8XHD0dxRrQwb/s320/446px-Franz_Liszt_by_Nadar%252C_March_1886.png" width="237" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Franc List nekoliko meseci pred smrt, Nadar</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Šetajući desnom stranom prelepe <i>Andrássy</i> ulice u Budimpešti, a krećući se prema Trgu Heroja, u jednom trenutku stiže se do <a href="http://www.lisztmuseum.hu/en/"><i>Muzeja Franca Lista</i></a> : u broju 35 ulice <i>Vörösmarty</i>, u zgradi nekadašnje Muzičke akademije u kojoj je živeo i sam List, a koja izlazi i na ulicu Andraši, rekonstruisan je njegov poslednji budimpeštanski stan. U ovoj zgradi, koja je vršila funkciju akademije od kraja 1875. pa sve do 1907. godine, kada je premeštena na Trg Franca Lista gde je se i danas nalazi, List je živeo svega pet godina, do svoje smrti 1886. godine. Međutim i to nije značilo da je on tamo bio često - on je živeo, kako je on to zvao, <i>Vie trifurquée </i>:<i> </i>od 1869. godine živeo je između Budimpešte,Vajmara i Rima. Tako da je ovaj muzej, ovaj poslednji Listov budimpeštanski stan, u okviru akademije gde je i predavao, bio jedan od tri njegova stalna boravišta. Na prvom spratu ove zgrade, nalazi se nekoliko soba nameštenih otprilike onako kako su izgledale Listove sobe dok je on u njima boravio : tu je njegov nameštaj, njegovi instrumenti, brojni portreti, biste i druge, sitnije stvari koje su mu pripadale, aranžirane po ugledu na jednu sliku iz časopisa <i>Magyar Szalon</i> i dostupne opise. Ovu zbirku predmeta iz koje je nastala prvo memorijalna soba pa potom i današnji muzej, poklonio je akademiji List sam, svojim zaveštanjem. Sentimentalno vezan za Mađarsku, Budimpeštu i akademiju - kojoj je bio jedan od osnivača i predavač koji nije želeo da primi nikakvu platu za to - List je poželeo da sve što ima njima i ostavi. Od tog početnog jezgra poklonima i otkupima tokom godina rastao je i ovaj mali ali beskrajno šarmantni muzej : često potpuno zaboravljen pri obilascima Budimpešte i skrajnut u <i>itinirerima</i>, on je jedno od onih skrivenih i tihih mesta gde retko ko zalazi ali gde se, upravo stoga, doživljava efekat vremeplova. Naročito je lepo to što se u obližnjoj koncertnoj dvorani održavaju još uvek časovi i koncerti, tako da nije redak slučaj da se u sred obilaska muzeja začuje muzika dok svake subote u 11h pre podne sam muzej ogranizuje koncerte.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY3Yq8Ktz3w2FxfFEPBxcqfDbAgk4Fy3rznq5PslikIQuDPzGTgMoZEJwc4Bqn1P_tQDHPkQP-qUPomD6xKKxP847BwzOOLCqWp1YezKpOuWpV4wGnYdPu83LB2L8WwjYFvosyObN23LUX/s1600/muzeum_16.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="220" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY3Yq8Ktz3w2FxfFEPBxcqfDbAgk4Fy3rznq5PslikIQuDPzGTgMoZEJwc4Bqn1P_tQDHPkQP-qUPomD6xKKxP847BwzOOLCqWp1YezKpOuWpV4wGnYdPu83LB2L8WwjYFvosyObN23LUX/s400/muzeum_16.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Originalna Listova tabla sa vremenom primanja na dva jezika <br />
koja je nekadstajala na vratima stana a sada preko puta ulaza u muzej</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Između ostalog u <i>Muzeju Franca Lista</i> mogu se videti i njegova tri klavira od kojih su dva čuvena <i>Chickering</i> instrumenta - poznate američke firme koja je uvela kao novinu snažne ramove od kovanog gvožđa. Kako piše u vodiču muzeja - jedan od ta dva klavira je sam Charles Francis Chickering dopremio Listu u Rim, na Božić 1872. godine. List, međutim, nije imao mesta za ogroman klavir u svom rimskom prebivalištu, te ga je poslao na seosko imanje jednog svog prijatelja. Nakon Listove smrti i taj je klavir pristigao u Budimpeštu kao poklon muzičkoj akademiji. Tu je takođe i jedan <i>Boesendorfer </i>klavir - po nekim svedočenjima List je uvek imao u svom stanu jedan ili dva instrumenta ovog proizvođača, naročito u primaćoj sobi ovog stana u Budimpešti, gde je držao časove klavira. Ludvig Boesendorfer bio mu je prijatelj, stoga ne čudi ni to da što se u ovom muzeju može videti i jedinstveni sto za pisanje koji je ovaj načinio samo za Lista, sa malom klavijaturom na mestu jedne od fioka, a od orahovog drveta. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
To da su ovi poznati graditelji instrumenata bili Listovi prijatelji i obožavatelji - to uopšte i ne čudi kada se zna da je List bio, smatra se i dalje, najbolji pijanista koji je ikada seo za klavir. Poznato je da njegov prijatelj Šopen, zatvoren u sebe i prepun ankksioznosti i strahova, uopšte nije voleo da nastupa i izvodi svoja dela - mnogo je više voleo kada bi ih izvodio List. Pored ostaloga veoma je važan i Listov rad na prevodu velikih muzičkih dela u dela za klavir - on je upravo bio taj koji je klavir kao instrument popularisao i na taj načun ga, da tako kažem, izvukao na scenu. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiexwRcvkWbYuNlKE5YUj9aWWJpwaJfvy8AyfeMIlSJcNkjLsfnaJW8jdEU40dZ-OrpETnrbVWLo85HK-QFODtosQj-iMplj-5DN5RQIeSwerUHfGZUTTxPAgLumr_c-6UYwu6_lF0Vd18c/s1600/483px-LisztLitho.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiexwRcvkWbYuNlKE5YUj9aWWJpwaJfvy8AyfeMIlSJcNkjLsfnaJW8jdEU40dZ-OrpETnrbVWLo85HK-QFODtosQj-iMplj-5DN5RQIeSwerUHfGZUTTxPAgLumr_c-6UYwu6_lF0Vd18c/s320/483px-LisztLitho.JPG" width="258" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">List, 1832. godine</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Još kao sasvim mali - imao je tek 9 godina - Franc je već nastupao po Evropi kao mali virtuoz, <i>wunderkind</i>. Kažu da je kao čudo od deteta List nastupao i kod nas na otvaranju <a href="http://www.kastelecka.com/">Kaštela Ečka</a> kod Zrenjanina, dvora vlastelina Lazara Agoštona, sada divno obnovljenog. Njegov otac Adam - koji je svirao čak četiri instrumenta i poznavao lično Betovena i Hajdna - otpočeo je s prikazivanjem svog sina u Bratislavi, gde je mali List odmah zadobio pažnju ljubitelja muzike i mecena. Sa svojim ocem List se tako preselio u carski grad Beč, gde mu je, između ostalog, kompoziciju predavao Antonio Salijeri. Franc je u Beču doživeo veliki uspeh, te je i sam upoznao Betovena i Šuberta; u tom gradu ostao je sve do očeve smrti, kada se preselio u Pariz. na žalost, tada su se za neko vreme prekinula njegova gostovanja - zbog nedostatka novca po cele dane je držao časove klavira tako da nije imao vremena za priređivanje koncerata, kao ni za komponovanje. Kao da loša finansijska situacija nije bila dovoljna, Franc se u tom periodu okrenuo i boemskoj strani Pariza družeći se sa Viktorom Igom i Hajneom, počeo je da pije i puši, uspeo je da se zaljubi nesretno i skoro da umre - ko zna šta bi se sa njim na kraju svega i desilo da u jednom trenutku nije čuo uživo Paganinija i odlučio da bude - <i>Paganini klavira</i>. Savladao je sve trikove i tehnike velikih pijanista toga doba, sabravši ih, tako reći, sve u sebe jednog. A počeo je i da komponuje.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgS5HwdPWRpvLVbjOC_iDhcX29AerPtclnUgKGgUWdE9lNALIhLjjGrYqEwQf7PvxTjrpDSok7OCI3fNOwYPiaTcd-eIegZRp8BcjLX4jHmLXNlYOCsdfvKn-wGrhHOB_jms4RPoyrU2Mk/s1600/490px-Franz_Liszt_by_Herman_Biow-_1843.png" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgS5HwdPWRpvLVbjOC_iDhcX29AerPtclnUgKGgUWdE9lNALIhLjjGrYqEwQf7PvxTjrpDSok7OCI3fNOwYPiaTcd-eIegZRp8BcjLX4jHmLXNlYOCsdfvKn-wGrhHOB_jms4RPoyrU2Mk/s320/490px-Franz_Liszt_by_Herman_Biow-_1843.png" width="261" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">List, 1843. godine </td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Vrhunac Listove pijanističke karijere usledio je u periodu od 1840. do 1947. godine; tokom ovih osam godina, veruje se, nastupio je više od hiljadu puta - sasvim dovoljno da kontinentom zavlada prava <i>listomanija</i> : svi su želeli da čuju i vide Franca. To je, zapravo, otišlo toliko daleko da bi se Franc mogao sasvim slobodno nazvati <i>pop</i> zvezdom toga doba : kao što se to dešava i sada u publici su se dešavali napadi histerije, žene su plakale, muškarci bili u stanjima povišene osećajnosti, svi su njime bili potpuno opčinjeni - do te mere da su se tukli za delove njegove odeće ili akcesoara. Pored ostalog, List je izgleda veoma privlačio dame iz visokog društva - sa jednom groficom već je imao i troje dece, od kojih će ćerka Kozima kasnije da se uda za Vagnera i probudi silne emocije kod mladog Ničea. Jedna druga princeza, sa kojom je oformio životnu vezu, nagovorila ga je da ovu svoju burnu karijeru prekine te da se posveti komponovanju. Naglasak na ovoj ženskaroškoj<i> </i>strani Franca stavljen je i u inače poprilično loše ocenjenom i prihvaćenom filmu iz 1960. u kome ga glumi Dirk Bogard - <a href="http://www.youtube.com/watch?v=jH4RwjOsOs8&feature=player_embedded"><i>Song Without End</i></a>. Međutim, mnogo slađi od toga jeste kratki nemi film iz 1925. godine <i>Franz Liszt</i>, baziran na stvarnoj ljubavnoj priči koju je mladi Franc List doživeo sa izvesnom Karolinom, koja mu je bila učenica a kojoj otac nije dozvolio vezu sa mladim učiteljem klavira :</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="360" src="http://www.youtube.com/embed/PVni1vngD-c" width="480"></iframe>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgHH098JH0GWtECEY-bZMkj1wUWIu_XQx0j6KRUdPTGYONiVnHjj7M6AifW4sVoiSNTsXM94vW-0uWOOez6R-ekQtOmWDffNa2U8U54mPzkkp3YMpdpm-U27J2li0E-jWXETfVxoPpx17Q/s1600/Franz_Liszt_by_Pierre_Petit.png" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgHH098JH0GWtECEY-bZMkj1wUWIu_XQx0j6KRUdPTGYONiVnHjj7M6AifW4sVoiSNTsXM94vW-0uWOOez6R-ekQtOmWDffNa2U8U54mPzkkp3YMpdpm-U27J2li0E-jWXETfVxoPpx17Q/s320/Franz_Liszt_by_Pierre_Petit.png" width="231" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">1870.</td></tr>
</tbody></table>
Otkud sada, neko bi mogao pomisliti, nakon svog tog glamura, popularnosti i uspeha kod žena da starog Lista u ovom filmu nazivaju <i>Abbé Liszt</i> - otac List - i šta će on u tom manastiru ? Šezdesete godine 19. veka bile su veoma teške za Lista - i pored toga što je tokom svoje burne koncertne karijere zaradio toliko novca da je koncerte i časove sada davao samo besplatno i u dobrotvorne svrhe, List nije bio sretan - u manje od godinu dana umrli su mu sin i kćer. Depresije i duhovna preispitivanja u kojima se nalazio u ranoj mladosti sada su ga ponovo obuzeli te je on odlučio da se povuče od sveta. Živeo je u manastiru <i>Madonna del Rosario </i>u Rimu, priključivši se još nešti ranije franjevačkom redu. Zato su ga ponekad zvali <i>otac List</i> - iako nikada nije bio ni opat ni otac-sveštenik.<br />
<br />
Njegov trostruki život, pomenut na početku priče, od kojih se jedan odvijao u Budimpešti, gde je držao časove, drugi u Rimu, u tom manastiru a treći u Vajmaru - gde je takođe držao časove, otpočeo je 1869. godine. na taj način je, dakle, proveo poslednjih 17 godina života. Umro je u Nemačkoj, 1886. godine.<br />
<br />
<div style="text-align: right;">
</div>
Legenda o Listovoj pijanističkoj virtuoznosti opstala je do danas - sada, naravno, više nema onih koji su Lista mogli da čuju uživo a on sam umro je pre nego što je njegovo sviranje moglo biti tonski zabeleženo. To je naravno velika šteta, jer ovako možemo samo da sanjamo kako je to zvučlo kada Franc List sedne za klavir.<br />
<br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh88fLEVj5JirVWoKiyCvz1mrC6nZwH5ZNXt-4MXJhzG_dq9ZUlemgoizGkQHcdD5N5RLOhtUsQCHviIO80FAvGIEUnQeAbU1j-kNZZPQOuBlkuCJoxhVW2RUsWiEh-MkD5I1a_U8N89ahl/s1600/Liszt_at_the_Piano.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="238" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh88fLEVj5JirVWoKiyCvz1mrC6nZwH5ZNXt-4MXJhzG_dq9ZUlemgoizGkQHcdD5N5RLOhtUsQCHviIO80FAvGIEUnQeAbU1j-kNZZPQOuBlkuCJoxhVW2RUsWiEh-MkD5I1a_U8N89ahl/s320/Liszt_at_the_Piano.JPG" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">List za klavirom, Jozef Danhauzer, 1840</td></tr>
</tbody></table>
Međutim, postoji jedna veoma simpatična slika - Franc sedi za klavirom, <i>fantazira - </i>kako se kaže u naslovu, dok su oko njega sakupljeni razni poznati ljudi epohe : naravno - Žorž Sand, koja je progonila njegovog prijatelja Šopena; možda njen muž Alfred De Mise - ili je to pak Dima Stariji; potom Berlioz ili Viktor Igo - obojica moguća jer su mu bili veoma bliski prijatelji; tu su takođe i Paganini, koji ga je onako inspirisao svojom virtuoznošću, i Đoakino Rosini; bista Betovena stoji na klaviru - kao što je stajala i u njegovim sobama u Budimpešti, iako ne baš tako ogromna : List je bio veoma vezan za Betovena - njegova velika koncertna karijera započela je stoga što je želeo da novčano pomogne spomenik Betovena u Bonu; druge dve prisutno-odsutne ličnosti iz nešto dalje prošlosti naročito su interesantne : to je portret Bajrona, koji je tu prisutan verovatno kao veliki romantičarski junak-pesnik, i statua Jovanke Orleanke. Ovo je, naravno, neki idealni grupni portret koji ne prikayuje nikakvi stvarni susret ili situaciju, već pre neku vrstu <i>umetničkog raja</i> : ove ličnosti zapravo nikada nisu bile u Beču sve u isto vreme. Ova slika je nastala po narudžbini Konrada Grafa, još jednog proizvođača klavira; interesantna je još i stoga što Konrad Graf nije bio baš najveći obožavatelj Lista koji je redovno uništavao njegove instrumente : za Razliku od Šopena koji je odmah po prispeću u Beč izabrao Grafov instrument i sa njime doživeo veliki uspeh, List je u više navrata u, kako se kaže, <i>dvoboju</i> sa njegovim instrumentima, iste potpuno uništavao. Pa ipak, na slici se ne nalaze ni Šopen, ni Klara Vik (kasnije Šuman) koji su oboje koristili Konradove instrumente i nalazili se u njegovom kao i Listovom krugu prijatelja. Štaviše, Konrad je upravo jedan lepi klavir poklonio Klari i Šumanu na dan njihovog venčanja a List je o Šopenu napisao knjigu. <a href="http://www.mozartpiano.com/articles/liszt.php">Ova slika</a> nalazi se u Berlinu; u <i>Muzeju Franca Lista</i> međutim, može se videti nekoliko Listovih portreta.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBiG28Cnumr8m7vQndIrKUbcB1-OkbXf4df_a42YFpsd-bIMGm1CcSov1V6kmssx0SLhFXf8jHQy8ffjLVSSccRGJGyC9TdkWF-C8LpaR0zAhESAWsBu6EFIM_Wek7SvCSPiPcOlLOe4x0/s1600/9896658664ea163ac085d6838530800_orig.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBiG28Cnumr8m7vQndIrKUbcB1-OkbXf4df_a42YFpsd-bIMGm1CcSov1V6kmssx0SLhFXf8jHQy8ffjLVSSccRGJGyC9TdkWF-C8LpaR0zAhESAWsBu6EFIM_Wek7SvCSPiPcOlLOe4x0/s320/9896658664ea163ac085d6838530800_orig.jpg" width="235" /></a></div>
Danas je bio 200-ti Listov rođendan; cela ova protekla godina bila je njemu posvećena, u svetu a i kod nas, da bi se vrhunac Listovih svečanosti u Beogradu dogodio u prethodna dva dana tako što su održani lepi koncerti i otkrivena <a href="http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=271&yyyy=2011&mm=10&dd=21&nav_id=551359">jedna bista</a> u parku Manjež. Tu bistu Lista poklonila nam je Mađarska, a istu takvu bistu ovim povodom dobila je i Varšava. Tako je na 200-ti Listov rođendan Beograd dobio Lista u istom parku gde je prethodno dobio i Šopena u jednoj sličnoj prilici. Drugari su tako zajedno smešteni u isti park, i to je baš lepo :) Pored filmova koje sam spomenula, postoji još jedan u kojemu se pojavljuje List, i to u izdanju koje najviše odobravam : to je relativno dobar (a svakako lep) film o Šopenu, u kome Lista igra Džulijan Sends a Šopena Hju Grant; Džulijan kao List je izuzetan izbor, Hju nešto manje. Film se zove <a href="http://www.imdb.com/title/tt0102103/"><i>Impromptu</i></a>, i eto to je moj predlog za proslavljanje Listovog rođendana, ako ga niste gledali i ako ga možete naći. To, poseta Manježu i, naravno, nešto snova ;)<br />
<br />
[Ako se nađete u Budimpešti svakako izdvojte malo vremena i za <i>Muzej Franca Lista</i>. Pored stalne postavke muzej organizuje i tematske izložbe - do 21. marta naredne godine trajaće trenutna postavka <a href="http://www.lisztmuseum.hu/en/exhibitions/periodic/4/">List i Budimpešta</a> . ]<br />
<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="360" src="http://www.youtube.com/embed/KpOtuoHL45Y" width="480"></iframe>
<br />
<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com7tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-5308692251438260692011-10-16T04:41:00.000-07:002011-10-16T05:46:02.981-07:00All art is quite useless<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfAyNFVO3-5-nu7duT5YNf57wpMV_MMH0Lf5hdcT4yIBsLc2noH-ERBjQl5-jU8QC5vFJ62AdYf4saDT_yOokNsG-wNe-OOlrjHbna_p6P25IKgRg7wXNGm8cASF9GcScC3GtdjuFRgn4/s1600/Oscar+Wilde%252C+1882.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="272" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfAyNFVO3-5-nu7duT5YNf57wpMV_MMH0Lf5hdcT4yIBsLc2noH-ERBjQl5-jU8QC5vFJ62AdYf4saDT_yOokNsG-wNe-OOlrjHbna_p6P25IKgRg7wXNGm8cASF9GcScC3GtdjuFRgn4/s400/Oscar+Wilde%252C+1882.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<blockquote>
<div style="text-align: justify;">
The artist is the creator of beautiful things. To reveal art and conceal the artist is art's aim. The critic is he who can translate into another manner or a new material his impression of beautiful things. </div>
</blockquote>
<blockquote>
<div style="text-align: justify;">
The highest as the lowest form of criticism is a mode of autobiography. Those who find ugly meanings in beautiful things are corrupt without being charming. This is a fault. </div>
</blockquote>
<blockquote>
<div style="text-align: justify;">
Those who find beautiful meanings in beautiful things are the cultivated. For these there is hope. </div>
<div style="text-align: justify;">
They are the elect to whom beautiful things mean only beauty. </div>
</blockquote>
<blockquote>
<div style="text-align: justify;">
There is no such thing as a moral or an immoral book. Books are well written, or badly written. That is all. </div>
</blockquote>
<blockquote>
<div style="text-align: justify;">
The nineteenth century dislike of realism is the rage of Caliban seeing his own face in a glass. </div>
</blockquote>
<blockquote>
<div style="text-align: justify;">
The nineteenth century dislike of romanticism is the rage of Caliban not seeing his own face in a glass. The moral life of man forms part of the subject-matter of the artist, but the morality of art consists in the perfect use of an imperfect medium. No artist desires to prove anything. Even things that are true can be proved. No artist has ethical sympathies. An ethical sympathy in an artist is an unpardonable mannerism of style. No artist is ever morbid. The artist can express everything. Thought and language are to the artist instruments of an art. Vice and virtue are to the artist materials for an art. From the point of view of form, the type of all the arts is the art of the musician. From the point of view of feeling, the actor's craft is the type. All art is at once surface and symbol. Those who go beneath the surface do so at their peril. Those who read the symbol do so at their peril. It is the spectator, and not life, that art really mirrors. Diversity of opinion about a work of art shows that the work is new, complex, and vital. When critics disagree, the artist is in accord with himself. We can forgive a man for making a useful thing as long as he does not admire it. The only excuse for making a useless thing is that one admires it intensely. </div>
</blockquote>
<blockquote>
<div style="text-align: justify;">
All art is quite useless. </div>
</blockquote>
<blockquote>
<div style="text-align: justify;">
OSCAR WILDE</div>
</blockquote>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Pismo koje je Oskar napisao čoveku po imenu Bernulf Clegg kasnije prerađeno i dodato romanu <i>Slika Dorijana Greja</i>, kao vrsta predgovora ili umetnikovog manifesta. Odatle potiče ono poznato <i>All art is quite useless</i>, koje je, međutim, najčešće grubo istrgnuto iz konteksta i stoga pogrešno interpretirano. Evo fotografija originala tog pisma i, za kraj, video u nekoliko delova sa čuvenim <i>De Profundis</i>, dugačkim pismom koje je Oskar iz zatvora pisao Bouziju.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirnl5juZQejdUMqXSPzPE689ntkqP4u59su2aF5nL6SJWk3Hyu5MG0fz-FVhDYXzkLVav4tmi23FPwg2Oz4yFkqekCYZMy3zavo2m3Lkdo-fYiL6yy3rlr7ygLl74Ov4puxjEgFSSv9cw/s1600/4233732663_8acee05522_o.png" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirnl5juZQejdUMqXSPzPE689ntkqP4u59su2aF5nL6SJWk3Hyu5MG0fz-FVhDYXzkLVav4tmi23FPwg2Oz4yFkqekCYZMy3zavo2m3Lkdo-fYiL6yy3rlr7ygLl74Ov4puxjEgFSSv9cw/s400/4233732663_8acee05522_o.png" width="291" /></a></div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5NVdKZaq3kLlmQGwI4y7SWEjeFL2wDIDCrTpKX5ruRWeLycUCYnELFlfdSvaVbCgD0jg2hd3PSvGcLKprh4RjUxGwYLAXHxmyfLWJYcscBmcpc2yJB6VYVFYnkz4eMmJfAQ8EuImQyu0/s1600/4234503868_c8376ede8a_o.png" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5NVdKZaq3kLlmQGwI4y7SWEjeFL2wDIDCrTpKX5ruRWeLycUCYnELFlfdSvaVbCgD0jg2hd3PSvGcLKprh4RjUxGwYLAXHxmyfLWJYcscBmcpc2yJB6VYVFYnkz4eMmJfAQ8EuImQyu0/s400/4234503868_c8376ede8a_o.png" width="296" /></a><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDRaZUHft9b2-cM8V-tVlMyTYBDiaqYd2ifzQ9ji7Sn5azrANnNXykrhT7GAMj1f6K3h7EKtQV2ioNZE2ujWEBLNS3VmtVrUEHIoULywXFtHda6WDYY6cPiIhxaTpc2yx_BPIJuVly8Oc/s1600/4233736087_8625e3908c_o.png" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDRaZUHft9b2-cM8V-tVlMyTYBDiaqYd2ifzQ9ji7Sn5azrANnNXykrhT7GAMj1f6K3h7EKtQV2ioNZE2ujWEBLNS3VmtVrUEHIoULywXFtHda6WDYY6cPiIhxaTpc2yx_BPIJuVly8Oc/s400/4233736087_8625e3908c_o.png" width="286" /></a></div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYoXePERh0HcC5g5dveGvqmd5QmfHNvw69oDvAz76Xop_V0hcBJwrPtHWb66Tn6-jIAVYF1ZNonyMTQ5FFAjiUdliPPnm7bLdyCK5gAhgtBPJTZtQF5EOX-sgQejLTjoYZIx0pJJ9tpCg/s1600/4233734603_d00753b327_o.png" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYoXePERh0HcC5g5dveGvqmd5QmfHNvw69oDvAz76Xop_V0hcBJwrPtHWb66Tn6-jIAVYF1ZNonyMTQ5FFAjiUdliPPnm7bLdyCK5gAhgtBPJTZtQF5EOX-sgQejLTjoYZIx0pJJ9tpCg/s400/4233734603_d00753b327_o.png" width="291" /></a><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="360" src="http://www.youtube.com/embed/0tz8x9oD5AQ" width="640"></iframe><br />
<br />
<br />
Danas je Oskarov rođendan.
<br />
<br />
See also :<br />
<br />
<a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/02/i-have-been-haunted-by-picture-of.html">I have been haunted by The Picture of Dorian Gray ...</a><br />
<a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/10/oscar-unhappy-prince-of-wit.html">Oscar, the unhappy prince of wit</a><br />
<a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/2011/03/tomb-of-keats-by-oscar-wilde.html">The Tomb of Keats, by Oscar Wilde</a><br />
<br />
+ dokumentarac :<br />
<br /></div>
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="480" src="http://www.youtube.com/embed/0hDKm1kmVRE" width="640"></iframe>
</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-18337643768458288472011-10-09T04:54:00.000-07:002011-10-09T04:54:49.388-07:00Djordjo Vazari - Životi slavnih slikara, vajara i arhitekata : Mikelandjelo, Sikstinska kapela, deo drugi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5TCw1BB8i5seCnOCZ7-4lW_HCJ4t67J2aF4dc3823GsQiXUy4DaLXZgQTxOqwfgt-Cqm33p2O6usZy4wycKjN6ITZgowLANLN3TcUQQqR_WLijfM0W-1PCP6YQiL9QsuZDbG0jJ3Ei7Q/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5TCw1BB8i5seCnOCZ7-4lW_HCJ4t67J2aF4dc3823GsQiXUy4DaLXZgQTxOqwfgt-Cqm33p2O6usZy4wycKjN6ITZgowLANLN3TcUQQqR_WLijfM0W-1PCP6YQiL9QsuZDbG0jJ3Ei7Q/s200/1.jpg" width="200" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Odvajanje svetla od tame</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Kompozicija ovog dela podeljena je na šest oslonaca sa strane, na kojima je izradio, u veličini od šest lakata, sibile i proroke, dok je na srednjem delu naslikao prizore od stvaranja sveta do potopa i Nojevog pijanstva; u lunetama je prikazao celu genealogiju Isusa Hrista. U kompoziciji nije primenjivao perspektivna skraćivanja, niti onde ima stalne tačke gledišta; kompoziciju je podešavao više prema figurama nego figure prema kompoziciji, zadovoljavajući se da nage i obučene figure izvede savršenim crtežom, stvarajući tako izvrsno delo koje se neće moći više izvesti niti se ikada izvelo i koje bi se teško moglo podražavati. Ovo delo je bilo i zaista jeste luča naše umetnosti i unelo je toliko koristi i svetlosti u slikarsku umetnost da je bilo dovoljno da obasja svet koji je stotinama godina bio u tami. I zaista, slikari ne treba da se više trude da traže nove invencije i izume, poze, odela figura, nove izraze i veličanstvenost različito naslikanih stvari, jer je sve to savršenstvo koje se u toj veštini može postići Mikelanđelo već dao. Ali sada treba da se divi svaki čovek koji ume da opazi lepotu figura, savršenstvo smanjivanja, izvanrednu oblinu oblika koji nose u sebi ljupkost i vitkost date u dobrim srazmerama, što se vidi kod lepih nagih tela koja je, da bi pokazao vrhunac i savršenstvo umetnosti, izradio u svim dobima različita izraza i oblika kako u licu tako i u stasu, dajući više vitkosti i glomaznosti u udovima, što se naročito izražava u vrlo lepim položajima njegovih figura, koje sedeći i okrećući se, pridržavaju neke festone od hrastovog lišća i žira - grb i znamenje pape Julija, pokazujući da je doba za njegove vlade bio zlatni vek, jer Italija tada nije bila u nevolji i bedi kao kasnije. Pojedine od tih figura drže neke medalje na kojima su izrađeni crteži u bronzi i zlatu, uzeti iz <i>Knjige o carevima</i>. Da bi pokazao savršenstvo umetnosti i veličinu božju, Mikelanđelo je naslikao kako Bog <b><u>odvaja svetlo od tame</u></b>, prikazavši ga u svoj njegovoj uzvišenosti kako raširenih ruku pridržava sam sebe i pokazuje ljubav i umetničku lepotu.</blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTuZ8D1K5IHfB70YCWwGnRNEBOdrtij8Y2l57OYmGjMB5YRysto-2pgOKDvZvOUbXjKci1j1WmA2O7yx78s9asNR4Gq8jn-K9Db3JSvAmsJFpLuXMsz3PbJr84DdMbtbQlBHe0yXJv03w/s1600/08_3ce8+%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="162" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTuZ8D1K5IHfB70YCWwGnRNEBOdrtij8Y2l57OYmGjMB5YRysto-2pgOKDvZvOUbXjKci1j1WmA2O7yx78s9asNR4Gq8jn-K9Db3JSvAmsJFpLuXMsz3PbJr84DdMbtbQlBHe0yXJv03w/s320/08_3ce8+%25281%2529.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Stvaranje sunca i meseca</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Na drugoj slici naslikao je sa mnogo razboritosti i talenta trenutak kada Bog <b><u>stvara Sunce i Mesec</u></b> pridržavan od mnogih dečaka, a izvanredna izgleda zbog skraćivanja ruku i nogu. Isto to izveo je kada je naslikao kako Bog u letu blagosilja zemlju i stvara životinje, gde zbog skraćivanja izgleda kao da se i on stalno okreće u svim pravcima kamo god čovek po kapeli pođe; tako je i na sledećoj slici, gde Bog <a href="http://www.wga.hu/frames-e.html?/bio/m/michelan/biograph.html"><b>odvaja zemlju od vode</b></a>; sve su to vrlo lepe figure, dostojne da budu izvedene jedino božanskom rukom Mikelanđela. </blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgopLE14zVAB2TQRl169FGpiuYzcBFWfYgEUOIu_5QNgWzWZhjy1fQW8YdDzW9AM1GfGOWDAqRBHyEZHLAsEGuqmfcFZ39qyocQseWYCSN9knE3yIC_cIATOGpazhXUCC8WqJqARkO0GZc/s1600/3.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="164" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgopLE14zVAB2TQRl169FGpiuYzcBFWfYgEUOIu_5QNgWzWZhjy1fQW8YdDzW9AM1GfGOWDAqRBHyEZHLAsEGuqmfcFZ39qyocQseWYCSN9knE3yIC_cIATOGpazhXUCC8WqJqARkO0GZc/s320/3.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Stvaranje Adama</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Ispod ove naslikao je <b><u>Stvaranje Adama</u></b>, gde je Bog prikazan kako ga nosi jedna grupa nagih dečaka koji izgledaju kao da pridržavaju ne samo jednu figuru, nego ceo teret sveta - kako nam se to čini zbog veličanstvenosti Božje i načina pokreta njegove ruke kojom je obgrlio nekoliko dečaka kao podupirući se, dok desnu ruku pruža prema Adamu prikazanom u takvoj lepoti, položaju i okolini da izgleda kao da je ponovo stvorio uzvišeni i prvi njegov Tvorac pre nego da potiče od četkice i crteža jednog čoveka. Ispod ove vidimo na jednoj drugoj slici kako iz njegovog rebra <b><u>stvara našu pramajku Evu</u></b> i zatim dve nage figure, jednu gotovo mrtvu zarobljenu snom, a drugu koja oživljuje i budi se, primajući Božji blagoslov. Kičica ovog vrlo talentovanog umetnika sasvim je istakla razliku između sna i budnog stanja, kao i koliko postojana i čvrsta može izgledati božanska uzvišenost prikazana na ljudski način. </blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCJ7dTjQSsJ5_waFEEhyphenhyphenH-PKojm_92WZX3GgA03874bSdIdob0s-0FzqF39UGflZP9Nz8Fh1hbMbGdiawopw6nHxjCmGy6Es_mzJ8izrrkVwLydxtbLFoYlbus0PDGoPpvDWU0OAjdlso/s1600/4.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="140" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCJ7dTjQSsJ5_waFEEhyphenhyphenH-PKojm_92WZX3GgA03874bSdIdob0s-0FzqF39UGflZP9Nz8Fh1hbMbGdiawopw6nHxjCmGy6Es_mzJ8izrrkVwLydxtbLFoYlbus0PDGoPpvDWU0OAjdlso/s320/4.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prvobitni greh i izgnanje iz raja</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Ispod ove vidimo kako Adam, na nagovaranje jedne figure pola žene i pola zmije, uzimajući jabuku, prouzrokuje smrt i svoju i našu, kao što se vidi i kako su on i Eva isterani iz raja; u likovima anđela ogleda se sa veličanstvenošću i plemenitošću izvršenje naređenja naljućenog Gospoda, dok držanje Adama izražava njegovo kajanje zbog greha, istovremeno sa strahom od smrti; isto tako se na želi odražava stid; plašljivost i želja da se preporuči dok grči ruke, sastavljajući ih u dlanovima, pognuvši vrat prema grudima, okrećući glavu prema anđelu, jer se ona više plaši pravde nego što ima nade u božansko milosrđe. Ništa manje nije lepa slika sa žrtvama kaina i Avelja, gde je prikazan onaj što nosi drvo, kao i onaj što sagnut potpiruje vatru i ostali koji kolju žrtvu; i ova slika svakako nije izrađena sa manje razmišljanja i brižljivosti nego ostale. </blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiK8Ak9oveTg-_dzxWWHbo5rED-72g6mGb2L_wmNw1rPYvrIR-AZFrNilAKY1E8FgCpD3QI64l389j6NTgPZ8csIVmQlTXEA4XwzB7hNZpb3SjG36O4mmQRIvXk0TbK9shVjLdj7spRFts/s1600/02_3ce2+%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="159" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiK8Ak9oveTg-_dzxWWHbo5rED-72g6mGb2L_wmNw1rPYvrIR-AZFrNilAKY1E8FgCpD3QI64l389j6NTgPZ8csIVmQlTXEA4XwzB7hNZpb3SjG36O4mmQRIvXk0TbK9shVjLdj7spRFts/s320/02_3ce2+%25281%2529.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Potop</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Istu umetnost i isti način rasuđivanja upotrebio je Mikelanđelo slikajući <b><u>Potop</u></b> , gde su prikazani razni načini umiranja ljudi koji, poplašeni užasom tih dana, pokušavaju na razne načine da spasu svoje živote. Na licima tih figura čita se da im je život prepušten smrti, a ništa manje strah, užas i prezir prema svemu. Prikazana je i samilost mnogih koji se međusobno pomažu, izvlačeći jedan drugog na vrh stene i tako tražeći spas; među njima se nalazi jedan koji, zagrlivši nekog polumrtvaca, pokušava da ga spase, što se ni u prirodi ne može bolje pokazati. </blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiWA82apT70boa9SY1RK8rdGvX9Nqe6cj7VJs4pYR5lANgClIRph7S1ailLdMmb5XYjtrg26PtwMk7slYY2-I4dTB2i510XCis8VzLGpzBRnj1ThTuULipKzVoZzmYsfNLCJKqk-yQgDO8/s1600/Noe.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="222" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiWA82apT70boa9SY1RK8rdGvX9Nqe6cj7VJs4pYR5lANgClIRph7S1ailLdMmb5XYjtrg26PtwMk7slYY2-I4dTB2i510XCis8VzLGpzBRnj1ThTuULipKzVoZzmYsfNLCJKqk-yQgDO8/s320/Noe.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nojevo pijanstvo</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Ne može se izraziti kako je dobro prikazana <b><u>priča o Noju</u></b>, koji opijen vinom spava otkriven, a kraj njega se nalazi sin koji mu se smeje, dok ga druga dvojica pokrivaju - slika i majstorstvo neuporedivog umetnika koje niko sem njega nije mogao nadmašiti. I pošto je, zahvaljujući stvarima koje je do tada uradio, dobio poleta, uzdigao se i pokazao još veći na slici gde prikazuje pet sibila i sedam proroka u veličini od pet ili još i više lakata, koji su svi u različitim pozama, a ističu se lepotom tkanina i raznolikošću odevanja, izvedeni čudesnom invencijom i rasuđivanjem, tako da onima koji ih shvataju izgledaju božanstveni. </blockquote><blockquote style="text-align: justify;"> </blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-_0mngqnSmdMa1V1DQ3y1o9-RPjyZDTH7Ac4cqa6OFMJ8J5qO7g-ukM2dv9gBkEI66XSR7apKuXJ9JWuTE4N6R7sREoYuxaickMy_nN0Z0Sc8VvoUoz7Z8UjSpLKc9NiTLN_8L4YkUp0/s1600/jeremija.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-_0mngqnSmdMa1V1DQ3y1o9-RPjyZDTH7Ac4cqa6OFMJ8J5qO7g-ukM2dv9gBkEI66XSR7apKuXJ9JWuTE4N6R7sREoYuxaickMy_nN0Z0Sc8VvoUoz7Z8UjSpLKc9NiTLN_8L4YkUp0/s200/jeremija.jpg" width="190" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prorok Jeremija</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Vidi se onde i <b><u>prorok Jeremija</u></b> kako sedi prekrštenih nogu, držeći jednu ruku na bradi, naslonivši lakat na koleno a drugu stavivši u krilo, dok mu je glava pognuta, tako da jasno pokazuje setu, zamišljenost i ogorčenje koje oseća zbog svog naroda. Isto su tako lepo naslikana i dva dečaka iza njega, kao i prva sibila ispod njega prema vratima; u njoj je hteo da predstavi starost i, pored toga što ju je obavio tkaninama, polazao je kako se njena krv usled godina već hladi, kao što i pri čitanju, pošto joj je vid već oslabio, približuje knjigu očima. Ispod re figure nalazi se stari <a href="http://www.wga.hu/frames-e.html?/bio/m/michelan/biograph.html"><b>prorok Jezekilj</b></a> sa vrlo mnogo draži u pokretu, bogato odeven, koji jednom rukom drži svitak sa proročanstvima, a drugom, koju podiže okrenuvši glavu, pokazuje da želi govoriti o uzvišenim i velikim stvarima; iza njega su dva dečka koja mu drže knjige.Ispod ovoga nalazi se jedna sibila koja, nasuprot eritrejskoj sibili o kojoj je gore bilo reči, držeći knjigu daleko od očiju, hoće da prevrne jedan list i, prebacivši jedno koleno preko drugog, razmišlja sa ozbiljnošću o onom što treba da napiše, sve dok jedan dečak koji se nalazi iza nje, duvajući u ugarak vatre, ne zapali svetiljku. Ova figura je izvanredno lepa zbog izraza lica, zbog načina češljanja i odevanja; mišice su joj gole i lepe kao i ostali delovi tela. </blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgr3KCvJgBnFf0_Av9cjDzZY7wmh8MHwepDaUsKp3OYkcbdZmYcxwo6kuLBO_9Jqdz1YZD4WvoniyQ-PI8FSLkXkD3TPk4m6IAZzQjYNPGT-GtqQ6XTd8xXNwCn-QC5J0ttDuKgHrREqa0/s1600/03_7pr3.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgr3KCvJgBnFf0_Av9cjDzZY7wmh8MHwepDaUsKp3OYkcbdZmYcxwo6kuLBO_9Jqdz1YZD4WvoniyQ-PI8FSLkXkD3TPk4m6IAZzQjYNPGT-GtqQ6XTd8xXNwCn-QC5J0ttDuKgHrREqa0/s200/03_7pr3.jpg" width="196" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prorok Joil</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Ispod ove sibile nalazi se <b><a href="http://www.wga.hu/frames-e.html?/bio/m/michelan/biograph.html">prorok Joil</a>,</b> koji zamišljen uzima jedan list i čita sa mnogo pažnje i ljubavi; iz njegovog držanja vidi se da nalazi veliko zadovoljstvo u onom što je napisano i izgleda kao živo stvorenje kada mnogo razmišlja o nekoj stvari. Iznad vrata kapele postavio je <a href="http://www.wga.hu/frames-e.html?/bio/m/michelan/biograph.html"><b>staroga Zahariju</b></a>, koji, tražeći u knjizi nešto što ne može da nađe, stoji sa jednom podignutom nogom a drugom spuštenom i u žurbi ne primećuje nezgodan položaj koji ga zamara. Ova figura izgleda vrlo lepo zbog starosti i dosta je krupna, u vrlo lepoj odeći sa malo nabora; onde je još jedna sibila koja, okrenuta s druge strane prema oltaru, pokazuje neke spise i nije ništa manje za pohvalu sa dečacima koji je okružuju nego što su druge sibile. Ali ko bude posmatrao proroka Isaiju iznad nje, utonulog u svoje misli, prekrstivši noge, držeći jednu ruku u knjizi kao znak dokle je čitao, podbočivši obraz drugom rukom, koju je laktom naslonio na knjigu, i na poziv jednog od dečaka koji se nalazi iza njega okreće samo glavu, ne pomerivši se inače - videće da su crte ove figure zaista uzete iz prirode, koja je prava majka umetnosti, i videće lik koji dobro proučen može ukazati u velikoj meri na sva pravila dobrog slikarstva. </blockquote><blockquote style="text-align: justify;"></blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaqZJwrzo0ugItBnVQmo0yXf93duJ0onttASgvFG-E5ukTpXv-bnlAfaUlNpTHs5ekXP2soYFKd1k515URE6K_6mbp5AtllUPl8L6jhIAZC4oYZ6LUlleKvlx83KMGfo-cgITvE4Kznzo/s1600/09_7si5.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaqZJwrzo0ugItBnVQmo0yXf93duJ0onttASgvFG-E5ukTpXv-bnlAfaUlNpTHs5ekXP2soYFKd1k515URE6K_6mbp5AtllUPl8L6jhIAZC4oYZ6LUlleKvlx83KMGfo-cgITvE4Kznzo/s200/09_7si5.jpg" width="197" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Libijska sibila</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Iznad ovog proroka jedna stara vrlo lepa sibila sedeći proučava knjigu sa izvanrednom ljupkošću, okružena sa dva dečaka u vrlo lepoj pozi. Ne može se zamisliti da bi se išta moglo dodati savršenstvu figure mladića koji predstavlja Danila; sa neverovatnim žarom on prepisuje u jednu veliku knjigu izvesne stvari iz nekih rukopisa; da bi podupro ovaj teret, Mikelanđelo mu je stavio jednog dečaka između nogu koji drži knjigu dok on piše - delo koje nikada neće moći izraditi kičica u bilo čijoj ruci, isto tako je vrlo lepa figura libijske sibile koja, pošto je ispisala celu veliku svesku koristeći mnoge knjige, pokazuje u ženstvenoj pozi kako istovremeno hoće i da ustane i da knjigu zatvori; vrlo teška stvar, da ne kažem i nemoguća za svakoga drugog osim za njenog tvorca. </blockquote><blockquote style="text-align: justify;"></blockquote><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgby_EJ8IRlZRaRGsUCYaYR3WdT84J8Cs06LQqR2k-7pthXqeVfQVYYIhp_T23nK0qX6xAZG9UKCNL8Cw7MFM_UiIlqOgRZEL_NVPP78HcLosgxVZwDlgGO6N6RQAfWqVcnppn8WubA5Ac/s1600/david.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgby_EJ8IRlZRaRGsUCYaYR3WdT84J8Cs06LQqR2k-7pthXqeVfQVYYIhp_T23nK0qX6xAZG9UKCNL8Cw7MFM_UiIlqOgRZEL_NVPP78HcLosgxVZwDlgGO6N6RQAfWqVcnppn8WubA5Ac/s200/david.jpg" width="175" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">David i Golijat</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Šta bi se moglo reći za četiri prizora u uglovima na osloncima tog svoda ? na jednom David sa svojom dečačkom snagom pobeđuje Golijata, odrubivši mu glavu na veliko iznenađenje nekih vojnika koji okružuju logor; isto tako su divne poze koje je izradio prikazujući <a href="http://www.wga.hu/frames-e.html?/bio/m/michelan/biograph.html"><b>Juditu</b></a> u drugom uglu, gde se vidi trup Holoferna, koji se bez glave trza, dok ona stavlja mrtvu glavu u kotaricu na glavi jedne svoje stare služavke koja, pošto je visoka, mor ad ase sagne da bi Judita mogla lako da dopre do nje; i ona, držeči ruke na teretu, traži da ga prekrije i, okrećući glavu prema trupu koji tako mrtav podizanjem jedne noge i jedne ruke stvara buku u šatoru, pokazuje u svom držanju strah od uzbune i od mrtvaca - slika zaista dostojna poštovanja. </blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjoZ1AEA2jTRenFHbUU-p4BpL9-qgvCHusKCej9eLkpSxhJvWyctJo8namz4f53VxuydasKfExD17cQbDIv596cJj1oM-_h4D5I0TlWqYOaOFdXR93nQmno3Y2a4MBESxXVFzSAGaPp-uA/s1600/mojsije.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="211" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjoZ1AEA2jTRenFHbUU-p4BpL9-qgvCHusKCej9eLkpSxhJvWyctJo8namz4f53VxuydasKfExD17cQbDIv596cJj1oM-_h4D5I0TlWqYOaOFdXR93nQmno3Y2a4MBESxXVFzSAGaPp-uA/s320/mojsije.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Bronzana zmija</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Ali još je lepša i božanstvenija od ove kao i svih ostalih jeste slika iznad levog ugla oltara na kojoj je prikazao priču o Mojsijevim zmijama; onde se vidi pokolj ljudi koji nastaje usled navale, peckanja i ujedanja zmija; onde se pojavljuje i ona <b><u>bronzana zmija</u></b> koju je Mojsije stavio na drvo; u ovom prizoru su živo prikazani razni načini umiranja ljudi lišenih svake nade zbog ujedanja zmija; vidi se kako bezbroj njih umire od vrlo jakog otrova, grčeći se i plašeći se smrti; da ne pominjemone kojima si zmije vezale nogei obavile ruke u položaju u kojem su bili, te ne mogu da se pomaknu; niti one vrlo lepe glave koje vapiju i, pognuvši se, predaju se očaju. Nisu manje lepi ni oni koji, gledajući zmiju, osećaju kako im se pri tome smanjuje bol i vraća život, te posmatraju zmiju sa vrlo mnogo ljubavi; među njima se vidi i jedna žena koju pridržava jedan čovek na takav način da se oseća kako joj je isto tako potrebna pomoć, kao i njegova želja da je vodi i pridržava zbog pretrpljenog straha i uboda.</blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbUSB-_6VjvNXljy7qQyV6jX4l2xiyjmCRhyU8WrKx2dkzJnIGDiCQ16lSWd9nb4zQ7XzLN1eG9KcH854ZbKCyEiOO65tZyzd7dZ-3e43KCz6S-24Ggblr17BciMExHlBlenRyyvverJw/s1600/10_1pe3.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="202" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbUSB-_6VjvNXljy7qQyV6jX4l2xiyjmCRhyU8WrKx2dkzJnIGDiCQ16lSWd9nb4zQ7XzLN1eG9KcH854ZbKCyEiOO65tZyzd7dZ-3e43KCz6S-24Ggblr17BciMExHlBlenRyyvverJw/s320/10_1pe3.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kažnjavanje Hamana</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Slično i na onoj slici gde je prikazao kako <b><u>Ahasver</u></b> u postelji čita svoje anale ima vrlo lepih figura, među kojima se vide tri lica koja za stolom jedu, a predstavljaju savet koji se sastao da oslobodi jevrejski narod i da obesi Amana, koga je Mikelanđelo izvanredno izveo u smanjenom obliku; stub na koji se on oslanja i ruka ispružena ne izgledaju naslikani nego živi i u reljefu, kao i noga kojom stupa napred, upravo kao i istali delovi tela u pozadini; figura koja je sigurno najlepša i najteža među onim teškim i lepim; ali suviše dugo vremena bi trajalo opisivanje tolikih lepih zamisli različito prikazanih, cela genealogija predaka, počevši od Nojevih sinova, da bi se pokazalo Hristovo poreklo; ne može se iskazati raznolikost koja se primećuje na tim figurama, tkaninama, izrazima lica i na bezbroj neobičnih i vrlo lepih novih zamisli; onde nema stvari koja nije izvedena sa talentom, a sve figure izrađene su vrlo lepo i umetnički, u smanjenom obliku i svaka stvar kojoj se divimo jeste dostojna hvala i zaista je božanstvena.</blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgj-xAx2Wz4KQUDRtEFH8MQQMbtJvO3gIParn5wYMj6BdyVp_39abe38fbB6Tf2tl0NQqYgzt8vB7uQz1DqXDngcvKD4wVlPaGRQMxTH5RXk6GyijlfO32U4KiKMNDtD2nZlByU8kljf5s/s1600/jona.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="198" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgj-xAx2Wz4KQUDRtEFH8MQQMbtJvO3gIParn5wYMj6BdyVp_39abe38fbB6Tf2tl0NQqYgzt8vB7uQz1DqXDngcvKD4wVlPaGRQMxTH5RXk6GyijlfO32U4KiKMNDtD2nZlByU8kljf5s/s200/jona.jpg" width="200" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prorok Jona</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Ali ko se neće diviti, ko neće biti zasenjen kada ugleda užasni izgled <b><u>Jone</u></b>, poslednje figure u kapeli ? Na mestu gde prav zid po samoj prirodi treba da bude nagnut prelazeći u svod, naslikan je kako se savija unazad, tako da zahvaljujući crtačkoj umetnosti, senkama i svetlosti izgleda izrađen na pravom zidu.</div><div style="text-align: justify;">O, zaista je srećno naše doba, o, blaženi umetnici, koji se s pravom morate zvati otkada ste u naše vreme mogli na izvoru tolike jasnosti da razgrnete tamu sa očiju i da vidite kako se , zahvaljujući tako divnom i jedinstvenom umetniku, ostvaruje sve ono što je bilo teško ! svakako zahvaljujući slavi njegovih napora, i vi ste poznati i cenjeni, jer je on skinuo onu traku koju ste nosili preko očiju svesti tako punih tame; otkrio vam je istinu od laži, koja vam je zamračivala razum. Zahvalite za to, dakle, nebu, i trudite se da u svim stvarima podražavate Mikelanđela.</div></blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote></blockquote></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-52867443103227525432011-10-05T15:41:00.000-07:002011-10-05T15:42:55.117-07:00Djordjo Vazari - Životi slavnih slikara, vajara i arhitekata : Mikelandjelo, Sikstinska kapela, deo prvi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div style="text-align: left;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTSs-E271bMJ5fEts1hJP6_A21OEFqLH2GxizLhqwNf8jOQNoq0v22m1M7Z_kOhC_b6k-ikyaHWusxkkS1CpX-rhpbiWftxpP02z_7nNeGE_sW6X1Pdu0It5cPYmK5nPufprZ3zw7QA1o/s1600/09julius.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: left;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTSs-E271bMJ5fEts1hJP6_A21OEFqLH2GxizLhqwNf8jOQNoq0v22m1M7Z_kOhC_b6k-ikyaHWusxkkS1CpX-rhpbiWftxpP02z_7nNeGE_sW6X1Pdu0It5cPYmK5nPufprZ3zw7QA1o/s320/09julius.jpg" width="237" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Papa Julije II, Rafaelo</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Kada se papa vratio u Rim a Mikelanđelo je završavao ovu statuu u Bolonji, Bramante, prijatelj i rođak Rafaela da Urbina, a s obzirom na to ne mnogo naklonjen Mikelanđelu, videvši da papa ceni i sve više veliča značaj njegovih vajarskih dela, naumi da u odsustvu Mikelanđela ohladi njegovo raspoloženje, tako da, kada se Mikelanđelo vrati, njegova svetost obustavi završavanje svoje grobnice, govoreći da to izgleda kao požurivanje smrti i da je pripremanje groba za života loš znak; Rafaelo i Bramante su toliko ubedili papu da je on, kada se Mikelanđelo vratio, odlučio da za uspomenu na Siksta, svoga strica, njemu poveri ukrašavanje svoda kapele koju je ovaj dao sagraditi u dvorcu; Bramante i drugi Mikelanđelovi suparnici smatrali su da će ga na taj način odvući od vajarstva u kome su i oni priznavali da je savršen; mislili su da će ga dovesti do očajanja, jer će, primoran da slika, a pošto nije imao iskustva u slikanju fresaka, što je bio manje cenjen posao, pokazati i manje uspeha nego Rafaelo; ali u slučaju i da uspe da posao uradi, oni su se nadali da će ga u svakom slučaju zavaditi sa papom i tako, bilo na jedan ili na drugi način, sprovesti svoju nameru da ga se oslobode. Kada se Mikelanđelo vratio u Rim, papa, odlučivši da zasada ne radi na završavanju grobnice, zatraži od njega da slikama ukrasi svodove kapele. Mikelanđelo, koji je želeo da završi grobnicu, a kome se slikanje svoda činilo velik i težak posao, pošto je u tom imao malo iskustva, pokuša da na svaki način strese taj teret sa svojih leđa preporučujući za to Rafaela. Ali ukoliko je on više odbijao, utoliko je više rasla želja pape, koji je bio uporan u svojim poduhvatima, a uz to još ponovo podstaknut od Mikelanđelovih suparnika, naročito Bramantea, tako da se, pošto je bio prek, na Mikelanđela gotovo naljutio. </blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Videvši da njegova svetost ostaje uporna, Mikelanđelo odluči da primi posao, a papa naredi Bramanteu da podigne skelu, da bi se moglo gore slikati, što on uradi probušivši svod i obesivši skelu o užad; kada je Mikelanđelo to video, upita Bramantea kako će, kada završi sa slikanjem zatvoriti rupe, na što ovaj odgovori : "o tome će se misliti kasnije", - i reče mu da se ne može raditi drugačije. Mikelanđelo shvati da se Bramante malo razume u te stvari ili da mu nije naklonjen, te ode papi i reče mu da ona skela ne stoji dobro i da je Bramante nije znao napraviti; papa mu u prisustvu Bramantea odgovori da je napravi na svoj način. Tako Mikelanđelo naredi da se skela podigne na podupiračima tako da ne dodiruje zid, a to je način kako se utvrđuju svodovi da bi se izvela mnoga lepa dela, koji je zatim pokazao Bramanteu i drugima; siromašnog drvodelju koji je ponovo napravio skelu snabdeo je Mikelanđelo sa toliko užadi , poklonivši mu ih, da je on, pošto ih je prodao, obezbedio miraz za svoju kćerku. </div></blockquote><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: justify;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPgp8Gkaz0l_zQk4G07xo7dgKlPRTAyYzgaSMMt2OijSJR9pcD7bx93hPE6CtmDKLwXx7NCa9aP6DNa8gYTNRzckrC2WcOKIOtCwxQFEJmVo-a18D355Rqr4jfDWET2kUUDoDYcWjDPwM/s1600/athens2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPgp8Gkaz0l_zQk4G07xo7dgKlPRTAyYzgaSMMt2OijSJR9pcD7bx93hPE6CtmDKLwXx7NCa9aP6DNa8gYTNRzckrC2WcOKIOtCwxQFEJmVo-a18D355Rqr4jfDWET2kUUDoDYcWjDPwM/s320/athens2.jpg" width="221" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Atinska škola, Rafaelo : Mikelanđelo</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Kada je Mikelanđelo pristupio izradi crteža za pomenuti svod, papa je želeo još da se sa strane skinu slike koje su ranije, u vreme Siksta, naslikali majstori i odredi da na ime troškova za sve poslove Mikelanđelo dobije petanest hiljada dukata ovu cenu utvrdio je Đulijano da San Galo. Zbog veličine poduhvata Mikelanđelo je bio primoran da zatraži pomoć, zato pošalje u Firencu po ljude, rešen da tim delom pobedi one koji su ovde ranije slikali, a da takođe i modernim umetnicima pokaže kako se crta i slika. Predmet koji je izabrao podstakao ga je da se sebi na čast, a umetnosti na sreću, uzdigne do tolike visine i da završi crteže koje je zatim hteo da izvede a fresko na zidu; pošto to nikada ranije nije radio, pozove iz Firence u Rim neke svoje prijatelje slikare da mu u poslu pomognu, kao i da mu pokažu kako se radi na zidu, pošto su neki od njih u tome imali iskustva; među ostalima to su bili Granačo, Đulijan Buđardini, Jakopo di Sandro, Indako Stariji, Anjolo di donino i Aristotile; pristupivši radu, on im dade neke stvari za probu. Ali, videvši da su njohovi napori bili vrlo daleko od njegove želje i da ga ne zadovoljavaju, odluči jedno jutro da uništi sve što su oni bili uradili, pa zatvorivši se i kapelu, nije hteo da im je više otvara, niti se u kući pojavljivao pred njima. Videvši da su izigrani i da šala suviše traje, oni odluče da se vrate u Firencu, na svoju veliku sramotu. </div><div style="text-align: justify;"></div><div style="text-align: justify;">Mikelanđelo reši da sam uradi ceo posao i, uloživši truda i znanja, sa mnogo uspeha privede ga kraju; u želji da nikom ne da povoda za pokazivanje svoga rada, nije se dao ni videti; zato je kod sveta svaki dan sve više rasla želja da ga vide. </div></blockquote><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: justify;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsV3RMlgswVbV2W5X-XlcxJMWMbUbQb_UKsMiZPeFF5BpZcdhuwVGa0J4g840XvPAnQUr_xB45e3tOX9vLZFYlFsImN6abHsArKr9KahPfR03wgWD3xx-PjtzHAJDKC65zqnR0NB6LMZg/s1600/5outsidf.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsV3RMlgswVbV2W5X-XlcxJMWMbUbQb_UKsMiZPeFF5BpZcdhuwVGa0J4g840XvPAnQUr_xB45e3tOX9vLZFYlFsImN6abHsArKr9KahPfR03wgWD3xx-PjtzHAJDKC65zqnR0NB6LMZg/s320/5outsidf.jpg" width="269" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Rekonstrukcija prvobitnog izgleda Sikstinske kapele</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Papa Julije je mnogo želeo da vidi rad Mikelanđela, i upravo zbog toga što je on to krio, papu obuze neodoljiva želja. Zato jednog dana pođe da vidi, ali mu vrata nisu bila otvorena, pošto Mikelanđelo nije hteo da delo pokazuje. Tako je i došlo do sukoba o čemu je već bilo govora, i Mikelanđelo je morao otići iz Rima, pošto nije hteo da svoj rad pokaže papi; prema onome što sam čuo od njega, da bi rasvetlio ovu sumnju, saznao sam da je trećina fresaka bila završena kada se počela pojavljivati neka plesan koja dolazi u zimsko doba usled severnog vetra. uzrok tome bio je rimski kreč koji se , da bi bio beo, pravi od travertina, i zato se ne suši tako brzo, a ako se pomeša sa pocolanskom zemljom kestenjaste boje , daje tamnu smesu koja, kada je tečna, vodenasta i kada je zid dobro natopljen, često u sušenju procvetava i na mnogim mestima izbacuje slane vlažne mrlje koje vremenom iščezavaju. Očajan zbog toga, Mikelanđelo nije hteo da nastavi rad izvinjavajući se papi da mu taj posao ne ide od ruke; zato mu je njegova svetost poslala Đulijana da San Gala, koji ga je ohrabrio da nastavi rad, pošto mu je objasnio usled čega je došlo do greške i naučio ga kako se plesan uništi. Kada je delo do polovine bilo završeno, papa, koji je uz pomoć Mikelanđela. penjući se na lestve nekoliko puta išao da vidi delo, jer je po prirodi bio nagao i nestrpljiv i nije mogao sačekati da delo bude završeno i da, kako se to kaže, dobije poslednji potez. </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Čim je kapela bila otvorena, pojuri ceo Rim da je vidi, a papa je došao prvi, ne mogavši sačekato ni da se slegne prašina koja je nastala usled rušenja skela; Rafaelo da Urbino, vrlo spretan u podražavanju, čim je video delo, promeni odmah svoj način rada i, da bi pokazao svoju veštinu, odmah poče slikati proroke i sibile u Crkvi dela Pače; Bramante tada pokuša da nagovori papu da drugu polovinu kapele poveri Rafaelu. Kada je Mikelanđelo to čuo, on se požali na Bramantea i ispriča šapi, nemajući pri tome nikakvog obzira, sve njegove mane u životu, kao i greške pri radu na arhitekturi koja je, kao što ćemo kasnije videti, Mikelanđelo morao da ispravlja prilikom građenja crkve San Pjetro. Ali papa, koji je svaki dan sve više cenio Mikelanđelov talenat, htede da on nastavi rad; i pošto je video otkriveno delo , verovao je da će Mikelanđelo drugu polovinu uraditi još bolje; i tako za dvadeset meseci Mikelanđelo potpuno završi sam ovo delo uz pomoć samo onih koji su mu mrvili boje. Ponekad se mikelanđelo žalio da zbog žurbe na koju ga je papa gonio nije mogao da završi onako kako bi on želeo, pošto mu je papa dosađivao, zapitkujući kad će biti gotov. I tako mu je jednom prilikom odgovorio da će završiti kada u umetničkom pogledu on sam sa sobom bude zadovoljan. "A mi želimo", - odgovorio je papa, - "da zadovoljite našu želju i završite brzo." i na kraju je dodao da će, ukoliko brzo ne završi, dati da ga bace sa skela. Mikelanđelo, koji se bojao papinog gneva a imao je i razloga, završi delo odmah, nemajući vremena da doradi ono što je još nedostajalo; srušivši ostatak skela, otvori kapelu na dan Svih svetih, gde je tog jutra papa služio službu na zadovoljstvo celog grada. </div></blockquote><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: justify;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLReNW39oDtRf4CgtHdSuNW5ORP33eK2OI2k0lqS2jqaZllSUWXYe2uA3E4yNycbQlAtOJQAtcprtPXo9uV3kokjTRoD4uWRRxHKfIkpshZWQQsDZqqQroZglod68F6SrNjzvInSJsLEQ/s1600/1chapel.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLReNW39oDtRf4CgtHdSuNW5ORP33eK2OI2k0lqS2jqaZllSUWXYe2uA3E4yNycbQlAtOJQAtcprtPXo9uV3kokjTRoD4uWRRxHKfIkpshZWQQsDZqqQroZglod68F6SrNjzvInSJsLEQ/s320/1chapel.jpg" width="238" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Unutrašnjost Sikstinske kapele</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Mikelanđelo je želeo da dotera još neke delove kada se osuše, kao što su to činili majstori na prvobitnim freskama, prelazeći polja, odela i vazduh ultramarinsko-plavim, a poneka mesta da ukrasi zlatom, što bi im dalo bogatiji i lepši izgled; kada je papa čuo da te pojedinosti još nedostaju, želeo je, pošto su svi koji su videli kapelu hvalili njegov rad, da se uradi i to; ali pošto bi ponovno postavljanje skela predstavljalo za Mikelanđela suviše dug posao, sve je ostalo kao što je i bilo. Viđajući se često sa Mikelanđelom, papa mu je govorio : "Kapelu treba obogatiti bojama i zlatom, jer je ovako siromašna." Mikelanđelo je otvoreno odgovarao : "Sveti oče, u ono doba ljudi na sebi nisu nosili zlato, i oni koji su naslikani nisu nikada bili suviše bogati nego sveci koji su prezirali bogatsto. " Papa je u više mahova isplatio Mikelanđelu za ovo delo sumu od tri hiljade škuda, od kojih je za boje on morao potrošiti davdeset i pet. Ovo delo završio je Mikelanđelo uz vrlo veliki napor, jer ga je radio držeći glavu okrenutu prema gore, i toliko je pokvario vid da nije mogao čitati niti posmatrati crtež osim gledajući gore; to ga je držalo nekoliko meseci, što mogu posvedočiti ja, jer da nisam napravio jednu stolicu na koju sam naslanjao glavu i mogao na njoj ležati dok sam radio svodove u pet velikih dvorana u dvorcu vojvode Kozima, ne bih nikada završio; taj rad mi je iskvario vid i zamorio glavu u tolikoj meri da to još osećam i čudim se kako je Mikelanđelo podneo toliki napor. Međutim, zagrevan svaki dan sve više željom za stvaranjem i napretkom koji je postigao, nije osećao umor niti je vodio računa o naporu.</div></blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div></div><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="360" src="http://www.youtube.com/embed/ZaiOzJHKaRQ" width="640"></iframe></div><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="360" src="http://www.youtube.com/embed/k3TDbDfYK6M" width="640"></iframe><br />
<br />
<br />
</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-73320370277864961862011-08-07T05:03:00.000-07:002011-09-04T16:14:53.891-07:00Tagore u Beogradu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMD9TxnP9DA9IDghjkd2JjHy3hdNFqP0MAxkvRfRg4iPpKuKI5JSAPDNuj0Cl5EtkkhtiDV-Jp_RJzWUmb06IeAg_PfHptvOZoRcvTHM_5T3VxKYSCBXx8RgcrE0Sr9koD2cKA5byvqdM/s1600/Famous+Bengali+India+Poet+Rabindranath+Tagore.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="238" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMD9TxnP9DA9IDghjkd2JjHy3hdNFqP0MAxkvRfRg4iPpKuKI5JSAPDNuj0Cl5EtkkhtiDV-Jp_RJzWUmb06IeAg_PfHptvOZoRcvTHM_5T3VxKYSCBXx8RgcrE0Sr9koD2cKA5byvqdM/s320/Famous+Bengali+India+Poet+Rabindranath+Tagore.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">"To je visok starac, malo pogrbljen, velikoga kukastoga nosa sa naočarima. na glavi mu je visoka, ogromna astraganska šubara. Sav je uvijen u tamnožutu indijsku haljinu, preko koje je prebačen zeleni indijski plašt ..."</div><div style="text-align: justify;"><br />
<br />
Nakon što je maja ove godine obeležavana sto pedesetogodišnjica njegovog rodjenja, danas se eto navršava i <a href="http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/270086/Navrsava-se-70-godina-od-smrti-Rabindranata-Tagora">70 godina od smrti</a> Rabindranata Tagora, jednog od onih ljudi koje toliko duboko i suštinski volim da o njima nikada ni ne pišem :) To da volim Tagora verujem da nije ništa neobično - vole ga mnogi - čak i oni koji za književnost, a posebno poeziju uopšte i ne mare. To je valjda stoga što u njegovim rečima zvuči ljudskost sama, prirodna i neopterećena, <i>jednostavna kao pesma,</i> a koja upravo stoga onda nalazi odjeka u najrazličitijim dušama. Godinama mi je <i>Gradinar</i> stajao zataknut za ram kreveta, spavala sam pored njega a služio mi je i za ono <i>presovanje ruža</i> ili sakrivanje pisama koje nemam nameru da pošaljem i druge <i>romatične devojačke stvari.</i> Odrastala sam uz ovoga Rabindranata, uz njega se formirao moj odnos prema ljubavi - čak mislim da je njegova poezija suština sve moje romantike, koja je kasnije dopunjena Džubranom, Nerudom i drugima. Volim ga i dalje, i dalje <i>jurim zlatnog jelena</i> i sećam ga se danas malo više nego običnih dana. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Tražeći neke fotografije naišla sam na članak koji je neko postavio na jedan od foruma. Iz teksta se saznaje da je izašao na šezdesetožpetogodišnjicu njegove smrti, znači pre pet godina i baš tim povodom; to se, dakle, veoma slaže sa današnjim danom. Posebna zanimljivost tog članka koji sledi jeste ta što opisuje Rabindranatovu posetu Beogradu, 1926. godine :) Na kraju teksta sam postavila i jedan <a href="http://www.satyajitray.org/films/tagore.htm">dokumentarac</a> o njemu, iz 1961. godine, dok njegova slikarska dela možete pogledati <a href="http://gradiva-thesalon.blogspot.com/2011/08/rabindranat-tagore-slikar.html">ovde</a>. <i>Enjoy</i>.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote><div style="text-align: justify;">Време кад се песницима клицало </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;"><b>Тагоре у Београду!</b> </span></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Петар Милатовић</div><div style="text-align: justify;"></div></blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimuiwj6k9lJpTLUsbslBw_yzf542MT3lzsIbkwB8NwA8k0TQ-iCcc_9hL2B_hyphenhyphen8ibr7YO8QXOg6Sj6ZYoA8kdVL3EbZM0YOqXrexMqQ_8yVp1axS4Mab0YrhgV3kF-57DFsanMZvL7iZU/s1600/rabindranath-tagore.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimuiwj6k9lJpTLUsbslBw_yzf542MT3lzsIbkwB8NwA8k0TQ-iCcc_9hL2B_hyphenhyphen8ibr7YO8QXOg6Sj6ZYoA8kdVL3EbZM0YOqXrexMqQ_8yVp1axS4Mab0YrhgV3kF-57DFsanMZvL7iZU/s320/rabindranath-tagore.jpg" width="248" /></a></div><div style="text-align: justify;">Tо престона варош Краљевине Југославије дотад није видела. На београдској железничкој станици скупило се мноштво народа, највећма устрепталог од предстојећег сусрета, а није долазио краљ, ни филмска звезда, нити светски прваци у фудбалу. Јер, међу њима, ништа мање узбуђена, гурала се и интелектуална елита главног града. Мада је воз из Загреба по реду вожње очекиван тек у 21.45, већ сат раније сви перони били су закрчени а жандармерија је с великом муком одржавала ред.Била је недеља, 14. новембар 1926. године, и у Београд је долазио Рабиндранат Тагоре, индијски песник и филозоф који је тринаест година раније овенчан и Нобеловом наградом за књижевност. А престоничке новине већ су два дана биле крцате свакојаким причама и не чуди што је свако ко је држао до себе желео да уживо и изблиза види аутора збирке песама „Градинар” и „Гитанџали”, романописца „Горе”, приповедача „Златног чамца”, „Касне жетве” и „Снова”, мудраца који је за циљ имао повезивање источне и западне културе. Уз то, утицајни дневник „Време” тог дана је на насловној страни објавио вест да стиже славни Индијац. </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Ни тада возови нису били претерани поклоници тачног реда вожње, тако да је композиција приспела у станицу нешто после 22 сата. Маса је похрлила према возу тако да су жандарми имали пуне руке, и кундаке, посла јер су „одмах отпочели одбијати публику и правити шпалир” како би уваженом госту и његовој пратњи омогућили да од салон-вагона стигну до аутомобила.У сутрашњем издању новина један репортер овако га је описао:„То је висок старац, мало погрбљен, великога кукастога носа са наочарима. На глави му је висока, огромна астраганска шубара. Сав је увијен у тамножуту индијску хаљину, преко које је пребачен зелени индијски плашт...” Други је у другим новинама, вероватно под утицајем дотадашњих тврдњи да Тагоре није само уметник и мудрац, већ и пророк наших дана, занесено исписао да се код њега посебно истиче „сребрна дуга коса и лелујава брада, класичан светитељски лик, који осветљава велике, паметне, дубоке и проницаве очи...” </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><b>Устајање у три изјутра </b></div><div style="text-align: justify;">Излазак из вагона најславнијег Индијца, који је у оквиру велике европске турнеје стигао и у Краљевину Југославију, дочекан је громогласним аплаузом и грлатим повицима „Живео!”, док су се редови жандармерије повијали пред таласима раздраганог света. Ипак, госпођа Мими Велмар-Јанковић успела је да сачека госта и да му, у знак добродошлице, преда велики букет цвећа.Како у књизи „Култура и памћење, Београд у историји и литератури” пише књижевни историчар Јован Пејчић, песник је осмехнут застао и на енглеском захвалио на срдачном дочеку, а затим је, праћен „френетичним клицањем”, ушао у аутомобил који се запутио према хотелу „Палас”. У овом угледном хотелу за Тагору, његове кћерке, зета и унука био је обезбеђен велики апартман на четвртом спрату. </div></blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiSkdRL3cKaol2elyST_lQ-QGPd92Mm9OogEvxrpSADOi1wg1lAVt0YJQVsQ9V2ze5feZpQ-h-6n5T1S-Cm_ZgYKtsSYGSO3n000RNkbUf1FkqQytaVyFRXcd8ID1yZHCQeKIbdJz34txA/s1600/rabindranath_tagore_quotes4.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiSkdRL3cKaol2elyST_lQ-QGPd92Mm9OogEvxrpSADOi1wg1lAVt0YJQVsQ9V2ze5feZpQ-h-6n5T1S-Cm_ZgYKtsSYGSO3n000RNkbUf1FkqQytaVyFRXcd8ID1yZHCQeKIbdJz34txA/s320/rabindranath_tagore_quotes4.jpg" width="249" /></a></div><div style="text-align: justify;">Подразумева се да су се и онда новинари својски трудили да своје читаоце што детаљније обавесте и о најмањим ситницама везаним за свакодневни живот познатих личности. Ни Тагоре, наравно, није био изузетак, и о њему су објављивани најситнији детаљи. Тако су читаоци сазнали да се он својих животних и радних навика не одриче ни на путовањима. Увек се буди у три изјутра и препушта размишљању, онда записује мисли и стихове, у седам ујутро, уз помоћ свог зета који му је и секретар, обавља преписку, потом неко време посвећује унуку и тек тада је спреман за дневне обавезе.Дводневни боравак у Београду Тагоре је почео сусретом са Станиславом Винавером, истакнутим писцем и новинаром. И већ сутрадан у листу „Време”, након дужег разговора који су имали, освануо је овакав портрет шездесетпетогодишњег песника:„Песник је одевен у дугу црну мантију, оперважену златним везом. Он се држи мирно и тихо, говори одлично енглески са лаким егзотичним нагласком.Понеки пут као да се дубље замисли, као да пада у екстазу. И тада, ако је реч о Индији, он готово пева, изговарајући све реч по реч. А ако је реч о Европи, он изговара брже, а његова десна рука једнако оцртава по наслону фотеље чудне шаре и потезе. Најзад, кад говори о поезији, он затвори очи испод наочара и забаци мало главу са великом седом брадом и седим коврџама...” </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><b>Звиждуци и леци са галерије</b></div><div style="text-align: justify;">Оба дана боравка Рабиндраната Тагоре у Београду била су испланирана до детаља, од сусрета с новинарима до свечаних обеда, посета музејима и вечерњег предавања на Универзитету под називом „О савременој цивилизацији”. Била је то тема о којој је већ говорио у Лондону, Паризу, Бечу, Будимпешти...Хроничари тог времена забележили су да је, много пре почетка предавања, била дупке пуна не само свечана дворана Универзитета, него да се од масе света самој згради није лако могло прићи. Највећа гужва била је, међутим, на степеницама и пред улазом у салу - публика, „која није могла добити улазнице, хтела је бар видети лепог и славног старца из далеке Индије”. Занимљиво је да се улаз наплаћивао и да карте нису биле нимало јефтине! И овде је долазак Тагоре за катедру дочекан бурним аплаузима и клицањем. А онда је, у ишчекивању првих речи великог песника али и филозофа, наступила свечана тишина. С осмехом се обратио присутнима, готово извињавајући се јер ће на језику који није његов матерњи говорити људима којима енглески такође није матерњи. Одмах затим, после његове прве реченице, са галерије су одјекнули звиждуци, а потом и повици: „Доле Тагоре!”, „Живео Ганди!” И, у публику су полетели многобројни леци у којима се, како је забележио репортер, „на енглеском и српском, под потписом Љубомира Мицића и Бранка Ве Пољанског, Тагоре назива најпогрднијим именима и саопштава му се да је српско гостољубље лаж”, а оштро замера што није својевремено пришао Гандију, вођи индијског националног покрета за независност, и ставио му се у службу.Целу акцију приредили су припадници зенитизма, авангардног уметничког покрета чије је гласило била „међународна ревија за нову уметност Зенит”, која је излазила у Загребу (1921-23), а затим у Београду под уредништвом песника и критичара Љубомира Мицића. Часопис је у Београду забрањен двадесетак дана касније, можда и под утицајем скандала приређеног у време боравка уваженог госта. </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Мада је Тагоре, забележили су хроничари, био видно узрујан овим посве неочекиваним изливима „добродошлице”, све се брзо смирило јер су изгредници најурени из дворане и гост је наставио предавање. Говорио је на енглеском, а одмах за њим преводио је Александар Видаковић, публициста, књижевни преводилац и новинар. Када је, награђен одушевљеним аплаузима, завршио предавање, Видаковић је, после кратке паузе, прочитао његове песме у преводу Давида Пијаде, а онда су присутни устали и у немој тишини те исте песме, у изворном облику, на бенгалском, саслушали од самог Тагоре.На крају вечери две студенткиње књижевности, обучене у народну ношњу, предале су песнику велике букете белих хризантема, а студенткиња филозофије, такође у народној ношњи, окитила је његову седу главу ловоровим венцем. </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><b>Златни костим за лепу Махаланобију</b></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcRl_HlHWIgK1a4OorxJ9Sd7vjQ8Fz3CXbi010tOXA9qCqB4TiTuaom3Kk3NSaFtJMULiccBWK270tnZWOsvw-6w-a9Ysfbu5cHXW496J_pramBDUQusQ4fZHmkHg88WIYEgnzWNftCFo/s1600/Tagore+1931.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcRl_HlHWIgK1a4OorxJ9Sd7vjQ8Fz3CXbi010tOXA9qCqB4TiTuaom3Kk3NSaFtJMULiccBWK270tnZWOsvw-6w-a9Ysfbu5cHXW496J_pramBDUQusQ4fZHmkHg88WIYEgnzWNftCFo/s320/Tagore+1931.jpg" width="227" /></a></div><div style="text-align: justify;">Мада непланирано, и другог дана је Рабиндранат Тагоре одржао предавање, овог пута на тему „Значење уметности”, у истој дворани, али без присуства чланова „Зенита” које је полиција склонила на сигурно место.Претходно је, по утврђеном распореду, поново био с новинарима, онда обишао Академијину збирку народних рукотворина и ношње. Забележено је и да је Данило Поповић, „власник музеја, (...) приказао песнику своју уистину вредну збирку и том приликом поклонио му у знак пажње најлепши свој костим, сав у злату, рађен на Косову у 18. веку...”Искрено обрадован, песник је домаћину обећао да ће му, кад се врати у Индију, узвратити сличним поклоном, а у писму које је Данилу Поповићу упутио већ после подне нагласио је да ће његова кћерка Махаланобија даровани костим облачити само у посебно свечаним приликама.</div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Пратећи из сата у сат кретање човека кога су у Индији „сматрали за Бога” а у Европи дочекивали с посебним уважавањем, новинари су оставили траг и да су у рано поподне тог уторка, 16. новембра, Тагорине кћерке посетиле Коло српских сестара, а да је песник у 17 сати у друштвеном дому Хришћанске заједнице младих људи био гост Николаја Велимировића, епископа охридског, који га је дочекао беседом која се дуго потом препричавала. </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Пола сата пре поноћи Рабиндранат Тагоре с пратњом се укрцао на воз за Софију, одакле је продужио за Солун и Цариград чиме је окончао велику европску турнеју, а Београду оставио причу о свом боравку која се и данас, погдегде и каткад, препричава с неспутаним поносом, и на песника и на град. </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Међутим, по подацима које смо добили из свезнајуће, бар верујемо да је тако, службе 9812, али и из других веродостојних извора, Београд нема улицу с именом великог песника који је, одговарајући на беседу владике Николаја, између осталог рекао: </div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><b>„Врло сам срећан што могу да видим народ који се много разликује својим </b><b>осећањем од осталих западних народа... Ја волим овај народ што има спонтано </b><b>осећање, што има топло срце које уме да одушеви... Ја се осећам као птица која има </b><b>два гнезда на две супротне обале. Ја сам срећан што се налазим у земљи пребогатој </b><b>љубављу...” </b></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Седмог августа навршило се тачно шездесет пет година од смрти Рабиндраната Тагоре и чини се да још није касно да надлежни поразмисле да један кутак нашег главног града добије име великог песника, али и да данашњи гости хотела „Палас”са неке пригодне табле, рецимо, сазнају да је ту боравио поета на чијим су стиховима одрастали... </div></blockquote></div><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="390" src="http://www.youtube.com/embed/SPqQ7-XuLeA" width="480"></iframe><br />
<br />
<br />
</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-34763523282376408402011-06-17T10:27:00.000-07:002011-09-04T15:46:56.375-07:00Pablo Neruda - Veinte poemas de amor y una canción desesperada<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><i>Buduc je sve u svetu prepuno moje duse</i><br />
<i>ti izranjas iz svega, prepuna duse moje.</i><br />
<i>Ti, leptirice sna, nalik si mojoj dusi,</i><br />
<i>a jednako si nalik reci sto tugu znaci.</i><br />
(15)<br />
<br />
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-Fwb6xJlbSsc0U4f5UaY9KmVsCSeM-azUgzxYu3BxdVVBm9EmRzP434SSFgp-5ZmQb-jwRdJ-kHbtM-uIXU2ySmrbEvug3pjvaOJhwWpw7WHYGQOCXiySBIFh0J4Ro8c4N_EJvDWhmN4/s1600/pablo_neruda.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-Fwb6xJlbSsc0U4f5UaY9KmVsCSeM-azUgzxYu3BxdVVBm9EmRzP434SSFgp-5ZmQb-jwRdJ-kHbtM-uIXU2ySmrbEvug3pjvaOJhwWpw7WHYGQOCXiySBIFh0J4Ro8c4N_EJvDWhmN4/s320/pablo_neruda.jpg" width="221" /></a></div><div style="text-align: justify;">I pored toga sto sam sposobna da se dovedem u stanje zalosti samo stoga sto se Seli utopio ili nesretni Kits umro u Rimu od tuberkuloze, ipak - i pored tog uzivljavanja u zivote <i>mojih romanticara</i> i ljubavi prema njima - ne mogu reci da su mi njihove <i>ljubavne pesme</i> zaista znacajne : kada zaista osecam velike zanose ili pak odronjavanja u dusi necu posegnuti za Bajronom ili pomenutom dvojicom, pa cak ni za drugim velikima van ovog romanticarskog kruga koje takodje volim - necu dakle citati Sekspirove sonete niti Getea (i pored toga sto njegovog Vertera volim i razumem) pa cak ni Rilkea : moja dusa <i>zvuci</i> kao druga dvojica koja ne pripadaju ovom nasem evropskom kontinentu i dvema njihovim zbirkama; obe su izuzetno poznate i voljene - sto u ovom slucaju ne smatram njihovom losom osobinom vec upravo dokazom njihove najvise vrednosti - one nalaze odjeka, cini mi se, u svakome kao recimo Mocartova muzika. Pri tom se one i medjusobno prozimaju : jedna od ovih uticala je na drugu i jedan covek na drugog tako da su onog mladjeg cak u jednom slucaju optuzivali za plagijat. Jedno je <i>Gradinar</i> Rabindranat Tagorea a drugo <i>Dvadeset ljubavnih i jedna ocajna pesma</i> cileanskog pesnika Pabla Nerude. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Sa ovim delima to je tako da i oni koji ne vole <i>poeziju</i> ipak ove pesme vole i osecaju u sebi, cak i oni koji ili nisu trenutno zaljubljeni ili oni koji to nisu nikada ni bili. Pored toga obe ove knjige imaju takav kvalitet da bi se onaj koji cita rado odmah zaljubio ako ne drugacije a ono u ljubav <i>po sebi</i>. Oni od nas koji ove knjige volimo cesto smo ove pesme posvecivali svojim ljubavima; medjutim sa Nerudom je tako da ovu poeziju - a narocito tu poslednju, takozvanu <i>ocajnu</i> pesmu - posvecujemo u sebi vise puta ... sve dok je ne posvetimo poslednji put. Toliko je Nerudina pozija opipljiva i ziva da za svakoga od nas pronadje u nama samima pravog svog vlasnika. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEira34ZaE0ixlpJA0D4bkNWjv0SoYuFZpTYfCZIJtTZl0jzdsmAcSqgws3QBXP95PiZDXgm-gYtqyDiVQCiS3zz_4ZPzRA9a-EN7QhCEQQdE8sDIr1RVQb4-0U0tQEEfCYWUyPDe_ZPilw/s1600/pablo_neruda+%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEira34ZaE0ixlpJA0D4bkNWjv0SoYuFZpTYfCZIJtTZl0jzdsmAcSqgws3QBXP95PiZDXgm-gYtqyDiVQCiS3zz_4ZPzRA9a-EN7QhCEQQdE8sDIr1RVQb4-0U0tQEEfCYWUyPDe_ZPilw/s320/pablo_neruda+%25281%2529.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Za razliku od mojih romanticnih zanesenjaka koje tako volim prema Nerudi ne gajim slicna osecanja - iako su mi njegove ljubavne pesme najdraze i <i>najproosecanije</i> : kako je to i Borhes jednom rekao - on jeste divan pesnik, veliki pesnik, ali nije takav i covek (bio). Ako Nerudu i malo u sebi volim <i>kao coveka</i> to je bas taj Neruda od samo devetnaest godina koji pise ovako neverovatne stihove zenama koje je voleo do tada. Jer, ovih <i>20 ljubavnih pesama</i>, i ta jedna ocajna, nisu posvecene samo jednoj pesnikovoj dragoj i toj jednoj vezi koju je imao, vec mnogima koje su se u njegovoj pesnickoj uobrazilji stopile u jednu, idealnu. Tog mladog zanesenjaka tek probudjenih cula i senzibiliteta jos uvek volim i njega mogu da shvatim : onog kasnijeg coveka vec vise ne razumem, vec je suvise daleko od mene - kako zbog onog sto je cinio tako i zbog onoga sto nije. Ali mladi Neruda koji pise o ljubavi tim svojim zelenim mastilom - jer zeleno je za njega boja nade - a pod pseudonimom sacinjenim od imena jednog (Pol Verlen) i prezimena drugog (Jan Neruda) pesnika, koji na stolu drzi fotografiju Volt Vitmana i pise ovakve stihove koji se valjda mogu po svom gotovo telesnom prisustvu porediti jos samo sa onim kako se kod Betovena ponekad <i>cuju</i> disanje i otkucaji srca (bukvalno, ne figurativno); njega jos mogu da drzim u dusi. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVkpsSHJhAOwaTB1bDwqD5jWJGPLJg2tOD-8igC7F6mRqP0z6g5mraEt7lb2KYe6dwvTYGEAggmqUX0QhiMIYiZZcNabiJLlAHowGUA0DaIbhupnR2oq_kEjYG0PTa4z5RCHmIWgu1o-o/s1600/9626467.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVkpsSHJhAOwaTB1bDwqD5jWJGPLJg2tOD-8igC7F6mRqP0z6g5mraEt7lb2KYe6dwvTYGEAggmqUX0QhiMIYiZZcNabiJLlAHowGUA0DaIbhupnR2oq_kEjYG0PTa4z5RCHmIWgu1o-o/s320/9626467.jpg" width="201" /></a></div>Ove pesme proslavile su Nerudu nakon sto su izasle iz stampe 1924. godine; u roku manjem od godinu dana prodato je preko milion primeraka ove pesnicke zbirke. O tome koliko je i dalje ona popularna govori i to da za gotovo svaku od ovih pesama postoji cak nekoliko <i>youtube</i> videa od kojih sam ja ovde postavila neke (narocito onaj poslednji veoma je lep, sa muzikom prave atmosfere i delovima filma RudolfaValentina) prvenstveno zato sto se Nerudina poezija stvarno moze <i>osetiti</i> tek kada se cuje naglas (jer je tako culna) i to na spanskom jeziku. Za one koji spanski ne razumeju tu je i neki prevod koji imam kod sebe u prepisu vec vise od deset godina tako da vise ne znam ko je i kada to preveo. U svakom slucaju <i>zvuk</i> Nerudinih pesama, cak i kada se ne razume, nesto je posebno; znacenje se moze pratiti preko prevoda a ostalo, van znacenjskog, osluskivati. Ja sam Nerudine pesme, narocito tu ocajnu, posvetila i poslednji put; za mene one su nasle svog vlasnika, onog jedinog kome su bile namenjene zapravo od kako znam za njih. Sad evo nekih od njih ovde kako bi ih mozda jos neko pronasao iznova ili po prvi put.</div><br />
<br />
<br />
<br />
14.<br />
<blockquote>Juegas todos los días con la luz del universo.<br />
Sutil visitadora, llegas en la flor y en el agua.<br />
Eres más que esta blanca cabecita que aprieto<br />
como un racimo entre mis manos cada día.<br />
<br />
A nadie te pareces desde que yo te amo.<br />
Déjame tenderte entre guirnaldas amarillas.<br />
Quién escribe tu nombre con letras de humo entre las estrellas del sur?<br />
Ah déjame recordarte cómo eras entonces, cuando aún no existías.<br />
<br />
De pronto el viento aúlla y golpea mi ventana cerrada.<br />
El cielo es una red cuajada de peces sombríos.<br />
Aquí vienen a dar todos los vientos, todos.<br />
Se desviste la lluvia.<br />
<br />
Pasan huyendo los pájaros.<br />
El viento. El viento.<br />
Yo sólo puedo luchar contra la fuerza de los hombres.<br />
El temporal arremolina hojas oscuras<br />
y suelta todas las barcas que anoche amarraron al cielo.<br />
<br />
Tú estás aquí. Ah tú no huyes.<br />
Tú me responderás hasta el último grito.<br />
Ovíllate a mi lado como si tuvieras miedo.<br />
Sin embargo alguna vez corrió una sombra extraña por tus ojos.<br />
<br />
Ahora, ahora también, pequeña, me traes madreselvas,<br />
y tienes hasta los senos perfumados.<br />
Mientras el viento triste galopa matando mariposas<br />
yo te amo, y mi alegría muerde tu boca de ciruela.<br />
<br />
Cuanto te habrá dolido acostumbrarte a mí,<br />
a mi alma sola y salvaje, a mi nombre que todos ahuyentan.<br />
Hemos visto arder tantas veces el lucero besándonos los ojos<br />
y sobre nuestras cabezas destorcerse los crepúsculos en abanicos girantes.<br />
<br />
Mis palabras llovieron sobre ti acariciándote.<br />
Amé desde hace tiempo tu cuerpo de nácar soleado.<br />
Hasta te creo dueña del universo.<br />
Te traeré de las montañas flores alegres, copihues,<br />
avellanas oscuras, y cestas silvestres de besos.<br />
<br />
Quiero hacer contigo<br />
lo que la primavera hace con los cerezos. </blockquote> *<br />
<blockquote>Svetloscu svemira svakog dana se igras.<br />
Ti nezna gosco moja, stizes u cvecu i vodi.<br />
Ti si vise od ove bele glavice, koju<br />
ko grozd svakog dana rukama svojim stiscem.<br />
Nikome nisi slicna otkad ja te ljubim.<br />
dopusti da te polozim izmedju zutih venaca.<br />
Ko ti ispisuje ime slovima od dima<br />
medju zvezdama juga ?<br />
Ah, pusti da se setim kakva si bila onda<br />
kad nisi ni postojala.<br />
Vetar naglo zaurla, u zatvoren prozor mi bije.<br />
Nebo je mreza prepuna tamnih riba.<br />
Svi vetrovi ovde pusu, svi odreda.<br />
Kisa se svlaci.<br />
Prolaze u begu ptice.<br />
Vetar,Vetar.<br />
Samo se ja mogu boriti protiv sile ljudi.<br />
Oluja u hrpe zgrce suvo lisce<br />
i odvezuje camce sto nocas pristase na nebu.<br />
Ti si jos ovde. Ah, ti ne bezis.<br />
Ti ces me odvracati sve do poslednjeg krika.<br />
Privij se sva uz mene ko obuzeta strahom.<br />
Ipak je kroz tvoje oci strugnula cudna sena.<br />
Mala, jos i sad mi donosis cvetove kozje krvi,<br />
a cak su ti i grudi mirisne.<br />
Dok tuzan vetar jezdi i ubija leptire,<br />
ljubim te, i moja radost grize ti usne od sljive.<br />
Kako ti bese tesko dok si navikla na me,<br />
na dusu mi samu i divlju, na ime koje progone.<br />
Koliko puta videsmo blistavu Danicu<br />
dok se ljubljasmo u oci<br />
i svitanja kako se nad nama sire u kruzne lepeze.<br />
Moje su reci po tebi u milovanju rosile.<br />
Odavno ljubljah ti telo od suncana sedefa.<br />
Cak verujem da si gospodarica svemira.<br />
Donecu ti s planina radosno cvece copihues<br />
lesnike mrke i sumske korpe poljubaca.<br />
Hocu da uradim s tobom<br />
ono sto prolece radi sa tresnjama.</blockquote><br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="390" src="http://www.youtube.com/embed/ww4SyOvI4xI" width="480"></iframe><br />
<br />
<br />
18.<br />
<br />
<blockquote>Aquí te amo.<br />
En los oscuros pinos se desenreda el viento.<br />
Fosforece la luna sobre las aguas errantes.<br />
Andan días iguales persiguiéndose.<br />
<br />
Se desciñe la niebla en danzantes figuras.<br />
Una gaviota de plata se descuelga del ocaso.<br />
A veces una vela. Altas, altas estrellas.<br />
<br />
O la cruz negra de un barco.<br />
Solo.<br />
A veces amanezco, y hasta mi alma está húmeda.<br />
Suena, resuena el mar lejano.<br />
Este es un puerto.<br />
Aquí te amo.<br />
<br />
Aquí te amo y en vano te oculta el horizonte.<br />
Te estoy amando aún entre estas frías cosas.<br />
A veces van mis besos en esos barcos graves,<br />
que corren por el mar hacia donde no llegan.<br />
<br />
Ya me veo olvidado como estas viejas anclas.<br />
Son más tristes los muelles cuando atraca la tarde.<br />
Se fatiga mi vida inútilmente hambrienta.<br />
Amo lo que no tengo. Estás tú tan distante.<br />
<br />
Mi hastío forcejea con los lentos crepúsculos.<br />
Pero la noche llega y comienza a cantarme.<br />
La luna hace girar su rodaje de sueño.<br />
<br />
Me miran con tus ojos las estrellas más grandes.<br />
Y como yo te amo, los pinos en el viento,<br />
quieren cantar tu nombre con sus hojas de alambre.</blockquote> *<br />
<blockquote>Ovde te ljubim.<br />
U tamnome borju vetar se rasplece.<br />
Svetlucanje meseca iznad nemirnih voda.<br />
Jednaki dani idu, jedan za drugim hita.<br />
Razudjuje se magla u likove sto plesu.<br />
Srebrni galeb od zapada se otkida.<br />
Ponegde neko jedro. Visoke, visoke zvezde.<br />
Ili crni krst nekog broda.<br />
Sam.<br />
Katkada osvanem, a dusa mi bude vlazna.<br />
Zvoni i odzvanja daleko more.<br />
To je luka.<br />
Ljubim te ovde.<br />
Ovde te ljubim i zalud te obzorje skriva.<br />
Ljubim te premda je sve ledeno oko mene.<br />
Katkada moji poljupci odlaze s ladjama teskim<br />
koje putuju morem tamo gde stici nece.<br />
Znam, vec sam zaboravljen kao ova stara sidra.<br />
Kejovi jos su tuzniji kad uz njih pristaje vece.<br />
Zivot je moj umoran od uzaludne gladi.<br />
Ljubim ono sto nemam. Oci su tvoje daleke.<br />
Moja se dosada bori sa sporim sutonima.<br />
Ali dolazi noc da mi zapeva pesme.<br />
mesec u pokret stavlja svoja kolesa sna.<br />
Tvojim me ocima motre one najvece zvezde.<br />
I kako ja tebe ljubim, tako u vetru borovi<br />
svojim iglastim liscem ime ti pevati zele. </blockquote><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="390" src="http://www.youtube.com/embed/CH3_zCXOapc" width="480"></iframe><br />
<br />
<br />
20.<br />
<br />
<blockquote>PUEDO escribir los versos más tristes esta noche.<br />
Escribir, por ejemplo: " La noche está estrellada,<br />
y tiritan, azules, los astros, a lo lejos".<br />
El viento de la noche gira en el cielo y canta.<br />
Puedo escribir los versos más tristes esta noche.<br />
Yo la quise, y a veces ella también me quiso.<br />
En las noches como ésta la tuve entre mis brazos.<br />
La besé tantas veces bajo el cielo infinito.<br />
Ella me quiso, a veces yo también la quería.<br />
Cómo no haber amado sus grandes ojos fijos.<br />
Puedo escribir los versos más tristes esta noche.<br />
Pensar que no la tengo. Sentir que la he perdido.<br />
Oír la noche inmensa, más inmensa sin ella.<br />
Y el verso cae al alma como pasto el rocío.<br />
Qué importa que mi amor no pudiera guardarla.<br />
La noche está estrellada y ella no está conmigo.<br />
Eso es todo. A lo lejos alguien canta. A lo lejos.<br />
Mi alma no se contenta con haberla perdido.<br />
Como para acercarla mi mirada la busca.<br />
Mi corazón la busca, y ella no está conmigo.<br />
La misma noche que hace blanquear los mismos árboles.<br />
Nosotros, los de entonces, ya no somos los mismos.<br />
Ya no la quiero, es cierto, pero cuánto la quise.<br />
Mi voz buscaba el viento para tocar su oído.<br />
De otro. Será de otro. Como antes de mis besos.<br />
Su voz, su cuerpo claro. Sus ojos infinitos.<br />
Ya no la quiero, es cierto, pero tal vez la quiero.<br />
Es tan corto el amor, y es tan largo el olvido.<br />
Porque en noches como ésta la tuve entre mis brazos,<br />
mi alma no se contenta con haberla perdido.<br />
Aunque éste sea el último dolor que ella me causa,<br />
y éstos sean los últimos versos que yo le escribo.</blockquote> *<br />
<blockquote>Nocas bih mogao napisati veoma tuzne stihove.<br />
Napisati, na primer : "Noc je osuta zvezdama<br />
i drhte, plava, nebeska tela u daljini.<br />
Ponocni vetar kruzi nebom i peva."<br />
Nocas bih mogao napisati veoma tuzne stihove.<br />
Voleo sam je, a katkada - i ona je mene volela.<br />
U nocima kao sto je ova drzah je u svom narucju.<br />
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.<br />
Ona me je volela, i nju ja sam katkada voleo,<br />
a kako i ne bih ljubio njene velike mirne oci.<br />
Nocas bih mogao da napisem veoma tuzne stihove.<br />
Misliti da je nemam. Osetiti da sam je izgubio.<br />
Cuti beskrajnu noc, jos beskrajniju bez nje.<br />
A stih pada na dusu kao na pasnjak rosa.<br />
Sto znaci da je moja ljubav nije mogla sacuvati.<br />
Noc je osuta zvezdama, a ona nije uz mene.<br />
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.<br />
Moja se dusa ne moze pomiriti da sam je izgubio.<br />
Moj pogled je trazi, kao da je zeli pribliziti.<br />
Moje srce je trazi a ona nije uz mene.<br />
Ista noc belinom ovija ista stabla,<br />
a mi, oni od nekad vise nismo isti.<br />
Vise je ne volim, zbilja, a koliko sam je voleo.<br />
Moj glas je trazio vetar da dodje do njena sluha.<br />
Drugome. Pripasce drugome. Kao nekad mojim poljupcima.<br />
Njen glas, njeno cisto telo. Njene beskrajne oci.<br />
Vise je ne volim, zbilja, a mozda je ipak volim.<br />
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.<br />
Jer sam je u nocima kao sto je ova drzao u svom narucju,<br />
moja se dusa ne moze pomiriti sa tim da sam je izgubio.<br />
Makar ovo bila poslednja bol koju mi zadaje,<br />
a ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.</blockquote><br />
<br />
</div><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="390" src="http://www.youtube.com/embed/yanU4dFC7lU" width="480"></iframe></div></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-55228493063832734182011-06-07T07:03:00.000-07:002011-06-10T10:43:35.784-07:00Dnevnicke beleske Tomasa Mana iz 1933. godine [moj izbor;)]<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrj-eyQhQsbPIWrCb7uTeWTNmKBvyQJ6DVmi0-PaTPHWz4gHH-NV6WXR5dzw4-yAUau1LGrplyOgAtwwWWgcIhJ-aE5mu_WPquO6K-touvCwEZBf9GEDbP0JLTNhqpJ1fvrlUmJ9dIHJE/s1600/8457-p+copy.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrj-eyQhQsbPIWrCb7uTeWTNmKBvyQJ6DVmi0-PaTPHWz4gHH-NV6WXR5dzw4-yAUau1LGrplyOgAtwwWWgcIhJ-aE5mu_WPquO6K-touvCwEZBf9GEDbP0JLTNhqpJ1fvrlUmJ9dIHJE/s320/8457-p+copy.jpg" width="226" /></a></div><div style="text-align: justify;">Povodom jucerasnjeg rodjendana <i>najobozavanijeg</i> pisca evo nekih njegovih dnevnickih zapisa iz 1933. godine :) Naravno, ovo su samo moji licni izvodi koje kada sam pravila nisam imala u vidu za deljenje sa drugima - tako da pored toga sto su istrgnute iz ostatka teksta one i mogu znaciti samo onima koji se inace bave Tomasom kao i tim vremenom uopste. Od nekog opsteg interesovanja mozda mogu biti oni delovi koji se odnose na Hitlera i nacizam (sto je pogotovo interesantno ako se znaju njegova stanovista nakon I svetskog rata - kako bi Stefan Cvajg to slikovito rekao - <i>tada Tomas Man jos nije bio na nasoj strani</i>) i sveukupni tadasnji trenutak (divna pominjanja savremenika poput : <i>V. Horovic, jedan izuzetno briljantan mladi pijanista, koji je posle imao velikog uspeha sa Šopenom i Stravinskim</i>.) Pored toga zanimljivo je (opet, za Tomasove fanove) posmatrati na ovaj nacin nastanak dela poput <i>Josifa</i>. Tomas je redovno pisao dnevnik od svoje najranije mladosti : neke (one iz <i>problematicnih</i> godina pre braka ;) on je sam unistio, dok su oni kasnije ostali sacuvani te posle njegove smrti i objavljeni. Kod nas su medjutim, koliko znam, prevedeni samo ovi iz godina 1933. i 1934. valjda upravo zbog interesantnog istorijskog momenta.</div><br />
<div style="text-align: justify;"><i></i>K. se odnosi na Tomasovu suprugu Katju Man; za ostalo se morate snalaziti sami :) </div><br />
<span class="Apple-style-span" style="font-size: large;"><u>1933</u></span><br />
<span class="Apple-style-span" style="font-size: large;"><br />
</span><br />
<blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">- <b>15.03</b>. Zbirčica Dertrambovih pesama – plemenito deprimirajuće, pristojno – odvratno. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">- <b>17.03</b>. Razgovor o drsko–sadističkim propagandnim planovima nemačke vlade, o bezobzirnom gaženju i totalnom uniformisanju javnog mnjenja, uništenju svake kritike, o izjavi besmislenosti svake opozicije. Odvratno modernistički zamah, ono psihološki savremeno u njemu, s obzirom na kulturnu, duhovnu i moralnu reakcionarnost. DRSKO MODERNO, MODERNI TEMPO, FUTURISTIČKO U SLUŽBI BEZIDEJNOSTI NEPRIJATELJSKI RASPOLOŽENE PREMA BUDUĆNOSTI, MAMUTSKA REKLAMA ZA NIŠTA. Jezivo i bedno. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">- <b>23.03</b>. ('Vagner') Jedno bogato delo u kome se javljaju svi motivi mog života. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">- <b>27.03.</b> Neiscrpan razgovor bez kraja o zločinačkom i odvratnom ludilu, sadistički bolesnim tipovima moćnika koji su svoj cilj – apsolutno neprikosnovenu vlast – postigli sredstvima sulude bestidnosti ... Postoje samo dve mogućnosti da se ona sruši : finansijska katastrofa ili pak neka spoljnopolitička konflagracija. Duboka čežnja da do toga dođe, spreman na svaku žrtvu, svako sapatništvo. Nikakvom cenom pad tog društvenog šljama ne bi bio suviše visoko plaćen ! Nemcima je bilo dato da prirede revoluciju neviđene vrste : bez ideje, protiv svega višeg, boljeg, uljudnog, protiv slobode, istine, prava. U sferi ljudskog se tako nešto još nije dogodilo. Pri tome masa besomučno kliče i veruje da je upravo to želela, dok je ona zapravo prepredeno prevarena, samo to sebi još ne može da prizna – i k tome čvrsto uverenje viših slojeva, konzervativaca, nacionalnih (Kardof ),da se sve to kreće u pravcu jedne strašne katastrofe. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>03.04.</b> Uostalom, ovaj težak doživljaj odmora i nije baš sasvim neplodan. Često ga dovodim u vezu sa novelom o Faustu, koja će uslediti posle Josifa i sa kojom bih 'stvorio nešto vrlo originalno'. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>05.04.</b> Kakvo će samo razočarenje morati da doživi taj nesrećni, sada poneseni i tobože srećni narod! Berza pada. Privredni ili spoljnopolitički problemi slomiće ovoj vladi vrat. Šta će se pak učiniti sa tim obožavanim čudovištem od Hitlera, koji za milione predstavlja jednu religiju, ako bi konzervativci intervenisali vojskom? Moraće ga, pošto se ukloni njegov reži , gurnuti na mesto predsednika jer bi njegovo smenjivanje i hapšenje bilo premnogo za nemačko srce . </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">- ...razgovaramo o podlosti one radio emisije koja u današnjoj Nemačkoj znači citat ubistvene denuncijacije . </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>25.04. </b>Razgovor o izjavi prof. Overbeka da bi trebalo da se priključim nacionalsocijalističkom pokretu, 'kako bih ga oplemenio'. – O 'bajnoj duši' nemačkog naroda i isterivanju crnog elementa iz njegovog svetlosnog tela. Iskvaren, izvitoperen mit. Upropašćena romantika i bedno – otrovna zloba malograđana. Umetnički heroj je R. Vagner. Dirnuo sam u najosetljivije mesto. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>02.05.</b> ... ali sam se kasnije bolje osećao, kada sam sa Bermanom došao na nemačke stvari, posmatrajući ih u velikom stilu i tumačeći sadašnja zbivanja kao novu formu stare nemačke kulturne baljezgarije, koja nema, međutim, neke znatnije šanse da uspe. To je izgubljena stvar, iako se opet, kao i kod rata, koji ono sasvim jasno samo produžava, radi o nizu godina. Jedan veliki manevar skretanja, jedna džinovska nevaspitanost u odnosu na volju svetskog duha, detinjasto bežanje iz škole ... Hoće li konačno ovaj narod učiniti mudrijim, ovaj narod koji je trn u ]telu Evrope, Zapada ? </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>07.05</b>. Lektira Tolstoja mi zato tako odgovara što se u tom delu ono čulno – radosno i pozitivno na tako prirodan i ljudski način povezuje sa moralnom kritikom savesti. Juče sam za vreme putovanja pročitao da najviše i najbolje ljudske osobine, koje nisu i ne mogu biti svojstvene tzv. velikim ljudima, predstavljaju – ' ljubav, poetsko osećanje, nežnost, filozofska sumnja koja nagoni na istraživanje' . </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>28.05</b>. Uglavnom sam sa njim razgovarao : o Ničeu, 'nemačkoj revoluciji ', nemačkoj formi boljševizma, proterivanju mediteranskog humanizma, pobuni malograđanskog neobrazovanja i antiobrazovanja, koje se ideologizira kao 'narodni pokret ' – što u odr. svetsko – istorijskom smislu i jeste . Ali izraz 'istorijski pokret' koji se javlja u svakom govoru, svakom članku, ipak predstavlja preterivanje. Radi se u osnovi o prilično suvišnom i istorijski malo značajnom podgrejavanju hajke na kulturu, za što je već Niče optužio Nemce. Socijalna suvišnost. (Ono što rade to je 'marksizam') Moralna suvišnost (na osnovu jednog kompleksa niže vrednosti koji je bio čista hipohondrija). Razlika u odnosu na Italiju, gde je možda bila potrebna jedna nacionalistička injekcija kako bi mogle da se razmahnu snage. A i vraćanje Rimskom carstvu nešto je, naravno , sasvim drugo nego ono vraćanje u Teutoburšku šumu. Ono polovično i kukavičko kod ove 'revolucije' koja nastupa tako radikalno. Reči ' varavarski' ukazuje se velika retorska čast , ali se pri tom ne želi biti varvarski , ipak se pred svetom strahuje od ovog obeležja i pridaje važnost obrazovanju, kiti se jednom Akademijom za literaturu, u kojoj jedan pisac, klanjajući se pred eksponentima njene duhovne bede, slavi nemački jezik, dok istovremeno njegove kolege po zatvorima bivaju tako prebijani da njihove žene šest nedelja ne mogu da dobiju dozvolu da ih vide. Odeljenja u bolnicama sa strogo nacionalsocijalističkim osobljem, kako bi se osujetio svaki kontakt sa pacijentima i kako bi se o njihovom stanju i uzrocima tog stanja ništa ne bi saznal . U Akademiji te države pisci drže svečane govore a mladi pesnici u svojim stihovima, koji bez daljnjeg moraju biti loši, slave ili opravdavaju paklene kazne kojima su kažnjeni grešnici koji su se ogrešili o državu Branderburg. Treba li verovati da je sve to više 'istorijsko' a manje suluda epizoda ? </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>01.06.</b> Juče sam pre nego što sam zaspao dovršio čitanje 'Rata i mira', u čemu sam svih ovih nedelja nalazio utehu i oslonac. I to sam, ne manje nego u njegovom majstorstvu i njegovoj veličini, utehu nalazio i u slabostima , nedopustivostima, zamoru ovog i pored svih slabosti grandioznog dela . </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"></div><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">- <b>02.06.</b> Vigand piše iz Levicija o spaljivanju Frojdovih dela u Drezdenu u znak demonstracije 'protiv psihoanalitičkog precenjivanja nagonskog života a za idealizam'. Kakvo neznanje i kakva laž u kombinaciji reči 'psihoanalitičko precenjivanje' ! Ta , nagonski život za 'dinamički', prema razumu neprijateljski raspoloženi pokret predstavlja svetinju ! On se može uzeti u zaštitu od raščlanjavanja, to bi imalo smisla, ali je prava idiotarija istovremeno siktati protiv njegova precenjivanja.Uvek se tu jedno buđavo – lagodno malograđanstvo nalazi u stanju protivrečnosti sa varvarsko-dinamičko- iracionalnom ambicijom. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>21.06.</b> Jutros dovršio podelu i naslovljavanje prve knjige, pri čemu su me zabavljali izvesna mistika i redosled brojeva koji je nekako sam od sebe nastajao i to sa brojkama 10 , 5 i 7 . Knjiga se deli na Predigru i 7 poglavlja. Prvo poglavlje i Predigra imaju po 7 poglavlja , drugo poglavlje pak 5, treće opet 10, četvrto opet 10 , peto 7 , šesto i sedmo po 5 podpoglavlja . Tako knjiga pruža celu masu lepo razdeljene građe. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>23.06.</b> U tišini večeri razmišljao sam o svom životu , o njegovim mukama i tegobama od mladih dana , kao i o njegovim blagodetima zahvaljujući izvesnim crtama moga karaktera . Ipak verujem da ću na kraju tog mog života biti prilično umoran- i ne samo od njega već i , uprkos metafizičkim nadama i čežnjama moje mladosti, od života uopšte . Dosta , dosta ! Kada se to na kraju kaže , onda se ne misli samo na sopstvenu 'individuaciju' već se misli na celinu – verovatno na osnovu onog tačnog saznanja : Mnogo drugačije nikad ni nije . Smisao reči 'umoran od života' nije lične već sveobuhvatne prirode. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>20.07</b>. Prijatno sećanje ne veče u društvu u našem vrtu , kojom prilikom sam pročitao 'Prevaru sa blagoslovom' i očigledno ostavio dubok utisak. U takvim prilikama uvek imam osećanje da varam i opsenjujem , jer se ne predstavljam sa promašenim , testastom- nerešenim delovima već uvek nekim 'lepim mestom', skrivajući ono neuspelo , tako da se stiče utisak da je i sve ostalo tako uspelo . To je svakako ono podvaldžijsko kod svakog čitanja nekih delova . Ali pri tome se ono što čitam pokazuje daleko boljim i upečatljivijim nego što se meni činilo, tako da bi se smelo zaključiti da je i ono što nisam predstavio slušaocima daleko manje loše nego što se to meni čini . </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"></div><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>30.07</b> Posle ručka dovršio korekturu 1. knjige , pri čemu me je opet do suza dirnula smrt Rahilina , kao što je to bilo i prilikom pisanja i kao što je to uvek prilikom svakog novog čitanja. Ovde, kod ovog lika, igra ulogu moj odnos prema K. Nije slučajno da baš i ona tako voli tu povest Jakova i Rahile. Ona u njoj vidi idealizovanu, mitiziranu predstavu naše životne zajednice. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-<b>13.08</b>. Za doručkom sa K. Razgovarao o sumanutosti Nemačke. Ona pred svetom ima moralnu prednost da joj do 'civilizacije' ama baš ni malo nije stalo. Ona se ne boji haosa, ona voli haos. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;"><b>-20.08</b>. ... dok mene od povratka ne zadržava strah već osećanje mučnine i odvratnosti. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;"><b>- 01.09.</b> Razgovor o romanu koji bi trebalo napisati – iz sfere Vagner-List-Kozima-Niče, jedna veoma interesantna tema, najkomplikovaniji, najobuhvatniji nemački predmet . Antipatija izmađu Lista i njegovog zeta (veoma izrazita). Listova evropska duhovnost naspram Vagnerovom izrastanju iz malograđanskog. Listova kćerka, duhovno mondena i ne-nemačka (da ne kažem nenemačka), od rođenja, unosi u Vagnerovu sferu katoličko – kadilački elemenat, s jedne strane, a onda opet, s druge strane, sama piše antisemitske i nemačkonacionalističke članke Vagnera u bajrotovskim listovima. K tome dolazi Niče koji je potekao iz svešteničke kuće, iz humanizma, profesorske sfere i koji se usled bolesti izrodio u nešto evropsko – antinemačko. </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;"><b>-07.09</b>. Jasno je da se život jedne države menja tokom jednog ljudskog veka od 60 godina. Ali zašto bi to moralo da kod mene izazove mržnju i odvratnost ? 'Fašističke', nacionalno naglašene autoritarne metode počinju na sve strane da odmenjuju stare, klasične forme demokratije. Zašto se od toga pravi posebna nemačka misterija i zašto Nemačka pri tome nastupa sa pretenzijom da izigriva vođu i spasioca sveta ? Posle anti – demokratskih prevrata u Rusiji i u duhovno beznačajnijoj Italiji, Nemačka sa svojim prevratom, koji u stvari predstavlja preuzimanje vlasti od strane onog sloja stanovništva koji u duhovnom pogledu stoji na najnižem stepenu – sloja propalih malograđanskih masa ispunjenih mržnjom, dolazi tek na trećem mestu . Čime se ona izdvaja ? Treba li svet da se obnovi pomoću prljave mistike , izopačene filozofije života koju ona unosi u pokret ? Zato što tamošnje promene u području političke tehnike i rukovođenja poprimaju oblik ubistvene i ubilačko-krvave i ratne religije , čiji je moralni i duhovni nivo najbedniji deo njegove pojave . Osvetoljublje i manija veličine ujedinjuju se u svetsku opasnost , prema kojoj je predratni imperijalizam bio prava nevinost . I ovaj prinčevski kelner nas uverava da će ova i ovakva Nemačka na isto tako miroljubiv način urediti Evropu kao što je u zemlji 'ustavnim putem' došla na vlast . Ali ta Nemačka je jedini narod u Evropi koji se ne boji rata i ne odbacuje ga već ga štaviše obožava ; ona sa svojom totalitarnom državom , sa svim onim što je za ovo pola godine urađeno, ne teži ni za čim drugim nego za ratom , koji možda ne bi htela , ali koji s obzirom na svoje ishodište i na svoju prirodu mora da hoće . Program , delom nesvestan, delom svestan , jasan je : prvo uništiti 'unutrašnjeg neprijatelja' , tj. sve ono što se u zemlji suprotstavlja ratu (to je ujedno bila osveta nad sopstvenim narodom zbog toga što je navodno zbog tog naroda izgubljen rat) i onda – Šta posle toga treba da dođe , to se ne zna , to se još ne može sagledati , a i poriče se da se to već želi sagledati . Ali potajno se želi to buduće stanje , čezne se za njim kao za voljenim haosom – jedna ljubav koja uliva osećanje da smo pozvani za političko vođstvo sveta – pa se u tom smislu sasvim javno svim silama radi na naoružavanju . </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;"><b>- 08.09.</b> Naveče čitao 'firerov' govor o kulturi u jednom nacističkom listu iz Frankena, koji su mi začudo poslali. Neverovatno. Taj čovek, eksponent sitnog srednjeg staleža sa osnovnim školskim obrazovanjem koji se odao filozofiranju, odista je neobična pojava. Nema sumnje da je njemu, za razliku od tipova kao što su Gering i Rem, nije stalo do rata već do 'nemačke kulture'. Njegove misli, koje bespomoćno ponavlja, praveći stalno omaške i izlažući ih u jadnom stilu, jesu misli đačeta koje se bespomoćno trudi . One bi još i mogle da ostave neki utisak kada ne bi bile svedočanstvo jezive neskromnosti. Nikada se silnici, akteri svetskih zbivanja i velike politike nisu usuđivali da na takav način izigravaju učitelja jednog naroda, štaviše učitelja čovečanstva. To nije činio ni Napoleon, a ni Bizmark. Oni su stvorili jedan red, jednu osnovu, polazeći od svoje vizije, na kojoj je mogao ili nije mogao da cveta viši duhovni život, nauke i umetnosti. Oni su preko države u tom duhovnom životu podržavali i podsticali ono što im se činilo korisnim a isto tako nasilno ugušivali ono što im se suprotstavljalo. Ali oni nikada nisu docirali sa katedre i propisivali naciji kulturnu teoriju, kulturni program, iako su po svom duhovnom kapacitetu neuporedivo više bili za to nego ovaj bedni mangup. Naravno, oni još nisu znali za ' totalitarnu državu ' koja nije samo osnovica moći, već je jedna sveobuhvatna sila koja komanduje svim oblastima života, pa i kulturnom, štaviš, pre svega njom, jer zna kakva ona treba da bude, pa je diktatorski, isključivo i bespogovorno svodi na pojmove usvojene u žestokom autodidaktičkom rvanju i zasnovane na strahovito tanušnoj lektiri . </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-10.10. Sve se brani od opasnog psa u središtu Evrope, jednog fanatiziranog, stravično prenadraženog naroda u stanju nacionalnog orgazma, što svet unaokolo prisiljava da bude veoma oprezan . </div></div></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: justify;">-17.10. U 8 časova sa K. I decom na abonirani koncert, u Muzičkoj dvorani, koji je bio ugodan i zanimljiv. Klavirski koncert Čajkovskog, koji sam do sada znao samo sa gramofonske ploče, interpretirao je V. Horovic, jedan izuzetno briljantan mladi pijanista, koji je posle imao velikog uspeha sa Šopenom i Stravinskim.</div></div></blockquote></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-26153441454281011332011-05-20T15:16:00.000-07:002011-05-20T18:19:48.403-07:00Albreht u Veneciji<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXGijjF_SqCW3vrt27AAq_XfRCkAK_MWCIuFYBjgjDJTDemvRNra5KkisjnvQkH-FyEaqxg1ywJ2sAyLGIpu76bm-zB88Kxim6bWeMfCudyRN1uq8hDAa6iKj1dR56LCyV7Kbne0awy44/s1600/slg0206.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXGijjF_SqCW3vrt27AAq_XfRCkAK_MWCIuFYBjgjDJTDemvRNra5KkisjnvQkH-FyEaqxg1ywJ2sAyLGIpu76bm-zB88Kxim6bWeMfCudyRN1uq8hDAa6iKj1dR56LCyV7Kbne0awy44/s320/slg0206.jpg" width="190" /></a></div><div style="text-align: justify;">Neko bi mogao pomisliti da ovde sprovodim kakvu promotivnu kampanju za <i>Sluzbeni glasnik</i> kada toliko pominjem njihova izdanja i iz njih citiram :) To nije slucaj. Istina je da oni, i pored svih sitnih nedostataka, imaju jako zanimljivih prevoda, narocito sto se umetnosti tice i narocito u ediciji kojom upravlja Jovica Acin [<a href="http://www.slglasnik.com/biblioteka-kljucevi/">biblioteka kljucevi</a>]. Proslog puta tako sam pomenula njihovo izdanje dnevnika Ezena Delakroa, koji je Jovica preveo; sada s obzirom da je Direrov rodjendan, pominjem knjigu <i><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">Putovanja u Veneciju i po Nizozemlju</span></i> koja se sastoji od Direrovih pisama prijatelju iz Venecije i dnevnika koji je vodio tokom kasnijeg putovanja po danasnjim Holandiji i Belgiji. Ova nevelika knjiga cita se lako i brzo; deo njegovih dnevnickih zabeleski je obimniji nego deo sa pismima koja je pisao Vilibaldu Pirkajmeru iako su ova meni mozda ipak nesto zanimljivija. Pa ipak lepo je citati beleske iz Antverpena, Brisela, Briza, Gana, Ahena ... onda kada se imalo prilike prolaziti i uzivo tim predelima. To sada citam i iz navedenog razloga uzivam dodatno; ovde cu, nakon par opstih zabeleski, citirati samo iz par njegovih pisama uz slike koje su nastale u tome periodu. O putovanju po Nizozemlju i dnevnickim beleskama sa istog - mozda neki drugi put :)<br />
<br />
Knjigu <a href="http://www.slglasnik.com/biblioteka-kljucevi/kolekcija-tragovi/putovanja-u-veneciju-i-po-nizozemlju"><i>Putovanja u Veneciju i po Nizozemlju</i></a><i> </i>mozete kupiti kod izdavaca za 356 dinara. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhX9BVGKRJ8hYWTUFuzupp8cahXk1rkyHYvxe7kV7DqzF5atUGkEZtN3lVKPI0-sAUVsFCjE5VGWF-SES73BQEGKzRoh2Na5NGfT8xGZJCzjfd8Rp0vH05r3hRM8sTRXvsR9ci-5SWXF8I/s1600/01mother-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="197" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhX9BVGKRJ8hYWTUFuzupp8cahXk1rkyHYvxe7kV7DqzF5atUGkEZtN3lVKPI0-sAUVsFCjE5VGWF-SES73BQEGKzRoh2Na5NGfT8xGZJCzjfd8Rp0vH05r3hRM8sTRXvsR9ci-5SWXF8I/s400/01mother-1.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Majka Barbara i otac Albreht Direr Stariji; izmedju njih porodicni grb koji se inace nalazi <br />
na pozadini portreta oca; ova dva portreta bila su spojena u diptih ali su vremenom razdvojeni</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Verovatno je da je svako cuo za Albrehta Direra i da barem jednu njegovu sliku vrlo dobro zna : <a href="http://www.oilpaintingshere.com/letter/D/81/big/Self-Portrait-DURER-in-a-Fur-Collared-Robe.jpg"><i>Autoportret</i></a> iz 1500. godine poznato je delo renesanse na severu gotovo onoliko koliko je <i>Mona Liza</i> italijanske renesanse. Onaj ko se vise interesuje za umetnost verovatno dobro zna da ova poznata i izuzetno hristolika, idealizovana slika nije prvi Albrehtov autoportret i da pre njega postoji citav niz istih [dole sam ih poredjala hronoloski:)], pocevsi sa onim koji je nacinio sa samo 13 godina, 1484. godine, a kome je kasnije dodao i natpis <i>kada sam bio dete</i>. Do toga vremena on je zavrsio nekoliko razreda skole a potom kao segrt ucio kod svoga oca, Albrehta Direra Starijeg koji je bio uspesan zlatar; od njega je mogao nauciti kako zlatarske tehnike tako i crtanje. Koliko je uspesan Albreht Stariji bio vidi se vec i po tome sto je od svoga rada mogao izdrzavati veliku porodicu od cak osamnaestoro dece, od kojih je Albreht Mladji bio trece dete a drugi po redu sin. Ova brojna porodica izgleda je medjutim zivela poprilicno udobno, mozda i stoga sto se Albreht Stariji ozenio kcerkom svoga ucitelja po imenu Barbara, tako da je doslo do spajanja dve zlatarske prakse. Oni su cak imali i svoj grb, koji je mladi Direr i naslikao, kao sto je slikao i portrete svojih roditelja [gore]. Na ovom grbu narocito je zanimljiva leva, oceva strana koja otkriva porodicno poreklo : prikazana su vrata sto je stoga sto je njegov otac, pre no sto je prispeo u Nemacku iz sadasnje Madjarske, nosio prezime Ajtósi - sto znaci otprilike <i>onaj koji pravi vrata - </i>a po istoimenom selu u Madjarskoj. Tako je prvobitno Albreht svoje prezime (bukvalno) preveo na nemacki kao Tirer (Thürer) pa tek onda promenio u Direr (Dürer); moglo se desiti tako da umetnika danas znamo kao Albrehta Tirera :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixLrt3oBRmNb1bxeDZmyKAVmK4eVRgZ7SSAQsvcNrDaDhoLBN7L12QuzkMfvdsgMEOBUiqm1-bmQ2KyU0ImJvvOCXq22jwgYqdhiXFk4mp6RPBEt696pLENqYqddzvss8qeArhyx47Qt0/s1600/01self13-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="191" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixLrt3oBRmNb1bxeDZmyKAVmK4eVRgZ7SSAQsvcNrDaDhoLBN7L12QuzkMfvdsgMEOBUiqm1-bmQ2KyU0ImJvvOCXq22jwgYqdhiXFk4mp6RPBEt696pLENqYqddzvss8qeArhyx47Qt0/s400/01self13-1.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Autoportreti iz godina : 1484, 1491 i 1493.</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhEP4NVKdSBiP9XCj98MoPNxV7khQwDP1jQmwVTuazurxPG33ejQMg7r99h-ixyqOBuHMULO0Q5Ci2KA1lpc-dtv2DnTE1_0RAO8e8HNZQIZ5bRWZaNaHsyvlB0NPrGfYkA4eUwkVzAfbM/s1600/04self22-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="183" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhEP4NVKdSBiP9XCj98MoPNxV7khQwDP1jQmwVTuazurxPG33ejQMg7r99h-ixyqOBuHMULO0Q5Ci2KA1lpc-dtv2DnTE1_0RAO8e8HNZQIZ5bRWZaNaHsyvlB0NPrGfYkA4eUwkVzAfbM/s400/04self22-1.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Autoportreti iz godina : 1493 (prvi njegov slikani autoportret i istovremeno , <br />
smatra se, prvi samostalni autoportret u evropskoj umetnosti), 1498 i 1500.g. </td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqFkqVxQuhbc7oMaQzCJbLf3SPz6jahdD7Aw5wmlxbaEI7KFW6Gu86bGh0R-2zfIof2rU72Byvxt9bfMLlSOf-OuxD37IP_3n-HKt5hGKUaVH4viYeyXhw9XEWLOmoCE1UM9LtQ9w1dC8/s1600/06agnes.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqFkqVxQuhbc7oMaQzCJbLf3SPz6jahdD7Aw5wmlxbaEI7KFW6Gu86bGh0R-2zfIof2rU72Byvxt9bfMLlSOf-OuxD37IP_3n-HKt5hGKUaVH4viYeyXhw9XEWLOmoCE1UM9LtQ9w1dC8/s320/06agnes.jpg" width="198" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Moja Agnes</i></td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Nije cudno stoga sto je otac zeleo da mu ovaj sin izuci zanat do kraja i da se potom bavi ocevim poslom. Medjutim, decko je bio ne samo izuzetno zainteresovan za crtanje - mnogo vise no za zlatarske poslove - vec je pokazivao i izvanredan talenat, kao sto se iz tog prvog portreta moze i videti. Tako je naposletku otisao da se uci kod slikara Mihaela Volgemuta, cija se radionica bavila i izradom drvoreza za knjizne ilustracije. Nakon sto je zavrsio svoje skolovanje Albreht odlazi na putovanje tokom kojeg je naredne cetiri godine lutao po Nizozemlju, upoznaje sa umetnicima i obilazi radionice i znamenitosti. Ovo putovanje,kao i njegovo prvo putovanje u Italiju koje je nedugo potom usledilo, na zalost nije dokumentovano tako da se ne zna o njemu mnogo. Po svom povratku u rodni Nirnberg, kao svrseni <i>zanatlija,</i> zeni se izvesnom Agnes - kcerkom tada poznatog gravera; iako je jednim poznatim crtezom na kojem predstavlja svoju mladu verenicu on prema njoj iskazao neznost, kako izradom tako i natpisom <i>moja Agnes</i>, ovo izgleda ipak nije bio srecan brak. Albreht je gotovo odmah krenuo za Italiju, i to peske (!!!) dok je Agnes ostala kod kuce sama; ovaj potez, u ovako naglom obliku, tesko je shvatiti pogotovo kada se zna da je zenidba bila uslov da se otvori radionica te da je odlaskom ostavio ne samo svoju mladu zenu vec i tu mogucnost. Pa ipak, on je otisao u Italiju gde ce se zadrzati do naredne godine. Agnes i albreht nisu imali dece; pisuci iz Italije svome prijatelju on je umeo u vezi nje i veoma grubo da se sali, dok se iz svega moze nazreti i to da ih je Pirkenhajmer u njegovom odsustvu mirio. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ovo je njegov prvi odlazak u Italiju od kojeg je preostalo nekoliko akvarela i crteza ali ne i nekih licnih zabeleski i dokumenata. Krajnji cilj bila mu je Venecija, gde je i stigao; veruje se da je posetio takodje Mantovu i Padovu. Odusevljava se Djovanijem Belinijem, venecijanskim slikarem iz poznate slikarske porodice, sto je ljubav koja ce potrajati i do naredne njegove posete, kada ce tvrditi da je on <i>i dalje</i> najveci venecijanski slikar. Iz ovog periodu potice, na primer, onaj toliko voljeni <i>kunic</i> iz Albertine. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEin0VdNm-9iP87R68wIymtEbEQ2UPR4OJlKlKv3V2KjjU8T6zWkrDkN6CgVLKk6OLkEbBmgKvrI4l1Y9Q2-pm6lMJsh0I7K_iUy-sbyuJ9QjEoMlhcQuX5DdraI46e9B1noNtcDTe_TV5I/s1600/01hare.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEin0VdNm-9iP87R68wIymtEbEQ2UPR4OJlKlKv3V2KjjU8T6zWkrDkN6CgVLKk6OLkEbBmgKvrI4l1Y9Q2-pm6lMJsh0I7K_iUy-sbyuJ9QjEoMlhcQuX5DdraI46e9B1noNtcDTe_TV5I/s320/01hare.jpg" width="288" /></a></div><div style="text-align: justify;">Po povratku iz Italije Direr je otvorio svoju radionicu u Nirnbergu; to sto je izabrao rodni Nirnberg nije ni malo cudno kada se ima u vidu da je taj grad tada predstavljao srediste renesanse na severu i ne samo to vec i stamparski centar; Direr ce u sirim Evropskim okvirima svoju reputaciju upravo i zasnovati (i dalje, mozda, zasniva) na grafici, iako mu kasnije to nece biti toliko drago pa ce se cak i tuziti u pismima kako Italijani misle da sa bojom <i>nista ne vredi</i>. Iako je u ovom periodu 1495 - 1506 izradio neka od danas najpoznatijih svojih dela, vec posle prvog puta pod velikim uticajem Italije, Direr ce se potom odluciti i na drugo putovanje u Veneciju : hteo je da bolje izuci proporciju i perspektivu. ovim se on bavio sto sa prijateljem - Djakopo Barbarijem - sto samostalno i u Nirnbergu, sto je pocetak njegovih teorijskih istrazivanja koja ce kao krajnji rezultat imati dve vazne teorijske knjige. Najzad, 1505. godine vraca se u Italiju gde ostaje sve do 1507. godine; sada je on poznati umetnik kome na brojne nacine pomaze takozvana <i>nemacka umetnicka kolonija</i> - nemacki iseljenici pomazu mu pri pribavljanju porudzbina. On sada pre svega slika i to neretko velike oltarske slike, od kojih su meni ipak zanimljiviji portreti nama danas nepoznatih Venecijanaca i Venecijanki. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Tokom ovog svog boravka Direr se sprijateljio sa mnogim italijanskim umetnicima ovog perioda, cak i sa Leonardom; Vazari pominje kako je bio odusevljen Rafaelovim delom te da mu je poslao jedan od svojih autoportreta. </div><blockquote style="text-align: justify;">Zbog ovoga, kao i zbog mnogih drugih dela, slava ovog plemenitog umetnika doprla je u Francusku i Flandriju, te je Nemac Albert Direr, izvrsni slikar , koji je radio u bakru izvanredna dela, poslao Rafaelu kao znak postovanja svoj portret koji je sam naslikao vodenom bojom na vrlo finom platnu; svetlost je postigao pomocu prozracnosti platna, ne upotrebivsi belu boju, dok su senke izradjene vodenim bojama; ovaj nacin rada zadivio je Rafaela, te mu on posalje crteze radjene sopstvenom rukom, sto je mnogo obradovalo Alberta. Ova glava se nalazila u Mantovi medju stvarima Djulija Romana, naslednika Rafaelovog.</blockquote><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Da li su se oni i upoznali - ostaje pitanje: ne zna se da li je Albreht stigao i do Rima. Gete na jednom mestu u knjizi <i>Putovanje u Italiju</i> kaze kako mu je zao sto Direr <i>nije</i> stigao tako daleko; pa ipak postoji mogucnost da je ipak dosao i do Rima, kao sto je obisao i neke druge italijanske gradove. Nakon ovih <i>italijanskih putovanja </i>Direr je bio miran kod kuce sve do 1520. godine kada je krenuo na to drugo putovanje u Nizozemsku, sa kojeg je sacuvan ovaj dnevnik sto ga sada imam u ruci. Pisma iz Italije koja mu prethode prva su, kazu tako, <i>licna</i> dokumenta sacuvana od jednog umetnika. Svakako izuzetno je zanimljivo citati tako sto i zaviriti u njihov petnaestovekovni svet. Ono sto pomalo cudi jeste sto taj svet - od pre pet stotina godina - nije mnogo drugaciji od nasega. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Evo nekih delova iz pisama koje je upucivao svom prijatelju, poznatom humanisti <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Willibald_Pirckheimer">Vilibaldu Prikhajmeru</a>, svom prijatelju iz detinjstva u koga se u potpunosti pouzdao i od koga se mnogo cemu naucio. Za ovog advokata skolovanog u Italiji Albreht je veoma mnogo po Veneciji jurio kojekakvo prstenje, drago kamenje, fini papir i cilime; ove delove, gde Albreht iscrpno opisuje kakav je prsten kupio i po kojoj ceni, sam medjutim odlucila da izostavim ;)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">Venecija, 6. januara 1506.</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFiAJpjxYSvtRb7uPkeruHN6tPSOsSaclBhMn5foCBcCJQLUz9UzxHa0TUxhEYHsugg2OKsKtLe13Bk6jfzCYSsaIqc_mAB_7YyL2AeMO_0SDKeTjm8erhECYxVnP9cpdtmgHkWLt775g/s1600/04pirckh.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: justify;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFiAJpjxYSvtRb7uPkeruHN6tPSOsSaclBhMn5foCBcCJQLUz9UzxHa0TUxhEYHsugg2OKsKtLe13Bk6jfzCYSsaIqc_mAB_7YyL2AeMO_0SDKeTjm8erhECYxVnP9cpdtmgHkWLt775g/s320/04pirckh.jpg" width="239" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Vilebald Pirkenhajmer</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">Cestitom i mudrom Vilibaldu Pirkhajmeru, u Nirnbergu</div><div style="text-align: justify;">Dragi moj ucitelju, Vama i Vasima, jos mnogo srecnih Novih Godina. U Vase zdravlje, dragi gospodine Pirkhajmeru. Znajte da sam zdravo; neka Vam Bog podari i vise od toga. Dakle, ono sto ste trazili od mene, naime da kupim nekoliko bisera i dragog kamenja, treba da znate da ne mogu da nadjem nista a da je iole valjano ili vredno novca; Nemci su opustosili sve.</div><div style="text-align: justify;">Oni koji kruze rivom uvek ocekuju cetvorostruku vrednost za sve, jer oni su najprepredniji nitkovi koji ovde zive. Niko i ne ocekuje cestitu uslugu od njih. Zato su me neki dobri ljudi upozorili da budem oprezan s njima. Za njih su mi kazali da varaju svakoga, bez izuzetka, i da u Frankfurtu mozete kupiti bolje stvari nego u Veneciji. </div><div style="text-align: justify;">A sto se tice knjiga koje ste mi porucili, Imhof se vec postarao za njih, ali, ako Vam je potrebno jos nesto, samo recite i s najvecom revnoscu pobrinucu se za sve. I, neka je na Bogu da Vam zaista necemu posluzim. Rado cu se za sve postarati jer znam koliko ste ucinili za mene. </div></blockquote><blockquote>[...] </blockquote><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">7. februara 1506.</span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLZJhGg69Bf1R0t3FP_O3vWcYWL1vfNbIpTuEOKDhzkLsMoOJx46yoKlZFywUaopxPtWTHEEqBaOVB6ggRhDqaPiNVYCxTGqfhQQQOBlgAG1_RHvnChPliXuC5L2xqf7CB3FgBM90CYq4/s1600/04veneti.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLZJhGg69Bf1R0t3FP_O3vWcYWL1vfNbIpTuEOKDhzkLsMoOJx46yoKlZFywUaopxPtWTHEEqBaOVB6ggRhDqaPiNVYCxTGqfhQQQOBlgAG1_RHvnChPliXuC5L2xqf7CB3FgBM90CYq4/s320/04veneti.jpg" width="256" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Venecijanka</i>, 1506. god.</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Koliko bih zeleo da ste ovde u Veneciji, toliko je dragih ljudi ovde medju Italijanima koji iz dana u dan sve vise traze moje prijateljstvo - sto mi vrlo godi - ljudi od ukusa, ucenih, dobrih sviraca na flauti, frulasa, poznavalaca slikarstva, ljudi od prefinjenog osecaja i cestitosti, koji koji mi ukazuju veliku cast i postovanje. S druge strane, medju njima takodje ima i najbednijih, najlazljivijih nitkova, za koje jedva da sam poverovao da hodaju ovom zemljom; pa ipak, ko ih ne zna, pomislice da su najfiniji ljudi na ovom svetu. Ne mogu, a da se u sebi ne nasmejem : svesni su da je njihovo nevaljalstvo dobro poznato, ali to ih uopste ne brine.</blockquote><blockquote style="text-align: justify;">Medju Italijanima imam sijaset dobrih prijatelja koji me upozoravaju da ne jedem i ne pijem s njihovim slikarima jer mnogi od njih moji su neprijatelji, kopiraju moj rad iz crkvi i gde god na njega naidju; a posle ga kritikuju i tvrde da je izveden na staromodan nacin i da ne vredi nicemu; medjutim Djambelim (Djovani Belini) veoma me je hvalio kod mnoge gospode. rado je zeleo da ima nesto moje i pojavio se kod mene i trazio nesto za sebe, rekavsi da ce mi dobro platiti, i svi mi govore da je on cestit covek, tako da sam se zaista zblizio sa njim. Veoma je star, a ipak je najbolji slikar od svih. </blockquote><blockquote style="text-align: justify;">A stvar koja mi se tako dopadala pre jedanaest godina vise mi se ne dopada i, da je nisam video sopstvenim ocima, nikom ne bih verovao na rec. I, isto tako, treba da znate da ovde ima sijaset slikara, boljih od ucitelja Jakoba (Djakopo de Barbari), premda bi se Antonio Kolb zakleo da na svetu nema veceg slikara od Jakoba. Drugi mu se rugaju i kazu da je icemu vredeo ostao bi ovde. Tek danas sam poceo skice za moju sliku jer ruke su mi tako krastave da ne mogu da radim, ali sam uspeo da ih zacelim. </blockquote><blockquote style="text-align: justify;">A, sad, budite blagi prema meni i ne srdite se tako naprecac, nego budite nezni poput mene. necete da ucite od mene, ne znam zbog cega. Dragi moj, voleo bih da znam nije li neka od Vasih [miljenica] umrla - ona kraj vode, na primer, ili ona [privlacna poput cveta] ili [poput cetke] ili [poput napaljene zenke]psa, pa da mozda uzmete neku drugu umesto nje.</blockquote><blockquote>U Veneciji, devetog sata na noc, u subotu posle Sretenja, godine 1506.</blockquote><br />
<span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">2. aprila 1506</span><br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><blockquote><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgMvVTw31JBdal3tU4MF3ACFiV0VMsAM7QYeAJcaV1AdDO1zYb4HeMFtdMjOa_chb6VqjZLdIvdFrQ1h5G1YtXHfUjWYS1qPThQrVugdh_KTjC5KLh-k33wx77Hum_1bKsdURZUdpx6VY4/s1600/05youngm.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgMvVTw31JBdal3tU4MF3ACFiV0VMsAM7QYeAJcaV1AdDO1zYb4HeMFtdMjOa_chb6VqjZLdIvdFrQ1h5G1YtXHfUjWYS1qPThQrVugdh_KTjC5KLh-k33wx77Hum_1bKsdURZUdpx6VY4/s320/05youngm.jpg" width="214" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Portret mladica</i>, 1506. god.</td></tr>
</tbody></table></blockquote><br />
<blockquote style="text-align: justify;">[...] Ovdasnji slikari, i to treba da znate, veoma su naprijateljski nastrojeni prema meni. Tri puta su me pozivali pred magistrate i morao sam da platim 4 florina njihovoj skoli. Takodje treba da znate da bih zaradio vise novca da nisam bio primoran da slikam za Nemce jer tu ima mnogo posla i nikako ne mogu da zavrsim pre Duhova; ali, platice mi svega 85 dukata. to ce, znajte, otici na zivotne troskove, a potom moracu da kupim neke stvari i da nesto novca posaljem, tako da ovog casa nemam mnogo u rukama; medjutim, odlucio sam da ne odlazim sve dok mi Bog ne omoguci da Vam se dostojno oduzim i, osim toga , sa sobom ponesem florine. Lako bih ustedeo da ne moram da radim ovu sliku za Nemcejer, osim slikara, svako mi zeli sve najbolje. </blockquote><div style="text-align: justify;"><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;"></span></div><blockquote style="text-align: justify;">Molim Vas, recite mojoj majci da razgovara s Volgemutom u vezi s mojim bratom i da ga zamoli da mu da neki posao dok se ja ne vratim, ili da mu nadje posao kod nekog drugog. Trebalo je da ga povedem sa sobom u Veneciju , sto bi koristilo i meni i njemu, on bi naucio jezik, ali majka se plasila da ce se nebesa obrusiti na njega. Molim vas da pazite na njega : zene tu nisu od pomoci. recite decaku, kao sto umete, da bude marljivi nezavisan dok se ne vratim, a ne da se oslanja na majku, jer nisam svemoguc, iako dajem sve od sebe. Da sve ne dajem od sebe, ne bih gladovao; ali opskrbiti toliko njih, zaista mi tesko pada, a niko se ne razbacuje novcem. [...]</blockquote><br />
<span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">8. septembra 1506.</span><br />
<br />
<blockquote><div style="text-align: justify;">[...] Za moju sliku, treba da znate, kazu da bi dali dukat da je vide. Dobro je islikana i zivih je boja. Vise su me hvalili nego sto sam od nje imao koristi. Lako sam mogao da zaradim 200 dukata, i morao sam da odbijem veliku porudzbinu kako bih se vratio kuci. </div><div style="text-align: justify;">Ucutkao sam sve slikare koji su govorili da sam dobar u bakropisu, ali da kod slikanja ne umem da baratam bojama. Sad svi govore da nikad nisu videli lepsi kolorit. </div><div style="text-align: justify;">Pozdravlja Vas moj francuski ogrtac, kao i moj italijanski kaput. Izgleda mi da mirisete na galantnost. mogu da osetim odavde; a ovde jos kazu da se, kad se udvarate, pretvarate da Vam nije vise od 25 godina. O, da! Udvostrucite i poverovacu Vam. Prijatelju moj, ovde ima italijanskih djavolaka bas poput Vas. Ne znam kako se potrefilo! [...]</div></blockquote><br />
<span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">23. septembra 1506.</span><br />
<br />
<blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgu0YAShLK9lJOzK93it0gwQ06KtY7Vb4tch-juM-kuG9w4_mKLJ_z4jPdxEiSW8lqTfGPMAlCUIBMNc_J_C6zP_qgoVu16_ANVZ0ZKRY20_DGJZftDXoNv0pniHunHbZnUi_chZRhOGuA/s1600/03rose.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="267" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgu0YAShLK9lJOzK93it0gwQ06KtY7Vb4tch-juM-kuG9w4_mKLJ_z4jPdxEiSW8lqTfGPMAlCUIBMNc_J_C6zP_qgoVu16_ANVZ0ZKRY20_DGJZftDXoNv0pniHunHbZnUi_chZRhOGuA/s320/03rose.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Poklonjenje Devici </i>(poznata i kao <i>Praznik brojanice</i>) 1506. *</td></tr>
</tbody></table></blockquote><blockquote><div style="text-align: justify;">[...] Znajte da sam zavrsio sliku, kao i jos jednu <i>quadro</i>, kakvu nikad ranije nisam izradio. I, buduci da ste tako zadovoljni sobom, da Vam ovde kazem da nema bolje Madone na citavom svetu jer je svi slikari hvale kao sto plemici hvale Vas. Kazu da nikad nisu videli otmeniju i ljupkiju sliku.</div><div style="text-align: justify;">Isto tako, znajte da cu, najkasnije za cetiri nedelje, zavrsiti posao ovde jer najpre treba da izradim neke portrete koje sam obecao, a ksko bih sto pre dosao kuci, buduci da je moja slika gotova, odbio sam porudzbine vredne vise od 2000 dukata; sve moje komsije znaju o ovome. </div><div style="text-align: justify;">I, dopustite da Vas pozdravim. Imam jos toga da pisem, a glasnik je vec spreman da krene; osim toga, nadam se, po milosti Bozjoj, da cu uskoro biti s Vama i uciti nove mudrosti od Vas. Bernard Holcbek rekao mi je najlepse stvari o Vama, ali verujem da je uzrok tome sto ste mu tast. Medjutim, nista me ne ljuti toliko kao kad cujem da ste lepi jer, u tom slucaju, ja bi trebalo da sam ruzan; to me izludjuje.</div><div style="text-align: justify;">Iduceg dana nasao sam sedu u kosi, a ona je posledica ciste bede i dosade. Mislim da mi je sudbina namenila rdjave dane. Moj francuski ogrtac i smedji kaput salju Vam najsrdacnije pozdrave. Ali, voleo bih da vidim sta to Vase pijano drustvance cini da se drzite tako nadmeno.</div><div style="text-align: justify;">Godine 1506, u sredu posle Svetog Mateja.</div></blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyXxSMfmvxCRkx3-w-Q9c1ywLPT_isDw2gMRVNhNNslzRYhRlhW6jPrMZIr2jqgN6FYqHGcZWwmw_-LCQVZ_d5q020Tur3hL7eKQXJeVBgrPAGtoYAVpBOpOZ30HZXJH3pAged5c8DRSg/s1600/03rose2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyXxSMfmvxCRkx3-w-Q9c1ywLPT_isDw2gMRVNhNNslzRYhRlhW6jPrMZIr2jqgN6FYqHGcZWwmw_-LCQVZ_d5q020Tur3hL7eKQXJeVBgrPAGtoYAVpBOpOZ30HZXJH3pAged5c8DRSg/s400/03rose2.jpg" width="270" /></a></div><div style="text-align: justify;">* ovu veoma poznatu sliku Direr je izradio po porudzbini nemackih doseljenika; prvobitno je bila olatrska slika u njihovoj Crkvi svetog Vartolomeja, da bi je potom za 900 dukata otkupio car Rudolf II i preneo u Prag. No, ni ovo nije bio kraj putovanja obog umetnickog dela : bila je ostecena tokom svedske opsade, restaurirana pa prodata vise puta, jednom cak za samo jedan florin. Na kraju ju je 1930. godine Cehoslovacka vlada otkupila te se moze videti i danas u njihovoj Nacionalnoj galeriji u Pragu.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ova slika smatra se najznacajnijom koju je Direr naslikao tokom ovog svog puta u Italiju; pored ostaloga ona je veoma interesantna i stoga sto se na njoj moze videti jos jedan Direrov autoportret : nalazi se sasvim desno, uz drvo, i jedini upravlja pogled pravo u posmatraca. Predstavljen u ekstravagantnoj odeci (koja je pomalo i bizarna uzevsi u obzir da se nalazio tada u toploj Italiji : obucen je u neku vrstu koznog kaputa ili bunde), duge olave kose; u ruci drzi papir na kome pise da je slikar toga dela on, da je sliku zavrsio za pet meseci a pored njegovog imena stoji jos i <i>germanus (EXEGIT QUINQUE MESTRI SPATIO ALBERTUS DURER GERMANUS MDVI)</i>. Kao da je na svaki nacin - odelom, natpisom pa onda i tipicno nemackim krajolikom prikazanim u pozadinom, kao i portretom svoga vladara Maksimilijana, on zeleo da naglasi svoje <i>nemstvo</i>; nije to ni cudno kada je slika bila namenjena crkvi u kojoj su odlazili Nemci a koja se nalazila u kraju koji su naseljavali vecinom - Nemci. Pored toga zeleo je, verovatno, da se izdvoji na neki nacin od svih tih italijanskih slikara koji su ga okruzivali. Kao sto i sam kaze u pismima, ova slika postigla je veliki uspeh kod publike, pa su cak i duzd i patrijarh dosli da joj se dive.</div><br />
<br />
</div><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="390" src="http://www.youtube.com/embed/3uBSzOHT87w" width="480"></iframe></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-84390075781879585282011-04-27T13:15:00.000-07:002011-05-20T17:02:21.093-07:00Ulomci Delacroixova dnevnika<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihRmB6Khrf7WdGk6vq7lbVmiO_5hwzhlwxzeaUMqBaws4c2BeEWX6MFa7bYW-dlg136VsswA_CS69Anad1URtCuh4_PytiiiDcr-bmx1-MEen3CS7Ym-hikCaYYo7sbsW0BhftWh5N8_Q/s1600/SLIKANJE_ZIVOTA%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihRmB6Khrf7WdGk6vq7lbVmiO_5hwzhlwxzeaUMqBaws4c2BeEWX6MFa7bYW-dlg136VsswA_CS69Anad1URtCuh4_PytiiiDcr-bmx1-MEen3CS7Ym-hikCaYYo7sbsW0BhftWh5N8_Q/s320/SLIKANJE_ZIVOTA%25281%2529.jpg" width="186" /></a></div><div style="text-align: justify;">Juce je bio <i>would be</i> rodjendan divnoga romanticara Ezena Delakroa, koji je voleo Getea i Bajrona a koga su potom voleli simbolisti i impresionisti; sa malim zakasnjenjem (s obzirom da sam trenutno u nekom sasvim drugom <i>transu</i>) evo vam donosim deo njegovog dnevnika, tacnije delove (kako tamo kazu - <i>ulomke</i>) iz godine kada je zapoceo da pise dnevnik, nakon majcine smrti, dakle - 1822 godine; on je tada jos bio sasvim mlad - imao je tek dvadeset i cetiri godine. Ovi odlomci poticu iz jedne stare knjige (<i>Suvremena biblioteka</i>, Zagreb, 1944) koja je zapravo knjiga o Delakroa od nekog <i>Pierre Courthion</i>-a uz koju je dnevnik pridodat; prepuna je arhaizama i sada vec nestandardnih pisanja reci, sto joj dodaje na drazi. No, koga bi ovako nesto zainteresovalo - postoji i novo izdanje kod <i>Sluzbenog glasnika</i>, u prevodu Jovice Acina koji i uredjuje biblioteku u okviru koje se <a href="http://www.slglasnik.com/biblioteka-kljucevi/kolekcija-1001-knjiga/slikanje-zivota">ovo</a>, i jos mnoga zanimljiva izdanja, nalazi. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Dakle, ovaj put samo delovi iz 1822. godine (prvi njegov zapis je ceo ovde, drugi u delovima) i to <u>onako kako u ovoj knjizi pise</u>; on je potom nastavio da vodi dnevnik do kraja zivota, 1863. godine, mada cesto sa dugim prekidima. Beleske koje slede su, stoga, beleske veoma mladog coveka; Bajron je jos uvek ziv, Grcka se bori za svoju slobodu a on veoma mnogo govori o devojkama. Jedna takva epizoda bila je meni toliko slatka da sam je morala dati u celosti. Kako postaje stariji i zreliji on medjutim sve vise pise o umetnosti, tako da se <i>interesantnosti</i> tog tipa nalaze dalje od ovog teksta koji postavljam, a koji sam ilustrovala onim retkim njegovim delima koja se mogu pronaci na internetu a da su iz ovih godina. Od njih najvaznija i najveca je, dakako, <i>Danteova barka</i>; meni je medjutim mozda jos drazi njegov <i>Autoporetret</i> kao lika iz romana Valtera Skota <a href="http://www.musee-delacroix.fr/spip.php?page=article&id_article=157">Edgara Rejvensvuda</a> - sto lepo pokazuje stanje suha koje je tada medju mladim svetom vladalo.<br />
<br />
No, pre toga jedan prelepi video nacinjen od Ezenovih slika i muzike njegovog prijatelja Sopena a koji moze posluziti i kao muzicka podloga uz citanje teksta :) </div><div style="text-align: justify;"><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="390" src="http://www.youtube.com/embed/GqFP_QP2s-g" title="YouTube video player" width="480"></iframe><br />
<br />
</div><div style="text-align: justify;"> <b><u> 1822</u></b>.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: right;"></div><div style="text-align: justify;"><i><b><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;">Laroux, 3.rujna</span></b> - </i>Izvrsavam zamisao, kojom se odavna bavim : pisat cu dnevnik. Zivo zelim da pritom nikada ne smetnem sa uma, da pisem za sebe samoga. Nadam se dakle, da ce biti istinit. Postat cu i bolji. Ovaj ce me papir prekoriti, sto se toliko mienjam. Zapocinjem pisati u sretnom raspolozenju. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: right;"></div><div style="text-align: justify;">Nalazim se kod svog brata; sada je 9 ili 10 sati navecer : upravo je odkucalo na zvoniku Larouxa. Sjeo sam pet minuta na malu klupu pred vratima, koja je bila obasjana mesecinom. Nastojao sa da se saberem; premda sam danas sretan, ne mogu ozivjeti u sebi jucerasnje osjete ... Bio je pun mesec. Sjedeci na klupi, koja je nasuprot bratovoj kuci, okusio sam divne trenutke. Nakon sto smo bili sproveli susjede, koji su bili na veceri, i prosetali oko jezera, vratili smo se kuci. Brat je citao novine, a ja sam uzeo neke Michelangelove crteze, koje sam bio ponio sa sobom. Ovi su me crtezi duboko potresli i spremili tlo povoljnim emocijama. Mjesec je izisao velik i ridjast, a nebo bilo bistro; polagano se dizao medju drvecem. Dok sam ovako snatrio, a moj brat pricao o ljubavi, zacuo sam izdaleka Lisettin glas. Ovaj se glas hvata za srdce : od svih cari njezine osobe najdublji dojam izazivlje glas. Jer Lisette nije stono riecliepa, ni oma nesto, sto je Rafael znao vrlo dobro osjetiti; njezine su ruke ciste popur bronze, a njihov je oblik njezan i snazan. Lice, koje nije izricito liepo, poprima neki produhovljen izraz, carobna smjesa strasti i postenja djevojackog ... Tako prije dva do tri dana, kad je dosla k nama, nedjeljom, a mi jos sjedili oko stola. Premda ne volim, kad je odvise stisnuta, toga dana mi se veoma svidela, napose radi bozanskog smieska, koji sam netom spomenuo, povodom nekih krupnih dosjetaka, koje su je potakle da ponikne glavom, skrivajuci svoje uzbudjenje. Bila je zacelo uzbudjena, jer je, odgovarajuci na ravnodusne stvari, njezin glas bio promienjen, a nije mi htjela pogledati u oci. Drzim da je to bilo te veceri, da sam je poljubio u crnome kucnom hodniku. Na povratku iz mjesta, drugi su bili zasli napried, a ja sam s njome zaostao. Sve mi je govorila nek vec jednom prestanem, ali tiho i blago; no sve to nije bogzna sta. Pa sta onda ? Njezina uspomena, koja me ne ce progoniti poput kakve strasti, bit ce priatan cvetak na putu mojih sjecanja. Zvuk njezina glasa podsjeca na glas Elisabethe, cija uspomena pocinje bliediti.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">U nedelju sam primio pismo od Felixa, gdje mi javlja, da je moja slika objesena u Luxembourgu. Danas u sriedu jos sam uviek time zaokupljen; priznajem da mi to vrlo godi i da ova misao, kada mi dodje, prijatno bojadise moje dane. Ova je misao sada najjaca, ona je i podbola zelju da se vratim u Pariz, gdje cu po svoj prilici naci samo skrovitu zavist i sitost : nestat ce doskora onoga, sto me sada izpunja slavljem. A ne ce biti ni Lisetta, ni mira ni mjesecine, koji ovde udisem punim plucima. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Da bih se vratio svojim jucerasnjim uzitcima (ponedeljak navecer), nisam mogao odoljeti, a da ne posvetim spomen ove mile veceri jednim crtezom : nacrtao sam naprosto klupu, na kojoj sam se tako dobro bio osjecao. Nadam se, da ce mi uspjeti da se dovinem svojih ideja i unutarnjih uzitaka ... , no za ime Bozje, neka se tako nastavi !</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Sjetiti se osnova, koje su mi dolazile, da bih se, kad budem u Parizu, dao na posao; sjetiti se pojedinih zamisli za slike.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Naslikati "Tassa u tamnici" u naravnoj velicini.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i><b><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;">Laroux, 5. rujna</span></b>. - </i>Bio sam s bratom u lovu. Bila je strasna zapara. Ubio sam prepelicu, okrenuvsi se vrlo vjesto, tako da me brat hvalio. Bila je to, uostalom, jedina lovina, premda sam pucao tri puta na kunice.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHwgJzwn0jLai6pXr3boubC_1AwQBJWnjsPNrIbf0C_w3ZCIdANsK6bCCo-wZw7BD__hUtau07ux8FKTwql7q3Djzaj2fVvjlA0-q2D_ZNJPZSDqvu5TmdGWh_P2wCKQ3yZJbitmLDabA/s1600/self+as+ravenswood.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHwgJzwn0jLai6pXr3boubC_1AwQBJWnjsPNrIbf0C_w3ZCIdANsK6bCCo-wZw7BD__hUtau07ux8FKTwql7q3Djzaj2fVvjlA0-q2D_ZNJPZSDqvu5TmdGWh_P2wCKQ3yZJbitmLDabA/s320/self+as+ravenswood.jpg" width="250" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Autoportret - Ezen kao Ravenswood iz<br />
romana ser Valter Skota - 1821. god.</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Navecer smo isli pred gdjicu Lisette, koja je dosla krpati kosulje. Kako smo opet zaostali ja sam je poljubio, a ona se otimala, da mi je bilo muka, jer sam osjetio, da se njezino srdce buni. Nasao sam je jos jedanput, a ona se odlucno odkinula i rekla, da bi mi kazala, kad bi htjela. Bolno sam je odgurnuo i zlovoljno krenuo drvoredom, dok je izlazio mjesec. A onda sam se po treci puit kusao pribliziti : isla je po vodu za veceru. Htio sam objesiti nos i ostati po strani, ali sam ipak popustio ... "Vi me dakle ne volite?" - Ne! "Volite li koga drugoga?" - Ja ne volim nikoga ! (Glupi odgovor, koji hoce kazati : Dosta mi je !). Ovaj put sam se iskreno naljutio : srdito sam spustio ruku, koju sam bio uzeo, i okrenuo joj ledja pozliedjen i nujan. Cuo sam napolja prigusen smieh, koji nije bio pravi smieh. Bio je to ostatak njezinog prosvjeda, pola sale - pola istine. Mrzko mi je to ! Vratio sam se u svoj drvored i pravio kao da je ne vidim. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Zivo zelim da se otresem tih misli. Nisam zaljubljen, ali me obuzimlje negodovanje odnosno zelja, da bi ona pozalila. Dok ovo pisem htio bih izraziti svoje razocarenje i prkos. Bio sam odlucio, da je sutradan posjetim. Hocu li popustiti ovoj teznji ? Ne znam. Dakle nije sve svrseno, a ja sam dosta kukavan da se vratim ? Nadam se i zelim da nisam.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">...</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ova misao nije mi nikad dosla u pamet kao jucer, a izazvao ju je moj brat : upravo smo bili ubili zeca, a naseg je umora nestalo; zadivili smo se kako dusevno raspolozenje djeluje na tielo. Spomenuo sam Atenjanina, koji umire, cuvsi za pobedu kod Plteje (?), francuzke vojnike kod Malplaqueta i tisucu slicnih zgodica. To su argumenti hocemo li dokazati, kako je ljudska dusa uzvisena; ne znam cime bi se to moglo pobiti. Kojeg li zanosa kad zatrube bojne trublje i zagrme bubnjevi !</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><b><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;"><i>Lauroux</i> , </span></b><i><b><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;">13. rujna</span></b>.</i> - ... Prekjucer, kad je bila ta vecera, pomirio sam se s Lisettom, i plesao sa njome do kasno u noc. U druztvu s Charlesovom zenom, Lisettom i Henryom nisam se dobro osjecao. Stujem zene : nikako ne bih mogao govoriti im sramotne stvari. Ma kako bile propale ili tupe, ja se sam zarumenim, kad pozliedim stidljivost, koju bi trebalo bar izvana cuvati.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i><b><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;">Pariz, 5.listopada.</span></b> - ... </i>Sva smo trojica otisli gledati nagradjene umjetnine. Putem smo se navratili Rougetu i poveli ga sa sobom. Debay, ucenik Grosov, nagradjeni ucenik, ogadio mi je skolu i njegova majstora. A neki sam jos dan toliko ceznuo za Grosovom skolom ! ...</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ujak je, cini se, dirnut i odusevljen mojom slikom. Svjetuju mi da podjem svojim putom, a ja danas upravo zudim za samostalnoscu.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Sve bi bilo krasno, da me cieloga dana nije mucila pomisao na odielo, koje sam ujutro probao : nije mi pristajalo. Iduci ulicom gledao sam sve prolaznike da vidim kako im pristaju njihova odiela.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;"><b>Pariz, 8. listopada</b>.</span> - </i>Ne treba misliti, da neku stvar treba zabaciti samo zato, sto nam se jednom nije svidjela. Covjek se mienja. Evo na pr. knjiga, u kojoj nismo nasli nikakovih pobuda, koristno ce nam posluziti budemo li je ponovo citali, posto smo se obogatili novim iskustvima. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Upravio sam svoje sile novim pravcem (ili, bolje rekavsi, moja je energija skrenula drugim putem) : bit cu trubac onih, koji se daju na velike stvari !</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ima u meni nesto sto je jace od moga tiela. Ima ljudi, koji nisu podvrgnuti unutrasnjim utjecajima, dok je u mene nutrina jaka. Bez tih unutrasnjih potreba, ja bih klonuo..., a ipak ce me oni iztrositi (govorim zacielo o masti, koja vlada mojim bicem; koja me vodi).</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Kad sam napravio liepu sliku nisam napisao nijednu misao ... kazu ljudi ! ... Kako su kratke pameti ! Lisavaju slikarstvo sviju njegovih prednosti. Pisac kazuje gotovo sve, da bi ga razumjeli. U slikarstvu se stvara neki tajanstveni dodir izmedju duse prikazanih osoba i duse gledaoca. Gledalac vidi likove vanjske prirode, ali u dusi misli istinskom onom mislju, koja je zajednicka svim ljudima : jedni joj daju tielo pisuci, ali je pritom izkrivljuju, jer misao u sustini svojoj nije sputana. Priprostog i surovog covjeka lakse ce potresti knjizevno djelo nego li djelo slikara ili glasbenika. Umjetnost slikareva dira covjeka s time vise sto izgleda stvarnija; u slikarstvu kao i u prirodi, jasan je udio onoga, sto je konacno i onoga, sto je bezkonacno. A bezkonacno je ono, sto potresa dusom; nutarnja pobuda, sto je nalazimo u predmetima, koji zbore samo nasim osjetilima.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;"><b>Pariz, 12. listopada</b>.</span> - </i>Vracam se kuci s "Figarova pira" krcat bozanskim dojmovima. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizA7fsf0VDs9ls1VZstMKldTCu0dvkduxsmpYsQ1zYWMNUSVfes6A_eKR7FQSeK01XHBnqTzr-_LFjY1f4-pLms9H_lzqFCc_odrhSgegZKsv4G7OKMmf8ATlxO9CAYuKUpR8ww6VCZkE/s1600/103delac.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="239" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizA7fsf0VDs9ls1VZstMKldTCu0dvkduxsmpYsQ1zYWMNUSVfes6A_eKR7FQSeK01XHBnqTzr-_LFjY1f4-pLms9H_lzqFCc_odrhSgegZKsv4G7OKMmf8ATlxO9CAYuKUpR8ww6VCZkE/s320/103delac.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Danteova barka</i>, 1822. god.</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Ova mi glasba cesto daje velike misli. Kada je cujem osjecam veliku zudnju da nesto stvorim. Bio bih posve drugi covjek, da sam u radu suzdrzljiv i discipliniran kao neki, koje poznajem. No meni se uvek zuri : hocu odmah rezultate. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Jeli smo zajedno : Charles, Piron i ja. Onda u Operu. Kako me sve te zene sladko uzbudjuju ! Ova ljubkost, ove kretnje, sve te divne stvari, koje gledam, a da ih nikada ne cu posjedovati, izpunjaju me zaloscu i slascu u isti mah.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Htio bih se opet baviti glasovirom i violinom.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Rado se secam gospodje iz Talijanske opere.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i>Isto vece, pola dva nocu</i> - Upravo sam zapazio usred tmastih oblaka i burnih vjetrina zviezdje Orion, gdje na nebu svietli. Pomislio sam najprije na svoju tastinu, uzporedivsi ga s ovim svjetovima, koji lebde u svemirskim prostorima; onda sam se sjetio pravde, prijateljstva, bozanskih cuvstava, koja su urezanau srdce covjeka. Spoznao sam da je velik samo svemir i njegov tvorac. Ova me ideja osupnula. Moze li da ne postoji ? Moze li slucaj, mesajuci elemente, stvoriti od ove smjese krepost, koja je odraz nepoznatog velicanstva / Da je slucaj stvorio sviet, sto bi znacile riecu kao sto je : savjest, kajanje, pozrtvovanost ? Oh kad bih mogao svom snagom svoga bica vjerovati u Boga, koji je izumio duznost, tvoje bi se kolebanje smirilo.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;"><b>Pariz, 22. listopada</b>.</span> - </i>Moje me sitno i oskudno tielo zalosti kao i uviek. Ne mogu se oteti zavisti, kad gledam ljepotu svoga necaka. Redovno pobolievam; ne mogu govoriti dugo.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Navecer sam posetio Henri Huguesa. Citao sam s njime "Osvojenje Carigrada" i divio se junackoj hrabrosti cara Konstantina Posljednjeg.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">U sriedu, sutradan, bili su kod mene prijatelji. Pili smo vrucu rakiju i kuhano vino. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">U nedjelju sam bio kod g. de Conflansa ... dobro sam se zabavljao. Pjevali smo partituru "Figarova pira".</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Kupio sam "Don Juana". Stao sam opet guditi.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Mnogo mienjam boju, a to ne valja ciniti. Nemam ni potrebnu hladnokrvnost. Premalo opazam prija nego sto cu slikati.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i><b><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;">Pariz, 27. listopada</span></b>. - </i>Vratio se dragi moj ... Prvi je trenutak bio izpunjen srecom sastanka. Onda sam osjetio, kako mi se srdce steglo. Upravo sam hteo da ga odvedem u svoju sobu, kad sam se sjetio proketog jednog pisma... Lecnuo sam se : mogao bi prepoznati rukopis ... Moje se veselje razplinulo; morao sam se izmotavati; hinio sam, da sam izgubio kljuc i sta ti ja znam ! Onda sam nekako stvar uredio. Obecao je, da ce navecer doci po mene. Setali smo zajedno. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">A zasto u tom istom casu osjecam nesto kao zadovoljenu tastinu ? Kad bi stogod saznao bio bi zacielo ocajan</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4c1QO5CrudlH4JWOzHpcV3O7vlf38oxqKF6okW7dyYz4QTWTwCpgyr99SjmD-Wc7rw174y0NPukVWszhTw8RF4N4f9UTnSPcv3AwHuRStIS_BmiLz9W2Z8NHjPa-eaHnVdZiMmwj2e_E/s1600/Mademoiselle-Rose-by-Eugene-Delacroix.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4c1QO5CrudlH4JWOzHpcV3O7vlf38oxqKF6okW7dyYz4QTWTwCpgyr99SjmD-Wc7rw174y0NPukVWszhTw8RF4N4f9UTnSPcv3AwHuRStIS_BmiLz9W2Z8NHjPa-eaHnVdZiMmwj2e_E/s320/Mademoiselle-Rose-by-Eugene-Delacroix.jpg" width="256" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Mademoiselle Rose, </i>1817-24 </td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Bavi se glasbom, sto mi je drago. Nadam se finim vecerima. Primietio sam, da se uzitci, koje smo zivo osjetili, tezko ponavljaju u istim prilikama i s istim osobama. Ipak ne vidim, sto bi moglo sprieciti uzpostavu one srdacne intimnosti, koja nas je vezala, a ja sam je tako dobro sacuvao u pameti. Ipak osjecam neku tugu. On pripada soju ljudi, koji nisu moji. Znam dobro sto me muklo boli, kad ga osjecam uza se. Zato sam i stvorio odluku : izbjegavat cu je koliko je vise moguce. Govorio sam jucer o tom s X-om. Drzi kao ja, da je to obmana. Smatra nas slobodnima. Nakon tog razgovora meni je nekako odlanulo. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ovih sam dana jos uviek kolebao, da li da posjetim Gospodju iz Opere. Nasladjujem se tom mislju, sanjam o tome. Meni je to kao nemoguca sreca, o kojoj se samo sniva; nesto nalik na sjecanje iz drugog zivota. Ta sreca nije bila narocito ziva, kad sam je posjedovao, ali je danas obojena mojim mastanjem. Masta je moja muka, masta je moja radost.<br />
<br />
</div></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-18050883727098597112011-04-15T19:39:00.000-07:002011-04-16T04:50:02.685-07:00Geeks & Nerds + the upcoming geeky movies<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div style="text-align: justify;">Ko su <i>Geeks</i> a ko <i>Nerds</i> ? Pre nego sto postavim listu <i>geeky </i>filmova koji nas ocekuju narednih meseci, kao <i>reminder </i>sebi i onima koji dele zanimanje za ove filmove sa mnom, evo kako o tome mislim ja i kako o tome misle drugi. </div><br />
<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7LgeaEDT7dkAOfpi3nGjjppYuPI4Ht14kS6w6Q8tCfvxFq0WMfpP6MtUNsiwSfwe8TY80XV9_TiDujKSEi85wV_tRQk5hc73GxlyC7u6cCuPirn2BvNzJbe4WLJOsINps9oV3mMkRSaA/s1600/geeks.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7LgeaEDT7dkAOfpi3nGjjppYuPI4Ht14kS6w6Q8tCfvxFq0WMfpP6MtUNsiwSfwe8TY80XV9_TiDujKSEi85wV_tRQk5hc73GxlyC7u6cCuPirn2BvNzJbe4WLJOsINps9oV3mMkRSaA/s320/geeks.jpg" width="320" /></a></div><i><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;">Geeks</span></i> - to je onaj odlicni matematicar (fizicar, hemicar, kompjuteras - najcesce <i>all of the above</i>) sa naocarima debelih stakala i kariranom kosuljom uvucenom u pantalone. Taj <i>geek</i> ima svoju <i>geek</i> druzinu sa kojom, valjda, stalno resava neke matematicke probleme i zbija sale koje samo slicni njemu mogu da razumeju i koje najcesce u sebi sadrze neke reference na svemir, brojeve ili pak formule. U slobodno vreme on igra kompjuterske <a href="http://www.youtube.com/watch?v=nYrzXngStrc">igrice</a> ubijajuci <i>mnogog orka ili Sit-a</i> dok vrhunac sedmice dozivljava vikendima kada se njegova <i>geek </i>druzina okuplja kako bi igrali <a href="http://youtu.be/76yhnu4Kwew">Dungeons & Dragons</a><i>; </i>nije retko ni to da se tako okupljeni upute na kakav<i> sci-fi convention. </i>Jasno je o kakvim ljudima govorim<i> : </i>oni znaju imena svih patuljaka iz <i>Hobita</i> kao i svih kapetana <i>zvezdane flote</i>; vrhunac uzbudjenja predstavlja im <a href="http://youtu.be/6v5VahaEL7s"><i>napad na zvezdu smrti</i></a> dok <a href="http://youtu.be/l8yOdAqBFcQ"><i>charge Rohirima</i></a> na poljima <i>Pelenora</i> kod njih izaziva ozbiljne suze. Oni najgori slucajevi cak <i>zaista </i>kapiraju i sve nastavke Herbertove <i>Dine</i> ne priznajuci da je na kraju <i>malo zastranio</i>. Sa druge strane ova znanja i <i>vestine</i> ne daju im bas veliki + na sarm, tako da uglavnom maltretirani i/ili ignorisani kako od pripadnika svog pola tako i od onog drugog, sve dok ne porastu i ne postanu Bil Gejts - kada ce im se prvi ulagivati a devojke konacno obratiti paznju na njih. Druga mogucnost je da vanzemaljka Kim Bejsinger padne s neba bas u njihovo dvoriste. Medjutim, ne treba zaboraviti <i>geeks</i> mogu biti i super heroji kao sto je na primer Piter Parker.<br />
<br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi95RfH5TGKfMzdpcCZQyqJl1O8-P3gACY8idHtVsR8quZlntcRTyOw1_zGMUkHBbHbCnORzw2MqnbsKaYWGVCCOU820hfpb8mm_xHgzk7nssFBAFV7YrZ-DZI1M69w-ULGvTJMiYsooyI/s1600/nerds.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi95RfH5TGKfMzdpcCZQyqJl1O8-P3gACY8idHtVsR8quZlntcRTyOw1_zGMUkHBbHbCnORzw2MqnbsKaYWGVCCOU820hfpb8mm_xHgzk7nssFBAFV7YrZ-DZI1M69w-ULGvTJMiYsooyI/s320/nerds.jpg" width="256" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-family: Georgia, 'Times New Roman', serif; font-size: large;"><i>Nerds -</i></span> su oni koji isto nose karirane kosulje ali van pantalona; na toj kosulji pri tom najcesce stoji bedz sa likom Dzima Morisona dok iz zadnjeg dzepa farmerki viri nekakvi Herman Hese, Nice ili pak Kafka. Ovi <i>nerds </i>mogu da<i> </i> resavaju zadatke ali i da citiraju Vilijama Blejka i bave se fotografijom ili snimanjem filmova; takodje mogu igrati <a href="http://youtu.be/hJAGxAeV7YU">D&D</a> [hahahahah Carlos the dwarf :)], ali ipak se razlikuju od onih prethodnih <i>geeks </i>po tome sto se radije osamljuju na <i>James Dean-y kind of way</i>, sede zamisljeni i puse cigaretu nego sto se udruzuju u <i>nerd packs</i>. Ponekad se ipak skupi par njih pa odlaze na <i>roadtrip</i> u zelji da imitiraju Keruaka. Vrhunac uzbudjenja za njih tako nije samo nekakav <i>napad na zvezdu smrti</i> vec i cinjenica da je Bajron pio vino iz pehara nacinjenog od ljudske lobanje; scena smrti Gustava Asenbaha iz filma <i>Smrt u Veneciji</i>, ono kada se uz Malerovu simfoniju boja cedi niz lice Dirka Bogarta,<i> reduces them to tears </i>onoliko koliko i cinjenica da je otac tukao maloga <i>Ludviga van</i> krvnicki, u zelji da on postane <i>drugi Mocart</i>. Dakle ako <i>cool kids</i> [uglavnom oni sportasi i uopste ljudi <i>srecne </i>egzistencije u kojoj se vise <i>dela</i> nego <i>misli</i>] maltretiraju <i>gikove </i>ovi <i>nerdovi </i>su negde <i>border-line</i> : preziru ih, svakako, ali ih se istodobno pomalo i plase; uostalom, nisu bas tako sigurni da ovi nerdovi nisu oni koji su <i>in fact cool</i>. Kao na primer Dilan iz serije <i>Beverli Hils </i>ili<i> Willow</i> iz <i>Buffy</i>. Ultimativni nerd bio bi medjutim - <i>Indiana Jones.</i><br />
<br />
<i></i>Ovak ja to zamisljam, bez da se konsultujem sa nekakvim autoritetima; a evo i kako je to <a href="http://www.wikihow.com/Tell-the-Difference-Between-Nerds-and-Geeks"><i>zaista</i></a> :<br />
<br />
<blockquote><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhu8xhDbz-pfGCNb6wp3f88fqAETLIftdauflwTOyGObXyaV6mOobYUB_FbO_vC0gn_AROmUAdJtG_C-JVg56OhNX2v2Y1Di69PlP4mMkRylf1ds5fnCdYrrPuJxzaNq4oL3BlqObC07oU/s1600/super-nerd-interviewee.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="244" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhu8xhDbz-pfGCNb6wp3f88fqAETLIftdauflwTOyGObXyaV6mOobYUB_FbO_vC0gn_AROmUAdJtG_C-JVg56OhNX2v2Y1Di69PlP4mMkRylf1ds5fnCdYrrPuJxzaNq4oL3BlqObC07oU/s320/super-nerd-interviewee.jpg" width="320" /></a><b>The term "nerd"</b> was apparently coined in 1954, possibly from the Dr Seuss line "A nerkle, a nerd, and a seersucker too!". A nerd could be viewed as someone with an extremely intense interest or fascination in an academic field of study (often an obscure field), or similar "cerebral" pursuit. Being a nerd is typically associated with intellect, as a nerd often enjoys specialising in complicated fields of study. Nerds may also have difficulties socialising with others, as many tend towards being introverted, although it is also said that a nerd cannot be bothered developing social skills while busy with other interests. Nerds often have gained a strong and diverse skill set from their studies and experiences, which may at times be unorthodox or impractical. Nerd interests may cover a broad range of interests, from movies to games (video and table-top), to more practical skills such as computer science.</blockquote><blockquote>Very likely to be a rocket scientist, a renowned yet reclusive professor, a scientist, an intellectual, an inventor, etc.</blockquote><br />
<blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCFxEJfjY6q0ohUbT6JTHjXqZ1CCMnJMDQmN7Ul65IZ8jPziIYxjt0Wnkebmdwlf4viwKWRcEjJkNdxjrNyDvunIec0nBEPMZElJhOyx3N6afwN71qlVFrux3QjUAfKT9EZeO5MWgoE8g/s1600/geek_binary_lifestyle_iphone.png" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCFxEJfjY6q0ohUbT6JTHjXqZ1CCMnJMDQmN7Ul65IZ8jPziIYxjt0Wnkebmdwlf4viwKWRcEjJkNdxjrNyDvunIec0nBEPMZElJhOyx3N6afwN71qlVFrux3QjUAfKT9EZeO5MWgoE8g/s320/geek_binary_lifestyle_iphone.png" width="213" /></a></div><b>The term "geek"</b> is often said to have originated from circus performers in sideshows, referring to those who performed bizarre feats. However, its earliest meaning is, "one who is regarded as foolish, offensive, worthless, etc." Today, the term has taken on a positive slant and a geek could be viewed as someone with an interest or lifestyle having to do with niche activities, especially fandom and technology. It is not uncommon for a geek to be capable of reciting large amounts of knowledge that is unintuitive, intriguing and (at times) long-winded. The knowledge could be anything from the mundane to 'living encyclopedia' status. Geeks tend to have average grades. Geeks can vary in their interests, from fun (films) and sometimes even frivolous things (collecting plastic figurines), to heavily technological interests (computing, hacking, and programming). Urban Dictionary goes so far as to suggest that society still views computer programming as a "bizarre feat" and the term "geek" is a proud label reflecting this.</blockquote><blockquote>Likely to be a gamer, a Star Trek fan, technologically enthused, a software programmer, a film series/book series buff, a free-spirited (not malevolent) technology hacker, a creator of unusual objects (artist, etc.), etc.</blockquote><br />
Dakle ispostavlja se da u neku ruku jesam bila u pravu dok u drugu <i>not so much</i>. U stvari, moja poimanja gikova i nerdova su potpuno srednjoskolska sa mogucom primenom i na univerzitetske primerke. Medjutim, nakon skole dolazi dalji (da ne kazem - pravi) zivot u kome mislim da dolazi do one prave diferencijacije. Nerds mogu biti i <i>prirodnjaci </i>i <i>drustvenjaci, </i>sto vazi i za <i>geeks </i>iako je sa njima to manje tipicno<i>.</i> No, nerdovi su u svakom slucaju <i>more cool</i>; kao moj pokojni profesor kada bi za nekoga ko zivi u inostranstvu u razgovoru rekao da je on <i>extra limes. </i>Mislim, zapravo, da se to moze reci ovako : <i>Fox Maulder je nerd a oni njegovi drugari - The Lone Gunmen- su geeks. </i>I onda ispada jos i to da je Peter Parker <i>in fact</i> - takodje nerd. Postavlja se onda pitanje - ima li uopste nekih <i>cool</i> gikova, barem u filmovima ? Ima ih i izgledaju kao Dzoni Li Miler i Andjelina Dzoli : <a href="http://youtu.be/pP6iTjhlOvs">Hackers of the world unite :)</a><i> </i><br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9NfBvcEUps0GmiToKRG55dL9qijUiVFtnAfU3AbxlZYYLnuzcvn8ypfeAWEH1RqOjOcwjyiv3-3CcaSLGtTWdsW55OH8-nOh1oNPS7iHy1nMZ1dzLd4BbNtKLDaPVpY7PEl4JH3OIJfw/s1600/james-franco.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9NfBvcEUps0GmiToKRG55dL9qijUiVFtnAfU3AbxlZYYLnuzcvn8ypfeAWEH1RqOjOcwjyiv3-3CcaSLGtTWdsW55OH8-nOh1oNPS7iHy1nMZ1dzLd4BbNtKLDaPVpY7PEl4JH3OIJfw/s320/james-franco.jpg" width="212" /></a></div>Pored toga sto sam izraziti <i>book worm </i>ja sam jos i <i>nerd</i>, cega se uopste ne stidim; znam to o sebi jos od osnovne skole kada sam se dok su ostala deca veselo jurila lopte po parkovima ja zabavljala crtajuci faraonske krune ili rodoslov <i>julijansko-klaudijanske</i> dinastije; nije ni cudo sto mi je jedan od prvih ljubavi bio Indijana Dzons. U srednjoj skoli sam bila <i>taj</i> <i>lik</i> sa bedzom Dzima Morisona i <i>Demijanom </i>ili <i>Sidartom </i>u dzepu i da, znala sam (a znam i sada:) neke Blejkove stihove napamet kao i bizarne podatke poput te Bajronove lobanje ili toga da je ozenivsi se svojom mrskom zenom - matematicarkom, svom prezimenu dodao njeno <i>Noel</i> jer je mislio da zvuci <i>posh</i>. Na <i>smotru arheoloskog filma</i> idem s vise uzbudjenja i entuzijazma nego neko na FEST i clan sam fan kluba dr Zahi Havasa. A ovaj Dzejms sa leve strane - on je jedan neverovatan <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/2011/03/what-of-james.html"><i>nerd</i></a>; sto je <i>excuse</i> da stavim njegovu sliku i razlog zasto sam <i>frankoman </i>in the first place;)<br />
<br />
Sa druge strane mora se priznati da gajim i izvesna <i>gikovska</i> zanimanja : igram igrice (iako ne bih cekala 6 sati u redu da isprobam novu <i>Star Wars</i> igricu, to ne:), narocito one inspirisane AD&D pravilima; imala sam Tolkinovu sliku uramljenu nad radnim stolom i rasplacem se mnogo puta uz LOTR a ne samo kada Rohirimi dolaze u pomoc Gondoru; <i>obozavam</i> EF & SF filmove, one o stripovskim junacima - super herojima (mada to uveliko zavisi i od super heroja, mora se priznati:) i znam ko je <i>Joss Whedon</i> ;) I, da, volim i <i>Star Trek</i> ali nisam gledala sve sezone jer me je u <i>Voyager</i>u uzasno nervirala ona kapetanica, mada je i Sisko imao neke iritantne momente. No, lepo tamo stoji : <i><b>Note that the interests of nerds and geeks often overlap</b>. </i>Ne stidim se ni te svoje <i>slightly gikovske</i> strane mada ponekad imam osecaj kao da vladaju razlicitim stranama mozga.<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjjCJpsTDhIJ-byFPtES5ym5EXlHNtB-w9pv8H-DThoIzVzzVqI_lqhNVbHAKKZX-UvG7E7BtQlSFvPlS4ruiAa9krX-oowSAJGAkHfm4AQ1dwollrvoKY2XuS1emO3qbpsFjiS4FA6zo/s1600/captain-kirk-and-spock-kokeshi-doll.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjjCJpsTDhIJ-byFPtES5ym5EXlHNtB-w9pv8H-DThoIzVzzVqI_lqhNVbHAKKZX-UvG7E7BtQlSFvPlS4ruiAa9krX-oowSAJGAkHfm4AQ1dwollrvoKY2XuS1emO3qbpsFjiS4FA6zo/s320/captain-kirk-and-spock-kokeshi-doll.jpg" width="320" /></a></div>Svake godine snimi se dosta filmova za <i>ljude poput nas</i>, medjutim cini mi se da je 2011. godina <i>narocito otkacena; </i>ne znam bas da kazem jesu li ovi filmovi <i>nerdovski</i> ili <i>gikovski </i>ili pak - i jedno i drugo. Meni se cini da su ovo poslednje - sa tom razlikom sto <i>nerd</i> uziva u gledanju ovih filmova dok <i>geek</i> u svom posedu ima i stripove ... <i>first edition, mint condition</i> ... a mozda se ponekad i preoblaci. Evo koji su to filmovi; lista je poslagana ne po redu kojim ce izlaziti vec po tome <i>koliko </i>ih ja ocekujem :) i - nema onih koji su <i>vec izasli</i> bez obzira sto ih jos nisam gledala.<br />
<br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFd0r1feZMr6FdRSmw-cOA35Gr9yCYIg_PeOJPtZXjLr10MyeDitNDf2KC0FK8rMs1gpvWw-CnxQNs_xz-S9ydL3MWjqRqvAZ0vmNXFgsMe2ti04DwZgiSkiyhuw0N6F3YmkrbWdWILZY/s1600/priest-movie-new-poster-600x891.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFd0r1feZMr6FdRSmw-cOA35Gr9yCYIg_PeOJPtZXjLr10MyeDitNDf2KC0FK8rMs1gpvWw-CnxQNs_xz-S9ydL3MWjqRqvAZ0vmNXFgsMe2ti04DwZgiSkiyhuw0N6F3YmkrbWdWILZY/s320/priest-movie-new-poster-600x891.jpg" width="214" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">01. <a href="http://www.imdb.com/title/tt0822847/">Priest</a></span> [maj 2011]<br />
<br />
- Najocekivaniji film i verovatno jedan od najinteresantnijih strip junaka (u ovoj grupi svakako) jeste <i>Priest</i> koga igra <i>bozanstveni </i>Pol Betani a koji se bije protiv vampira. Nema se tu sta mnogo objasnjavati - vampiri su nam omiljena cudovista, obozavamo <i>Underworld, Van Helsing</i>a i uopste sve <i>vampir </i>filmove; sada je tu jos i Pol a sve se desava u <i>post apokalipticno </i>vreme nekog sveta slicnog nasem koji je zapravo nama alternativni univerzum. Film izgleda, kako to ovde kazu, <i>preterano</i>. Mozda interesantnost ovog lika potice od toga sto se <i>for once </i>ne radi o Marvelu<i> </i>:<i> </i>ovaj ubica vampira potice iz Koreje; koliko medjutim ovaj film i njegova radnja imaju sa tim stripom veze - tek treba saznati.<br />
<br />
<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="349" src="http://www.youtube.com/embed/JghQgA2HMX8" title="YouTube video player" width="560"></iframe><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC5-asdOWGmL94EDk7zNSOe3B7vPjQPkjikKfRMkNmrjq2m8WTacZWVlkKb9YichOS5zFhmOJbx_apbz7W0FOPPTXsKYNAyh6D33zOKq21hUHAKGbIGxNOeIh3JIZ-itkZvgo-byPoD2Y/s1600/Deathly_Hallows_Part_2_Poster.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC5-asdOWGmL94EDk7zNSOe3B7vPjQPkjikKfRMkNmrjq2m8WTacZWVlkKb9YichOS5zFhmOJbx_apbz7W0FOPPTXsKYNAyh6D33zOKq21hUHAKGbIGxNOeIh3JIZ-itkZvgo-byPoD2Y/s320/Deathly_Hallows_Part_2_Poster.jpg" width="216" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">02. <a href="http://www.imdb.com/title/tt1201607/">Harry Potter and the Deathly Hallows, part 2</a></span> [juli 2011]<br />
<br />
- Drugi deo poslednjeg dela Hari Potera. Moram priznati da jos uvek nismo odgledali prvi deo : uspeli smo da ga propustimo u bioskopu a meni se jos ne trazi po torentu jer se jos uvek nadam da cemo ga <i>nekako </i>ipak gledati na velikom platnu. Ja Harija volim (ne Harija nego filmove:) i mislim da je <i>by far</i> najbolji, najlepsi i najimpresivniji serijal filmova [ne racunam LOTR] koji je pri tom sve vreme <i>rastao</i> i postajao bolji. Lista britanskih <3 glumaca je impresivna dok su fotografija, kamera, efekti, kostimi, sminka, muzika ... fenomenalni. Zaista volim Harija koji ce u ovom poslednjem delu verovatno ubiti zlog Voldemorta koga tako <i>devinely</i> igra Rejf Fajns.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg32xZ2zScNt3TwP6IE02a049oNI1kUa59HgOotWLNCLyZ8d1yIRejWvbRql18WBfzsrAO_Ss4T_zkr_SlKuNFGrG1H9ocEKKvg88mQtHnSBCj2lJXf53eqF3x6gZvhO5XW7DS5o_1Roag/s1600/rise-of-the-planet-of-the-apes-poster-movie.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg32xZ2zScNt3TwP6IE02a049oNI1kUa59HgOotWLNCLyZ8d1yIRejWvbRql18WBfzsrAO_Ss4T_zkr_SlKuNFGrG1H9ocEKKvg88mQtHnSBCj2lJXf53eqF3x6gZvhO5XW7DS5o_1Roag/s320/rise-of-the-planet-of-the-apes-poster-movie.jpg" width="214" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">03. <a href="http://www.imdb.com/title/tt1318514/">Rise of the Planet of the Apes</a></span> [avgust 2011]<br />
<br />
- Volela sam staru seriju sa Carltonom ali je se jedva secam. Valjda zato nisam bila <i>totally disgusted</i> onim filmom sa Marki Markom iako sam kontala da je realno <i>slab</i> film. No, evo sada dolazi <i>prequel</i> koji ce nam objasniti kako je uopste doslo do toga da majmuni zavladaju zemljom. Sve izgleda lepo - posebno bih naglasila majmuna na kraju trejlera i njegov pogled - mada, <i>let's admit</i>, ovaj film je ovako visoko na listi jer je glavni glumac Dzejms Franko :) Tu je jos i <i>mladji Malfoj, </i>Endi Serkis [aka <i>Golum</i>] i, za decake <i>eye candy</i> Frida Pinto.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="349" src="http://www.youtube.com/embed/E_gKq200EBk" title="YouTube video player" width="560"></iframe><br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjP8zCq60QrHjYn8gY4x9L5oR7Y4dl9ghgdveCSnbsL_ECPvWzsVTRc7WQ40mbwt9vVXQwl-ODRv-k8dLW-e5jZwx_yGaC481ah-YArdmNjeVZZ-jhwJ_puvh6kkdcBfSs5OM3AfUysQ0/s1600/X-Men-First-Class-Teaser-Poster-20-1-11-kc.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjP8zCq60QrHjYn8gY4x9L5oR7Y4dl9ghgdveCSnbsL_ECPvWzsVTRc7WQ40mbwt9vVXQwl-ODRv-k8dLW-e5jZwx_yGaC481ah-YArdmNjeVZZ-jhwJ_puvh6kkdcBfSs5OM3AfUysQ0/s320/X-Men-First-Class-Teaser-Poster-20-1-11-kc.jpg" width="220" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">04. <a href="http://www.imdb.com/title/tt1270798/">X Men : First Class</a></span> [jun 2011]<br />
<br />
- Meni najomiljeniji stripovski serijal svakako jeste <i>X men</i>; ni <i>Spajdermen </i>ni <i>Betmen </i>a ni stari <i>Supermen</i> ne mogu im nikako prici. <i>X men</i> su moji ljubimci a medju njima, naravno, omiljeni je <i>Wolverine </i>:) Ovaj film je medjutim takodje <i>prequel</i>, pa po prvi put nema moga omiljenog lika ... ali : <i>we get to see the Professor X & Magneto while they were just Charles & Eric</i>. Pri tom Ksavijera igra Dzejms Mekavoj sto je zaista <i>a</i> <i>real treat</i>. Nisam sigurna za mladoga Magneta <i>though</i>, cini mi se da mu je u odnosu na Jana harizma malo u minusu, ali mozda gresim a nadam se da je tako jer je ovaj film pocetak nove <i>X men</i> trilogije :) Da nema onog mog Franka u <i>majmunima</i> ovaj film bi sigurno bio za jos jedan broj iznad na listi.<br />
<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="349" src="http://www.youtube.com/embed/o8ccSiH4olo" title="YouTube video player" width="560"></iframe><br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh3Dd4z-3SmsY-35wIO0iTvLfFjIaD6R339LP53I5IOUiezcFxySRnNRZtsUr8b5K_d4s57tYudi-yVM_koaRLDf_QnMzMfZt1p08Bvgqa98BeUBGTa8NyRlElOWS_ArU2PQ3yjLg6jWa8/s1600/super_8_poster4.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh3Dd4z-3SmsY-35wIO0iTvLfFjIaD6R339LP53I5IOUiezcFxySRnNRZtsUr8b5K_d4s57tYudi-yVM_koaRLDf_QnMzMfZt1p08Bvgqa98BeUBGTa8NyRlElOWS_ArU2PQ3yjLg6jWa8/s320/super_8_poster4.jpg" width="216" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">05. <a href="http://www.imdb.com/title/tt1650062/">Super 8</a></span> [jun 2011]<br />
<br />
- O ovom filmu je dovoljno reci da su <i>involved</i> Stiven Spilberg [koga volim] i J.J.Abrams [koji nam je dao ne samo <i>LOST </i>vec i, na primer, <i>Star Trek movie</i>] Sve se desava u Ohaju 1979. godine [very good year:)]; neki klinci postaju svedoci strasne nesrece a onda potom i nekih jos strasnijih desavanja, neobjasnjivih nestanaka i slicno. Moze se pretpostaviti o cemu se ovde radi i kako ce se otprilike razvijati i zavrsiti kada se zna ko je upleten u stvaranje ovoga SF filma koji je ujedno jedini pravi SF na ovoj listi :) Ele Fening, Dakotina mladja sestra, jos jedan je razlog za pogledati ovaj film : iako ne <i>genijalna</i> kao sestra poprilicno nam se dopala u novom filmu Sofije Kopole <i>Somewhere</i>.<br />
<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="349" src="http://www.youtube.com/embed/vpzUCA5i6zY" title="YouTube video player" width="560"></iframe><br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYjz__PgmnSXPFPc8kvrLnsFQz5sskKD7BBWoJFrNZfldCybeRipr7QwlsVTnF9A5zrJ3vei-LVcp_41xnyjOclg5qbdxsiUn0VsylVT87ciRn2SuDtCJcGRCL4y2op-tx3xxHYdrn0ZM/s1600/pirates-of-the-caribbean-on-stranger-tides-movie-poster-02-550x814.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYjz__PgmnSXPFPc8kvrLnsFQz5sskKD7BBWoJFrNZfldCybeRipr7QwlsVTnF9A5zrJ3vei-LVcp_41xnyjOclg5qbdxsiUn0VsylVT87ciRn2SuDtCJcGRCL4y2op-tx3xxHYdrn0ZM/s320/pirates-of-the-caribbean-on-stranger-tides-movie-poster-02-550x814.jpg" width="216" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">06. <a href="http://www.imdb.com/title/tt1298650/">Pirates of the Caribbean : On Stranger Tides</a></span> [maj 2011]<br />
<br />
- Volim <i>Pirate</i> i sve u vezi njih. Prosto mi je ponekad nejasno da se od Dizni <i>theme park</i>a mogla napraviti tako uspesna i zabavna fransiza; izgleda je zaista sve u <i>casting</i>u a i sami pirati su <i>oh tako cool</i>. Sto se glumacke postave tice sada vise nema Orlanda, Kire i mnogih drugih; no tu su jos uvek Dzefri Ras i ostali pirati a kao pojacanje dolazi divna Penelope Kruz koju toliko volimo i koju bih menjala za Kiru <i>any time</i>. Naravno, najvaznije je da je tu Dzoni jer da nema njega sigurno ne bi bilo ni filma. Takodje, i da je samo on preostao od svih bilo bi dovoljno da se pogleda film :) Jer, iako mi je Orlando jedno vreme bio imaginarni <i>BF</i> Dzoni je neko cije je ime dovoljno da odem u bioskop ili kliknem <i>download</i>. Posebno kada je preobucen u gusara. U ovom filmu <i>omiljeni pirat </i>trazi izvor mladosti te se bakce sa <i>Crnobradim</i> i njegovom kcerkom. <i>Sounds like great fun. </i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>*</i><a href="http://youtu.be/KR_9A-cUEJc">trailer</a><i>*</i><br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjBxMtdgrH_zFK0DUiUXiwcZyoBlGZHFSh9XLSwNS2kXAu9Ww8yvXi7g6GhNMi8yly7CTic08FuueLYQ25inhq6xTzayRk3agGYu9duqXZzmDLFfFTAlM1CfMuokhq0yVq7rE3uK73xM04/s1600/ThorMoviePoster120910-thumb-550x814-53042.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjBxMtdgrH_zFK0DUiUXiwcZyoBlGZHFSh9XLSwNS2kXAu9Ww8yvXi7g6GhNMi8yly7CTic08FuueLYQ25inhq6xTzayRk3agGYu9duqXZzmDLFfFTAlM1CfMuokhq0yVq7rE3uK73xM04/s320/ThorMoviePoster120910-thumb-550x814-53042.jpg" width="216" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">07. <a href="http://www.imdb.com/title/tt0800369/">Thor</a></span> [maj 2011]<br />
<br />
- Navikli smo da <i>obozavani</i> Kenet Brana rezira i glumi u raznim <i>Sekspirima</i> i slicno te ovaj film dolazi kao poprilicno <i>bizaran </i>momenat u njegovom <i>CV</i>-ju [mislim, on zapravo tripuje da je ovo Henri V <i>in disguise</i>]. No, ako <i>Sir Anthony</i> glumi a Kenet rezira film u kome figuriraju nekakvi nordijski bogovi - ne postoji ni jedan razlog zasto se taj film ne bi sa radoscu ocekivao. Naravno, ovde se opet radi vise o strip junaku nego o pravom nordijskom panteonu; tako je ovoga Tora otac Odin izbacio iz Asgarda, doma bogova, na zemlju medju ljude; kako se da ocekivati, on postaje branilac ljudskog roda posto je pronasao svoj magicni cekic. Tor ce se pojaviti uskoro i u filmu koji rezira <i>Joss Whedon - The Avangers</i> zajedno sa jos mnogim super herojima koji cine ovu grupu. Pored Entoni Hopkinsa u ovom filmu igra i Natali Portman kao i Stelan Sgarskard, divni glumac koji je igrao, recimo, Orlandovog oca u <i>Piratima</i>.<br />
<br />
*<a href="http://youtu.be/JOddp-nlNvQ">trailer</a>*<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_f2aGRy69VHyAHQcD-1tPjR2TXsiQCKNt4SqilicD20Jf7sFIyv9ASTGCGCKJwrBHCoSCceVoxWu2Vktu8NO_kAK1Lj3GikOSP9IM4PpPBPc2-oDJ6fHQVRBfA4-_dUNFCTgo83rw5V8/s1600/Green_Lantern_Poster_Concept_2_by_InterestingJohn.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_f2aGRy69VHyAHQcD-1tPjR2TXsiQCKNt4SqilicD20Jf7sFIyv9ASTGCGCKJwrBHCoSCceVoxWu2Vktu8NO_kAK1Lj3GikOSP9IM4PpPBPc2-oDJ6fHQVRBfA4-_dUNFCTgo83rw5V8/s320/Green_Lantern_Poster_Concept_2_by_InterestingJohn.jpg" width="216" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">08. <a href="http://www.imdb.com/title/tt1133985/">Green Lantern</a></span> [jun 2011]<br />
<br />
- Rajan Rejnolds mi je jako simpatican i smesan sav tako da se radujem i ovome smaragdno zelenom strip junaku; jeste da mu je <i>Ex wife so much cooler than his new girlfriend </i>i jeste da me je malo smorio u onom <i>Buried </i>no ipak ovde se radi i o tom izvanzemaljskom prstenu koji Rajanu daje moc i cini ga zastitnikom svemirskoga mira. Pored svega Rajanu ovo nije prva ovakva uloga - pojavio se kako u <i>X men</i> <i>origins : Wolverine</i>, tako i u inace dosta losem (bez njega bi bio jos losiji) <i>Blade 3</i>. Znamo da ima misice i da je poprilicno smesan tako da dosta ocekujemo od ovog (nevoljnog) zastitnika univerzuma. <i> </i><br />
<i><br />
</i><br />
<i>*</i><a href="http://youtu.be/_axLoYlwwmU">trailer</a><i>*</i><br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAq2UvdBXIBvKO0flwoPJQe8MeJo1aMWN2WJ4k3rSN4HXJEmGTdV5YHGWGFrzxePmbaHA9DoDu_ELuJrakDSL1xgy5ymAezca1bMbvA9o7_ayO9j0s2c6SwRS-7w3W8JvnjSUT7J3JjxQ/s1600/conan_the_barbarian_poster01.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAq2UvdBXIBvKO0flwoPJQe8MeJo1aMWN2WJ4k3rSN4HXJEmGTdV5YHGWGFrzxePmbaHA9DoDu_ELuJrakDSL1xgy5ymAezca1bMbvA9o7_ayO9j0s2c6SwRS-7w3W8JvnjSUT7J3JjxQ/s320/conan_the_barbarian_poster01.jpg" width="216" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">09. <a href="http://www.imdb.com/title/tt0816462/">Conan the Barbarian</a></span> [avgust 2011]<br />
<br />
- Ne mogu bas da kazem da <i>Konana Varvarina</i> zudno <i>ocekujem</i> jer [o zlocina!] nisam <i>baaas</i> gledala ni onog starog. Sta da radim kada me je u detinjstvu nekako zaobislo a sada vise nikako ne mogu da Svarcija shvatim ozbiljno. Da gledam starog Konana sada ima sanse onoliko koliko i da gledam seriju o ratnici <i>Kseni</i>. <i>None</i>. Tako da je ovaj rimejk zapravo dobro dosao mada, iskreno <i>nije bas da vidim poentu</i> : koliko sam shvatila original je poprilicno <i>kultni</i> film i <i>nerds&geeks</i> ovoga sveta njime su poprilicno zadovoljni. E sad jeste da je novi Konan u stvarnosti sa Havaja ali [barem sto se mene tice] ispunjava neke <i>estetske kriterijume</i> koje Svarci nije. Nisam gledala Stargate Atlantis da bih bila izraziti fan ali mislim da mi se dovoljno dopada ;)<br />
<br />
*<a href="http://youtu.be/gFyuQtE6vmM">teaser trailer</a>*<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8rLlMTlO4-vseV3LJ96Nyv7lqqtM8RkjQCwVGNfswRpQ9T8dy6N7f2c4y5bTphwq6QprYL6e6mSTr32D3-FKaIszKaCfpU067eUoOnuWzAOJPbp101o64BOY9Rl2D1BtUainVJkotI3E/s1600/capmovieposter.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8rLlMTlO4-vseV3LJ96Nyv7lqqtM8RkjQCwVGNfswRpQ9T8dy6N7f2c4y5bTphwq6QprYL6e6mSTr32D3-FKaIszKaCfpU067eUoOnuWzAOJPbp101o64BOY9Rl2D1BtUainVJkotI3E/s320/capmovieposter.jpg" width="212" /></a></div><span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">10. <a href="http://www.imdb.com/title/tt0458339/">Captain America</a></span> [juli 2011]<br />
<br />
- Od svih strip junaka i filmova o njima do sada su mi se najmanje svidjali <i>Fantastic 4,</i> sve i pored skroz simpaticne glumacke ekipe u kojoj je bio i ovaj ovde sada Kapetan Amerika; mislim da ce se to sada promeniti i da cu najmanje od svih voleti bas ovog Kapetana jer mi se nekako cini <i>najneprivlacnijim </i> i <i>najglupljim</i> super herojem. Ima stit koji baca naokolo i stiti <i>Ameriku i njene ideale</i>. <i>Boring</i>. No, ako nista drugo izabrali su ovoga Krisa Evansa koji je super (cak i kada nije <i>vatren</i>) a igra i mnogoobozavani <i>Smit/Elrond/V</i> Hjugo Viving, Tomi Li Dzons i <i>dragi</i> Stenli Tuci. Tako da ce biti <i>watchable</i>. Valjda.<br />
<br />
*<a href="http://youtu.be/-J3HfllvXWE">trailer</a>*<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwJnur6hJ-H0RuOgPoegD_7KRm6uZhyphenhyphenebgUb6A1UWKPw4ZWC4F9D5Vy1mY3oLYCI4OUmkR7QNbgCIxaHJITX7iRbwkKMAdsV6vJqRXuAxm1v6yh1kj2ThjUd0YnjlmIpwoK3N6R_61tpk/s1600/Transformers+Dark+of+the+Moon.jpeg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwJnur6hJ-H0RuOgPoegD_7KRm6uZhyphenhyphenebgUb6A1UWKPw4ZWC4F9D5Vy1mY3oLYCI4OUmkR7QNbgCIxaHJITX7iRbwkKMAdsV6vJqRXuAxm1v6yh1kj2ThjUd0YnjlmIpwoK3N6R_61tpk/s320/Transformers+Dark+of+the+Moon.jpeg" width="216" /></a></div> <span class="Apple-style-span" style="font-size: large;">11. <a href="http://www.imdb.com/title/tt1399103/">Transformers : Dark of the Moon</a></span> [juli 2011]<br />
<br />
- Film koji ne samo da ne cekam nego vec planiram nekakav <i>trade</i> sa deckom u smislu <i>ja cu gledati transformerse ako ti budes gledao </i>[ubaciti neki francuski film na primer ili recimo film o nekom pesniku ili geju ili <i>all of the above</i>] Jeste, i ovde je Hjugo Viving, da igra i Dzon Malkovic !!! Dzon Torturo !!! i naravno Si(j)a pa cak i <i>McDreamy</i> ali moram reci da su mi prethodna dva filma bila <i>uzasno </i>dosadna. No, ajde, ovo je valjda nekakav <i>final battle </i>protiv tih deseptikona i onda ce to valjda biti kraj i ove transformerske price.<br />
<br />
*<a href="http://youtu.be/3H8bnKdf654">trailer</a>*<br />
<br />
<br />
<br />
Zaista sasava godina.<br />
<br />
+ <i>Ivana nerdish</i> film <a href="http://www.imdb.com/title/tt1253864/">Immortals</a> [novembar 2011] u kome Tezeja igra <i>my lord Suffolk </i>[Henry Cavill za one koji nisu <i>nerds like me</i> ;)</div></div></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com18tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-44432740631725722082011-04-08T17:04:00.000-07:002011-04-10T05:13:39.695-07:00The Ahh-ness of things<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigdtFofvHg7YiliuqftWVbo9zwceiF7UZEmVt5CNUY1vDTFGtxgHEv6ZE6nyCMNzOdLVlAypans-cySQYYaUhC0ynZVj-IUPJindALZMVFGFuI0JSzZZeYLz71TjQinrR0v1_Yaxg_4wo/s1600/katsushika-hokusai-fuji-sakura.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="140" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigdtFofvHg7YiliuqftWVbo9zwceiF7UZEmVt5CNUY1vDTFGtxgHEv6ZE6nyCMNzOdLVlAypans-cySQYYaUhC0ynZVj-IUPJindALZMVFGFuI0JSzZZeYLz71TjQinrR0v1_Yaxg_4wo/s400/katsushika-hokusai-fuji-sakura.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Hokusai - Planina Fudzi : pogled kroz drvece tresnje</td></tr>
</tbody></table><br />
<div style="text-align: justify;">Svako ko se makar i sasvim ovlas susreo sa bilo kojim aspektom japanske kulture naisao je, verovatno i ne znajuci, na pojam <i><b>mono no aware</b></i> koji je - koliko sustinski za sve zovemo <i>japanskim</i> - toliko i neuhvatljiv : kako se to veoma cesto i desava prevod ovog pojma veoma je tesko izvesti, sto se najcesce nadomescuje raznim <i>opisima</i> ili <i>opisnim definicijama</i>. <i>Mono </i>znaci <i>stvari</i> dok se<i> aware </i>prevodi kao <i>patos, duboko osecanje, osetljivost</i> iako bukvalno moze da znaci uzvik/uzadah <i>Oh/Ah</i>. Tako se <i>mono no aware</i> prevodi kao <i>patos stvari</i> ili <i>razumevanje stvari, osetljivost prema efemernom</i> i slicno a sto bi u stvari trebalo da objasni <i>osecanje svesnosti</i> <i>prolaznosti stvari</i>, koje onda prati <i>osecanje nezne tuge</i> (melanholije), potresenosti i tronutosti koje ta prolaznost izaziva. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitX2JotMHK-sqpIPWvz2eicGulY8XyU3j8wkiOCwV131Pu0oSmiSuS3_6_NBXppHLXuFuPrwyqvicJYEQ-FVYafPD4pnPtzyq3fjYwL5rP0nLpXyVS4VsvSpgNhpHdIGwDzT-T6fsfInw/s1600/japan_2006-2007.1212453300.old-painting-of-sakura-and-samurai.bmp.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitX2JotMHK-sqpIPWvz2eicGulY8XyU3j8wkiOCwV131Pu0oSmiSuS3_6_NBXppHLXuFuPrwyqvicJYEQ-FVYafPD4pnPtzyq3fjYwL5rP0nLpXyVS4VsvSpgNhpHdIGwDzT-T6fsfInw/s320/japan_2006-2007.1212453300.old-painting-of-sakura-and-samurai.bmp.jpg" width="217" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Samuraji posmatraju tresnjin cvet</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Koliko je nezgodno prevoditi ovako sta sa japanskog jezika na zapadnjacke jasno je svakome ko je citao razlicite prevode <i>haiku</i> poezije; tako se ovako nazvani koncept na engleski jezik prevodi cak i kao <i>The Ahh-ness of things</i>, sto bi simpaticno zvucalo i na srpskom kada bismo rekli <i>Ahnoca stvari, </i>a sto se odnosi na trenutak zadivljenosti (bukvalno prevod <i>aware</i> - oh, ah) koji je u isto vreme i potresan zbog spoznaje kratkoga veka koji ce ta divota imati pred sobom. Lepota pojavnog sveta jeste za divljenje jos tim vise sto je prolazna; drugim recima to je onaj trenutak kada samuraj, recimo, pred neku vaznu borbu u kojoj ce najverovatnije izgubiti zivot i on i svi njegovi drugovi, sedi u basti i posmatra kako sa drveta slecu latice cvetova nosene vetrom. Dakle, <i>mono no aware</i> jeste sustinski ono sto celokupnu japansku kulturu (filozofiju, knjizevnost, umetnost, religiju i obicajnu kulturu zivljenja) cini toliko posebnom i nama dragom; sam termin prvi put je upotrebio znameniti Motoori Norinagu prilikom pisanja kritike romana <i><b>Gendzi-Monogatari</b></i> slavne <b>Murasaki Sikibu</b>, o cemu ce reci biti jos kasnije; on je smatrao da je ovaj roman sav u tom osecanju. Smatra se onda da kao sto je <i>Gendzi</i> uticao na gotovo sve sfere zivota Japana tako uticao i na to da se <i>mono no aware</i> kao koncept, nacin gledanja na svet i filozofija zivota, ugradi u svest Japanaca kao kljucna i pretezna emocija pustolovnog princa <i>Gendjija</i> i njegovih prijatelja. Bilo da je to zaista tako ili da se razlozi ovom <i>predominantnom osecanju u Japanaca </i>ipak vise nalaze u religiji i filozofiji, cinjenica stoji da prakticno ne postoji sfera zivota u kojoj <i>mono no aware </i>nije kljucan. To se lepo moze primetiti kako kod Murakamija, na primer tako i u holivudskim filmovima poput <a href="http://youtu.be/Wi27giflX14">Poslednjeg samuraja</a><i> </i>- gde su mozda <i>malo</i> promenili tok istorije ali su verno preneli Gendzijev <i>mono no aware</i>.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote><i>Oko dvadesetog dana drugog meseca car priredi kinesku gozbu pod velikom tresnjom Juznog dvorca.</i> </blockquote><blockquote><i>Gendzi</i> , Murasaki Sikibu</blockquote><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhNqBMmYbhVVRElQ2tdqKSxy_6PHGppyQP9NtpoyyqONb6SpruweQcUAw5jF58e2VBUie22cYVe-A2wrYqIBQCFCjTzp3x3mBqD3TP_f4QMqzau4bZA2Y7GdfjuTLjau_UUzh1ejPOxY4g/s1600/420px-Hana_No_En.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhNqBMmYbhVVRElQ2tdqKSxy_6PHGppyQP9NtpoyyqONb6SpruweQcUAw5jF58e2VBUie22cYVe-A2wrYqIBQCFCjTzp3x3mBqD3TP_f4QMqzau4bZA2Y7GdfjuTLjau_UUzh1ejPOxY4g/s320/420px-Hana_No_En.jpg" width="224" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kunisada : ilust. 8. poglavlja Gendzija</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Medjutim mislim da se retko kada ovo svojstvo tako ocigledno i jasno moze uvideti i shvatiti koliko je to u slucaju predivnog obicaja <i>hanami</i> cije je vreme traje upravo sada : zapocinje krajem marta i uglavnom traje do kraja aprila ili pocetka maja. I u ovom slucaju <i>Gendzi </i>je imao presudnu ulogu : <i>hanami </i>znaci - <i>posmatranje cveca </i>; ovaj obicaj je, kao i toliko drugog, prenet u Japan iz Kine negde u osmom veku, u periodu <i>Nara</i> i odnosio se pre svega na posmatranje <i>cveta sljive</i> (<i>ume). </i>Medjutim, zahvaljujuci dvorskoj dami i spisateljici Murasaki Sikibu <i>hanami </i>je od posmatranja sljive postao praznik posmatranja tresnjinog cveta - <i>sakure</i> : ona je u jednoj recenici 8. poglavlja svoga slavnog romana napisala gore navedenu recenicu i to je bilo dovoljno da se obicaj promeni. Od tada, a to je bilo u 11. veku, kada se kaze <i>hanami</i> misli se iskljucivo na posmatranje tresnjinog cveta. Da bi sve bilo zanimljivije dvorsko ime dame koja je toliko doprinela da se praznik sljivinog cveta prebaci na tresnjin u prevodu sa japanskog znaci - <i>Svecanost ljubicice</i> ili <i>ljubicica svecanosti</i> :)<br />
<br />
<span id="goog_1797785517">[Ostale Kunisadine ilustracije <i>Gendzija</i> mogu se videti na <a href="http://alphonsesroom.blogspot.com/2011/04/genji-monogatari-illustration-by.html">Alphonse's Room</a>] </span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: right;"></div>Tesko je danas i zamisliti koliko je veliki uticaj knjiga Murasaki Sikibu imala na Japan, narocito na generacije koje su joj neposredno usledile; to je zaista bio <i>comme il faut</i> japanskog viseg drustva koje je trazilo uputstvo, savet i inspiraciju u ovoj knjizi za gotovo svaki aspekt zivota i kulture ponasanja. Doduse, ako je neko i mogao o ovome pisati bila je to upravo Murasaki koja je rodjenjem pripadala tom visem sloju (i po bogatstvu, prestizu ali i po nivou kulture) a zatim i polozajem koje je na dvoru zauzimala kao dvorska dama carice Akiko.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi39DY5FMb8TeeOyL06ugJ4U6UZyTjscx3IScTpX9HBr1rv-A2QmEsHkrEMthJVFM7RkHqXDuk9KzJBEKXSBioShZCps6mc9Q7XiMViimhUPR_3yQ8JkxqDmzhfYnHWrWYCTS_OZ3ClIkg/s1600/Lady+Murasaki+by+Tosa+Mitsuoki.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi39DY5FMb8TeeOyL06ugJ4U6UZyTjscx3IScTpX9HBr1rv-A2QmEsHkrEMthJVFM7RkHqXDuk9KzJBEKXSBioShZCps6mc9Q7XiMViimhUPR_3yQ8JkxqDmzhfYnHWrWYCTS_OZ3ClIkg/s1600/Lady+Murasaki+by+Tosa+Mitsuoki.jpg" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Murasaki Sikibu, Mitsuoki</td></tr>
</tbody></table>Slicno sebi savremenoj, takodje veoma poznatoj i cenjenoj spisateljici <b>Sei Sonagon</b>, Murasaki je tako prisustvujuci svim bitnim dogadjajima, proslavama i ceremonijama na dvoru mogla kasnije verno da sve to iskoristi pisuci <i>Gendzija</i>. Ovaj roman, za koji kazu da je <i>prvi svetski roman</i> za koji znamo a koji je najverovatnije napisan oko 1004. godine kada se Murasaki vec povukla sa dvorskog zivota, predstavlja izuzetno ziv i vredan opis japanskog dvora s pocetka 11. veka; to sto se tice ceremonijala ali takodje i drustvenih odnosa koji su tada vladali, hijerarhije, statusa pa potom i kulture, obicaja. Medjutim i pored ovog tako znacajnog doprinosa smatra se da je Murasaki, pored uticaja koji je izvrsila na ono sto bismo danas nazvali <i>pop kulturom </i>Japana, najznacajnija upravo zbog opisa zivota nekih od svojih savremenika, poput Sei, kao i psiholoski istancanim prikazima svojih likova. Ono sto zapanjuje modernog citaoca, ne samo <i>Gendzija </i>vec i<i> </i>bozanstvenih <i>Zapisa nad uzglavljem</i> Sei Sonagon, jeste - koliko <i>moderno</i> ove srednjevekovne dame zvuce. Naravno, kada kazem <i>srednjevekovne</i> govorim evropskim terminima koji se na Japan ne odnose : Murasaki je pripadala <i>periodu Hejan</i> u koji se uklapa i cuveni <i>period carica</i> koji se smatra <i>zlatnim vekom Japana</i>, sto zbog relativno mirnog perioda bez ratova i revolucija, sto zbog toga sto je u tom periodu japanska kultura, a narocito knjizevnost, dozivela dotadasnji vrhunac. Dakle, mnogo bi vise odgovarao nasoj <i>renesansi</i> ako bismo vec morali da usporedjujemo.<br />
<br />
<blockquote><i>Virnulo sunce</i></blockquote><blockquote><i>u zapah cveta sljive</i></blockquote><blockquote><i>planinska staza</i></blockquote> Macuo Baso<br />
<blockquote></blockquote><div style="text-align: left;"></div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgx1chcpvt47aBViITQBNDfnkQtRmG2DdAPxzszV26g0ytmH-iMA3PiID_UyC9IEAm1i7z7Zyjs2IKspCd_uXW8K6-zSj8csexmXC_Xwdw-uE9CDYx1iVsf1Rumtn9zdfst97fdRSgCFcQ/s1600/four-gentlemen-01-300x294.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgx1chcpvt47aBViITQBNDfnkQtRmG2DdAPxzszV26g0ytmH-iMA3PiID_UyC9IEAm1i7z7Zyjs2IKspCd_uXW8K6-zSj8csexmXC_Xwdw-uE9CDYx1iVsf1Rumtn9zdfst97fdRSgCFcQ/s1600/four-gentlemen-01-300x294.jpg" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Cetiri plemenita cveta : "Cetiri gospodina"</td></tr>
</tbody></table>Kao sto sam vec napomenula, u kineskoj tradiciji cvet sljive je taj kome se posvecivala ova narocita paznja. Ova kineska sljiva, koja vise lici na nasu kajsiju nego na nasu sljivu, cveta zimi, najcesce dok jos uvek vlada sneg. Zato je ona istovremeno simbol kako zime tako i dolazeceg proleca; obzirom da ona jedina cveta dok je ostali biljni svet jos uvek u zimskom snu, ona se smatra i simbolom izrazite snage, otpornosti pa cak i trijumfa. Koliko je omiljen sljivin cvet u Kini moze se videti vec i po brojnim slikama koje su mu posvecene; no posebna cast sljivi je ukazana time sto je uvrscena u <i>cetiri plemenita cveta</i> zajedno sa orhidejom, bambusom i hrizantemom. Kada se ova cetiri cveta nadju zajedno na jednoj slici nazivaju se u slikarstvu jos i "Cetiri gospodina"; tada one pre svega simbolisu godisnja doba (orhideja = prolece, bambus = leto, hrizantema = jesen) i njihovu smenu, pa samim tim i <i>prolazak vremena. </i>Pored ovoga sljiva jos pripada i tako zvanim "Tri prijatelja zime" - pored borova i bambusa.<br />
<br />
<br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgUrxw-jvVECzOqz5x2-jm5BFQ6BEuXA3O2M_Y8OdMXH2QEOTcz9UVBOZ4znOhFo6FQ7QwAHQdA7bfmvPZLL1FvW5lZcQJUgU5DTj6AwCOoUNjn9PGFom5OZGSXHwLNtURAj78Yj67cMY/s1600/5463703968_4dc68058c7_b.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgUrxw-jvVECzOqz5x2-jm5BFQ6BEuXA3O2M_Y8OdMXH2QEOTcz9UVBOZ4znOhFo6FQ7QwAHQdA7bfmvPZLL1FvW5lZcQJUgU5DTj6AwCOoUNjn9PGFom5OZGSXHwLNtURAj78Yj67cMY/s400/5463703968_4dc68058c7_b.jpg" width="136" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kineska sljiva</td></tr>
</tbody></table>Ostaje pitanje zasto je Murasaki pomenula tresnjin a ne sljivin cvet ili - ako se kakav slican dogadjaj zaista desio - zasto je car odlucio da odrzi <i>kinesku gozbu</i> bas ispod tresnje ? Verujem da je to bilo sasvim slucajno, da , na primer, bas nisu imali sljivu u blizini, da ona nije cvetala ili pak da se caru <i>izvolelo</i> da sedne bas pod tresnju. Jer, tresnja <i>sakura</i> nije poreklom iz Japana, da bi se pomislilo kako se ovde htelo promeniti cvet iz nekih <i>nacionalnih motiva</i>, sve iako je zbog toga kasnije tresnja i postala nezvanicni simbol Japana - s<i>akura</i> je uvezena sa Himalaja. Kako bilo, slicnost izmedju cveta kineske sljive i cveta <i>sakure</i> velika je - u oba slucaja to su veoma nezni cvetovi bele ili ruzicaste boje, pa je mozda do zamene i stoga doslo. Postoji jedna Hirosigeova <i>ukio-e</i> grafika, veoma poznata vec i stoga sto ju je kopirao Vinsent, za koju se na smenu pise da je to s<i>ljivin</i> i <i>tresnjin</i> cvet. U svakom slucaju obozavanje cveca potice od verovanja da u drvecu zive <i>dusi</i> koji se u japanskoj <i>Sinto</i> religiji nazivaju <i>kami</i>; ovim duhovima prirode prinose se darovi. Verovatno se iz slicnih shvatanja i obicaja i razvio obicaj ukazivaja postovanja drvecu koje cveta na prolece, kada se priroda budi, prvo darovima a onda <i>posmatranjem</i> i <i>slavljem</i>.<br />
<br />
<br />
<br />
<blockquote><i>Recite mi nezni cvetovi, vi zvezdane suze, dok stojite u vrtu klimajuci glavama pcelama sto pevaju o rosi i suncanim zracima, jeste li svesni strasne sudbine koja vas ceka ?</i> </blockquote> <i>Knjiga o caju</i>, Kakuzo Okakura<br />
<br />
Izgleda je prvobitno proslavljanje <i>hanamija </i>podrazumevalo<i> </i>sedenje ispod sljive, kontempliranje i ispijanje <a href="http://www.phototravels.net/japan/pcd3812/sakura-tea-79.html">caja</a>, koji takodje potice iz Kine; po onome sto o istoriji caja pise <b>Kakuzo Okakura</b>, izgleda su Japanci preuzeli obicaj ispijanja <a href="http://www.phototravels.net/japan/pcd3812/sakura-tea-80.html">caja</a> u slicno vreme kada i <i>hanami, </i>da bi vrhunac kao <i>Teizam</i> doziveo u 15. veku, daleko nadmasivsi i znacaj <i>hanamija</i>. Medjutim, Okakura u svojoj divnoj <i><b>Knjizi o caju</b> </i>posvecuje i jedno poglavlje cvecu te izmedju ostalog kaze :<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA1GXeuRW5iep4-slk_X9ApwrUwBq03kK-OnUQyfuTZQHRG7fbDnUcTm5mXHQCCUj5w3evNL_2ePrhibFfbUE8V1eK2KG89Sr18wlEw-HMrrAS-NmIwoLizKhErCSFm8i_OwrAtCUvv7U/s1600/251r14f.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="275" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA1GXeuRW5iep4-slk_X9ApwrUwBq03kK-OnUQyfuTZQHRG7fbDnUcTm5mXHQCCUj5w3evNL_2ePrhibFfbUE8V1eK2KG89Sr18wlEw-HMrrAS-NmIwoLizKhErCSFm8i_OwrAtCUvv7U/s400/251r14f.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Hokusai, Ptice i tresnjin cvet</td></tr>
</tbody></table><br />
<blockquote>Preduzimane su velike mere opreza da bi se ocuvali osetljivi cvetovi. Car Huen Sung, iz dinastije Tang, kacio je sicusna zlatna zvonca na grancice u vrtu da bi oterao ptice. Upravo je on, jednog proleca, izasao sa dvorskim sviracima da razveseli cvece neznom muzikom. Jos se i dan - danas cudnovata plocica, koju predanje pripisuje Josinuceu, junaku nasih arturovskih legendi, cuva u jednom japanskom manastiru. Ta plocica je bila upozorenje, postavljena radi zastite jednog prelepog sljivinog drveta, a privlaci nas surovim humorom tog ratnickog doba. Nakon teksta o lepoti cvetova, natpis sadrzi i sledece : "Ko otkine i jednu grancicu sa ovoga stabla u zalog ce izgubiti jedan prst." O, kad bi se danas takvi zakoni mogli nametnuti prema onima koji razuzdano tamane cvece i sakate umetnicka dela !</blockquote><br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6cLDuX7WrKnweAIrNeoQfTkktXm-yy5rMtFZKr2LDPsPO0WDCbDT6qxxb6Y9bP1fYdQANhWbz4R6tdM6ZVYo4ZP2x4o0DnQpaOb2NvzgvqDekIijaPOhHu-WuRYw9hxDhyphenhyphenqAe3xF3bkg/s1600/HiroshigeCherryBlossoms.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh6cLDuX7WrKnweAIrNeoQfTkktXm-yy5rMtFZKr2LDPsPO0WDCbDT6qxxb6Y9bP1fYdQANhWbz4R6tdM6ZVYo4ZP2x4o0DnQpaOb2NvzgvqDekIijaPOhHu-WuRYw9hxDhyphenhyphenqAe3xF3bkg/s400/HiroshigeCherryBlossoms.jpg" width="261" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Hirosige, Tresnjin cvet</td></tr>
</tbody></table>Medjutim, vec u vreme Murasaki, a to znamo i po njenom opisu, <i>hanami </i>je ukljucivao i razne druge razonode : s obzirom da se <i>hanami</i> praktikovao samo na dvoru i u aristokratskim kucama ove zabave podrazumevale su izmedju ostalog muziku i plesove a narocito i poeziju. Od 16. veka obicaj preuzimaju i samuraji koji tresnjin cvet usvajaju kao svoj simbol smatrajuci da je kratki zivot ovog cveta savrsen simbol neizvesnosti <i>puta maca</i>. Naravno, kako su samuraji prihvatili <i>hanami</i> on je tako krenuo da se siri i po ostalim slojevima stanovnistva : do perioda Edo (Tokugava sogunat, 1603 - 1868) u <i>hanamiju</i> ucestvuju svi; cak i nizi slojevi stanovnistva tada pocinju da se penju na planine i sede pod drvecem <i>sakure</i>. Narocito za vreme soguna <b>Josimunea</b>, koji je vazan i stoga sto je dopustio uvoz do tada zabranjenih knjiga sa zapada, tokom 18. veka zasadio je citave predele tresnjinim drvecem i na taj nacin promovisao i ohrabrivao <i>hanami</i>. Od sredine XX veka <i>hanami</i> se slavi i zvanicno; moglo bi se reci da je u normalnim uslovima, kakvi sada nisu, Japan jedna <i>hanami-crazy</i> zemlja : pocevsi od kraja marta pored vremenske prognoze svaki dan se i u svakim vestima pomno prate i <i>sakurazensen</i> - prognoze cvetanja tresnje.<br />
<br />
<br />
<br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5OxCA-6Tc_OvV0xZYBYrCbCYGa3wI3EiAmcuNQzJ4zKgPIe51KfC-bikt13fJtRSjC4B_rIgN2tf6mOQH4dSIc_VD5nhRDHQAyFsOJu4XvXqoSZS-o0uHb6UStS1tbkDUwc699OyLdWA/s1600/Gekko+Cherry+Blossoms+beside+a+River.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5OxCA-6Tc_OvV0xZYBYrCbCYGa3wI3EiAmcuNQzJ4zKgPIe51KfC-bikt13fJtRSjC4B_rIgN2tf6mOQH4dSIc_VD5nhRDHQAyFsOJu4XvXqoSZS-o0uHb6UStS1tbkDUwc699OyLdWA/s400/Gekko+Cherry+Blossoms+beside+a+River.jpg" width="268" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Geko - cvetovi tresnje pored reke</td></tr>
</tbody></table>U ovom periodu sve postaje ruzicasto : slicno kao sto kod nas za vreme novogodisnjih praznika svaki proizvod dobije praznicno pakovanje sa Deda Mrazom, pa se pojave i prigodni odevni predmeti, maske za telefon ili pak razni ukrasi - tako u Japanu sve postaje ruzicasto i na sebi nosi sliku ili saru rascvetale tresnje. Ima onih koji prate <i>putanje tresnje</i> onako kako se njihovi cvetovi otvaraju, te putuje po zemlji <i>jureci ruzicasto</i>. Drugi izaberu jedno narocito lepo mesto, ili ono koje ima jos neku znamenitost, pa isplaniraju <a href="http://www.phototravels.net/japan/sakura/japan-sakura-001.html">izleti</a>. Ipak, najvise je onih koji <i>hanami </i>sprovode po obliznjim parkovima ili planinama. Najpopularnija mesta za <i>hanami</i> i ona koja prime najvise ljudi, sto Japanaca, sto turista jesu poznati park <i>Ueno</i> u Tokiju i groblje <i>Aojama</i>, takodje u Tokiju a od planina - planina Josimo. Sto se tice parkova najcesce se u sezoni mora utrkivati za <i>najbolje</i> ili barem <i>dovoljno privlacno</i> mesto : to se uglavnom cini tako sto se najmladji ili najnizi na lestvici u firmi natera da ranom zorom odlazi u park i postavlja foliju sa imenom firme i onda sedi na njoj ceo dan dok ostali sa posla ne pristignu; tako bi se moglo reci da je <i>hanami</i> i neka vrsta <i>inicijacije</i> :) Sa istom zeljom tiskaju se i mnoga privatna lica : najcesce jedan poslanik citave prosirene porodice ili veceg drustva koje ce zajedno proslavljati <i>hanami </i>zuri da ostalima pribavi dobro mesto.<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEikfPUDjvRCxkRPHK68wqhr7wlrLnczhaU7jVcndYBcG-LRkqIOiakLaO3lI0llHHaSlmrYaaQqDr577-bZpAQKUEHAGTDhO9Fvhcdw75ywXdMBWZp0jqARLENgR-OS8c5b81dXtzmx0VM/s1600/japan-sakura-005.2.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="211" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEikfPUDjvRCxkRPHK68wqhr7wlrLnczhaU7jVcndYBcG-LRkqIOiakLaO3lI0llHHaSlmrYaaQqDr577-bZpAQKUEHAGTDhO9Fvhcdw75ywXdMBWZp0jqARLENgR-OS8c5b81dXtzmx0VM/s320/japan-sakura-005.2.jpg" width="320" /></a></div>Moderni <i>hanami</i> podrazumeva i organizovane proslave - kao u parku Ueno - dosta muzike i buke, kao i drugih zanimljivih sadrzaja, ispijanje <i>sakea </i>i<i> </i>nesto sto bi se moglo porediti sa nasim <i>rostiljanjem</i>. Ove zabave narocito postaju zanimljive nocu - <i>hanami</i> se nastavlja i nakon sto sunce zadje i tada se zove <i>yozakura, </i>nocna sakura : za tu priliku na drvece se kace papirni lampioni ili fenjeri cija svetlost dodaje lepoti <i>nocne tresnje;</i> manje lepo ali efikasnije jeste <a href="http://www.phototravels.net/japan/sakura/japan-sakura-002.html">elektricno osvetljenje</a> koje se takodje primenjuje. Najvise zbog ovoga i preko potrebne stednje struje, vode i hrane, ove godine nisu organizovane prosalave <i>hanamija; </i>neki misle da je takva proslava, pogotovo sto ona zaista ume da se otme kontroli, i neprimerena s obzirom na veliku nesrecu koja je zadesila Japan; drugi smatraju da je odricanje od svega, pa i od <i>hanamija</i> suvise i da je i <i>najdisciplinovanijem narodu na svetu</i> potreban odusak. Na kraju, prepusteno je pojedincima da sami odluce hoce li ove godine <i>posmatrati tresnje</i>. Mozda je ovo prilika da se hanami vrati svojoj prvobitnoj sustini koja se sastoji u kontemplaciji, meditaciji i jedinstvu sa prirodom. Zapravo, mislim da i ne postoji nesto <i>prigodnije </i>nego sto je <i>hanami, </i>onakav kakav je bio, u ovom trenutku.<br />
<blockquote></blockquote><blockquote> <i>When you can see,</i></blockquote><blockquote><i> Whichever way you go, </i></blockquote><blockquote><i> Nothing but blossoms :</i></blockquote><blockquote><i> That's Mount Yoshino.</i> </blockquote><br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUCxBrms3Q_ttJ5Qxib5-liJ6v7b8BWH4jh0uAgRk2iwdZZVLsh__il9oWnlib2-zp-DYIH1eBa2vaQ0j6DD29CfceYGHppYXI-0NAv0dXgbikhl-JIA4CgDEaOAnVQRsiofosQYSoNTk/s1600/Mt.Yoshino.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUCxBrms3Q_ttJ5Qxib5-liJ6v7b8BWH4jh0uAgRk2iwdZZVLsh__il9oWnlib2-zp-DYIH1eBa2vaQ0j6DD29CfceYGHppYXI-0NAv0dXgbikhl-JIA4CgDEaOAnVQRsiofosQYSoNTk/s320/Mt.Yoshino.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Planina Josino</td></tr>
</tbody></table>Planina Josino, sa svojih preko 100 000 stabala tresnjevog drveta, verovatno je najpopularnije izletiste i turisticka destinacija u sakura aranzmanima : pored toga sto se moze podiciti tako velikim brojem stabala narocito je lepo sto se uspinjanjem na planinu, a sve vreme pod tresnjama, moze - kako se kaze - uzivati u tresnjama pri dnu, na sredini i onda na vrhu planine. Kazu da je cuveni <i>haiku</i> pesnik <a href="http://www.ipkokoro.com/knjige/uska_staza.html">Macuo Baso</a>, bio toliko zadivljen lepotom ove ruzicaste planine da, mozda po prvi put (sudeci po njegovom opusu:) nije mogao da napise pesmu. <i>Ljudsko bice nije sposobno da recima iskaze ovu lepotu</i>, kazu da je rekao. Pored tresanja i tog planinskog puta koji lici i na hodocasce, na planini Josino nalaze se i tri hrama, od kojih su dva pripadaju <i>Sinto</i> a jedan <i>Sugendo</i> religiji. Zabranjen kao sujeverje za vreme <i>progresivne Meidji restauracije</i>, kada je Sintoizam proglasen drzavnom religijom, Sugendo (= put treninga i testiranja) zapravo predstavlja prosvetljenje koje se postize jedinstvom sa prirodom, tacnije sa onim <i>kami</i> koji zive i u drvecu; potice najpre od starodrevnog obozavanja planina a zapravo je mesavina mnogih religijskih praksi, gotovo svih koje su bile aktuelne u Japanu. Ovaj hram, <i>Kimpusen-ji</i>, na planini Josino, po legendi je osnovao upravo osnivac Sogunda, te stoga ima narocito znacenje.<br />
<br />
<br />
<blockquote><i>Dodji i pogledaj !</i></blockquote><blockquote><i>Obuci svoju djinbe odoru</i></blockquote><blockquote><i>za razgledanje cveca</i>.</blockquote><div style="margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px;"> Macuo Baso </div><div style="margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px;"><br />
</div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjT0Ouek_LdSMpjKcM3e-unt-G01gJyZZuRc61kIaKJzUHRJKszwbULJ9yCyBgYVWKrjTHQEuFAN2E3tA1VBkwKqyWUTAbv64ABHORRPItRPpQCSIGkpRCMv6tNsglWFtLeT_rfsLyisss/s1600/cherry-blossoms-jefferson-memorial_13306_990x742.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjT0Ouek_LdSMpjKcM3e-unt-G01gJyZZuRc61kIaKJzUHRJKszwbULJ9yCyBgYVWKrjTHQEuFAN2E3tA1VBkwKqyWUTAbv64ABHORRPItRPpQCSIGkpRCMv6tNsglWFtLeT_rfsLyisss/s320/cherry-blossoms-jefferson-memorial_13306_990x742.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Vasington</td></tr>
</tbody></table><div style="margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px;">U nedelju se u Beogradu odrzava <b><a href="http://gradiva-notes.blogspot.com/2011/04/u-nedelju-skup-beograd-za-japan.html?utm_source=BP_recent">skup</a> podrske i zahvalnosti narodu Japana</b> koji organizuju grad i Srpsko - japansko drustvo. Tom prilikom bice podeljena 1001 sadnica drveta tresnje, pa se kaze : „Ovo drvo u Japanu simbolizuje verovanje da prosperitet, napredak i ljubav očekuju svakoga ko prolećni dan sa porodicom provede ispod rascvetale trešnje, pa će tim gestom istovremeno biti poslata poruka narodu Japana da nije zaboravljen”. Neko ce reci - bolje da se umesto sadnica taj novac posalje Japanu; ti koji u svakom slucaju preferiraju novac nad simbolom i gestom bice zadovoljni da saznaju da ce se tom prilikom skupljati i dobrovoljni prilozi. Na posebnim kartama pisace se zelje narodu Japana. Ja koja volim gest i simbol, kao nesto sto mozda ne daje ovoga trenutka neki <i>praktican</i> i odmah vidljivi rezultat ali sto moze da ostane u secanju veoma dugo, radujem se sto je jedna ovako lepa akcija osmisljena. Uostalom - i sam Japan poklanjao je sadnice <i>sakure</i> kao simbolican gest prijateljstva; tako je 1912. poklonjeno 3000 stabala Vasingtonu a onda pedesetak godina kasnije jos 3800. Sada Vasington izgleda bozanstveno i pravi svoj <i>hanami</i> svake godine. Uostalom, zar nije Kakuzo Okakura rekao :</div><div style="margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px;"><br />
</div><blockquote>Prvi covek koji je devojci ponudio venac cveca prevazisao je zivotinju. Postao je ljudsko bice izdigavsi se nad sirovom prirodnom potrebom; usao je u carstvo umetnosti shvativsi tananu upotrebu nepotrebnoga. </blockquote><br />
<br />
</div></div><br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="390" src="http://www.youtube.com/embed/keF-KYKKYeI" title="YouTube video player" width="480"></iframe><br />
<br />
<br />
EDIT :<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">Murasaki Sikibu i Sei Sonagon se mogu citati i na srpskom, mada u veoma skracenom izdanju; <i>Gendzi</i> je preveden samo do 9. poglavlja, izdao ga je Zlatousti; <i>Zapise</i> Sei Sonagon izdao je LOM ali postoji i jedno starije i cini mi se dosta opsirnije izdanje zagrebackog Libera. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><a href="http://www.ipkokoro.com/">Kokoro</a> je izdao <i>Knjigu o caju </i>Kakuza Okakure kao i mnoge druge divne knjige koje je izlisno sve nabrajati : prisutni su na sajmu knjiga u Domu Sindikata. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Vecina ovih knjiga moze se medjutim naci u integralnoj verziji online. </div></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-51638911775596303392011-04-05T03:46:00.000-07:002011-04-05T06:08:24.871-07:00And tears like mine will keep thy memory green, As Isabella did her Basil-tree<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjESY8r9zaUJSHbGHk2D1dYgju919UgH1E2v5iE3jEpuvFKV5KnorHXO6lW73t4YMuCNtJfUQbkfUyj2NlYze5yH0rd7SEsMiIvDdpuWEKfBNbhBB5EpAalurx-F0YvH5VotWA6R9FQ7XI/s1600/hunt_Isabella+and+the+Pot+of+Basil.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="153" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjESY8r9zaUJSHbGHk2D1dYgju919UgH1E2v5iE3jEpuvFKV5KnorHXO6lW73t4YMuCNtJfUQbkfUyj2NlYze5yH0rd7SEsMiIvDdpuWEKfBNbhBB5EpAalurx-F0YvH5VotWA6R9FQ7XI/s400/hunt_Isabella+and+the+Pot+of+Basil.jpg" width="400" /></a></div><br />
<div style="text-align: justify;">Kada sam prosli put pisala o Cestijevoj piramidi, groblju oko nje i ljudima tamo sahranjenim pomenula sam kako je, izmedju ostalih, tom mestu hodocastio i Oskar Vajld, 1877. godine; tom prilikom on je ovo senovito mesto nazvao <i>the holiest place in Rome</i> i potom napisao esej i pesmu. U svemu ovome neki <i>narocito za ovu temu zainteresovani</i> citalac mozda je primetio kako se ova lepa pesma, puna potresenog osecanja, zavrsava jednim pomalo <i>neobicnim</i> poredjenjem. Oskar tako kaze : </div><blockquote><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Thy name was writ in water——it shall stand: <br />
And tears like mine will keep thy memory green, <br />
<i>As Isabella did her Basil-tree</i>.</div></blockquote><div style="text-align: justify;">Taj isti <i>neobicno zainteresovani </i>citalac mogao bi se onda zapitati<i> - </i>ko je ta Izabela o kojoj Oskar govori, zasto je ona toliko privrzena bas tom bosiljku i kakve to sve veze ima sa Dzonom Kitsom ? Ovaj post je tako jedna poprilicno jeziva prica o ljubavi, smrti i dekapitaciji, o poeziji i slikama, zacinskom bilju i, na kraju svega - jednoj indijskoj boginji :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote><div style="text-align: justify;">FAIR Isabel, poor simple Isabel! <br />
Lorenzo, a young palmer in Love’s eye! <br />
They could not in the self-same mansion dwell <br />
Without some stir of heart, some malady; <br />
They could not sit at meals but feel how well <br />
It soothed each to be the other by; <br />
They could not, sure, beneath the same roof sleep <br />
But to each other dream, and nightly weep. </div></blockquote><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHCAFVNkUnvSWOfyWhxxY_bglHUAU1_u0V9dF48L27-Vr-d2tVJ3s7rtRJIY07HkNlStTb157_o72laQfjuqY9PHLheL5vpR1i0DcaZrYJ8BGwylICVk61xA7OxUju_rWaPkXQiWmPono/s1600/isabella_and_the_pot_of_basil-largeJohn+Melhuish+Strudwick.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHCAFVNkUnvSWOfyWhxxY_bglHUAU1_u0V9dF48L27-Vr-d2tVJ3s7rtRJIY07HkNlStTb157_o72laQfjuqY9PHLheL5vpR1i0DcaZrYJ8BGwylICVk61xA7OxUju_rWaPkXQiWmPono/s320/isabella_and_the_pot_of_basil-largeJohn+Melhuish+Strudwick.jpg" width="212" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Dzon M. Stradvik</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;"><b>Izabela</b> se zapravo zvala <i>Lisabetta</i> i potice iz Italije : pricu o njoj napisao je Firentinac Djovani Bokaco u cuvenom <i>Dekameronu</i> (IV, 5) saopstivsi je kroz usta <i>Filomene</i> a verovatno u stvari prenoseci neku staru legendu. Po ovoj prici Izabela je kcerka poznatog i poprilicno bogatog trgovca; kako to obicno biva, narocito u srednjevekovnim romansama, Izabelu otac i braca planiraju da udaju dobro,<i> To some high noble and his olive-trees</i> , po mogustvu nekog jos bogatijeg i jos uglednijeg gospodina. Medjutim, Izabela je vec smrtno zaljubljena u izvesnog mladog ocevog segrta zvanog <b>Lorenco</b>. Lorenco je takodje zaljubljen u nju i uopste oni jedva jos uspevaju da se uzdrze da svoja osecanja obznane i svima ih pokazu. Tako oni provode dane u medjusobnom zanosu, ne uspevajuci da skrenu pogled jedno sa drugog. Medjutim ipak se desilo u nekom trenutku nepromisljenosti da su se njihova osecanja pokazala, te je jedan od Izabeline brace shvatio sta se izmedju njihove sestre i ovog <i>bednoga</i> kalfe zbiva i sta znace pogledi koje jedno drugom upucuju; podelivsi to sa bracom oni se posavetovase te odlucise da uljeza i <i>kvaritelja odlicnih planova </i>jednostavno uklone : </div><br />
<blockquote> <br />
For they resolved in some forest dim <br />
To kill Lorenzo, and there bury him.</blockquote><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRa9o3TSCVKBd7sS2CUlwbcEHgwLdY5lONeNQS_gaGqBP1RP9Tqyyq3royNMfi9bru54HMlZmt6SV8dL8JDI8rTNrdv8EZdrYpITj6JUsGFehKuIwPtHMLtex4sZvmQlHQKc8UN3oUbmA/s1600/2229463430106516139HavTjf_ph.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRa9o3TSCVKBd7sS2CUlwbcEHgwLdY5lONeNQS_gaGqBP1RP9Tqyyq3royNMfi9bru54HMlZmt6SV8dL8JDI8rTNrdv8EZdrYpITj6JUsGFehKuIwPtHMLtex4sZvmQlHQKc8UN3oUbmA/s320/2229463430106516139HavTjf_ph.jpg" width="219" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Dzon Vilijem Voterhaus</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Nesretnog Lorenca oni su pod laznim izgovorom poveli u sumu gde su ga ubili i potom zakopali. Izabela je bila najpre zbunjena Lorencovim iznenadnim nestankom, potom zabrinuta te je stalno zapitkivala sta se sa Lorencom desilo; davali su joj razne odgovore od onih da je otisao na neki vasar poslom do onih drugih gde su probali da je uvere da je pobegao. Cvrsta u svojoj ljubavi Izabela se odlucila da ce ga cekati, uverena da je on ne bi tek tako ostavio; i tako je nesretna patila za svojim Lorencom sve do trenutka kada joj se nije jedne noci u snu javio njegov duh, saopstivsi joj kakvu su nepodopstinu njena braca sa njim pocinili. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table align="CENTER" cellpadding="0" cellspacing="0"><tbody>
<tr><td>It was a vision.—In the drowsy gloom,</td><td><a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=2235493399816161503&postID=5163891177559630339" name="273"></a></td></tr>
<tr><td> The dull of midnight, at her couch’s foot</td><td><a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=2235493399816161503&postID=5163891177559630339" name="274"></a></td></tr>
<tr><td>Lorenzo stood, and wept: the forest tomb</td><td align="RIGHT" valign="TOP"><a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=2235493399816161503&postID=5163891177559630339" name="275"><i> </i></a></td></tr>
<tr><td> Had marr’d his glossy hair which once could shoot</td><td><a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=2235493399816161503&postID=5163891177559630339" name="276"></a></td></tr>
<tr><td>Lustre into the sun, and put cold doom</td><td><a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=2235493399816161503&postID=5163891177559630339" name="277"></a></td></tr>
<tr><td> Upon his lips, and taken the soft lute</td><td><a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=2235493399816161503&postID=5163891177559630339" name="278"></a></td></tr>
<tr><td>From his lorn voice, and past his loamed ears</td><td><a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=2235493399816161503&postID=5163891177559630339" name="279"></a></td></tr>
<tr><td>Had made a miry channel for his tears.</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div style="text-align: justify;">Izabela je verujuci u ono sto je od prikaze saznala otisla na mesto gde joj je duh rekao da Lorencovo telo lezi i pocela da kopa, trazeci ga; kao sto joj je i bilo receno nasla ga je mrtvog; ona ga je svojim rukama otkopala i onda odlucila da ponese njegovu glavu kuci. Nakon sto mu je oprala lice i ocesljala kosu ona onda zakopava tu Lorencovu glavu u cup; u ovom cupu zasadila je njoj veoma dragi i mirisni bosiljak i od tada ni za sta vise ne mari sem za taj cup koji dan i noc grli, place nad njim i tako bosiljak zaliva svojim suzama. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div>And she forgot the stars, the moon, and sun, <br />
And she forgot the blue above the trees, <br />
And she forgot the dells where waters run, <br />
And she forgot the chilly autumn breeze; <br />
She had no knowledge when the day was done, <br />
And the new morn she saw not: but in peace <br />
Hung over her sweet Basil evermore, <br />
And moisten’d it with tears unto the core.</blockquote><br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUrLW5TvkROY3OH5iG1bVdrPOQdKTcFYBqFMDf81EooKVrwvA0TppHIpTG6kVo4W6TJY3u5gXkSLAneYMYqwQR-h4sqyho6sRNtQVprz_WYaEzuTHVPnSzZOFOVxvV7dqvwwv-B2h_JYs/s1600/basil-L.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUrLW5TvkROY3OH5iG1bVdrPOQdKTcFYBqFMDf81EooKVrwvA0TppHIpTG6kVo4W6TJY3u5gXkSLAneYMYqwQR-h4sqyho6sRNtQVprz_WYaEzuTHVPnSzZOFOVxvV7dqvwwv-B2h_JYs/s400/basil-L.jpg" width="185" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Dzon Vajt Aleksandar</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Naravno, vec je sasvim jasno da se ovakva prica nikako ne moze dobro zavrsiti - i, zaista, kraj je <i>tragican</i> : braca otkrivaju razlog Izabelinoj najblaze receno <i>cudnoj</i> opsesiji tim cupom i bosiljkom pa su joj ga ukrali i unistili ga, sve sa Lorencovom glavom u njemu. Izabela je tada (ako nije to jos onda kada je donela kuci Lorencovu glavu) prakticno skrenula sa uma te je naposletku umrla od tuge. </div><blockquote><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">And so she pined, and so she died forlorn, <br />
Imploring for her Basil to the last. <br />
No heart was there in Florence but did mourn <br />
In pity of her love, so overcast. <br />
And a sad ditty of this story born <br />
From mouth to mouth through all the country pass’d: <br />
Still is the burthen sung—“O cruelty, <br />
“To steal my Basil-pot away from me!”</div></blockquote><div style="text-align: justify;"><br />
Iako izdata tek 80tih godina 19. veka, pesma koju ovde navodim zavrsena je aprila 1818. godine a napisao ju je Dzon Kits. Zove se - <i>Isabella; or, The Pot of Basil </i>sa podnaslovom : <i>A Story from Boccaccio. </i>Eto onda i razloga zasto Oskar pominje bas Izabelu i njen bosiljak u vezi sa grobom Dzona Kitsa. Kits je i inace imao <i>taste</i> za srednjevekovne teme - pored ove inspirisana srednjevekovnim sizeima je i poznata <i>The Eve of Saint Agnes</i>; obe ove pesme bile su veoma omiljene medju <i>Prerafaelitima</i> koji su ih cesto koristili kao predlozak svojim slikama a verovatno pod uticajem svog harizmaticnog vodje. <i>Half Italian, half mad </i>- Dante Gabrijel Roseti smatrao je da je Kits <i>najveci moderni pesnik</i>, dok je Hant govorio da je Kits upravo bio onaj koji ih je ujedinjavao. Istina je da su ga oni smatrali tako reci <i>svojim</i> pesnikom jer je tada on jos bio poprilicno zaboravljen. Kitsova pesma duga je (kako to cesto njegove pesme jesu:) <i>beyond any measure</i> : broji vise od 500 stihova; naravno, to znaci pored ostaloga i to da tek kod Kitsa nailazimo na mnoge od detalja koje sam pisuci pricu o Izabeli ovde prenela : ona Bokacova prica, kazu, nije bas jedna od <i>najuspesnijih</i> niti najbrilijantnijih a nedostaje joj i detalja. Pored svega ostalog Bokaco nije pokazao nikakvog saucesca sa sudbinom mladih ljubavnika vec pre odobravanje sa <i>course of action</i> njene brace; sve to, naravno, stoga sto je cetnaestovekovni covek razmisljao dosta drugacije od nas. No, evo i najpoznatijih <i>prerafaelitskih</i> slika inspirisanih Izabelom i njenim cupom. </div><br />
<b><i>Isabella (Isabella and Lorenzo)</i>, Mile, 1848. godine </b><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLub0OSldAngDjZZbV-qhhMDRXqu7D3uDMHW-UTy3w9bTfsIZoNCLdb-k_ElkpuVNuXSQrqQGqcMrFkI8lQoRE1FdPC6SRJQRva2F4lSakhdKh1rBzNOO421cjjrDT2rWoT-mDUJAEGj4/s1600/800px-John_Everett_Millais_-_Isabella.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="280" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLub0OSldAngDjZZbV-qhhMDRXqu7D3uDMHW-UTy3w9bTfsIZoNCLdb-k_ElkpuVNuXSQrqQGqcMrFkI8lQoRE1FdPC6SRJQRva2F4lSakhdKh1rBzNOO421cjjrDT2rWoT-mDUJAEGj4/s400/800px-John_Everett_Millais_-_Isabella.jpg" width="400" /></a></div><br />
<div style="text-align: justify;">Prva slika u ovom nizu nastala je od najmladjeg i najproduktivnijeg, decaka-genija, Milea; ovo nije cudno kada se zna da je on prvi nesto uopste i naslikao i onda jos kasnije postigao veliku slavu i Raskinovo divljenje sa svojom <i>Ofelijom</i>. Ovu sliku naslikao je kao jedva dvadesetogodisnjak, nekih godinu dana nakon sto je sa Hantom i Rosetijem osnovao <i>bratstvo</i>, pa je stoga i njegova <i>prva </i>slika u prerafelitskom stilu. Za razliku od kasnijih slika na ovu temu Mile je izabrao da prikaze ne kraj price - nakon sto se ubistvo vec dogodilo, kao i otkopavanje i stavljanje Lorencove glave u cup - vec trenutak koji svemu tome prethodi i koji je svemu i uzrocnik : Lorenco i Izabela sede jedno pored drugog; jedan brat je upravo shvatio sta se izmedju njih desava. Slika je prepuna suptilnih znakova, na primer - Lorenco Izabeli daje isecenu crvenu pomorandzu - na engleskom <i>blood orange</i>, koja bi ovde trebalo da asocira na njegovu smrt i potonju dekapitaciju; jedan brat sutira zabu, usmerivsi vrlo agresivno nogu ka mladom paru; ovo toliko plasi psa (trebalo bi da shvatimo da se on i inace plasi ovog nesimpaticnog coveka) koji bezi ka Izabeli, stavljajuci joj glavu u krilo. 1849. godine izlozena je na kraljevskoj Akademiji sa citatom koji sam navela na samom pocetku price. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><b><i>Isabella and the Pot of Basil</i>, Hant, 1868</b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFIT-DJW1yHlygw9VovvyV4lDY7G3v-vot4EFhMJmRmoYLineKu-zi0EzuyNekqOHLdxTS6fyNo7JCgpj5tt6TNDAbTRNJJ6s9fWMIINgj8Iw5RIV7gbMADFaFTAbz9TFSZdTFgTm79ew/s1600/Holman+Hant.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFIT-DJW1yHlygw9VovvyV4lDY7G3v-vot4EFhMJmRmoYLineKu-zi0EzuyNekqOHLdxTS6fyNo7JCgpj5tt6TNDAbTRNJJ6s9fWMIINgj8Iw5RIV7gbMADFaFTAbz9TFSZdTFgTm79ew/s400/Holman+Hant.jpg" width="210" /></a></div><div style="text-align: justify;">Dvadesetak godina kasnije Holman Hant takodje preduzima sliku na ovu temu : u tom trenutku putovao je po Italiji sa svojom zenom Fani koja je pri svemu bila i trudna. Na zalost, Fani je imala tezak porodjaj pri kome je i umrla, ostavivsi Hanta udovcem. Ova slika nosi stoga veoma teska i nesrecna osecanja i konotacije, ne samo iz price i Kitsove pesme vec i iz stvarnog zivota : slomljen tugom Hant je ovde Izabeli dao lik svoje preminule zene. Na ovoj slici, suprotno prethodnoj, stvara se onaj mnogo cesci model prikazivanja Izabele : sa cupom bosiljka, kako ga grli (ponegde ce pred njime i da kleci); ovde je taj cup prikazan sa mrtvackim glavama, tacnije lobanjama po sebi, kako bi se dodatno naglasila morbidnost situacije i - sadrzaj cupa. Izabela je prikazana u spavacici : ona ne moze da spava, ustaje iz kreveta kako bi bila pored Lorenca. Tkanina je poluprovidna i zajedno sa podignutom levom nogom - koja cini da izgleda kao da se ona penje ka bosiljku - i kosom koja prekriva cup naglasava izvesnu mracnu senzualnost, spregu seksualnosti i smrti, erosa i tanatosa. Sam cup sadrzi veoma razgranati bosiljak koji je, kaze se, bio tako napredan bas zbog prolivenih Izabelinih suza i ljubavi koju mu je u dugim nocima posvetila kroz zagrljaje i saptanje. Eh, da - i zbog Lorencove glave iz koje, tako reci, raste. Ova slika uticala je potom i na americkog slikara Dzona Vajt Aleksandra (slika gore), koji se delimicno skolovao u Evropi a potom postao poznati portretista u Americi, kao i na Voterhausa, tog meni drazeg prerafaelita koga neki ipak nazivaju i <i>romanticnim klasicarem </i>(slika gore). Stradvik je, sa druge strane, odlucio da prikaze momenat kada su braca Izabeli vec otela njen voljeni cup, dok Meaci (dole) prikazuje trenutak kada se pripremaju da to ucine.Zanimljivo mi je pak sto niko (koliko ja znam) nije prikazao trenutak kada se Izabeli prikazuje Lorencov duh ili pak kada ona drzi u rukama njegovu glavu; ti momenti su puni potencijala, narocito za ovakve uvek uzbudjene duhove kakvi su prerafaeliti bili.<br />
<br />
Sto se tice Holmana Hanta - nedugo posto je zavrsio sliku Izabele ponovo se ozenio i to sestrom svoje pocivse supruge; posto je ovako nesto bilo u Britaniji zabranjeno on i Edit su otputovali u inostranstvo kako bi obavili cin vencanja. Zbog ovoga, naravno, nisu bili bas u najboljim odnosima sa porodicom mlade.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgr968BJWYM0r4i5egPdZAjaHrekrzKvJ58jEXGsbrO88_IeCnzbwh7GQpkUHWICXfGL9aoAfNmRFZngjdSg7WZys4ImUd5n6YNc5iQlf5l7AyyjpoYrC1tN3eqIJtZbA6AVb0BOAMQ8As/s1600/wrong-basil-plant-800X800.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="319" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgr968BJWYM0r4i5egPdZAjaHrekrzKvJ58jEXGsbrO88_IeCnzbwh7GQpkUHWICXfGL9aoAfNmRFZngjdSg7WZys4ImUd5n6YNc5iQlf5l7AyyjpoYrC1tN3eqIJtZbA6AVb0BOAMQ8As/s320/wrong-basil-plant-800X800.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ostaje naravno pitanje samog bosiljka, tacnije - zasto je bas bosiljak taj koji u ovoj prici nice iz cupa u kome je necija glava. Razmisljajuci o tome dolazi se do zakljucka da je bosiljak - toliko poznat cak i u ovdasnjih kuhinjama da je gotovo <i>obican</i>, posebno nakon Dzejmi Oliver propagande - zapravo jedna biljka veoma kontradiktornih znacenja. Nije bas sasvim sigurno ni odakle dolazi ime ovoj zacinjskoj biljci te neki kazu - od grcke reci za kralja koju mi prevodimo kao <i>vasilevs</i> - u smislu <i>dobra cak i za kraljeve</i> ili <i>mirise kraljevski</i>, sto ima smisla jer se veruje da ga je iz Azije doneo Aleksandar Makedonski; ili pak od grozomornog cudovista baziliska (grc. <i>basilískos </i>sto opet znaci - mali kralj) kralja zmija i gamizuceg sveta koji usmrcuje pogledom; bosiljak tako predstavlja vrstu <i>leka</i> za sta god bazilisk moze nekome da ucini, pogledom ili na drugi nacin. Sve u svemu Francuzi ga i dalje nazivaju <i>kraljevskom biljkom</i> (<i>l'herbe royale</i>). Izgleda je iz nekog razloga (verovatno tog povezivanja i sa baziliskom) u staroj Grckoj smatrano da bosiljak predstavlja mrznju; narocito mocan bosiljak (verovatno za razne ne-ljupke radnje) mogao se tako uzgojiti ukoliko bi se tokom sadnje istog - psovalo. Negativna konotacija zadrzala se i tokom hriscanskog srednjeg veka kada se bosiljak povezuje ponekad i sa djavolom a sasvim se ozbiljno veruje i u to da on stvara skorpije; ako se list bosiljka stavi pod saksiju, kada se ona podigne izaci ce skorpija; ako se previse mirise bosiljak te skorpije ce se stvoriti u glavi. Ovo verovanje verovatno potice od africke legende po kojoj bosiljak zapravo stiti od skorpija no se tokom prenosenja znacenje izmenilo. Medjutim sve ovo nije sprecilo crkvu da bosiljak ipak prihvati pa tako pravoslavne crkve koriste bas bosiljak za skropljenje svete vodice : navodno je bas bosiljak pronadjen oko Hristovog groba nakon njegovog vaskrsenja. Moguce da se onda zato bosiljak stavlja u ruke preminulog u Evropi, mada slican obicaj postoji i u Indiji gde se on stavlja mrtvome u usta, kako bi obezbedio bezbedan put na onaj svet. Tako bosiljak ima dijametralno suprotna znacenja - moze biti hriscanski simbol i biljka koja spasava ali moze biti povezana i sa djavolom i njegovim stvorenjima poput skorpije.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5BKPICeXwgNfGtWiHNjizuv5MLKnCMO79vKKR1L8302sSpTUwpaQbhVywWzV-h2Ci0LUGg6KOWORaRlT4qR9ImCvjtq9-VQhUsLdGKpmL6mJD3wEwyqxyhfL3oUOAE7CA1WvrO-OqCls/s1600/basil-bsp.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5BKPICeXwgNfGtWiHNjizuv5MLKnCMO79vKKR1L8302sSpTUwpaQbhVywWzV-h2Ci0LUGg6KOWORaRlT4qR9ImCvjtq9-VQhUsLdGKpmL6mJD3wEwyqxyhfL3oUOAE7CA1WvrO-OqCls/s320/basil-bsp.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Tako bosiljak istovremeno predstavlja kako simbol mrznje tako i ljubavi ili spremnosti za ljubav. U Spaniji se tako poklanja kao znak ljubavi na svece sv. Jovana i sv. Antonija; u Italiji ne samo sto ga devojke nose u kosi ili sade na balkonima kako bi pokazale da su slobodne i raspolozene za ljubav vec postoji i takozvani <i>bacia-Nicola - poljubi me Nikola</i> obicaj gde se verovalo da bosiljak privlaci one koji ce jednom postati muz i zena. U Rumuniji je taj obicaj otisao jos malo dalje te se smatra da ako momak od devojke uzme bosiljak znaci da se sa njom i verio :) Tako da iako je u anticka vremena mogao znaciti mrznju bosiljak je zapravo mnogo vise povezivan sa ljubavlju i romansom i to narocito u Italiji gde se Izabelina prica odvijala. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTgswGY2eFbpVqhBJMu5FsNcE6qevud8pl_hZiUVW23yHfgedogdi0N1HFhyphenhyphenLbHX23qSBQQeRXXdNIhNDmFvQUIl9P7xL8iCbHksqLjURoe-dhZR_cT81xK6pD0llq3et3ieOy8MaiiYY/s1600/Goddess_Tulsi_Devi.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTgswGY2eFbpVqhBJMu5FsNcE6qevud8pl_hZiUVW23yHfgedogdi0N1HFhyphenhyphenLbHX23qSBQQeRXXdNIhNDmFvQUIl9P7xL8iCbHksqLjURoe-dhZR_cT81xK6pD0llq3et3ieOy8MaiiYY/s320/Goddess_Tulsi_Devi.jpg" width="233" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Tulasi</td></tr>
</tbody></table><div style="text-align: justify;">Na kraju svega ostaje da pomenem kako stvari sa bosiljkom stoje u civilizaciji koja nema nikakve veze sa Izabelom, Kitsom i Prerafaelitima - u Indiji, jer prica o bosiljku nikako ne bi mogla biti potpuna bez nje. U Indiji se bosiljak (= <i><b>tulsi</b> </i>) smatra narocito svetom biljkom a dom bez njega nepotpunim, te se moze pronaci zasadjen gotovo u svakoj kuci - ponekad je to cak citav mali oltar posvecen ovoj biljci, sa likovima bozanstava oko nje i malom zemljanom lampom dok poneko ima svoju malu sumu bosiljka u dvoristu kuce; tada se zove <i>tulsivan </i>ili <i>tulsivrindavan</i>. Smatra se da je bosiljak svojevrstan <i>eliksir zivota</i> a da pored ostalog poboljsava pamecenje i koncentraciju; listovi tulsija se ne beru bez reda vec na poseban, ritualan nacin. Tulsi je u legendi povezan sa podjednako postovanom i voljenom boginjom <b><i>Tulasi</i></b> cije ime znaci <i>neuporediva </i>a koja pored ovoga ima jos veoma mnogo drugih imena. Boginja Tulasi prvobitno je bila rodjena kao obicna zena po imenu <b>Vrinda</b>. Ova Vrinda udala se za coveka nizeg po kasti zvanog <b>Jalandhar</b>, koga je medjutim veoma volela i bila mu odana. Zapravo, njena je ljubav bila tako velika da je samo zbog nje Jalandhar postao fizicki toliko snazan da ga vise niko nije mogao pobediti u borbi. Na zalost, poput price o Izabeli, i ovde dolazi do nesrecnog obrta : u Vrindu se tako zagledao bog <b>Visnu</b>, te ju je uzevsi lik njenog muza (kao Utor Pendragon uz pomoc Merlina u <i>arturijanskim </i>legendama na primer) i <i>legao</i> sa njom. Iako Vrinda nije nista neobicno primetila (bog je to, zna da se prerusi:0) posledica ovoga bila je da je neobicna snaga njenog muza nestala, bas kao Samsonu nakon sto mu je ljubavnica osisala frckice. Bez dodatne snage ovaj je Jalandhar naposletku i poginuo a nesretna Vindra se bacila za njim na posmrtnu lomacu. Videvsi sve ovo Visnu se pokajao za to sta je pocinio i onda ju je pretvorio u biljku tulsi na taj nacin je nacinivsi Tulasi, boginjom odanosti. Svake godine, negde u oktobru, odrzavaju se svecanosti tokom kojih se vencavaju Visnu i Tulasi; svecanosti traju vise dana zavrsavajuci se uvek na dan punog meseca.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhu03oremirrdg2mp6Fu7O4N15LHrP15nZ3Oac9TZwPfjNo6lGfCyjI7HctNWN6yCFOx7i3iw0kkDyzCIyBJXn1ibFOTvHYhd-_xrWrI1TVNMydCEL20JSwW7odIVuwjCHg97LPna07pSA/s1600/Ricciardo+Meacci.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="267" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhu03oremirrdg2mp6Fu7O4N15LHrP15nZ3Oac9TZwPfjNo6lGfCyjI7HctNWN6yCFOx7i3iw0kkDyzCIyBJXn1ibFOTvHYhd-_xrWrI1TVNMydCEL20JSwW7odIVuwjCHg97LPna07pSA/s400/Ricciardo+Meacci.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Rikardo Meaci</td></tr>
</tbody></table><br />
<br />
Kod nas se u supermarketima vec odavno moze kupiti zacinsko bilje. Dva puta sam do sada imala zasadjeni bosiljak koji je stajao na kuhinjskom prozoru. Medjutim, kod mene je on imao vise dekorativnu funkciju nego zacinjsku, vise sam ga njuskala no zaista koristila. Pri tom sam izgleda i vise mislila o Kitsu, Lorencu i Izabeli nego o samom bosiljku koji mi se, jadan, oba puta na kraju osusio. Kazu da ga treba cupkati da ne preraste i da se nikako ne bi trebalo pustiti da cveta. <i>Wouldn't know</i>. Ja sam svoje njuskala a onda ubila kao oni <i>zli </i>nesretnoga Lorenca :(</div><br />
</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-70033966166989563002011-03-31T16:17:00.000-07:002011-03-31T16:52:11.244-07:00Iz Vinsentovih pisama Teu, part 2<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5UZt0hSzI0Dhdrw3C4IzSpru_L1SrDNYpotCNSTmDzkKtyUfA6PgMZNlUs7tIdAo2iRaBpXYe9D0_oc-mu5TXt2kJMdimJ-FoOM3IVElY2HIBpAf3lC1xhWZ9ZKMMzCE1iFz43I9eA1M/s1600/Sower%252C-The.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="318" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5UZt0hSzI0Dhdrw3C4IzSpru_L1SrDNYpotCNSTmDzkKtyUfA6PgMZNlUs7tIdAo2iRaBpXYe9D0_oc-mu5TXt2kJMdimJ-FoOM3IVElY2HIBpAf3lC1xhWZ9ZKMMzCE1iFz43I9eA1M/s400/Sower%252C-The.jpg" width="400" /></a></div><br />
<div style="text-align: justify;">Proveo sam sedmicu neprekidnog i napetog rada u zitu usred sunca, iz toga su proizisle studije zita, pejzazi i - jedna skica sejaca. </div><div style="text-align: justify;">Na uzoranoj njivi, velikoj njivi sa ljubicastim grumenjem zemlje - koja se uzdize ka obzorju, jedan sejac u plavom i belom. Na obzorju polje niskog zrelog zita. </div><div style="text-align: justify;">Iznad svega toga zuto nebo sa zutim suncem. Ti osecas u jednostavnoj nomenklaturi tonaliteta, da <i>boja</i> igra u toj kompoziciji veoma vaznu ulogu.</div><br />
...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1EhpDZmB4-i8XUoX60MyRUZC2Qtu0pI8QTZcZPOc3kfvbrQc6WF16ZFsxy7pVqsP5BTl1Cnhfot446pbqNWu2crc1sNGDEeUnKPGKfMlErmGtS1LrsVhJnVw1OkByecauz_RDtEG7_IQ/s1600/Harvest-at-La-Cra%252C-with-Montmajour-in-the-Background.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="316" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1EhpDZmB4-i8XUoX60MyRUZC2Qtu0pI8QTZcZPOc3kfvbrQc6WF16ZFsxy7pVqsP5BTl1Cnhfot446pbqNWu2crc1sNGDEeUnKPGKfMlErmGtS1LrsVhJnVw1OkByecauz_RDtEG7_IQ/s400/Harvest-at-La-Cra%252C-with-Montmajour-in-the-Background.jpg" width="400" /></a></div><br />
<div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Draz koju ta prostrana ravnica ima za mene, veoma je velika. Zato nisam osetio nikakvu <i>dosadu</i>, uprkos u biti dosadnim okolnostima : mistralu i komarcima. Ako jedna panorama ucini da zaboravim sitne nevolje, mora da u njoj ima necega. Ti, medjutim, vidis da nema nikakvog <i>efekta</i>, to je na prvi pogled zemljopisna mapa, strateski plan sto se tice <i>fakture</i>. Uostalom, setao sam se tuda <i>s jednim slikarem</i>, koji je rekao : evo sto bi bilo zaglupljujuce za slikanje. Samo evo celih 50 puta idem u Mon Mazur da bih gledao tu ravnu panoramu, gresim li ? Setao sam se takodje s nekim <i>ko nije bio slikar</i>, i kad sam mu rekao : gle, za mene je ovo lepo i beskrajno kao more, on mi odgovara - a poznaje more, "ja volim ovo vise nego more, jer je takodje beskrajno, a ipak se oseca da je <i>naseljeno</i>."</div><div style="text-align: justify;">Kako bih to naslikao da nema tog prokletog vetra. To je ono sto je ovde nesnosno, kada posadis negde stafelaj. I bas zbog toga naslikane studije nisu tako dobro uradjene kao crtezi; platno uvek podrhtava. </div><div style="text-align: justify;">Prilikom crtanja mi to ne smeta.</div><br />
...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhGY5BQnSH9PjfcOXRiRqrLZ5K0lZ7U2G9zrSJ5PP9QMwM-bOxoNC4qtAO1cw1tA1K6lAzMH0F4FB-9lBq9Y9UuurVH7-IrlvoqgtuQCvMsmbtCHHN9Bb2RUbXBWR2C0QELZWLW_HG2Va0/s1600/Orchard-in-Blossom%252C-Bordered-by-Cypresses.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="317" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhGY5BQnSH9PjfcOXRiRqrLZ5K0lZ7U2G9zrSJ5PP9QMwM-bOxoNC4qtAO1cw1tA1K6lAzMH0F4FB-9lBq9Y9UuurVH7-IrlvoqgtuQCvMsmbtCHHN9Bb2RUbXBWR2C0QELZWLW_HG2Va0/s400/Orchard-in-Blossom%252C-Bordered-by-Cypresses.jpg" width="400" /></a></div><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">Ali ne zaboravimo da je zemlja isto tako i planeta, prema tome i zvezda ili neko nebesko telo. A kad bi sve te ostale zvezde bile slicne njoj ! To bas ne bi bilo veselo, konacno, to bi znacilo ponovo pocinjati. Elem, sto se tice umetnosti, za koju coveku treba <i>vremena</i>, ne bi bilo lose ziveti vise od jednog zivota. A ne bi bilo bez drazi verovati da Grci, stari holandski i japanski majstori nastavljaju svoju slavnu skolu na drugim planetama. </div><br />
...<br />
<div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">A svako platno koje naslikam vredi vise od belog platna. Teo - ja ne trazim nista vise, u to ne sumnjaj - ali zaboga imam prava da slikam, svoj razlog da slikam !</div><div style="text-align: justify;">Mene je to kostalo samo mog razorenog tela koje je kost i koza, mog prilicno caknutog mozga sto se tice toga da zivim kako bih mogao i morao ziveti, kao filantrop.</div><div style="text-align: justify;">Tebe je to kostalo samo nekih, recimo, petnestak hiljada franaka koje si mi predujmio.</div><div style="text-align: justify;">Dakle ... nema zbog cega da nam se rugaju ...</div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHe9lMeRLqJw2-YXaGQ2k2v9zlYf04QpqfpO_Y2LOi40aCznWqCyd0SA7xKHjc_HbN9QDtVfkbq8Uc2vM0W138BxgrHXPYoNurNv0yz5ivZ8-9dZBOa74Jo9KmCOtTLBkfwOm-ips0U6Y/s1600/View-of-Arles-with-Trees-in-Blossom.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHe9lMeRLqJw2-YXaGQ2k2v9zlYf04QpqfpO_Y2LOi40aCznWqCyd0SA7xKHjc_HbN9QDtVfkbq8Uc2vM0W138BxgrHXPYoNurNv0yz5ivZ8-9dZBOa74Jo9KmCOtTLBkfwOm-ips0U6Y/s400/View-of-Arles-with-Trees-in-Blossom.jpg" width="400" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
...<br />
<div style="text-align: justify;">Kada bih mislio, kada bih razmisljao o nesrecnim mogucnostima, ne bih mogap nista da radim. No ja se bacam svom silinom na posao, a iz bjega izlazim sa svojim studijama; ako oluja unutra prejako tutnji, popijem jednu casu vise, da bih je stisao.</div><div style="text-align: justify;">To znaci biti caknut u odnosu na ono kakav bi covek <i>morao da bude</i>.</div><div style="text-align: justify;">Ali ranije sam se manje osecao slikarem, slikarstvo postaje za mene razonoda kao sto je lov na zeceve za sasave, koji to cine da bi se zabavili. </div><div style="text-align: justify;">...</div><div style="text-align: justify;">Nakon krize kroz koju sam prosao kad sam dosao ovde, ne mogu vise da pravim planove niti ista drugo, sada se doista osecam bolje, ali <i>nada, zelja da uspem </i>slomljena je i radim iz <i>nuzde</i>, da ne bih toliko moralno patio, da bih se razonodio.</div><br />
<i>Avgust </i>1888.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgib4QNYfn1RLNOpZhPBuMYQtv690NU1iwbX4_s-MkioGWYzC_zqUKJ0Lo85oJ5RH6Qc7V4G3i1wFIXm3ADU3hwPxCWoQ73W27uo4juPH0_jgSlQY4D7klloWdNkhWBdiTilFof1Z5HFVY/s1600/Portrait-of-the-Postman-Joseph-Roulin2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgib4QNYfn1RLNOpZhPBuMYQtv690NU1iwbX4_s-MkioGWYzC_zqUKJ0Lo85oJ5RH6Qc7V4G3i1wFIXm3ADU3hwPxCWoQ73W27uo4juPH0_jgSlQY4D7klloWdNkhWBdiTilFof1Z5HFVY/s400/Portrait-of-the-Postman-Joseph-Roulin2.jpg" width="338" /></a></div><br />
<div style="text-align: justify;">Kako je zivot kratak i kako je mracan. Sto nije razlog da preziremo zive, naprotiv.</div><div style="text-align: justify;">Sada upravo radim s jednim drugim modelom : jednim <i>postarom</i> u plavoj uniformi, sa zlatnim ukrasima, krupno bradato lice, veoma sokratovsko. Vatreni republikanac kao cica Tangi. Covek zanimljiviji od mnogo ljudi ...</div><div style="text-align: justify;">Nema boljeg i kraceg puta da se poboljsa rad od slikanja lica. Zato ja uvek osecam samopouzdanje dok radim portrete , buduci da znam da je taj posao mnogo ozbiljniji - to mozda nije prava rec, ali bi se pre moglo reci da mi to dozvoljava da bnegujem ono sto je kod mene najbolje i najozbiljnije.</div>...<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div style="text-align: justify;">Danas cu verovatno zapoceti enterijer kafane u kojoj stanujem, uvece, uz plin. </div><div style="text-align: justify;">To se ovde zove "nocna kafana" (one su ovde dosta ceste) koja ostaje otvorena celu noc. "Nocne skitnice" tu mogu, dakle, da nadju utociste, kada nemaju od cega da plate sebi smestaj ili kada su suvise pijani da bi ih tamo primili. Sve te stvari, porodica, domovina, mozda imaju vise drazi u masti ljudi poput nas, koji dosta dobro zivimo bez domovine, kao i bez porodice, bolje nego u bilo kakvoj stvarnosti. Cini mi se da cu uvek biti putnik koji ide nekuda i s nekim ciljem.</div><div style="text-align: justify;">...</div><div style="text-align: justify;">Ako se covek dobro oseca, treba da moze da zivi od jednog parceta hleba, radeci po celi dan, i da jos ima snage da pusi i da popije svoju casu. To mu je potrebno u tim uslovima, a da ipak jasno oseti zvezde i beskraj u visini. Tada je zivot gotovo caroban. Ah, oni koji ne veruju u ovdasnje sunce, pravi su bezboznici. </div><div style="text-align: justify;">Na nesrecu, pored gospoda sunca, tri cetvrtine vremena je djavo <i>mistral</i>. </div>...<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiEfYK_j1xfWENpJV7HmQk_2qkXlFCL49-yCFdQnMS-EMQ7wJJC8qY6OXhs5EXVY5dM7i2U7JuLiEwRJ4DMGZL1IXxEjorGBHc89SR3ff8JfL4n8MSmqS8TiuztttuOfT6u2mlo58r_SzA/s1600/Blossoming-Almond-Branch-in-a-Glass.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiEfYK_j1xfWENpJV7HmQk_2qkXlFCL49-yCFdQnMS-EMQ7wJJC8qY6OXhs5EXVY5dM7i2U7JuLiEwRJ4DMGZL1IXxEjorGBHc89SR3ff8JfL4n8MSmqS8TiuztttuOfT6u2mlo58r_SzA/s400/Blossoming-Almond-Branch-in-a-Glass.jpg" width="322" /></a></div><br />
<div style="text-align: justify;">Izraziti ljubav dvoje zaljubljenih, vencanjem dveju komplementarnih boja, njihovom mesavinom i njihovim sukobljavanjem, tajanstvenim titranjem bliskih tonova. Izraziti misao cela sijanjem jednog svetlogtona na tamnoj pozadini. </div><div style="text-align: justify;">Izraziti nadu nekom zvezdom. Zar jednog bica sijanjem zalazeceg sunca. To doduse nije realisticki verno naslikana stvar, ali zar to nije nesto sto stvarno postoji ?</div><br />
<i>Septembar 1888.</i><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1QL_01nhSYIpsBwpACrpnhA8OZ0YOQp4K-MELqSaDMbgXQxEC3YEwwbVz-cI5ER1HVVFRc0gE2jVHBUMAppQoxKI_ZkYFX1ZUOFRgr3p89AM33dmvqqH3lfd8wyZC8XeuRZqKHrEFUys/s1600/Night-Cafe-in-the-Place-Lamartine-in-Arles%252C-The.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="316" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1QL_01nhSYIpsBwpACrpnhA8OZ0YOQp4K-MELqSaDMbgXQxEC3YEwwbVz-cI5ER1HVVFRc0gE2jVHBUMAppQoxKI_ZkYFX1ZUOFRgr3p89AM33dmvqqH3lfd8wyZC8XeuRZqKHrEFUys/s400/Night-Cafe-in-the-Place-Lamartine-in-Arles%252C-The.jpg" width="400" /> </a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><br />
</div>Dakle, na veliku radost gostionicara, postara koga sam vec naslikao, nocnih posetilaca skitnica i samog sebe, tri noci sam probdeo slikajuci, a spavao sam preko dana. Cesto mi se cini da je noc mnogo zivlja i bogatije obojena nego dan. Sada vise ne insistiram na tome da se svojim slikanjem ponovo docepam novca kojim sam platio stanodavcu, jer slika je jedna od najruznijih koje sam uradio. Ona je ekvivalent, mada je drugacija, ljudima koji jedu krompir.<br />
Tezio sam da izrazim crvenom i zelenom strasne ljudske strasti.<br />
Prostorija je crvena kao krv i zagasitozuta, u sredini je zeleni bilijarski sto, cetiri limunzute svetiljke bacaju narandzastu i zelenu svetlost. Svuda je borba i suprotstavljanje najrazlicitijih zelenih i crvenih, u malim likovima usnulih beskucnika, u praznoj i tuznoj prostoriji, ljubicaste i plave boje. Krvavocrvena i zutozelena boja bilijarskog stola cine, na primer, kontrast sa neznom Luj XV zelenom bojom sanka na kome se nalazi ruzicasti buket.<br />
Bela odeca gazde koji bdi u jednom uglu te uzarene peci, postaje limunzuta, bledozelena i sjajna ...<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhouSr6J9mEXNAncu3nRYMXKyOLF-Lnl45lLHXiDicR9d90uS1QPf4quLmes71cNtU4U8jAJWctueXjH2SXaPOMYFpSDqCPIHnHb-jn1pVenM3WAIvnkjxwuX8T8vccvhDUrE9I-dE5pGc/s1600/Vincent%2527s-Bedroom-in-Arles.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="316" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhouSr6J9mEXNAncu3nRYMXKyOLF-Lnl45lLHXiDicR9d90uS1QPf4quLmes71cNtU4U8jAJWctueXjH2SXaPOMYFpSDqCPIHnHb-jn1pVenM3WAIvnkjxwuX8T8vccvhDUrE9I-dE5pGc/s400/Vincent%2527s-Bedroom-in-Arles.jpg" width="400" /> </a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Gore ce biti najlepsa odaja u kojoj bi neko mogao da stanuje, koju cu nastojati da uredim, sto je moguce bolje, kao pravi umetnicki zenski budoar. </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Zatim ce biti moja soba u kojoj cu ja da spavam, za koju bih zeleo da bude krajnje jednostavna, ali sa cetvrtastim i sirokim namestajem : krevet, stolice, sto, sve u belom drvetu. </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Dole atelje i jedna druga prostorija, takodje atelje, ali u isto vreme i kuhinja. </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Videces jednog dana ili nekog drugog, sliku same kucice usred sunca, ili pak sa osvetljenim prozorom i zvezdanim nebom.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">Moci ces odsada misliti da imas ovde u Arlu svoj letnjikovac. Jer ja sam odusevljen pomislju da je uredim tako da ti budes zadovoljan, i da to bude atelje u potpuno zeljenom stilu, tako uzmimo, da kada za godinu dana ti dodjes da provedes ovde i u Marselju godisnji odmor, to ce tada biti spremno, a kuca ce biti, kako ja kanim, krcata slikama odozgo do dole. </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjai-lqQYjrJgZI09HiF4uKJQtPQ3sd7kmVNYywVQIKmcarKL0iffQWpUKbLr9mqWEUlC_2a2WCKqqq-Yjr5YCrVqr2xKZth8lxabLPZ0lf3wcUwI2eU32ykdwprlaTqTQbYXjz8AqEh-4/s1600/Still-Life+-Vase-with-Twelve-Sunflowers.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjai-lqQYjrJgZI09HiF4uKJQtPQ3sd7kmVNYywVQIKmcarKL0iffQWpUKbLr9mqWEUlC_2a2WCKqqq-Yjr5YCrVqr2xKZth8lxabLPZ0lf3wcUwI2eU32ykdwprlaTqTQbYXjz8AqEh-4/s400/Still-Life+-Vase-with-Twelve-Sunflowers.jpg" width="313" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Soba u kojoj ces ti stanovati ili koja ce biti Gogenova, ako G. dodje, imace bele zidove ukrasene velikim zutim suncokretima. </div><div style="text-align: justify;">Ujutro, kada se otvori prozor, vidi se zelenilo vrtova i izlazece sunce i ulaz u grad ...</div><div style="text-align: justify;">U svojoj slici <i>Nocna kafana</i>, nastojao sam da izrazim da je kafana mesto gde se covek moze upropastiti, postati lud, pociniti zlocine. Napokon, nastojao sam kroz kontraste neznoruzicaste i crvene boje krvi i vinskog taloga, blage zelene Luj XV i Veroneze, koje cine kontrast zutozelenim i tvrdim plavozelenim bojama, sve to u bledosumpornoj atmosferi paklene uzarene peci, da izrazim nesto poput mracne sile jedne rakijasnice. </div><div style="text-align: justify;">A ipak, pod prividom japanske veselosti i <i>Tartarenove</i> dobrocudnosti ...</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmpjYGc4v6gjshQ8Y2WyHJug_FDDrH9OkM3GWyPV6TM9hZi4uoYr6uBBJpjU2SHr5PAStH_KpQ6BHEemtR_xtRii0AnlJFQQ9vjgfy7V0f80LT3HzIFhv66n6wr1aVhBCArDgMxbCVkJs/s1600/Self-Portrait-%2528Dedicated-to-Paul-Gauguin%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmpjYGc4v6gjshQ8Y2WyHJug_FDDrH9OkM3GWyPV6TM9hZi4uoYr6uBBJpjU2SHr5PAStH_KpQ6BHEemtR_xtRii0AnlJFQQ9vjgfy7V0f80LT3HzIFhv66n6wr1aVhBCArDgMxbCVkJs/s400/Self-Portrait-%2528Dedicated-to-Paul-Gauguin%2529.jpg" width="330" /></a></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">...</div><div style="text-align: justify;">Zavidim Japancima na krajnjoj jasnoci koju kod njih imaju sve stvari. To nikada nije dosadno i nikada ne izgleda da je uradjeno u prevelikoj zurbi. Njihov rad je tako jednostavan, kao disanje, i oni prave figure u nekoliko sigurnih poteza ksa istom lakocom ao da je to tako jednostavno kao zakopcati svoj prsluk. </div><div style="text-align: justify;">...</div><br />
*******************************************************************************<br />
Ovim za sada zavrsavam sa Vinsentovim pismima za ovu godinu; sledece godine na njegov rodjendan, koji je 30. marta, ako bude zdravlja i bloga, postavicu delove njegovih pisama iz poslednjih 12+ meseci njegovog zivota. Do tada pogledati <a href="http://www.youtube.com/watch?v=tzHmgC7I4qU">Simona Samu</a> (ceo na <i>youtube</i>) i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=IXP7JMpiJEU">Valdemara</a> :)<br />
<br />
</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-27442583589063132392011-03-30T18:49:00.000-07:002011-03-30T18:52:10.947-07:00Iz Vinsentovih pisama Teu, part 1<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div style="text-align: justify;"><i>Aprila 1882.</i></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHUKkRKk0NFzt60H2xs1qeDWOiEyomuw84qDbdr0tbp-SHISOFmCLMbo_TGpflBHHMTEPWTWd9gjiKBBaRJM_Os1ggy-M04N4In4nJXzlLOiJgqE8MjKO-RVGzfIxudERtppUBs7gvbb8/s1600/Vincent%252520van%252520Gogh_1882_nude-woman-half-length-the-great-lady1.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHUKkRKk0NFzt60H2xs1qeDWOiEyomuw84qDbdr0tbp-SHISOFmCLMbo_TGpflBHHMTEPWTWd9gjiKBBaRJM_Os1ggy-M04N4In4nJXzlLOiJgqE8MjKO-RVGzfIxudERtppUBs7gvbb8/s400/Vincent%252520van%252520Gogh_1882_nude-woman-half-length-the-great-lady1.jpg" width="211" /></a></div><div style="text-align: justify;">Divna je to stvar gledati jedan predmet i zakljuciti da je lep, i o njemu razmisljati, i zapamtiti ga, a potom reci : pocecu da ga crtam, a onda raditi sve dok ga ponovo ne stvoris. </div><div style="text-align: justify;">...</div><div style="text-align: justify;">Mali prilozeni crtez skiciran je prema jednoj velikoj studiji, koja deluje mracnije. Ima jedna pesma, mislim da je od toma Huda, u kojoj on govori o jednoj velikoj dami koja nocu ne moze da sklopi oka, jer je, posto je po danu izasla da kupi haljinu, videla kako u jednoj cadjavoj sobi rade jadne, tuberkulozne i iscrpljene svalje. I onda joj njeno veliko bogatstco stvara grizu savesti te se ona nocu budi puna teskobe. Jednom recju to je figura vitke i bele zene, uznemirene u mracnoj noci. </div><div style="text-align: justify;">...</div><div style="text-align: justify;">Za nesto me sumnjice, - to je u vazduhu, ima neceg iza mene. Vinsent skriva nesto sto ne moze ugledati svetlost. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Pa dobro, gospodo, reci cu vam nesto, vama koji drzite do forme i civilizacije, i to s punim pravom, pod uslovom da je to ziva istina, sta je civilizovanije, delikatnije, muzevnije, napustiti zenu ili se sazaliti nad napustenom zenom ?</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ove zime sreo sam jednu trudnicu, koju je napustio covek cije je dete nosila u svom telu.</div><div style="text-align: justify;">Trudnicu koju je usred zime lutala ulicama, koja je morala zaradjivati svoj hleb, dobro znas kako.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Uzeo sam tu zenu za model i radio sam sa njom cele zime. Nisam joj mogao platiti punu svotu koja sleduje modelu, ali sam joj barem platio sate poziranja i mogao sam da je spasem, hvala Bogu, i nju i njeno dete, od gladi i zime, deleci svoj hleb sa njom. Kada sam sreo tu zenu bio sam zapanjen njenim bolesnim izgledom. </div><div style="text-align: justify;">Cini mi se da bi svaki covek koji vredi koze na svojim cipelama, kada bi se nasao u slicnom polozaju, isto tako postupio. </div><div style="text-align: justify;">... </div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi744OUSIBHhz1Y1D6biv3SPMLfOMNA1B0BTQRnUAPkR6DLYQ5GCCuWLI14dveqzAqMXfAz4xaEqfsGfMJ3WtOyoNal8xjcY3jvIpHkA473_cvGHFqhPsDPQRQaLJ5PALLnDhwJwmzIP74/s1600/vincent_van_gogh_-_sorrow.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi744OUSIBHhz1Y1D6biv3SPMLfOMNA1B0BTQRnUAPkR6DLYQ5GCCuWLI14dveqzAqMXfAz4xaEqfsGfMJ3WtOyoNal8xjcY3jvIpHkA473_cvGHFqhPsDPQRQaLJ5PALLnDhwJwmzIP74/s320/vincent_van_gogh_-_sorrow.jpg" width="238" /></a></div><div style="text-align: justify;">Malo-pomalo i polagano izmedju mene i nje rodilo se nesto drugo : <i>izvesna potreba jednoga za drugim</i> tako da se ona i ja vise nismo mogli jedno od drugoga odvojiti, te smo se sve vise i vise uvlacili jedno drugom u zivot, a onda je to postala <i>ljubav</i>. To sto postoji izmedju Sin i mene <i>stvarno</i> je, to nije san, to je stvarnost. Smatram za veliki blagoslov to sto su moje misli i moja aktivnost nasle jednu cvrstu tacku, jedan odredjen pravac. </div><div style="text-align: justify;">...</div><div style="text-align: justify;">Bilo u figuri, bilo u pejzazu, hteo bih da izrazim ne nesto sentimentalno melanholicno, vec duboku bol. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Sve u svemu, hocu da postignem da za moje delo kazu : taj covek oseca duboko, i taj covek oseca prefinjeno. Uprkos mojoj toboznjoj prostoti, razumes li, ili upravo zbog nje. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Sta sam ja u ocima vecine - niko i nista ili jedan ekscentrican ili neprijatan covek - neko ko nema polozaj u drustvu ili neko ko ga nece ni imati, napokon mnogo manje nego nista.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Dobro, pretpostavi da je tacno tako, dakle zeleo bih svojim delom pokazati to sto ima u srcu jednog takvog ekscentrika, jednog nikogovica. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">To je moja ambicija koja je manje zasnovana na ogorcenosti nego na ljubavi "uprkos svemu", koja je vise zasnovana na osecanju spokojstva nego na strasti. Premda cesto zivim u bedi, u meni ipak ima harmonije i mirne i ciste muzike. I u najsiromasnijem kucerku i u najprljavijem kutku, ja vidim slike ili crteze. A moj duh se krece u tom pravcu nekom neodoljivom silom. </div><div style="text-align: justify;">...</div><div style="text-align: justify;">Sta znaci crtati ? Kako se to postize ? To je cin probijanja prolaza kroz nevidljivi zelezni zid koji se izgleda nalazi izmedju onoga sto <i>osecamo</i> i onoga sto <i>mozemo</i>. Kako treba da prodjemo kroz taj zid, kad nam nista ne pomaze da u njega snazno udaramo, taj zid treba da miniramo i da ga probijemo turpijom, polako i sigurno, po mom misljanju.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC6I8GjIk9jV9BJlLjHLkjzuPscZBaJpPNUaRj4YVuGb7Mg81CLV8lByxTSlGf_hAeL1NtAfSkosRdwxR0yXP_38fHcz_5Ap8A0Ls-TY5TQTSvAYWuDQIBdcFVkJRgkYh9Q5sR1Rn9k4M/s1600/Potato_Eaters.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="281" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC6I8GjIk9jV9BJlLjHLkjzuPscZBaJpPNUaRj4YVuGb7Mg81CLV8lByxTSlGf_hAeL1NtAfSkosRdwxR0yXP_38fHcz_5Ap8A0Ls-TY5TQTSvAYWuDQIBdcFVkJRgkYh9Q5sR1Rn9k4M/s400/Potato_Eaters.png" width="400" /></a></div><br />
<br />
<div style="text-align: justify;"><i>Decembar 1883 - Novembar 1885</i></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Hteo sam svesno prionuti na rad da bih izrazio ideju da su ti ljudo koji pod svetiljkom jedu svoje krompire rukama koje stavljaju u zdelu, uz to i okopavali zemlju i da moja slika velica, dakle, manuelni rad i hranu koju su oni sami tako posteno zaradili.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Hteo sam da ona navodi na razmisljanje o jednom sasvim drugom nacinu zivota nego sto je nas, zivot civilizovanih ljudi. tako ja, dakle, niposto ne zelim da je svi smatraju lepom ili dobrom.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i>Novembar 1885- Februar 1886</i></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Pa ipak vise volim da slikam ljudske oci nego katedrale, jer u ocima ima necega cega nema u katedralama, cak i ako su one velicanstvene i ulivaju postovanje, ljudska dusa, cak i ako pripada nekom jadnom golji ili nekoj ulicarki, zanimljivija je za moje oci.</div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiG0A_HYSvB_wstRVC0yatooMvF5iCpI-HuQJKI2KFxoFvb0vn8lEuhal0oP_AxHvs2gwwn5ShJr25NXHKNuTYGAhuul-gf3_0OcN6euMtvleH6-hGv9lOY4ofQWXRNx9RdUewJupsJAL8/s1600/Fishing-Boats-on-the-Beach-at-Saintes-Maries.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="313" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiG0A_HYSvB_wstRVC0yatooMvF5iCpI-HuQJKI2KFxoFvb0vn8lEuhal0oP_AxHvs2gwwn5ShJr25NXHKNuTYGAhuul-gf3_0OcN6euMtvleH6-hGv9lOY4ofQWXRNx9RdUewJupsJAL8/s400/Fishing-Boats-on-the-Beach-at-Saintes-Maries.jpg" width="400" /></a></div><br />
<br />
<br />
<i>Februar 1888 - Maj 1889</i><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">Pisem ti iz Sent Marija na obali Sredozemnog mora. Sredozemno more ima boju kao skusa, to jest promenljivu, nikad se ne zna je li to zelena ili ljubicasta, nikad se ne zna je li to plava, jer je vec sledeceg trenutka promenljivi odsjaj dobio ruzicasti ili sivi preliv ...</div><div style="text-align: justify;">Setao sam se jedne noci pustom plazom na obali mora. Nije bilo veselo, niti je pak bilo tuzno, bilo je - lepo. Zatvorenoplavo nebo bilo je posuto oblacima jos zatvorenije plave boje od osnovne intenzivno kobaltne plave, i drugim u svetlijoj plavoj, poput plave beline mlacnog puta. Na plavoj pozadini svetlucale su zvezde, svetle, sa zelenom platinom, zute, bele, ruzicaste, jos svetlije, a dalje jos blistavije, poput dragog kamenja, nego kod nas, - cak nego i u Parizu - bas kao opali, smaragdi, lazuriti, rubini, safiri. </div><div style="text-align: justify;">More, veoma zatvorene ultramarin boje - plaza sa naizgled modrikastim i bledoridjim tonom, sa grmljem na dini, (5 metara visokoj dini), grmljem pruskoplave boje.</div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhV6nRU29WrVxQ64BALbrI6M-QgD66xlzsk1-XZYlvLQNT2fypqDxjKEGCAAw1aCIR5yMGFAcmAcWuZZdc-P8dOzSabgPJ1zUUgWnXsTecI6M3cnsNFTi_wK7WSqtgI7ifaMEpxmt0gq8U/s1600/Three-White-Cottages-in-Saintes-Maries.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="321" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhV6nRU29WrVxQ64BALbrI6M-QgD66xlzsk1-XZYlvLQNT2fypqDxjKEGCAAw1aCIR5yMGFAcmAcWuZZdc-P8dOzSabgPJ1zUUgWnXsTecI6M3cnsNFTi_wK7WSqtgI7ifaMEpxmt0gq8U/s400/Three-White-Cottages-in-Saintes-Maries.jpg" width="400" /></a></div><br />
<div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Sada kada sam ovde video more, u potpunosti osecam koliko je vazno da ostanem na jugu, i da osetim da treba jos vise preterivati sa bojom - osecam blizinu Afrike. Saljem ti u istoj posiljci crteze iz Sent Marija. U trenutku kada sam odlazio, vrlo rano izjutra, napravio sam crtez brodova, a upravo radim sliku prema njemu, na platnu od 30 sa vise mora i neba sa strane. To je bilo pre nego sto su brodici odmaglili, posmatrao sam ih svako jutro, a posto oni odlaze veoma rano, nisam imao vremena da je uradim. Imam jos tri crteza krovinjara koji mi jos trebaju i koji ce uslediti za ovima; krovinjare su pomalo grube, ali imam ih i marljivije uradjenih. </div><div style="text-align: justify;">...</div><div style="text-align: justify;">Sto se tice toga da ostanem na jugu, cak iako je to skuplje, evo kako stoje stvari : volim japansko slikarstvo, ono vrsi na nas uticaj, svim impresionistima je to zajednicko, a niko ne bi isao u Japan, to jest u kraj koji je ekvivalent Japana, jug ? Ja dakle verujem da je opet, posle svega, buducnost nove umetnosti na jugu.</div><div style="text-align: justify;">Samo, losa je politika tamo ostati sam, kada bi dvojica ili trojica mogla pomagati jedan drugom da zive skromno. </div><div style="text-align: justify;">Hteo bih da ti provedes ovde neko vreme, ti bi sve to osetio nakon nekog vremena, pogled se menja, covek gleda okom koje je sve vise japansko, drugacije oseca boju. </div><div style="text-align: justify;">Zato sam ja uveren da cu upravo jednim dugim boravkom ovde, osloboditi svoju licnost. </div><div style="text-align: justify;">Japanac crta brzo, veoma brzo, poput munje, zbog toga sto su njegovi nervi tananiji, njegovo osecanje jednostavnije. </div></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-76051548624578891082011-03-17T07:39:00.000-07:002011-03-18T07:48:42.922-07:00U senci Cestijeve piramide : Cimitero acattolico di Roma<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhg3WuyCbCM73UJGzuIOiLXA6xB9di_DxKNanAvGTndLrSsZ5Z1JjnjLCOAuzWOcMaYk_upJ4nZH-eSudBPCZoxWaJYVdnz43tzHfaBNAVOsph0NkOUpgfXvrygnZD6qNJlHBc6xUO06r4/s1600/Goethe_Zeichnungen_Cestius__778x500_.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="137" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhg3WuyCbCM73UJGzuIOiLXA6xB9di_DxKNanAvGTndLrSsZ5Z1JjnjLCOAuzWOcMaYk_upJ4nZH-eSudBPCZoxWaJYVdnz43tzHfaBNAVOsph0NkOUpgfXvrygnZD6qNJlHBc6xUO06r4/s400/Goethe_Zeichnungen_Cestius__778x500_.jpg" width="400" /></a></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><i><b>And one keen pyramid with wedge sublime ...<br />
</b></i><b>Shelley</b><br />
<br />
Pre izvesnog vremena govorila sam o romanu <i>Putnik i mesecina </i>madjarskog pisca Antala Serba, kroz koji kao kroz neko snovidjenje bludi Mihalj, Madjar koji se zatekao na bracnom putovanju kroz Italiju. Potom sam, trudeci se da ne povredim iznenadjenja radnje ovog omamljujuceg dela, na <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/2010/12/putnik-i-mesecina.html">drugom mestu</a> postavila i jedan njegov deo tokom kojeg se zabludeli Mihalj nasao na takozvanom protestantskom groblju u Rimu, <i>izvan bedema grada</i> i iza <i>Cestijusove piramide</i>. Ovde on razmislja o Geteu, koji ovu piramidu pominje u jednoj od svojih elegija a potom i o Kitsu i Seliju nad cijim grobnim plocama zagubljen i smucen kontemplira zanesen sav. Pomislih onda kako ne bi bilo zgoreg napisati ponesto o tome ko je bio Cestije (Cestius), odakle njemu piramida te kakvo je to groblje <i>koje je uvek dovodilo u iskusenje severnjacke duse iluzijom da ce ovde putevi propadanja biti sladji;</i> na kraju jos i to kako su ova dva engleska romanticara zavrsilia na tom groblju i ko je od nama dragih ljudi takodje tamo,<i> pod stablima senovitih krosnji.</i></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">O tome kako je Gete putovao po Italiji i sta je sve o tome mislio i zapisivao moze se citati takodje <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/search/label/Goethe">ovde</a>; za ovaj post on i nije toliko bitan sem utoliko sto sam kao prvu ilustraciju ovog <i>preromanticnog</i> mesta izabrala bas njegov crtez. Naime, tokom svoga <i>polu-inkognito</i> bivstvovanja u Rimu, Gete se intenzivno druzio sa nemackim slikarom <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/2010/12/goethe-italianische-reise-tisbajn-i.html">Tisbajnom</a>, koji je izradio onaj najcuveniji Geteov portret <i>Gete u rimskoj Kampanji</i>. I sam zainteresovan (i) za likovnu umetnost, u Rimu se Gete od Tisbajna ucio ne samo tome kako bi umetnost trebalo posmatrati i procenjivati te sta vredi prikupljati za svoju zbirku umetnina, vec i to kako je stvarati. Tako Gete i sam, preduzimajuci izlete po okolini grada, pocinje da izvodi male skice i crteze. Jedan od izabranih motiva bila je bas Cestijeva piramida, koju je, izmedju ostalih, predstavio i Piranezi. </div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrE0V11xkykPMD0aZ11IBDMjXY05yhYT6mzrJKPcN8XInebxEOHadLa4ClY3v-H0M8wl7sMfcTGSr9p70mPOf0G0Z-tr_ED0pO6C6weeQ74pRxsyG4zMl7BCMK6MnSKWDmWs2bIXiFOno/s1600/3862671422_bf3990366f.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="205" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrE0V11xkykPMD0aZ11IBDMjXY05yhYT6mzrJKPcN8XInebxEOHadLa4ClY3v-H0M8wl7sMfcTGSr9p70mPOf0G0Z-tr_ED0pO6C6weeQ74pRxsyG4zMl7BCMK6MnSKWDmWs2bIXiFOno/s320/3862671422_bf3990366f.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Od dva pitanja - ko je bio Cestije i otkud njemu piramida - zapravo je lakse odgovoriti na ovo drugo : s obzirom da znamo da je izgradjena izmedju 18. i 12. godine pre nove ere, kada je uveliko vec sve egipatsko veoma bilo u modi, to zapravo i ne cudi toliko. Fascinacija Egiptom toliko je stara da potice jos od Herodota koji je, verujemo, zaista Egipat i posetio te iz licnoga iskustva opisivao tu zacudnu zemlju. sto su potom mnoge generacije <i>odlicnih </i>Grka i Rimljana pomamno citale . Medjutim pobedom Oktavijana nad Markom Antonijem i Kleopatrom kod Akcijuma septembra 32. godine pre nove ere, Egipat prestaje da biva taj opskurni, pomalo jezivi pa cak i zastrasujuci - iako privlacni - rival : pobedjeni Egipat sada je podanik; sve sto je pripadalo <i>kurvi</i> Kleopatri i <i>izdajniku</i> Antoniju sada prelazi u ruke mladoga princepsa. Dakako postoji bitna razlika u odnosu prema Egiptu pre njegovog pokoravanja i one nakon sto je drevna drzava postala provincija : dok je Cezarova ljubav prema Egiptu i Kleopatri izazvala bezmalo istu reakciju kao i ona Antonijeva kasnije, narocito onda kada je Cezar odlucio da je odlicna ideja da u hram <i>Venus Genetrix</i> postavi statuu Kleopatre u liku boginje Izis, niko nije video niceg loseg u tome sto je Oktavijan iz Egipta dovukao, izmedju ostalog, i brojne obeliske; od ovih jedan je postao pokazivac, gnomon, ogromnog suncanog sata <i>horologium/solariuma</i> koji je podigao na <i>Marsovom polju</i>, dok su druga dva ponosno stajala ispred njegovog <i>Mauzoleja</i>. Kako princeps, cija je Egipat postao licna provincija, tako i ostali a narocito oni bogatiji; eto tako i Cestiju pade na pamet da sebi kao grobnicu podigne bas - piramidu. Uostalom, trebalo bi se ipak setiti da postoje i cudnije rimske grobnice, kao sto je na primer ona izvesnog <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Tomb_of_Eurysaces_the_Baker">Marka Vergilija</a> bivseg roba koji je bio pekar, a koja je takodje kasnije inkorporirana u zidine grada. Cestijeva piramida tako je kod <i>Porta San Paolo</i> dok je ova pekareva grobnica kod <i>Porta Maggiore</i>.</div><br />
<blockquote><i><b>Who, then, was Cestius,</b></i><br />
<i><b>And what is he to me? -</b></i><br />
<i><b>Amid thick thoughts and memories multitudinous</b></i><br />
<i><b>One thought alone brings he.</b></i><br />
<i><br />
</i><br />
<i><b>I can recall no word</b></i><br />
<i><b>Of anything he did;</b></i><br />
<i><b>For me he is a man who died and was interred</b></i><br />
<i><b>To leave a pyramid </b></i><br />
<b>Thomas Hardy</b></blockquote><br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAR0giCIW_1NaqGdfxP6NgqJfctkIpknnemqOY5xPEsSwaqXJdFKjcw3N0Ixpf-betCQAgKwjuRg2uwJZ5PPsKKFQikblId73u_PYqDN1Ws05C4AE6poWmVUlnZJNlAJe4EzmzhyMPNwQ/s1600/Piranesi+Cestius+Pyramide+Archiv+1.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="232" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAR0giCIW_1NaqGdfxP6NgqJfctkIpknnemqOY5xPEsSwaqXJdFKjcw3N0Ixpf-betCQAgKwjuRg2uwJZ5PPsKKFQikblId73u_PYqDN1Ws05C4AE6poWmVUlnZJNlAJe4EzmzhyMPNwQ/s320/Piranesi+Cestius+Pyramide+Archiv+1.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Nije bas sasvim sigurno ko je Cestije bio; natpis kaze da je on bio izvesni <i>Caius Cestius Epulon</i>, pretor i tribun; tako je onda on mozda onaj pretor Cestije koga pominje i Ciceron . Posto ova piramida svojim izgledom najvise lici na piramide iz Nubije, koje su dosta uze i okomitije od egipatskih, pomislja se na to da je ovaj Gaj Cestije sasvim moguce ucestvovao u nekoj od kampanji koja ga je dovela u susret sa ovakvim gradjevinama i to najverovatnije u antickom kraljevstvu Meroe, negde oko 23. godine pre nove ere. Medjutim to se ipak ne moze sasvim sa sigurnoscu tvrditi : izgleda je vec u antici a potom sasvim sigurno u srednjem veku taj podatak potpuno zaboravljen; da nije sacuvan natpis ne bismo znali da je taj Cestije uopste i postojao. Tako su tokom srednjeg veka ovu piramidu u masti zaodenuli raznim mitoloskim prikazama : verovali su da je ona zapravo grobnica Rema, Romulovog brata; Petrarka je tako pominje kao <i>sepulcrum Remi</i>.</div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhimdzwoN2ugnI3nFhyPEDdFfquWuGm71baF_HZwbA6-ZtVhDZGsOKQ7GCp6fQBDu_BxxEwz-QAxMTQxu76XLwGUTLEtIoaVC7tmblKwCabFh2gpS89LaZG5kfki2j7hL6UIqpfxADTotE/s1600/cornelis_de_bruijn_giza_sphinx.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="214" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhimdzwoN2ugnI3nFhyPEDdFfquWuGm71baF_HZwbA6-ZtVhDZGsOKQ7GCp6fQBDu_BxxEwz-QAxMTQxu76XLwGUTLEtIoaVC7tmblKwCabFh2gpS89LaZG5kfki2j7hL6UIqpfxADTotE/s320/cornelis_de_bruijn_giza_sphinx.JPG" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Da bi sve bilo jos interesantnije odista je postojala jos jedna veca piramida, sada izgubljena, koju su smatrali Romulovim grobom a koja se nalazila u okviru granica grada, takozvanog pomerium-a, negde preko puta sadasnjeg <i>Castel Sant' Angelo</i> a nekadasnjeg <i>Hadrijanovog mauzoleja</i>; da jos uvek postoji do ove piramide bi, dakle, preko Tibra vodio onaj most sa Berninijevim andjelima. Tako su ove dve piramide bile poznate kao <i>meta Remi</i> i <i>meta Romuli</i>. Ova Romulova piramida, iako vise ne postoji ipak nije u potpunosti za nas izgubljena : nekom zanimljivom simbolikom mermer sa ove piramide iskoriscen je kasnije za stepenice <i>bazilike Sv. Petra, </i>za koju su renasansni arhitekti i inace cerupali <i>mnogi anticki spomenik</i> zbog cega se Mikelandjelo strasno sa njima svadjao. Ono sto je sigurno jeste da je ova <i>pointy </i>piramida potom presudno uticala na umetnike koji su dobijali zadatak da piramide predstave; tako sve piramide, i one iz Gize, na slikama i grafikama perioda od 17. veka pa sve do masovnijih odlazaka u Egipat (najpre sa Napoleonom) izgledaju vise <i>pointy</i> nego sto bi trebalo. Sto je najsmesnije to se desavalo cak i sa onim umetnicima koji su zapravo bili u Egiptu te videli kako piramide tamo zaista izgledaju : po povratku u Evropu one bi se potom ponovo <i>zasiljile</i>, kao sto je to slucaj na primeru desno. </div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhI6IZa-YLxErUybsisgvlHEb19-WUXekjd51B-MSeaV1mvqiU2dqlWWjKrqtQqUpQA3FegRjWZbPjAwFLAPuQa6mTIvPl9PmA92Dg39L4GaPHVOwmw_7GBEjV9RwPJ31pOyGjayOreoQk/s1600/PyramidPiranesi.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="236" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhI6IZa-YLxErUybsisgvlHEb19-WUXekjd51B-MSeaV1mvqiU2dqlWWjKrqtQqUpQA3FegRjWZbPjAwFLAPuQa6mTIvPl9PmA92Dg39L4GaPHVOwmw_7GBEjV9RwPJ31pOyGjayOreoQk/s320/PyramidPiranesi.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Oko 270. godine nove ere Cestijeva piramida postala je deo Aurelijanovih gradskih zidina; moguce je da je tada grobnica i opljackana, posto se veruje da se to dogodilo jos u anticko vreme. Da je u ovoj piramidi uopste i postojala neka grobna prostorija otkriveno je ponovo tek u 17. veku, 1660. godine, kada se obratila paznja i na natpise pa se cak postavio jos jedan koji govori o ovome pronalasku u doba pape Aleksandra VII. Iz natpisa se saznaje i to da je ova piramida, visoka oko 30m, sagradjena za tacno 330 dana; kada je otkrivena grobnica je jos sadrzala freske na svojim zidovima koje su medjutim od tog vremena do sada nestale, no zna se kako su izgledale po grafikama izvesnog Bartolija. Ispostavlja se da je Cestije pored tih fresaka zeleo da se njegova 5m visoka grobna prostorija ispuni tapiserijama koje je voleo i za zivota : 18. godine pre nove ere Avgust je doneo za vecinu imucnih Rimljana uzasavajuci zakon protiv luksuza koji mu je tako sta zabranjivao. Umesto toga te su tapiserije prodate pa su od novca izlivene dve bronzane figure, koje su nekada stajale ispred piramide a od kojih su sada preostale samo baze sa natpisima u Kapitolinskom muzeju.</div><br />
<blockquote><i><b>It might make one in love with death, to be buried in so sweet a place.<br />
</b></i><b>Shellley </b></blockquote><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhlhxI0xQ02HOW_WXiThwxVn4YifhISyfHU7K3cNsNXKqNWuD62dgtLtlJTNiqkbOrANM_ftlD4JwqnBIc2MvvbR9pbO30kn5RvIzdVDSJCrTaP9tL-OCLAqn_09wfMA336bzisst91bXM/s1600/Crane_Protestant_Cemetery.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="229" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhlhxI0xQ02HOW_WXiThwxVn4YifhISyfHU7K3cNsNXKqNWuD62dgtLtlJTNiqkbOrANM_ftlD4JwqnBIc2MvvbR9pbO30kn5RvIzdVDSJCrTaP9tL-OCLAqn_09wfMA336bzisst91bXM/s320/Crane_Protestant_Cemetery.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Prva osoba koja je sahranjena u blizini ove piramide u novije doba bio je izvesni oksfordski student, po imenu Langton, nekih pedesetak godina pre no sto je Gete setao tuda; verovatno otuda i nazivi poput - protestantsko ili cak englesko groblje, dok se ono zapravo zove <i>ne-katolicko</i>, dakle - za <i>sve</i> koji nisu katolicke veroispovesti - tu ima pravoslavaca kao i budista na primer. No, najvise je ipak bilo, narocito u proslosti, upravo Engleza i Nemaca.; i Geteov sin August ce tu naci svoj kraj. To ne cudi kada se zna da je Italija, a narocito Rim, tada prakticno vrvela upravo od Engleza i Nemaca : Englezi su <i>izmislili </i>turizam a zajedno sa Nemcima <i>izmislili </i>su i modernu arheologiju; i jedni i drugi su nakon skola ili pre braka odlazili na takozvani <i> Bildungsreise</i>, kako bi videli sveta, naucili ponesto i gledali umetnost pre no sto se vrate stvarnosti i obavezama jednog posve racionalnog zivota; i sam Gete kaze kako se s pocetka nadao da ce pronaci nekog obrazovanog Engleza da mu objasni sve ono sto oko sebe vidi. Tokom vremena toliko je poznatih ljudi ovde sahranjeno - izmedju ostalih i dva od tri najveca engleska pesnika - romanticara, da je i samo ovo groblje, kao i piramida u cijoj senci lezi, postalo neka vrsta polu hodocasnickog a pola turistickog mesta, o cemu i Antalov Mihalj govori. Godine 1873. godine slikar Valter Krejn posetio je groblje nacinivsi prelepu sliku (levo) <b><i>Shelley's Tomb in the Protestant Cemetery in Rome</i></b>; 1877. Oskar Vajld hodocastio je na protestantsko groblje nazvavsi ga pri tom ushiceno <i>the holiest place in Rome</i> i potom napisavsi pesmu : <i><b>The Grave of Keats</b></i>; deset godina kasnije, 1887. isto je ucinio i Tomas Hardi, tom prilikom napisavsi pesmu <i><b>At the Pyramid of Cestius near the Graves of Shelley and Keats.</b></i></div><br />
<br />
<blockquote><i><b>The youngest of the martyrs here is lain, <br />
Fair as Sebastian, and as early slain. <br />
</b></i><b>Oscar Wilde</b></blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0sBM2jCdqXydWab1aV1sXDY0_1BbZKdTCzu3zVRE63YISAzuOv1rGqXrVGTfXamNafV-X4sH-S7zXF0Ts1aixLKKH722Jl2sc5JATnLcvyycVKcEQgiOpdqpwp9zArlOp-Ml-xszQ4pE/s1600/446px-JohnKeats1819_hires.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0sBM2jCdqXydWab1aV1sXDY0_1BbZKdTCzu3zVRE63YISAzuOv1rGqXrVGTfXamNafV-X4sH-S7zXF0Ts1aixLKKH722Jl2sc5JATnLcvyycVKcEQgiOpdqpwp9zArlOp-Ml-xszQ4pE/s320/446px-JohnKeats1819_hires.jpg" width="238" /></a></div><div style="text-align: justify;">Dzon Kits sahranjen je na ovome groblju nakon prerane smrti koja ga je zadesila u Rimu, u stanu blizu cuvenih spanskih stepenica, a gde se sada nalazi <i><a href="http://www.keats-shelley-house.org/">Kitsov i Selijev memorijalni muzej</a></i> . Pisala sam vec sve o nesretnome <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/06/thing-of-beauty-is-joy-forever.html">Dzonu Kitsu</a>, svim smrtima u porodici - od kojih mu je najverovatnije najteze pala ona njegovog mladjeg brata a cija ga je bolest zapravo kostala zivota - te onda i o njegovoj bolesti, nemastini i onoj poslednjoj nadi ulozenoj u delotvornost jedne bolje klime; tako da o tome sada necu duziti vec samo podsetiti : iako, dakle, veren sa Fani, Kits ipak odlucuje da se uputi na to putovanje sa svojim (tada samo) poznanikom ,engleskim slikarem Severnom (koji je izradio Kitsov portret desno), septembra 1820. godine; tamo je poziveo do februara 1821. sve vreme zapravo ocekujuci smrt : ono sto je u Kitsovoj prici najstrasnije jeste to da je studirajuci medicinu naucio dovoljno da savrseno dobro poznaje svaku fazu svoje bolesti. Njegov grob smesten je u onom najstarijem delu groblja, bez sumnje blizu onoga oksfordskog studenta. Seli, koji je Kitsa upoznao jos dosta ranije preko zajednickog prijatelja Li Hanta, osecao se narocito pogodjen ovom smrcu : za razliku od Bajrona koji Kitsa nikada nije upoznao i nije mnogo ni cenio; u proslom postu moze se procitati i ponesto od onog sto su oni tom prilikom pisali. Dobar kakav je bio (a zaista jeste bio dobar sve iako je zbog sesnaestogodisnje Meri Godvin ostavio svoju trudnu zenu i decu koja se onda stoga i ubila, udavivsi se u Hajd Parku) on je Dzonu zeleo da pomogne : nakon sto se preselio u Italiju on je njega neprestano zvao onamo, u tu bolju klimu. Medjutim, Kits je te ponude odbio; bio je, i pored svega, pomalo rezervisan prema Seliju zbog stare uvrede koju mu je ovaj naneo rekavsi mu onomad da <i>ipak</i> ne stampa izvesnu zbirku pesama.</div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiu63c35ElKdz6a555eVZb1WNZW-d6zSlskexiIbhB2FQ66aZuXm9q1Jdy9hJNxEB5cfApU8zWYpn7OEArszB0vQebiXdctJ16rkhg1dykDvqf5TukcF16ShuT57yXEdN4m8KdnzJqx_5M/s1600/pbspor.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiu63c35ElKdz6a555eVZb1WNZW-d6zSlskexiIbhB2FQ66aZuXm9q1Jdy9hJNxEB5cfApU8zWYpn7OEArszB0vQebiXdctJ16rkhg1dykDvqf5TukcF16ShuT57yXEdN4m8KdnzJqx_5M/s320/pbspor.jpg" width="212" /></a></div><div style="text-align: justify;">Pogodjen Kitsovom smrcu Seli istog trenutka kada prima tu strasnu i tuznu vest zapocinje pisanje <i>Adonisa</i> za koga ce kasnije smatrati da je <i>least imperfect</i> od svih njegovih dela a o cemu prosli put nisam govorila opsirnije. U predgovoru ovoj elegiji on se zahvaljuje Severnu sto se o Kitsu tako dobro brinuo tokom tih poslednjih dana, sto je Severna namah ucinilo poznatim; na tom mestu medjutim pominje se i mesto Kitsovog groba kao i Cestijeva piramida koji ce se pojaviti i u cuvenoj <i>strofi 50</i> (to je jedna <i>veoma</i> dugacka pesma;) :<br />
<br />
<blockquote>John Keats died at Rome ... and was buried in the romantic and lonely cemetery of the Protestants in that city under the pyramid which is the tomb of Cestius and the massing walls and towers, now mouldering and desolate, which form the circuit of ancient Rome.</blockquote></div><br />
<blockquote>And grey walls moulder round, on which dull Time<br />
Feeds, like slow fire upon a hoary brand;<br />
And one keen pyramid with wedge sublime,<br />
Pavilioning the dust of him who planned<br />
This refuge for his memory, doth stand<br />
Like flame transformed to marble; and beneath,<br />
A field is spread, on which a newer band<br />
Have pitched in Heaven's smile their camp of death,<br />
Welcoming him we lose with scarce extinguished breath. </blockquote><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAs9sncdwdL83FYDPfRnnh52yNDX6HHecCaci2SrXx-yVcIFZO_rdl-EHrjGuUdzed2I7n1fHwRo67Pqee9d17d_f_v8cezkdEduIEK5BU7KUYJjdjbGpkMaLsR9i0ey7uk1vE0unQH_c/s1600/john_keats_grave__rome_by_greendayfreak007-d33nh1a.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="179" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAs9sncdwdL83FYDPfRnnh52yNDX6HHecCaci2SrXx-yVcIFZO_rdl-EHrjGuUdzed2I7n1fHwRo67Pqee9d17d_f_v8cezkdEduIEK5BU7KUYJjdjbGpkMaLsR9i0ey7uk1vE0unQH_c/s320/john_keats_grave__rome_by_greendayfreak007-d33nh1a.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">U Selijevoj elegiji Kits zapravo i nije umro : nakon duge povorke tragicnih, neutesnih stihova najednom se u potpunosti menjaju atmosfera i opste osecanje : od strasnoga <i>usuda</i> Kitsova sudbina rane smrti postaje gotovo <i>trijumf </i>i <i>apoteoza</i> : on i nije umro vec<i> he hath awakened from the dream of life</i> i postao na taj nacin <i>one with nature</i>. Nije ni cudo sto je ispred svog Adonisa Seli postavio ovaj epigram, prevevsi ga na engleski :</div><br />
<blockquote>Thou wert the morning star among the living,<br />
Ere by fair light had fled;<br />
Now, having died,thou art as Hesperus, giving<br />
New splendour to the dead. </blockquote><br />
<div style="text-align: justify;">Kao sto znamo Kits nije zeleo da na njegovom nadgrobnom spomeniku pise njegovo ime : trazio je da natpis bude : <i>Here lies One Whose Name was writ in Water</i>; ceo natpis, ispod reljefa koji predstavlja liru pokidanih zica,a za koji se Severn, zajedno sa Dzonovim najboljim priijateljem Carlsom Braunom pobrinuo, glasi i dan-danas ovako :</div><br />
<div style="text-align: center;">This Grave <br />
contains all that was Mortal<br />
of a <br />
YOUNG ENGLISH POET<br />
Who,<br />
On His Deathbed,<br />
In the Bitterness of His Heart<br />
at the Malicious Power of his Enemies<br />
Desired <br />
These Words to be engraved on his Tombstone :<br />
HERE LIES ONE<br />
WHOSE NAME WAS WRIT ON WATER<br />
Feb. 24th 1821.</div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJq7v_wBPm5_7EgBBT9waHivVMDqyOMyPj5YeYNh8EO3sIFCYwO2Tc9lnuTDlX1_keATyKwJ9531it8j5paoFVuj0ae8uYkeUhqqrqxu7obuubeflPz0SOtXkswQQ9FF5kj7Uy8V_JUyI/s1600/s.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJq7v_wBPm5_7EgBBT9waHivVMDqyOMyPj5YeYNh8EO3sIFCYwO2Tc9lnuTDlX1_keATyKwJ9531it8j5paoFVuj0ae8uYkeUhqqrqxu7obuubeflPz0SOtXkswQQ9FF5kj7Uy8V_JUyI/s320/s.jpg" width="314" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kada je Severn umro, 1879. godine, sahranjen je na ovom groblju, odmah pored svog prijatelja; on je doziveo duboku starost od 85 godina vodeci poprilicno uspesni zivot respektabilnog slikara, jednog od, moglo bi se reci, osnivaca engleske umetnicke Akademije u Rimu, te kasnije i konzula u ovome gradu a koji je ipak nekako uspeo da osiromasi toliko da su ga drugari sahranjivali; medju njima bio je i Dante Gabrijel Roseti, pomenut <i>as such</i> na Severnovom spomeniku.</div><br />
<div style="text-align: justify;">A nesretni Persi, nije ni sanjao kada je rekao <i>It might make one in love with death, to be buried in so sweet a place</i> da ce se i on na istom mestu naci vec sledece, 1822. godine. O tome kako se to desilo i o jos dvoje zanimljivih ljudi koji tamo leze, od kojih je jedan u grobu pored Selija onako kako je Severn pored Kitsa, u drugom delu ove price. Pre toga evo cele Oskarove pesme i <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/2011/03/tomb-of-keats-by-oscar-wilde.html">eseja</a>. Lepo je zamisljati ga mladoga, u onom belom odelu kakvo se oblaci <i>while in Italy or Greece</i>, sa sesirom i stapom, kako se raznezuje sav nad grobom nesretnoga Dzona Kitsa.</div><br />
<br />
<br />
<blockquote>RID of the world’s injustice, and his pain, <br />
He rests at last beneath God’s veil of blue: <br />
Taken from life when life and love were new <br />
The youngest of the martyrs here is lain, <br />
Fair as Sebastian, and as early slain. 5<br />
No cypress shades his grave, no funeral yew, <br />
But gentle violets weeping with the dew <br />
Weave on his bones an ever-blossoming chain. <br />
O proudest heart that broke for misery! <br />
O sweetest lips since those of Mitylene! 10<br />
O poet-painter of our English Land! <br />
Thy name was writ in water——it shall stand: <br />
And tears like mine will keep thy memory green, <br />
As Isabella did her Basil-tree.<br />
<br />
ROME.</blockquote>Oscar Wilde <br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiY5udavGXnv6oRux5GobIVeHUOxQ9EkbQXa6FfSPftMPx-41QHD4MEXyhSf2ekxxT_lIFG2pO_tfSJ7DOgkYoYF4o6ZD1n45pQMYjDXL36Tl-pC6fZAIOktV2jab7smEIfJo0lN8vviKs/s1600/488px-Percy_Bysshe_Shelley_by_Alfred_Clint.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiY5udavGXnv6oRux5GobIVeHUOxQ9EkbQXa6FfSPftMPx-41QHD4MEXyhSf2ekxxT_lIFG2pO_tfSJ7DOgkYoYF4o6ZD1n45pQMYjDXL36Tl-pC6fZAIOktV2jab7smEIfJo0lN8vviKs/s320/488px-Percy_Bysshe_Shelley_by_Alfred_Clint.jpg" width="260" /></a></div><div style="text-align: justify;">Obicno se kaze kako je Seli, poput Bajrona, u Italiji ziveo u <i>dobrovoljnom izbeglistvu</i>, te to onda jos povezuju sa njegovim raznim politickim aktivnostima. Istina, Seli je, kako to i dolikuje jednom <i>izvrsnom</i> romanticarskom duhu, bio poprilicno <i>zabrinut</i> raznim socijalnim pitanjima : zbog pamfleta <i>The Necessity of Atheism</i> bio je i izbacen sa Oksforda. Medjutim, kao sto je to slucaj i sa Bajronom, to nije bas <i>skroz </i>istina - kaogod sto Dzordz Gordon nije vise <i>mogao</i> ziveti u Engleskoj usled silnih skandala, tako je i Seli u Italiju dosao u pocetku vise zato da bi ujurio pomenutog Dzordza nego zarad ikakvih razloga politickih : zajedno sa Kler Klermont, Merinom rodjakom (zapravo ona je bila njena sestra samo po braku medju njihovim roditeljima), oni 1818. odlaze u Italiju zato da bi Bajronu doveli kcer Alegru. Ovo dakako nije bio prvi put da su njih troje tako jurcali Evropom za Bajronom : dve godine ranije, u istom sastavu i na nagovor iste i vec sa Bajronom trudne gospodjice, Persi i Meri su ga uhodili u Svajcarskoj; iznajmivsi susedne kuce na Zenevskom jezeru, te 1816. godine Bajron je pisao <i>Childe Harold's Pilgrimage </i>koji su njih dve prepisivale; istovremeno zacet je <i>Frankenstajn</i> Meri Seli. Sada je tu kcer trebalo odvesti ocu jer majka nije mogla da se o njoj brine. Tako su Selijevi, zajedno sa Kler i sa Alegrom pristigli u Italiju 1818. godine, da bi se tu potom i nastanili. Ocigledno je da se Persiju tu veoma svidelo, te je ovako odgovarao prijateljima (u ovom slucaju pesniku Tomasu Pikoku) koji su ga nagovarali da se vrati u domovinu :</div><br />
<blockquote><div style="text-align: justify;">I believe, my dear Peacock, that you wish us to come back to England. How is it possible ? Health, competence, tranquility, all these Italy permits, and England takes away ... Pity me from my absence from these social engagements which England might afford me, and which I know so well how to appreciate. Still, I shall return some fine morning out of pure weakness of heart. <br />
Rome, April 6, 1819</div></blockquote><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizMOjGmlY8nzbHwQ9BqBe5uq4mBKtv59uBp5gZcsOAatCmcV-tqZYjvg9noAkcU-354WpCDDh2_25MEOylL_rzsiAvBnqQciApvFwwNTm7gIPyySbne3GYlETbzkT8DxaDf2JHtW5FvyU/s1600/Joseph_Severn_-_Posthumous_Portrait_of_Shelley_Writing_Prometheus_Unbound_1845.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="258" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizMOjGmlY8nzbHwQ9BqBe5uq4mBKtv59uBp5gZcsOAatCmcV-tqZYjvg9noAkcU-354WpCDDh2_25MEOylL_rzsiAvBnqQciApvFwwNTm7gIPyySbne3GYlETbzkT8DxaDf2JHtW5FvyU/s320/Joseph_Severn_-_Posthumous_Portrait_of_Shelley_Writing_Prometheus_Unbound_1845.jpg" width="320" /></a>Selijevi su ziveli u Napulju, Firenci i u Rimu gde je zavrsio svog <i>Prometheus Unbound</i>; posthumno je Dzozef Severn naslikao sliku (levo) koja upravo i prikazuje Selija dok pise ovo svoje poznato i znacajno delo. Sreca Persija i Meri bila je medjutim, i pored sve odusevljenosti Italijom, u nekoliko mahova snazno poljuljana - 1818. u Rimu umire im sin a naredne godine i kcer : sahranjeni su na <i>Protestantskom groblju</i> dakle jos pre Kitsa, sto znaci da je Seli ovo groblje poznavao <i>all to well </i>u trenutku kada je saznao za Kitsovu smrt. Kazu da su zidovi ovog groblja prekriveni brsljenom dok na prolece i leti zemlju prekrivaju ljubicice. Konacno, aprila 1822. godine Seli se seli u zaliv <i>Lerici</i> kod Pize u kucu <i>Casa Magni</i> (dole desno); susedi su im ovde clanovi porodice Vilijams : sa Vilijamsom se Persi druzi a u njegovu zenu Dzejn mozda je pomalo zaljubljen, posvecujuci joj u to vreme <a href="http://www.litscape.com/author/Percy_Bysshe_Shelley/To_Jane_The_Keen_Stars_Were_Twinkling.html">svoju poeziju</a>. Ovaj Vilijams i Seli dele ljubav ka moru i plovidbi po istom : sami osmislivsi jedrilicu i napravivsi planove za istu, daju graditelju brodova da im izradi jedan brodic, koji ce Seli nazvati <i>Arijel</i> iako je Bajron insistirao da se zove <i>Don Huan</i>, oko cega su se i posvadjali : tako je ona zapravo imala dva naziva, podjednako koriscena. Graditelju brodova ova zacudna brodica nije se narocito svidela no, Kako mlada gospoda zele, verovatno je pomislio. Kako bilo - Seli je potom cesto sa <i>Arijel/Don Huanom</i> plovio po zalivu. Narocito je voleo da zalazi po pecinama, da se u njima iskrca i onda tako kontemplira ili pise.</div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNtxkyy02xijjKakTunI4nwKrlX1Sc5NnW84CHST-cn2oLCfJelvOcOe-6_i-1grnWVo6LqwapMr-uv-c6nNi0mswXlo2XKV6Liw1ASHz7FBBytm6XZC0BvxmNBpy6MKJGUXurOeCKWPg/s1600/casa-magni.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="169" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNtxkyy02xijjKakTunI4nwKrlX1Sc5NnW84CHST-cn2oLCfJelvOcOe-6_i-1grnWVo6LqwapMr-uv-c6nNi0mswXlo2XKV6Liw1ASHz7FBBytm6XZC0BvxmNBpy6MKJGUXurOeCKWPg/s320/casa-magni.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Baveci se u ovome zalivu <i>Lerici </i>Seli je, pored plovidbe svojim brodicem, bio naumio i da osnuje casopis i to zajedno sa Bajronom i vec pominjanim Li Hantom. Ovaj casopis zvao bi se <i>Liberal,</i> Hant bi ga uredjivao a on i Bajron bi za njega, izmedju ostalih, pisali. Oko ovog pitanja Seli je toliko gnjavio Bajrona da je ovaj na kraju na sve to zaista i pristao, pa je cak uspeo da ga nagovori i na to da Hantu i njegovoj porodici ustupi citav donji sprat svoje vile u Pizi. Znajuci Bajronov sebicluk u ovo je gotovo neverovatno poverovati; no, iz nekog razloga, Bajron je zaista <i>voleo</i> Selija; ako i nije ni malo mario za Hanta, njegovu silnu decu i citav taj <i>Liberal projekat </i>- veoma mu je bilo stalo do Persija, te je <i>amazingly enough</i>, na sve pristao. Sa svoje strane Seli je Hantu i njegovoj porodici platio put od Engleske do Italije; zapravo je celo ovo zamesateljstvo i bilo pokrenuto stoga da bi se prakticno bankrotiranim Hantovima pruzio dostojanstveni izlaz iz teske finansijske situacije. Takav je bio Persi; Bajrona zaista nije bilo briga sto mali Hantovi gladuju. </div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyl7Z_7u2QDqGFkHebC-3cU1h0NtlywnLdYmDdNE1Z1XjOUCk8IG4lhP82S-AmdiuwEXuqXV2fO1YQzuH_Hg2nsxUH8YU1CqjVvDNsneqGXN52LIOmkKpY2o526CycdRcgnMlCj4J3ep0/s1600/bay+of+lerici.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="201" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyl7Z_7u2QDqGFkHebC-3cU1h0NtlywnLdYmDdNE1Z1XjOUCk8IG4lhP82S-AmdiuwEXuqXV2fO1YQzuH_Hg2nsxUH8YU1CqjVvDNsneqGXN52LIOmkKpY2o526CycdRcgnMlCj4J3ep0/s320/bay+of+lerici.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ovo sve pisem stoga sto je Seli malo pre svoje smrti sa Vilijamsom isplovio da konacno! doceka Hanta koji je pristigao iz Engleske te se raspakivao kod Bajrona; putovanje nije bilo ni duze ni opasnije od onih koje su oni inace preduzimali, pa ipak, u povratku kuci iz ove posete oni su izgubili svoje zivote udavivsi se u moru. U podne 8. jula 1822, nakon posete Hantu, oni su sa jos jednim mladim engleskim mornarom krenuli nazad; od tog trenutka sve pocinje da lici na neku Sekspirovu tragediju : pomalo se pokvarilo vreme te ih jedan stariji mornar upozorava da i nije nabolje bas tada kretati. <i>The Devil was a-brewing mischief out there</i>, prisecao se taj starac kasnije. No, sve to nije odgovorilo Selija : on se pozdravlja sa Hantom od koga jos i pozajmljuje knjigu Kitsove poezije; Hant mu govori da tu knjigu cuva jer je inace nema u Italiji; <i>I will return it to you with my own hands</i>, odgovorio je Seli te se zaputio ka <i>Arijel</i>. Naravno, dogodila se oluja : otpocela je tacno onda kada su se oni nasli na otvorenom moru i trajala svega dvadesetak minuta, nakon kojih se sve smirilo ali se <i>Arijel</i> vise nije videla. Hant i ostali sve su to posmatrali, neverujuci sta se desava sa krova kuce , dodatno prestraseni cinjenicom da Seli nikada nije naucio da pliva. <br />
<br />
<br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirIpb-bTt7bv_YvuHWAiMOUyf0JvCi0RablLKWkpPBFf1BH_9TYv4BvWBopg9RlwSpnslcsIlGz3T_TcOT-WCgeAqLDUFuQnhJ2Ag1DEQ52ofND6Sxcw3xfrESzN8MGXeSG3gaIEi555M/s1600/The_Funeral_of_Shelley_by_Louis_Edouard_Fournier+%25281889%2529%253B+pictured+in+the+centre+are%252C+from+left%252C+Trelawny%252C+Hunt+and+Byron.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="190" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirIpb-bTt7bv_YvuHWAiMOUyf0JvCi0RablLKWkpPBFf1BH_9TYv4BvWBopg9RlwSpnslcsIlGz3T_TcOT-WCgeAqLDUFuQnhJ2Ag1DEQ52ofND6Sxcw3xfrESzN8MGXeSG3gaIEi555M/s320/The_Funeral_of_Shelley_by_Louis_Edouard_Fournier+%25281889%2529%253B+pictured+in+the+centre+are%252C+from+left%252C+Trelawny%252C+Hunt+and+Byron.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Deset dana kasnije njihova tela su pronadjena na obali <i>Viaredja</i>, negde na pola puta izmedju Lericija i Hantovog prebivalista. Kao u nekom filmu, potpuno neverovatno, Selijeva ruka bila je cvrsto pribijena uz njegove grudi kada su ga pronasli : u dzepu mu je i dalje stajala knjiga Kitsove poezije koju mu je pozajmio Hant i on ju je i u samrtnom grcu stiskao uz grudi, valjda da je ne bi izgubio. Kremacija je izvrsena 16. avgusta na obali mora; Hant je knjigu bacio na lomacu : <i>Shelley said he would return it with his own hands into mine, and so he shall return it ! </i>te je ostatak kremacije proveo u kocijama, nesposoban da podnese bol pogleda na Selijevo telo i lomacu. Bajron, <i>The Lonely Pilgrim</i> iz Selijevog <i>Adonisa</i>, koji je samo tri meseca ranije sahranio nesretnu kcer Alegru, takodje je jedva podnosio pogled na mrtvog prijatelja koji je bio u jadnom stanju - te se povukao dalje; Meri Seli nije ni bila prisutna - u to vreme bio je obicaj da zene uopste ne idu ni na sahrane a pogotovo kremacije kao sto je ova. Najprisebniji u svemu ovome bio je izvesni clan ovoga kruga kome i pored najbolje namere ne umem da procitam ime : izvesni Edvard Dzon - <i>Trelawny</i>. On je bio taj koji je organizovao Selijevu kremaciju kao i , sudbina je htela, tri godine kasnije Bajronovu sahranu u Grckoj; vaznije od svega on je bio taj koji je u afektu a pod osecanjem nepodnosljivosti i same pomisli da Selijevo srce takodje izgori - uskocio u vatru i sa uzarene gomile svojim rukama izneo Selijevo srce sa lomace ! Ovo srce za koje kazu da je bilo neobicno veliko (pa neki sumnjaju da je to zaista bilo srce sto je Edvard Dzon izvukao iz plamena:) Meri je potom cuvala dok je bila ziva, noseci ga svuda sa sobom; ono je posle smrti njihovog sina polozeno u grob pored prethodno vec polozenog pepela. Zato na njegovoj nadgrobnoj ploci pise <i>Cor Cordium</i>.</div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSOQN5Powh6nRysCXP1UNxSzLgzyHK1A9dUV1bNaknMMWgdpHuVe77_KecN3QrdcU-qwCig02BoDF5kt8xtTqE5IrgGs2gOoklg1Cah9Y4dIuvzUoDqcTKh8j7CwoIedFXFSzJdRE_ErA/s1600/Trelawny.by.Severn.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSOQN5Powh6nRysCXP1UNxSzLgzyHK1A9dUV1bNaknMMWgdpHuVe77_KecN3QrdcU-qwCig02BoDF5kt8xtTqE5IrgGs2gOoklg1Cah9Y4dIuvzUoDqcTKh8j7CwoIedFXFSzJdRE_ErA/s320/Trelawny.by.Severn.jpg" width="206" /></a></div><div style="text-align: justify;">Sad, Edvard Dzon (tako cemo ga zvati dok ne utvrdimo kako mu se prezime pravilno cita:) je i samo zarad ovoga interesantan covek; no tu se njegova interesantnost ne zavrsava, te prosto na ovom mestu moram dodati i jedan pasus o njemu, iako on zapravo zasluzuje ceo jedan blog. Uostalom, ni ne odstupam od teme s obzirom da se on nasao, mnogo godina kasnije, pored Selijevog srca na nacin na koji se Severn (ciji je i portret levo) nasao pored Kitsa : tako je i on, naposletku, postao stanovnik <i>Cimitero Inglese</i>. Ukratko dakle : kao trinaestogodisnjaka otac ga je dao u mornaricu, posto je bio mladji sin kojemu sledi vojnicka karijera. U svojoj knjizi <i><a href="http://www.archive.org/details/2adventuresofyou00treluoft">Adventures of a Younger Son</a></i> on opisuje kako je mornaricu potom napustio kako bi postao gusar koji je onda krstario tako iz avanture u avanturu. Zapravo, on je zavrsio mornaricku obuku 1812. Ozenio se potom iz ljubavi no i pored toga ovaj je brak doziveo tuzan kraj kada ga je zena napustila zarad nekog kapetana. Kasnije on odlazi u Svajcarsku gde zivi od dzeparca koji mu otac daje i pocinje sebe da naziva kapetanom u penziji; kao takav on upoznaje Selija i Bajrona sa kojima postaje dobar prijatelj - <i>dashing</i>, ne bas <i>sasvim </i>normalan i sa veoma snazno razvijenom mastom on je njima <i>natural companion</i>. Nakon Selijeve smrti on se i dalje druzio sa Bajronom koji ga je cak nagovorio i na to da sa njim podje da oslobadja Grcku; na zalost Bajron je ubrzo umro, pa se Edvard pobrinuo i za njegovu sahranu. </div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgiBoRxwz_Dmt1NZOq8Cq26ZjTFB_lY4zigz83op6yfQuuyJpgW3K3YCukZP462auUOtKlCFasH-8HA8OUQjx1CKuvdcku0hZDQTHx44PxXf4Fz1EWOro7Bv0j4fTtBS6XwYAYNBvu92YM/s1600/750px-Millais_-_%25C3%259Cberfahrt_nach_Nordwest.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="256" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgiBoRxwz_Dmt1NZOq8Cq26ZjTFB_lY4zigz83op6yfQuuyJpgW3K3YCukZP462auUOtKlCFasH-8HA8OUQjx1CKuvdcku0hZDQTHx44PxXf4Fz1EWOro7Bv0j4fTtBS6XwYAYNBvu92YM/s320/750px-Millais_-_%25C3%259Cberfahrt_nach_Nordwest.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ozenio se potom sestrom nekog grckog pobunjenika, ziveo u nekoj pecini te preziveo cak dva pokusaja atentata i poziveo jos punih 46 godina, tokom kojih je napisao jos nekoliko knjiga, izmedju ostalog i <i>Recollections of the Last Days of Shelley adn Byron </i>(1858); putovao je u Ameriku, bavio se politikom, udvarao kako Meri Seli tako i Kler Klermont a onda, u pedesetoj godini pobegao sa svojom pravom ljubavi da bi ostatak zivota proveo u seoskom miru, gde ga je prikazao Mile sa kcerkom Leticijom (desno). </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Umro je u 88. godini zivota; na spomeniku pored onog Selijevog, po njegovoj zelji, urezano :</div><br />
<br />
<blockquote>These are two friends whose lives were undivided.<br />
So let their memory be now they have glided<br />
Under the grave: let not their bone be parted<br />
For their two hearts in life were single-hearted.</blockquote><br />
<div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNJLpelWIVYDCN4br2zo4SZWeZxcJWbyTM0-vDRwIIWNj9v7dtA5hbbIH8NhlquQbHJCaN0LnmiF46sdn4qVLanpneCupziwfUTELoUSAI3-HwI930coPNh1xBGUfqlymbADkXzHVwRNw/s1600/4.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="214" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNJLpelWIVYDCN4br2zo4SZWeZxcJWbyTM0-vDRwIIWNj9v7dtA5hbbIH8NhlquQbHJCaN0LnmiF46sdn4qVLanpneCupziwfUTELoUSAI3-HwI930coPNh1xBGUfqlymbADkXzHVwRNw/s320/4.jpg" width="320" /></a></div>Dok se na Selijevom nalazi citat iz Sekspirove Bure po kojoj je i brodic nazvao Arijel :</div><br />
<blockquote>Nothing of him that doth fade<br />
But doth suffer a sea-change<br />
Into something rich and strange.</blockquote><div style="text-align: justify;">Oko Selijeve smrti pricale su se <i>razne price</i> : po nekima on je zapravo tog dana bio ubijen i to zarad svojih politickih angazmana; u ovo licno ne verujem jer smatram da takva tvrdnja neobicno precenjuje vaznost Selija u politici : ona je zapravo bila poprilicno neznatna <i>in the grand scheme of things</i>. Zatim, neki kazu da je on zapravo <i>greskom</i> ubijen : atentatori su mislili da je on Bajron; ovo bi se mozda i dalo poverovati jer se Bajron jeste druzio sa nekim <i>sumnjivim elementima</i> da nije prepoznatljivog broda <i>Arijel</i> po kome je Seli bio vise nego prepozatljiv. Uostalom, ceo svet je znao da ide tog dana da vidi prispelog prijatelja Hanta. Najbesmislenija tvrdnja je, po meni, ona koja zastupa misljenje da se Seli in fact ubio - da nije ni pokusao da se spase jer je bio <i>depresivan</i>. Iz svega sto sam napisala mislim da je poprilicno jasno da Seli u tom periodu zaista <i>nije</i> bio depresivan. Stavise u to vreme je, pored svega, radio na delu koje je nazvao <i>The Triumph of Life</i> :) Tako da ja kazem : <i>come on</i>, savrseno je jasno da je to bila <i>freak accident</i> potpomognuta time sto su oni sami isprojektovali svoju brodicu i jos i time sto Seli nije znao ni da pliva. Pored toga sa sobom su imali neiskusnog, mladog mornara. <i>Simple tragedy of life. Sad business.</i></div><br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGgcigr3yxHAhgf8h0S7skoje1FMP3uWIGXsm0S_uuI1I8RLXt7VQ8YINv5fV5H1zheU6zKTQFeBTGHrwMeroCLA-fbI1Ds3eEfa1eKsURqMQKslixaBE5FSoSxFDX-TuwrgYe0LFn5RQ/s1600/Milena_P_Barili_2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGgcigr3yxHAhgf8h0S7skoje1FMP3uWIGXsm0S_uuI1I8RLXt7VQ8YINv5fV5H1zheU6zKTQFeBTGHrwMeroCLA-fbI1Ds3eEfa1eKsURqMQKslixaBE5FSoSxFDX-TuwrgYe0LFn5RQ/s320/Milena_P_Barili_2.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Zamisljam tako, nakon svega, taj <i>the</i> <i>happiest of all days</i> kada cu se jednom naci u Rimu i ja; pored svega drugog sto ce me, bez ikakve sumnje, baciti u potpuni trans, nadam se da cu imati vremena i da odem do Cestijeve piramide - vise zbog mojih romanticara nego zbog Rimljanina Cestija, kao sto su to cinili Oskar, Tomas Hardi i mnogi drugi. Na kraju, nisu ni samo oni ti koje bih tamo volela da posetim : na ovome groblju sahranjena je i meni omiljena (ili bar jedna od dve) nasa slikarka - ukoliko je nasom uopste i mozemo zvati : Milena Pavlovic Barili.<br />
<br />
Milena je sasvim neocekivano napustila svet 6. marta 1945. godine u Njujorku; nalaz govori da se radilo o srcanom udaru, mada se pominje i prethodni pad sa konja : <i> </i><br />
<br />
<i>"Milena i njen muz bili su zajedno na konju – padala je kisa, put je bio asfaltiran (u okolini Njujorka), konj se okliznuo, Milenina uzengija je pukla. Nasa kci je sa krikom pala preko glave konja... Milena je bila pet meseci u gipsu, nepokretna, od pojasa do vrata... Prvih dana 1945, mogla je da se obuce, da hoda, dosla je u Njujork. Sa Goslenom je našla jednu kuću – izgleda da se dobro osecala, cinilo se da je sasvim ozdravila."</i> . Vece pred smrt proslavljala je novi posao - izradu kostima za jednu predstavu - u restoranu. I onda je umrla u snu.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdjJ4NkQtLBSacd2uLF0Wf0KCfbnwg9NJxPvNIdW1IOdYBZ8FqxRZgse4ltcmBXnIaBBvbkddsD9sDR2quS5QSITIuadeEyjetLzIjWwLeXY5QPRpIJPnRZQNxEEnOhz0XHGZoSp1wUWk/s1600/hot_pink_with_cool_grey....jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdjJ4NkQtLBSacd2uLF0Wf0KCfbnwg9NJxPvNIdW1IOdYBZ8FqxRZgse4ltcmBXnIaBBvbkddsD9sDR2quS5QSITIuadeEyjetLzIjWwLeXY5QPRpIJPnRZQNxEEnOhz0XHGZoSp1wUWk/s320/hot_pink_with_cool_grey....jpg" width="267" /></a></div>Dve godine kasnije njen muz preneo je pepeo iz Amerike u Italiju, da bi 1949. godine bio polozen na ovo lepo groblje : <i>"Milena pociva na jednom divnom mestu, na groblju u blizini kapije svetog Pavla, prepunom velikih uspomena na pesnike, umetnike, na ljude koji su dosli iz citavog sveta i sada pocivaju tu, pored nje"</i>, pisao je njen otac Danici Pavlovic, njenoj majci; kasnije su joj se tu oboje pridruzili otac Bruno (1952.) i majka Danica (1965.) I oko njene smrti nastavile su da kruze razne price : koliko se secam knjige koju je o Mileni pisala Adela Macola - tu se cak i sumnja u neki foul play. Kako god da je bilo, i ona sada lezi tamo, u blizini Kitsa,Severna,Selija i Dzona Edvarda.<br />
<br />
Uskoro cemo moci da pogledamo i dokumentarni <a href="http://gradiva-notes.blogspot.com/2011/03/premijera-filma-o-mileni-pavlovic.html">film</a> koji je snimila Carna Radoicic; mozda saznamo i nesto novo :)</div><br />
<br />
<blockquote>Who, then, was Cestius,<br />
And what is he to me? -<br />
Amid thick thoughts and memories multitudinous<br />
One thought alone brings he.<br />
<br />
I can recall no word<br />
Of anything he did;<br />
For me he is a man who died and was interred<br />
To leave a pyramid<br />
<br />
Whose purpose was exprest<br />
Not with its first design,<br />
Nor till, far down in Time, beside it found their rest<br />
Two countrymen of mine.<br />
<br />
Cestius in life, maybe,<br />
Slew, breathed out threatening;<br />
I know not. This I know: in death all silently<br />
He does a kindlier thing,<br />
<br />
In beckoning pilgrim feet<br />
With marble finger high<br />
To where, by shadowy wall and history-haunted street,<br />
Those matchless singers lie . . .<br />
<br />
--Say, then, he lived and died<br />
That stones which bear his name<br />
Should mark, through Time, where two immortal Shades abide;<br />
It is an ample fame.</blockquote><br />
Thomas Hardy<br />
* izuzetne fotografije spomenika na ovom groblju mogu se videti <a href="http://www.flickr.com/photos/rococo/page62/">ovde</a>.</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-23246475482849762422011-01-11T17:11:00.000-08:002011-01-12T04:24:32.745-08:00Blogov rodjendan :)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUEVSx0Ib40-KjfnDElMwH5ewg5fNwzovXbNvDZEaYv_FfBNvziSuQDZuFbyDxqa41ePAAa3gnIK4ql3f65Q-wEVeo9WduXDtfkpc4oU-pisK_mXHuavdwXKfsgw4nND06aYUUvObTckQ/s1600/work.2353075.2.flat%252C550x550%252C075%252Cf.birthday-cake-fairy.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUEVSx0Ib40-KjfnDElMwH5ewg5fNwzovXbNvDZEaYv_FfBNvziSuQDZuFbyDxqa41ePAAa3gnIK4ql3f65Q-wEVeo9WduXDtfkpc4oU-pisK_mXHuavdwXKfsgw4nND06aYUUvObTckQ/s320/work.2353075.2.flat%252C550x550%252C075%252Cf.birthday-cake-fairy.jpg" width="244" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kao retko kada ovom prilikom se <i>moje vreme</i> i <i>pravo vreme</i> nalaze u saglasju : veoma cesto je to tako da to moje vreme ili zuri ili pak kasni u odnosu na ono koje merimo casovnicima i kalendarima. Najcesce ipak ono kasni i to jos mnogo vise no onaj nas <i>pravoslavni</i> tacnije <i>julijanski </i>kalendar : tako sam i pored svih napora do kraja kalendarske 2010. godine ja jos uvek bivstvovala negde u septembru. No, ovom prigodom ipak je doslo do nekog saglasja, sinhroniciteta izmedju dva kalendara : zaista imam <i>osecaj </i>da je od mog prvog kuckanja do danas proslo tih godinu dana. Tako <i>Casa del poeta tragico </i>danas slavi svoj prvi rodjendan te vas ja sve (drage blogo-prijatelje i slucajne prolaznike) pozivam na parce ove virtuelne torte :) </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Razlog za pokretanje ovog bloga za mene je bio dvojak - sa jedne strane bilo mi je izuzetno potrebno da ne mislim o izvesnim dogadjajima iz stvarnog zivota; sa druge to je bila zelja za sopstvenim internet prostorom koji bi, poput prostora u stvarnom zivotu, bio zaista <i>my own</i>. Pre ovog bloga imala sam svoju stranicu na izvesnom Tagged koji je zapravo drustvena mreza slicna Fejsbuku ali sa veoma brojnim mogucnostima personalizacije. Taj Tagged medjutim nije zaziveo na nacin i u meri na koji je to uspeo FB, koji u tom smislu predstavlja fenomen; no, meni se FB upravo stoga nije svideo sto je kod svih korisnika identican. Vise no sto je to licni prostor svakoga korisnika FB je mesto drustvenog povezivanja. Medjutim, Tagged je imao taj problem da je prostor predvidjen za pisanje bio relativno mali, kao i broj slika koji se mogao dodati tekstu. Bivsi da je i on , ipak, drustvena mreza, njegova namena i dalje nije bila prvenstveno namenjena kuckanju. Tako da sam jednog januarskog prepodneva u pretrazivac ukucala Blogger o kome jedva da sam nesto i znala. Moram priznati da mi se Blogger dopada te da ispunjava sve moje potrebe; za sada nemam nameru da ga zamenim nekim drugim, iako su mnogi blogeri u medjuvremenu posvedocili da je WP bolji. Ovde sam ja napravila <i>svoj </i>prostor u onoj meri u kojoj mi je to potrebno; sto se tice drugog pomenutog razloga - i u tome je ovaj blog uspeo obuzevsi me u meri u kojoj nisam ni pretpostavila da ce to moci. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div style="text-align: justify;">Medjutim, postoji i jos jedan razlog koji iza ovog mog bloga stoji : potreba da se sacuva sve ono sto ja tokom vremena o raznim pitanjima iskopam naokolo :) Kod mene je to tako da me mnogo sta zaista zainteresuje do te mere da sam u stanju sate i dane da posvetim kopkanju po internetu,casopisima i knjigama o datoj temi. Naravno, tokom tog kopaknja naidje se na jos mnoge druge divne stvari koje onda takodje obuzmu moj um. Zapravo, to je jedan zacarani krug iz koga nikada ne izlazim. Da stvari budu gore i grdje na svu tu komplusivnu zainteresovanost dolazi i <i>attention span of a butterfly</i>, gde se vrlo cesto sve to zanimljivo sto iznadjem rasprsi u sve novim zanimljivostima te na kraju svega vecinu toga - zaboravim ili se svega secam samo <i>vaguely. </i>Napisati to sve sebi, sloziti sve lepo i smisleno, ono sto se zna i ono sto se sazna - bilo je nesto sto me je odvec mrzelo. No, ideja da se neke od tih trenutnih opsesija ili zanimanja sloze <i>ovde gde neko mozda to i procita</i> delovala je mnogo zanimljivije. Sve je bilo jedno da li ce <i>zapravo</i> neko to procitati no ideja da ce se <i>mozda</i> to i desiti je slicna onom stidljivom uzbudjenju kada se presvlacimo pred odskrinutim prozorom. Nije da <i>zudimo</i> da nas se gleda no <i>ideja</i> da se to moze odista i desiti, hteli mi to da priznamo ili ne, cini da se osecamo drugacije no kada te mogucnosti nema. Naravno, ono na sta nisam racunala jeste da cu ovde neke redovne citaoce ipak steci, a medju njima i ne malo, sada vec, blogo-drugara. Ovom prilikom zahvaljujem svima njima koji su trosili svoje vreme na ovom mom mestu i ostavljali komentare koji su mi uvek veoma dragi. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFw-R5RPAj7tAgG70pPubweCHj4t1hmsZS6K2AJeI8hUiFb-_BAxuA7D-ARrR1RQH8cDVN2UN5CP2PDHVD8_iPxsA7hDcj3SoGFan8nWfWayXOIwtPZfilk_9lKGV5KTAFzMgneLfr7eE/s1600/birthday+vintage.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFw-R5RPAj7tAgG70pPubweCHj4t1hmsZS6K2AJeI8hUiFb-_BAxuA7D-ARrR1RQH8cDVN2UN5CP2PDHVD8_iPxsA7hDcj3SoGFan8nWfWayXOIwtPZfilk_9lKGV5KTAFzMgneLfr7eE/s320/birthday+vintage.jpg" width="291" /></a></div><div style="text-align: justify;">No, evo i neke statistike, one sa blogera jer ja drugu da koristim ne znam (jos uvek mi je veoma misteriozna pojava onaj Alex i sve u vezi istog:) Ne znam koliko od mojih 52 prijavljenih citatelja zaista cita moja pisanja - a to mi nije ni toliko vazno; svako cita ono sto ga interesuje i onda kada je raspolozen. Medjutim oni koji nisu prijavljeni a koji se pojavljuju u toj statistici umeju da budu prave enigme i izvor ne malo zabave. Zaista, kada se gleda preko kljucnih reci kako su neki od njih zabasali na moj blog jasno je da su se jako presli :) Tako da sam svesna da je od tih gotovo 27 000 klikova veliki broj zapravo - greska i slucajnost. Pa ipak, s obzirom da nemam FB i da, sve uzevsi, uopste nisam <i>optimalna</i>, sasvim sam zadovoljna i brojem prijavljenih i brojem poseta. Za ovo, medjutim, u velikoj meri imam da zahvalim i promociji od strane <a href="http://www.interpretacije.com/">Valentine</a> kao i uvek blagonaklonim pominjanjima od strane <a href="http://abc.amarilisonline.com/">Amarilis</a> i podrsci nase <a href="http://retkazverka.blogspot.com/">Zverke</a> te divnom druzenju sa <a href="http://bonnieleigh.wordpress.com/">Nevenom</a>. Ovo nije sada prenemaganje (<i>i mami i tati i psu</i>) vec cinjenicno stanje te njima sleduje mozda malo vece parce torte :) Naravno, tu su i mnogi drugi koje sada necu sve pominjati a koji znaju ko su; svi zajedno ucinili su ovo blogovsko iskustvo veoma lepim :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">No, evo i te statistike : sta je bilo ovdi kod mene najklikovanije :</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhOFsMkrwoCDIHyPlWKnFM7DKe2JF5et5X6mu6J8J6ZYkzGo31aqjmQ7R6_dUqmyCc5uAqr4bG1jhIN_wb-0e57geD_qbmfZWN83YYI4L_nkhczuhD_DQTioB5elKPctQkiQZm7JV0nt78/s1600/13977-slave-dying-michelangelo-buonarroti.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhOFsMkrwoCDIHyPlWKnFM7DKe2JF5et5X6mu6J8J6ZYkzGo31aqjmQ7R6_dUqmyCc5uAqr4bG1jhIN_wb-0e57geD_qbmfZWN83YYI4L_nkhczuhD_DQTioB5elKPctQkiQZm7JV0nt78/s200/13977-slave-dying-michelangelo-buonarroti.jpg" width="141" /></a></div><div style="text-align: justify;">1. <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/04/o-lepote-najlepsi-muskarci-moga-sveta.html">O, lepote ! najlepsi muskarci (moga) sveta ...</a></div><div style="text-align: justify;">Ovaj post nastao na brzinu, najvise zarad kuckalacke zavisnosti i zabave, apsolutni je rekorder. Sada se stanje pomalo popravilo no bilo je tako da je on zauzimao i citavu polovinu sveukupnih klikova. Trenutno je negde na jednoj cetvrtini no i dalje je najcesce i svakodnevno klikovani post. Naravno, to je stoga sto se tu pominju ti <i>lepi muskarci</i> sto je izgleda uvek uber popularna tema. Verovatno je da ni jedan post nece postici njegovu popularnost sem ako ne uzmem da napisem nesto na slicnu ali malo provokativniju temu. No, <i>whatever</i> - meni je bilo zabavno da ga kuckam, mnogima da ga citaju i - there it is. Uostalom, lepo je nekada izbaciti iz glave Tolstoje i Prustove i slicne i baviti se ovakvim stvarima. Svakomalo pa pravim neku listu koja me odmara i zabavlja. Nothing wrong with that, iako je, opste uzevsi, malo bizarno da je bas taj post najcitaniji kad ima, ja mislim, zanimljivijih tema od te. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhibzUULWTYpydK4bh6K80P-xUv5cZUnkApciEQXa0DRLz6ilsmESrs6gwm7fbHhnuKtIYoySHWhzZNmuLXGrL4mD77ADm2SdOTOs9WlI9PGatKXB-kWoTOqbEHEHkVRv9J0mJtRh7X3SU/s1600/peter-pan-platinum-edition-20070306041804018-000.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhibzUULWTYpydK4bh6K80P-xUv5cZUnkApciEQXa0DRLz6ilsmESrs6gwm7fbHhnuKtIYoySHWhzZNmuLXGrL4mD77ADm2SdOTOs9WlI9PGatKXB-kWoTOqbEHEHkVRv9J0mJtRh7X3SU/s200/peter-pan-platinum-edition-20070306041804018-000.jpg" width="200" /></a></div><div style="text-align: justify;">2. <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/04/imaginarium-15-imaginarnih-ljubavi.html">Imaginarium : 15 imaginarnih ljubavi (knjizevnost i film)</a></div><div style="text-align: justify;">Nastao iz istih razloga, na isti nacin i u isto vreme, ovaj blog takodje spada medju te <i>lista - blogove </i>koji me odmaraju i koji su mi zabavni. Ovaj je mozda malo <i>ozbiljniji</i> jer se ipak bavi literaturom i filmom (cesto i jednim i drugim) te me pomalo i cudi njegova popularnost. <i>You are what you read</i>. Lepo je prisecati se detinjstva i rane mladosti, te prvih zanesenosti. Ljubav prema knjizevnim likovima dosta govori, mislim, o onome ko smo. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWvlRXuWOx7BosIWZbI6iP18on9izvpjKz1zIjm5dphUd-4LtSIKsdUka4fIPSd6BdRzzNJSd4Tg1pf_Y11224ghR72vQ7wULp-Mpti4N4-8WoclY3Ww6NDpqiSvCkde02PJK_zInc5yM/s1600/su264363c.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="128" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWvlRXuWOx7BosIWZbI6iP18on9izvpjKz1zIjm5dphUd-4LtSIKsdUka4fIPSd6BdRzzNJSd4Tg1pf_Y11224ghR72vQ7wULp-Mpti4N4-8WoclY3Ww6NDpqiSvCkde02PJK_zInc5yM/s200/su264363c.jpg" width="200" /></a></div><div style="text-align: justify;">3. <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/09/sz-szabadka-i-szeged.html">SZ : Szabadka i Szeged - part one - Subotica</a></div><div style="text-align: justify;">Veoma sam srecna sto je ovaj blog o Subotici tako visoko na listi, mada sam mislila da ce njegov parnjak - onaj o Segedinu - biti zanimljiviji nasim ljudima. Subotica je divan, gospodski grad, koji zaista veoma volim i sada vec pomalo i poznajem. Nadam se da ce ovaj moj post, mozda, inspirisati nekoga da zaista i ode do ovog grada, obidje varos i Palic, okolne salase i vinski dvor. Do tada o Subotici se dodatno mozete obavestavati preko ovog sajta <a href="http://www.subotica.com/">http://www.subotica.com/</a> koji se jos uvek gradi i razvija; posebnu cast mi predstavlja to sto mi se vlasnik ovog sajta obratio sa zeljom da ovaj moj tekst o Subotici na isti postavi. Od pre par dana ovaj blog sa mesta br. 3 nasao se tako i na toj adresi :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">4. <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/10/season-of-mists-and-mellow-fruitfulness.html">Season of mists and mellow fruitfulness</a></div><div style="text-align: justify;">Visoko rangiranje ovog posta za mene je potpuna enigma : tu sam bas dala sebi (i svojim jesenjim zanosima) na volju i licno ga smatram za vecinu ljudi poprilicno - dosadnjikavim. Izgleda ipak nije bio :) Kljucne reci po kojima je <i>publika</i> mogla do njega doci su takve da ne privlace cak ni manijake te zaista nemam objasnjenja za ovaj, zaista to mislim, fenomen.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA8FE2cRQXSFYG21JvRdXUioUxLeKZm_6Yoj4DTRShwgLEX28OjOoja1i9hu-GDEW87aTFJ9twOs7BiA-KJuC82O3JafGZ7uynkbmML4RXGH6WiE0IIOSiOtKxYT-pWNjKZX9HnYWHSKc/s1600/Raphael_colonna_01.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjA8FE2cRQXSFYG21JvRdXUioUxLeKZm_6Yoj4DTRShwgLEX28OjOoja1i9hu-GDEW87aTFJ9twOs7BiA-KJuC82O3JafGZ7uynkbmML4RXGH6WiE0IIOSiOtKxYT-pWNjKZX9HnYWHSKc/s200/Raphael_colonna_01.jpg" width="130" /></a></div><div style="text-align: justify;">5. <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/04/djordjo-vazari-o-rafaelu.html">Djordjo Vazari (i ja:) o Rafaelu</a></div><div style="text-align: justify;">Jedan od retkih blogova posvecenih umetniku. S obzirom da mi je profesija da se bavim istorijom umetnosti nekako od toga bezim. Verujem da i ovde popularnost posta imam da zahvalim Rafaelu, koji je uvek zanimljiv, ali i Vazariju koga jako volim. Cudi me (ali je to mozda i profesionalna deformacija) koliko malo ljudi za knjigu Djordja Vazarija uopste zna; kod nas su doduse prevedeni samo delovi ovog njegovog dela, oni o najpoznatijim umetnicima i arhitektima, no i to je sasvim dovoljno za prosecnog ljubitelja umetnosti. Preporucujem, stoga, Vazarija te navijam za to da neko na malom sajmu knjiga riskira tih 500 i nesto dinara za njegove <i>Zivote</i>. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ovo su, dakle, tih prvih pet postova onako kako ih je bloger rangirao; slede potom i post o Orijent Ekspresu, koji mi je vrlo drag, a onda i onaj o Dante Gabrijel Rosetiju i njegovoj Lizi, koji mi je jos drazi.; negde u zacelju nalazi se post o Pesoi i kao poslednji stoji i jedan noviji,onaj koji je imao i najvise komentara - <i>Sta sve mozete raditi kad imate temperaturu 37 sa nesto</i>. Nasuprot statistici evo i par onih koje ja licno volim, najvise zbog teme,a koji nisu ni na jednoj listi :</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">+ <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/01/plavi-cvet-barona-fon-hardenberga.html">Plavi cvet barona fon Hardenberga</a></div><div style="text-align: justify;">o Novalisu i njegovom dnevniku koji sam citala pocetkom prosle godine, jedan veoma rani blog (kada jos nisu bili tako dugacki:)</div><div style="text-align: justify;">+ <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/02/i-have-been-haunted-by-picture-of.html">I have been haunted by the Picture of Dorian Gray ...</a></div><div style="text-align: justify;">o starom filmu snimljenom po delu Oskara Vajlda koji <i>mnogo obozavam</i> i oko koga sam se zaista potrudila da iskopam <i>svasta</i></div><div style="text-align: justify;"><i>+ </i><a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/03/la-mort-de-lavoasier-et-la-mort-de.html">La mort de Lavoasier et la mort de Marat</a> </div><div style="text-align: justify;">o dve veoma poznate Davidove slike, o Davidu, hemicaru Lavoazjeu i revolucionaru Mara</div><div style="text-align: justify;">+ <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/03/utesne-stvari.html">Utesne stvari</a></div><div style="text-align: justify;">+ <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/03/quentin-and-john-englishman-in-new-york.html">Quentin and John : An Englisman in New York</a></div><div style="text-align: justify;">O Kventinu Krispu kome je posvecena Stingova pesma i Dzonu Hartu koji ga je na filmu predstavio dva puta</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3nONFR60lhb9xJSgTLWS81-JjYDwVotkl4mwtrhcHL-lVqaF6nwVrUrzZbHOtHRLuoz22XRPAu8t197HTa2iOcLxG-z3uOx_2skWEp9CpJshyphenhyphenbeywRLhVLovUy3V8qohGEFm0_-r5Iqk/s1600/work.2353045.2.flat%252C550x550%252C075%252Cf.cupcake-birthday-fairy.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3nONFR60lhb9xJSgTLWS81-JjYDwVotkl4mwtrhcHL-lVqaF6nwVrUrzZbHOtHRLuoz22XRPAu8t197HTa2iOcLxG-z3uOx_2skWEp9CpJshyphenhyphenbeywRLhVLovUy3V8qohGEFm0_-r5Iqk/s320/work.2353045.2.flat%252C550x550%252C075%252Cf.cupcake-birthday-fairy.jpg" width="239" /></a></div>Volim i one o Tolstoju kao i one o Cvajgy&Rilkeu&Rodenu; oni su prava slika mojih preokupacija; no, shvatila sam da bih za takve blogove, zbog silnih navoda, ipak trebalo odrediti jedno drugo mesto te sam oformila stranicu <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/">Bric-a-Brac</a> po kojoj Gete putuje vec duze vreme i jos ce neko vreme tamo boraviti :) </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Jedna blogovska godina zavrsena je a netom druga otpocinje. Sa zeljom da bude lepo i zabavno kuckati sa vama kao i do sada, za sada odlazim, obelezivsi, kako je i red, ovaj prvi blogov rodjendan !</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com16tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-43465968602180628582011-01-06T07:43:00.000-08:002011-01-06T07:47:27.521-08:00Na Bozicnoj dokolici - Kosta N.Hristic, 6. januara 1923.<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFDnoRfeVSgvkV42lnuKkvtfiYBZs-aTrOR-cyKIYaTYlfQIkZ8WgWHOKxl6QRkwdUNvqbuudWdc744-Uu-qVHaS3w1rEiOnHoDWl7gnqQy2_kAhEhOFiuzgMd3uEEcMWZxsBkp_-K4hs/s1600/meur0036.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFDnoRfeVSgvkV42lnuKkvtfiYBZs-aTrOR-cyKIYaTYlfQIkZ8WgWHOKxl6QRkwdUNvqbuudWdc744-Uu-qVHaS3w1rEiOnHoDWl7gnqQy2_kAhEhOFiuzgMd3uEEcMWZxsBkp_-K4hs/s320/meur0036.jpg" width="200" /></a></div><div style="text-align: justify;">Sta mislite, koji se izmedju dva velika hriscanska praznika smatra za svecaniji i kome se upravo svet vise raduje, Uskrsu ili Bozicu ? To bi gotovo pre trebalo pitati nasu decu i unuke, jer mi, matori, narocito na ovoj sada skupoci, vise vodimo brigu o tome kako ce nas oni jevtinije stati nego o tome kako cemo se o njima bolje provesti. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Neki dan, uoci Materica, vozi se u tramvaju jedan gospodin sa gospodjom. Vi znate da su u nasim tramvajima cesto cuju vrlo zabavni razgovori i vrlo sarene price. Jedan moj stari poznanik, besposlen "rentijer", redovno ce se provozati bar jedanput, ako ne i dvaput dnevno, od Cubure do Kalemegdana i od Kalemegdana do Cubure, samo da se naslusa tih tramvajskih prica i razgovora. Ti ga razgovori neobicno zanimaju i on voli da ih posle prepricava kad svrati kod "Krune" na odmor i melanz. On je i pricao o onoj gospodji i gospodinu. Ona, veli, drzi na krilu paket i kazuje muzu sta je sve kupila deci za Materice i koliko je platila za sve te igracke, koje ce deca polomiti jos istog dana. Muz joj na to primeti kako je video negde u izlogu vrlo lepe saonice za 400 dinara. "To im ti kupi za Oceve", rece mu zena osorljivo, ne setivsi se, u ljutini, da je i ovaj poklon placen iz njegovog dzepa, mal ako ona nije imala kakvu narocitu svoju "sparkasu". </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div style="text-align: justify;">Nekada, u staro dobro vreme, i mi smo se radovali Matericama i Ocevima, ali su ih nasi stari docekivali sa mnogo manje brige, troska i kubure. Jos uoci samog dana, donese momak iz bakalnice Hadzi-Dimitrove ili brace Nikolajevica-Hadzi, punu korpu svakojakih djakonija i poslastica. To su vam smokve na vencu, urme, roscici, rahat-lokum, leblebije, badem, pecati od secera zuti i crveni, sudzuci nadeveni orasima i bademom. Sve se to rasporedi u jednake fiseke i cuva pod kljucem u dolapu. Deca, nestrpljiva, vec spremila uzice i jedva cekaju vece. A kad se smrkne, unosi slusce lojane svece u limenim ciracima i sa gvozdenim mumakazama, da se njima fitilj usekne kad svece pocnu da zmire. Mati u toploj sobi, svukla skurteljku i zadovoljno posmatra decu kako se tiskaju oko njenih nogu, da je vezu. I ona, da se odresi, vadi one fiseke i podjednako ih deli radosnoj deci.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvBYegVvAli7RS3edmRC_zdZSZeBJL0rgDkQaxZWJEualtPMUoudCa1rgf5NwZBmhARe6Djh-uTaXOFHntx41q5lR46nPCY-8Y4nhu90d-ekHVquZbiLcTCrPR0kBhP93KbtbfY3FqG3E/s1600/meur0013.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="198" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvBYegVvAli7RS3edmRC_zdZSZeBJL0rgDkQaxZWJEualtPMUoudCa1rgf5NwZBmhARe6Djh-uTaXOFHntx41q5lR46nPCY-8Y4nhu90d-ekHVquZbiLcTCrPR0kBhP93KbtbfY3FqG3E/s320/meur0013.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">To se gotovo isto ponavlja i o Ocevima i zadovoljstvo u kuci doista je bilo vece nego sto je danas sa ovim skupim igrackama, za koje jedva da bi stigla i ona trinaesta plata, uzaludna nada toliko njih u navecje Bozica i Nove godine.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Mi nismo znali ni za ove sada "bozicne jelke", za koje nas uveravaju, kako je to neki davnasnji slovesnski obicaj. Onda je uoci Bozica po kuci posipana slama i bacani po njoj orasi, deca se hvatala materi za skut, a jedno drugome za haljinu i pijukali za njom kao pilici za kvockom, castili se posnim rezancima i hlebom namazanim pekmezom, zadovoljni pospali i nocu se pripijali jedno uz drugo plaseci se miseva, koji po svu noc kloparaju s onim orasima po razastrtoj slami.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9k7OHDcjatbxWxJ52KW9VBmYGV1LOfBgZdfqkHoGTQeaEeQvQhU5E08VlmA2vugJfzZ8ooOdV2JSvRoJWCX4dOnCE-a32YzeP9oEO2o8rxuKtZu2LSbzSO6dpk1PX1qUxxXh8vZByswk/s1600/meur0026.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="201" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9k7OHDcjatbxWxJ52KW9VBmYGV1LOfBgZdfqkHoGTQeaEeQvQhU5E08VlmA2vugJfzZ8ooOdV2JSvRoJWCX4dOnCE-a32YzeP9oEO2o8rxuKtZu2LSbzSO6dpk1PX1qUxxXh8vZByswk/s320/meur0026.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Pa onda su deca imala jos jedno veliko zadovoljstvo o Bozicu. Svako se od njih otimalo da bude polozajnik, obicno najblizim srodnicima ili prijateljima. Zenskoj deci ta je radost uskracena, posto samo muskarac moze biti polozajnik. On se cele noci trza iza sna da se ne uspava i ne odocni. Daleko pre zore on izlazi u mrak, prti po snegu koji je zavejao staze, pa hita kuci koju ce da polazi, kuca na prozor ili lepa na kapiju. Promrzao od zime, on otresa sneg sa nogu, ljubi ruku domacinima da im cestita Bozic i bezi toploj peci da otkravi pomodrele usi i ukocene prste.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">A sad nasa deca spavaju na Bozic do neko doba dana u toplim posteljama posle veselo provedene veceri pored bozicne jelke. Polozajnik je danas obicno ili mlekadzija koji s kantom ulazi u kujnu ili berberin koji s priborom pod pazuhom dolazi da obrije jos sanjivog gospodina. </div>...<br />
<br />
Iz : <i>Zapisi starog Beogradjanina</i>, Koste N. Hristica<br />
<br />
******************************************************************************<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiy8DHzs4DdCLH7bDluujo0qztFAYhJXcZEmrtJi4eVrEmDYwYn2R5xRFOJMcRiqw1I1CXJ5hdfOx_6_A3SbP6CCWyOS-sUKLLGJnZsg-BnsQ8YhlrknRFnfgFH-BgKZby_FhxK06T01pg/s1600/b1ff0265219b377329.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiy8DHzs4DdCLH7bDluujo0qztFAYhJXcZEmrtJi4eVrEmDYwYn2R5xRFOJMcRiqw1I1CXJ5hdfOx_6_A3SbP6CCWyOS-sUKLLGJnZsg-BnsQ8YhlrknRFnfgFH-BgKZby_FhxK06T01pg/s320/b1ff0265219b377329.jpg" width="206" /></a></div><br />
<div style="text-align: justify;"><span style="font-size: small;">Ovim predivnim tekstom <i>starog Beogradjanina</i> Koste N. Hristica, o kojem sam jos i ranije <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/05/kosta-n-hristic.html">pisala</a> , zelim svima srecno Badnje vece kaogod i sutrasnji Bozic ! Na zalost nikakve starinske nase cestitke niti fotografije nisam pronasla te sam uz ovaj tekst postavila ruske bozicne karte kojih jos dosta vise mozete pogledati <a href="http://oldpostcardsbw.blogspot.com/2011/01/old-russian-christmas-cards-part-2.html">ovde</a>. Nastavak ovog Kostinog teksta, koji nije vezan za Bozic, postavicu uskoro na <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/">Bric a brac</a>; do tada tamo stoji jos jedan lepi njegov tekst, posvecen balu kneza Mihaila :) Uzivajte u praznicima ! Nas veceras cekaju gosti te za sada toliko samo :) </span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: small;"><span style="font-size: large;"><i><b>Hristos se rodi, prijatelji dragi ! Sve najbolje od nas dvoje</b></i></span> <i><span style="font-size: large;">:)</span></i></span></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-43402931554077149302010-12-29T14:57:00.000-08:002010-12-30T02:42:10.970-08:00Winter holidays must haves : bare necessities :)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtNTcqvHzahWD71X4FudLoiQmeEOdF0KaQOZleI3QqeDbxpKg8H4qqq2Y9AXXcJLlzjy-3LqpYuLDggIhq9wXIFUVru6cRF6m0xLdtbvM2l_ekXg4r4Naeumq9TBnWEQ3q_1KzVnkcJNI/s1600/1aaaaadecember009.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="114" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtNTcqvHzahWD71X4FudLoiQmeEOdF0KaQOZleI3QqeDbxpKg8H4qqq2Y9AXXcJLlzjy-3LqpYuLDggIhq9wXIFUVru6cRF6m0xLdtbvM2l_ekXg4r4Naeumq9TBnWEQ3q_1KzVnkcJNI/s320/1aaaaadecember009.png" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">(pre no sto zapocnem ovaj praznicni blog moram napomenuti da mi se zbog naslova sada neprestano vrti ona pesmica iz crtanog filma <i>Knjiga o dzungli</i> - <a href="http://www.youtube.com/watch?v=9ogQ0uge06o">Bare necessities</a>; ovo kazem ne stoga sto sam odabrala ovu pesmicu kao ilustraciju onoga sto cu pisati vec zato sto bih (he,he) da se ona jos nekome vrti u glavi tako uporno kao meni ... a svi znamo kako su takve zaraze lako prenosive ;)</div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><span style="font-size: large;"><b>1. Sneg</b></span><br />
<i>checked</i><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLNzYiuzb8O4cifUzNC8393cVF__zP1rqn8E5x3HeWOtjewUyzv1spvr9keYiOruiyXSRwPfNbkM9l1zY2bGBDcv-1u0F6QCAeUbPk3Dw8NRK27oWBOa8nMX8psvfj2CyFfWgJODAOJYI/s1600/SnowCottage.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLNzYiuzb8O4cifUzNC8393cVF__zP1rqn8E5x3HeWOtjewUyzv1spvr9keYiOruiyXSRwPfNbkM9l1zY2bGBDcv-1u0F6QCAeUbPk3Dw8NRK27oWBOa8nMX8psvfj2CyFfWgJODAOJYI/s320/SnowCottage.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kao veoma mala, dok su moju sestru i mene jos cuvale bake, budila sam se vrlo rano zimi, sto bi se reklo - u cik zore - kako bih proverila nije li mozda pao sneg. Taj sneg ja sam uporno i gorljivo cekala sto stoga sto sam ga uvek volela a sto zato sto je sneg bio siguran znak da pocinje ono najmagicnije doba godine i da se Nova godina blizi. I dan danas, razumu uprkos, volim sneg te se radujem prvom snegu kao nekakvom izuzetnom dogadjaju. Znam ja sve o tome kakav haos sneg stvara, da su putevi neprohodni, da zadaje muke onima koji ga moraju cistiti, da su citava sela odsecena od sveta a gradski saobracaj nemoguc; no, posto ne zivim na selu i posto se nisam mnogo ni vozala gradskim prevozom u svom zivotu - ovakve brige mene nikada nisu mnogo morile. Tako da mi je nemoguce da shvatim ove zimske praznike bez snega te smatram jos i to da nema mnogo otuznijih stvari nego sto su to Bozici i Nove godine bez njegove beline, narocito na onih bljutavih <i>desetak stepeni </i>kada nit je hladno nit je toplo a onda jos stane i da pada kisa. Bljak. Takodje nisam neki fan ni onih <i>toplih i suncanih</i> praznika, kada se ima osecaj da smo, eto, odlucili da docekujemo novu godinu na prolece. Doduse, priznajem da je to onda najzgodnije za onaj silni svet koji provodi docek na ulicama no meni taj <i>cekamo novu godinu u zemlji vecnog proleca</i> momenat nikada nije bio zanimljiv. Preko je potreban <a href="http://www.youtube.com/watch?v=P8Ozdqzjigg">White Christmas</a>, kako bi carolija bila potpuna. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpSZgD7fnd6A3UY_ma9hH6leBjUf6N1DMb4Ma-zKmodg0HwJsclXiqy1CuK-i2dsXgbPtZbet5GNwNd4OMblCCADXkk26eWYvchJ4KDXRTu-RE1E1S4-5AlphwnF2kWvXgRvapKWx7JU4/s1600/snow_lane.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpSZgD7fnd6A3UY_ma9hH6leBjUf6N1DMb4Ma-zKmodg0HwJsclXiqy1CuK-i2dsXgbPtZbet5GNwNd4OMblCCADXkk26eWYvchJ4KDXRTu-RE1E1S4-5AlphwnF2kWvXgRvapKWx7JU4/s320/snow_lane.jpg" width="205" /></a></div><div style="text-align: justify;">Za ovo moje shvatanje verovatno su najzasluznije stare cestitke na kojima je vecito bilo snega i kucica u snegu, crkve ili citavog sela koji su zavejani, dok se ljudi veselo klizu, deca prave sneska i svi su rumeni i zadovoljni dok iznad njih Deda Mraz u sankama prolazi nocnim nebom. Takve idilicne predstave lako se zadrze u umu deteta te tako i kada porastemo (neki od nas:) zelimo da bar mesec dana, dok ne prodju svi ti praznici, zivimo u nekakvom bajkovitom <i>snow globe</i>-u. Pored toga - pa sneg je stvarno prelepa pojava koja sve cini drugacijim, bajkovitim, tihim, cistim, divnim. Cak i neko najobicnije smetliste vise nije <i>tako ruzno</i> kada ga pokrije sneg, da ne govorimo o krosnjama drveca, stazicama i krovovima kuca. Bez snega ne bi bilo ni sankanja a ja se jos secam kako smo odmah jutrom 1. januara sa tatom jezdili na sankama kroz potpuno i zacarano pustu Knez Mihailovu ka Kalemegdanu i <i>nasem</i> brdascetu. Cak smo izasli i u novinama jednom :) Bez snega nema pravljenja sneska velikih po parkovima i malih na prozoru, kada se ukradu neki dugmici iz kutije sa sivacim priborom i sargarepe iz frizidera. Nema ni sedenja na radijatoru pored prozora da bi se gledalo kako veju pahulje, niti pravljenja <i>andjela</i>. Sneg je vrlo romantican i bajkolik; on cini svet <i>lepsim</i> a praznike magicnijim. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><b>2.Pisanje cestitki</b></span></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1JSq04bcOIzcscJ0AUCBwaY8Fmh1e7MuZW8OY0kBWU7zST-m3vDVP9CBUxaU_ty-DOZU0uMqg_BUR85UCBheNRklD6SdT2CKJgHC5ZOHila0SxEL9a55kDBx0ND7WnLsOIUkA3TYUNjo/s1600/vintage_girl_by_candle_light_christmas_card-p137205546502038462qiae_400.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1JSq04bcOIzcscJ0AUCBwaY8Fmh1e7MuZW8OY0kBWU7zST-m3vDVP9CBUxaU_ty-DOZU0uMqg_BUR85UCBheNRklD6SdT2CKJgHC5ZOHila0SxEL9a55kDBx0ND7WnLsOIUkA3TYUNjo/s320/vintage_girl_by_candle_light_christmas_card-p137205546502038462qiae_400.jpg" width="228" /></a></div><div style="text-align: justify;">U mojim decjim dnevnicima vec od septembra, kao kakva mantra, svaki dan je ponavljano - jos toliko do bakinog rodjendana (1. decembar), jos onoliko do <i>pisanja cestitki</i>, zatim do katolickog Bozica i onda do Nove godine. Tako se odbrojavalo a sa svakim ovim dogadjajem blizilo se <i>glavnom</i>, onom najocekivanijem, kome su ovi prethodni sluzili kao neko <i>zagrejavanje</i> i uvod. Najcesce je to bilo da bi prvo pao sneg, potom bi usledio taj bakin rodjendan a onda ubrzo potom i pisanje cestitki. Do tog trenutka uzbudjenje je vec bilo na veoma visokom nivou :) U detinjstvu se secam da smo primali podosta cestitki ali da smo ih i pisali, sto je za nas predstavljalo nekakav carobni ritual. Eto, toliko mi je bio vazan da se nasao i na tom svakodnevnom odbrojavanju kao zaseban<i> event</i>. Doduse, kao skroz male nismo ih toliko pisale (to je cinio tata koji i dan danas ima najlepsi rukopis:) koliko smo <i>birale</i> koja ce cestitka kome da se pise. Kasnije smo i same razmenjivale cestitke sa svojim skolskim drugaricama mada moram priznati da je to najcesce bilo tako da bi mi dobile cestitku tek onda kada te nase drugarice dobiju od nas. Retko ko je, vec tada, uzimao da napise svoje zelje sam od sebe. Kasnije je to bilo jos gore te smo moj verenik i ja prve cetiri zajednicke godine redovno slali i po trideset cestitki a da smo dobijali mozda jednu ili dve. Neko bi rekao - pa dobro, ne pises ih samo stoga da bi i ti dobio; ali, nije bas to tako. Covek se ipak razocara jer (mislim s pravom) smatra da je to vec nedostatak nekakvog obzira pa cak i gradjanske kulture da cestitke redovno primas a ipak ne nadjes za shodno da paznju uzvratis. Sticajem okolnosti poslednje dve godine ni mi nismo nesto slali cestitke no mislim da cemo to nastaviti. Smatram to divnim obicajem jednog lepseg, intimnijeg gradjanskog sveta koji nestaje a onda samim tim postaje i dragoceniji. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><b>3. Pokloni</b></span></div><div style="text-align: justify;"><i>checked</i><b> </b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjGy1VSley8846UoFVeOIFacncpmE_pqKUdXVDP7YgPJM3cwWXqrTKzXkKS3sj76by7JSJ6CnlKpGRtX8W4YEKLeC6CV4_6YLvUwDpg3h2TVZr3Xv2selD6Le8CKWEx2qAntuAtW7dKXGk/s1600/victorianchristmas-clipart-graphicsfairy010.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="211" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjGy1VSley8846UoFVeOIFacncpmE_pqKUdXVDP7YgPJM3cwWXqrTKzXkKS3sj76by7JSJ6CnlKpGRtX8W4YEKLeC6CV4_6YLvUwDpg3h2TVZr3Xv2selD6Le8CKWEx2qAntuAtW7dKXGk/s320/victorianchristmas-clipart-graphicsfairy010.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kupovina poklona trebalo bi da bude jedna vesela stvar pa ipak cesto jeste veoma stresna i naporna., narocito kada se sve radi <i>u poslednji cas</i>. Zelimo da kupimo nesto sto ce nama dragu osobu obradovati i sto ce joj se dopasti, pa ipak, postoji sansa da u tome omasimo. Kaze se da se <i>poklonu u zube ne gleda</i> i da je <i>svaka paznja lepa</i> ali to nije bas sasvim istina. Ne ukoliko onaj ko poklon kupuje uopste ne razmislja o osobi kojoj poklon sprema. Verujem da bi se ipak trebalo voditi racuna o ukusu i interesovanjima te izbeci da nekome ko ne voli i ne slusa dzez, na primer, kupimo <i>box set</i> nekakvog Majlsa Dejvisa ili onome ko uopste nema probusene usi takve mindjuse. Ako se poklon vec kupuje trebalo bi o ovakvim stvarima misliti istovremeno vodeci racuna da ne dodje do <i>overthinking</i>(a). S druge strane ne volim mnogo narucivanje poklona niti kupovinu <i>na licu mesta</i>, tipa setamo tako i naidjemo na nesto, odmah i kupimo to - meni od tebe, za Novu godinu. Tja. Volim da ne znam sta se krije iza ukrasnog papira cak iako su tako vece sanse da mi se kupi nesto sto me uopste ne interesuje. Volim misteriju i onaj momenat pred otpakivanje kada se jos ne da naslutiti sta je to. I, da, slazem se sa Balasevicem koji kaze <i>izes mekane poklone</i> :))) a to prosirujem i na sve <i>korisno</i> na ovom svetu; dakle ne volim mekane i prevashodno korisne, <i>sensible</i> poklone. Za ovu moju razmazenost kriv je (a ko bi drugi) moj otac koji je uspevao da nam za Novu godinu nabavi najfabuloznije igracke koje su uopste kod nas postojale. Radio je dugo u jednoj velikoj firmi i bio <i>glavni</i> bas za nabavku igracaka. To, onako, dodje kao da nam je tata bio nekakav Deda Mraz licno ili barem upravnik onih elfova koji igracke prave. U tim nasim paketima, dok smo jos bile male, pa i kasnije, uglavnom nije bilo <i>korisnih i mekanih</i> vec sve same <i>divne</i> stvari. Iskvario me je za buducnost ;)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjT50_8uqyzOKY3ggjPVRBQnkCHzoDYnysumQDMfFMWV8WGFMSU2grDgMi58gwMp3aMxCJVAHQnY4URlovNCN7wPpyDyc3n7-aVLg7y1hxqkxNL01-BZZB3HsvSvtXhD7mG6UqoojsI9qI/s1600/grandmaspostrcardgfairy.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjT50_8uqyzOKY3ggjPVRBQnkCHzoDYnysumQDMfFMWV8WGFMSU2grDgMi58gwMp3aMxCJVAHQnY4URlovNCN7wPpyDyc3n7-aVLg7y1hxqkxNL01-BZZB3HsvSvtXhD7mG6UqoojsI9qI/s320/grandmaspostrcardgfairy.jpg" width="205" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kod nas je poklone donosio Deda Mraz; imali smo mi i tog Bozic Batu kod bake ali on nam nekako nije bio toliko zanimljiv koliko Deda Mraz. Ipak smo mi jos uvek bile one generacije pionira. Deda Mraz je dolazio 31. decembra pred ponoc, gasilo se svetlo i pevalo <i>Deda Mraze, Deda Mraze ne skreci sa staze</i> a onda bi on pozvonio na vrata. U velikom uzbudjenju oblacili smo tada jakne i palili prskalice i tako izlazili u tamu hodnika gde su nas cekali pokloni na stepenicama. Deda Mraz je vec bio otisao, naravno, ima on jos mnogo poklona da razdeli, ne moze se bas svuda jos i zadrzavati. Taj Deda Mraz nekada je medjutim umeo da se sunja hodnikom, to nam je javljala prva komsinica sva prenerazena. Tata ga je jednom video kako prolece na svojim sankama bas pored nase zgrade, ali dok smo mi stigle do prozora vec je otisao. A cak je i Petar Pan tom prilikom bio sa njim, pomagao mu je da podeli poklone. Nije ni cudo sto smo verovale u Deda Mraza skoro do treceg razreda, u stvari, do momenta kada sam se jednom prilikom nasla kod tate na poslu pa su me pustili da lunjam skladistem igracaka; tada sam nasla neke od poklona Deda Mraza u tom skladistu i posumnjala da tu postoji neka veza. A i komsinici sam prestala bas <i>skroz</i> da verujem.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><b>4. Jelka </b></span></div><div style="text-align: justify;"><i>checked</i><b> </b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibvjvO_PWDLRAqlogAkYI0_n1r_boJ5BSZeG0gzkvxUXEZ9fQSkp3XKnQ9Lu2QC7g3kIWJ4n1LiMnuPXa0d7u7I33wdJYkh4ZVV1k0-HOg4AQH5GGe48XjiMwC4KYClpA1Wc7LBmuM774/s1600/med_meur0048.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibvjvO_PWDLRAqlogAkYI0_n1r_boJ5BSZeG0gzkvxUXEZ9fQSkp3XKnQ9Lu2QC7g3kIWJ4n1LiMnuPXa0d7u7I33wdJYkh4ZVV1k0-HOg4AQH5GGe48XjiMwC4KYClpA1Wc7LBmuM774/s320/med_meur0048.jpg" width="203" /></a></div><div style="text-align: justify;">Jednostavno ne mogu da zamislim praznike bez ukrasene jelke i drugih dekoracija; to mi izgleda jednako strasno i tuzno kao, recimo, rodjendan bez torte. Mozda cak i gore od toga s obzirom da zimske praznike volim vise od rodjendana a uvek je tako i bilo. Jelku su za Bozic kitili Nemci a onda su to preko princa Alberta, nakon sto se on ozenio kraljicom Viktorijom, poceli i Englezi. Ubrzo se ovaj obicaj, koji zapravo potice od starih Rimljana, prosirio celom Evropom. Nisam sigurna kako je tacno on stigao do nas, ali verujem da je put ovog lepog obicaja bio dvojak : katolici su ga preuzeli iz Austrougarske a pravoslavci ili po ugledu na katolike ili od Rusa. Valjda ce u nekim novogodisnjim novinama ili na blogu biti price i o tome pa cemo se obavestiti. (ima kod <a href="http://abc.amarilisonline.com/?p=502">Amarilis</a> na novoj adresi ! ;) kao i sa vecinom nasih <i>hriscanskih</i> obicaja koreni njihovi nalaze se u paganizmu, ponajcesce kod Rimljana, pa tako i ova okicena jelka ili bor, uopste te <i>zimzelene</i> biljke. S modernim dobom ove jelke su dobile i svoju vestacku zamenu koja nikada nece biti bas prava zamena, ma koliko lepo one sada izgledale, ali koje tako spasavaju mnoge jelke smrti i <i>posleslavskog </i>djubreta. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnFYE7-E7wWRBIONGILTexQirRBrfIk4GIh_81NoRRBjGkHwDubcgtw1lnJm1a7g5WQL4bijl59Bf8KB8yKP9L53uWU_Ddp4U8fVIC0m2MrinhWVLogZPRK0FJkShh2ue0c9lY189zHvQ/s1600/ACHR1051_country-christmas_800px.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="190" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnFYE7-E7wWRBIONGILTexQirRBrfIk4GIh_81NoRRBjGkHwDubcgtw1lnJm1a7g5WQL4bijl59Bf8KB8yKP9L53uWU_Ddp4U8fVIC0m2MrinhWVLogZPRK0FJkShh2ue0c9lY189zHvQ/s320/ACHR1051_country-christmas_800px.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Takvu jednu vestacku jelku nasi su kupili kada sam se ja rodila te je ona, veoma voljena, pozivela i nekih dvadesetak godina potom. Toj jelki mi smo pevali, svecano je docekivali i onda zaljubljeno je gledali sve dok roditelji ne kazu da je vreme da se opet sa njoj oprostimo na narednih godinu dana. To je bio veoma tuzan momenat, opet smo joj pevali pre no sto je zatvorimo u kutiju; sav posao je, uglavnom, tata obavljao cak i kasnije : kao sto rekoh u jednom komentaru - to je sve bilo tako <i>tuzno </i>da nas dve to nikako <i>nismo mogle podneti</i>. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSDLcI8LsOMvLqYAXk2Eye_XQ-Vw1baLRXpCmQAnRUltKH6qRkfsIXBRKEtmkXm3InHcQoSlI98aAd6at6FSeqCx7sceCblxkEtVV4iAR0gJ6S5FY4ZZLw4UU-72oZa5iUQUBQ0_jaTzY/s1600/xmascard10.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="196" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSDLcI8LsOMvLqYAXk2Eye_XQ-Vw1baLRXpCmQAnRUltKH6qRkfsIXBRKEtmkXm3InHcQoSlI98aAd6at6FSeqCx7sceCblxkEtVV4iAR0gJ6S5FY4ZZLw4UU-72oZa5iUQUBQ0_jaTzY/s320/xmascard10.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Pa ipak, ma koliko mi voleli tu nasu jelku, ipak sam strasno zudela za <i>pravom</i> jelkom te mi se ponekih godina ispunjavala zelja da kupimo i tu pravu. Tako smo ponekad imali po dve jelke :) Jer, jeste tacno sve to o cuvanju zivota jadnih jelki ali vestacka jelka jednostavno <i>ne moze da bude - prava</i>. Ona ne mirise na sumu, nema bodljikave grancice i uvek je ista. Narocito kasnije, kada se ta vestacka jelka moje generacije vec ofucala, stalno sam navijala da se kupi prava jelka. Jednom se cak desilo da smo tako 31. predvece sisle na <i>Zeleni venac</i> s malo novca i jos manje nade da cemo tako kasno uopste naci jos neku jelku. Medjutim, ne samo sto smo je nasli vec smo je dobile na poklon. To je bilo jedno od onih <i>novogodisnjih cuda i carolija</i> kakvi su potrebni svake godine u ovo vreme. Ne znam zasto je to tako bilo no mi smo jelku kitili tek 31. decembra uvece, to je bilo jedna od carolija same te noci. Tata bi otisao na tavan i spustio jelku u stan a ukrase sa ormana; nekada je donosen i veliki sto na kome je ona zauzimala pocasno i uzviseno mesto. Kasnije smo kitili jelku nesto ranije da bi se to pomerilo na katolicko <i>Badnje vece, </i>te sada mozemo znatno duze da uzivamo u ukrasenom domu. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><b>5. Ukrasi i dekoracije</b></span></div><div style="text-align: justify;"><i>checked</i><b> </b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWd3r-HBUgKHEbgfg6qZHkxKVuaRloVrfFO5fVXKlUb6FN0kv4ySI3RkFlExr2bw_t9tBl7JoCRhsR1v2OXx4sUK76u88ZXESpPqBITRK2OX7m_q8uGtiRLPKmcYG86ZEQeXrHuEoglf8/s1600/Nutcracker-Christmas-Ornament-543795.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWd3r-HBUgKHEbgfg6qZHkxKVuaRloVrfFO5fVXKlUb6FN0kv4ySI3RkFlExr2bw_t9tBl7JoCRhsR1v2OXx4sUK76u88ZXESpPqBITRK2OX7m_q8uGtiRLPKmcYG86ZEQeXrHuEoglf8/s320/Nutcracker-Christmas-Ornament-543795.jpg" width="228" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ne znam cini mi li se to ili su ranije ukrasi bili zaista lepsi nego sto su sada; dopustam mogucnost da su mi <i>tada</i> bili lepsi vec stoga sto kao deca volimo sve sto je <i>nice & shiny</i>, kao kakve svrakice, te mozda u secanju lepse izgleda no sto je zaista bilo. No, kada pomislim na nase <i>stare</i> ukrase, koji su sada vecinom porazbijani, prevladava osecanje da su sadasnji ukrasi nekako ... ruzniji i da deluju cesto nekako <i>cheap</i> cak i onda kada se kupuju u lepim radnjama. Sve je vise plastike a sve manje takozvanih <i>staklenih</i> ukrasa koji su dolazili u lepim kutijama, sa posebnim mestom za svaki ukras koji se pri tom i umotavao u zastitni papir. Sve je nekako <i>made in China</i> i stvarno su retki oni koji su pristigli, recimo, iz Nemacke. Pa ipak, jos se moze pronaci dosta toga lepog i elegantnog a sto ne prelazi u sarenilo i kic. Sa novogodisnjim ukrasima narocito ta je linija ponekad poprilicno zamagljena. Kao male volele smo da na jelku i po stanu stavimo <i>sve</i> (svraka sindrom); tako su na nasoj jelci bili ukrasi svih boja, trake svih boja i jos raznobojne lampice. Vec duze vreme, medjutim, takvo ukrasavanje vise ne praktikujemo, te su sada te trake potpuno izbacene a ja se trudim da boje ukrasa pa cak i tih lampica (ipak se ne moze bez lampica ! one daju veselu i cak misticnu atmosferu) bude veoma sveden. Pored toga sada mi se vise svidjaju ukrasi od drveta ili sisarki, od keramike i slicno. Veoma lepih ukrasa takve vrste prosle godine je bilo u italijanskoj prodavnici <i>Coincasa</i>; mogao se cak kupiti i drveni konjic kao i figure iz <i>Krcka Orascica</i>. Pored ovih najvise volim zvonca, ne samo sto su mi lepa vec i zato sto zazvone kada se prodje pored jelke. Uostalom <a href="http://www.youtube.com/watch?v=FcMgt3JQDxw">Every time a bell rings an angel gets his wings</a>. Samim tim, andjeli, ti preslikani anticki amorcici, takodje su veoma omiljeni :0) kao i razne pticice. U detinjstvu, medjutim, poseban odnos imale smo prema ukrasima u obliku Deda Mraza; u zavisnosti od toga kako bi oni stajali na jelci - licem ili ledjima okrenuti ka nama - znali smo da li cemo te godine dobiti poklone ili ne ;) Naravno, ako su bas insistirali da okrecu ledja, malo bismo im pomagali :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Tokom pet godina zajednickog zivota u <i>nasem</i> stanu, moj verenik i ja nakupovali smo se svaceg; svake godine obilazimo sve te<i> Merkure</i>, <i>Merkatore</i>, <i>Rodice</i> i slicno, pa svuda pronadjemo po nesto sto <i>pripada nasoj kuci</i>. Volim da imam salvete koje su novogodisnje, stolnjak i jastucnice, tanjire i cinije. Doduse, isto to se desava i za dolazak proleca i Uskrs, dolazak jeseni <i>and so on</i> : jednostavno volim <i>thingies</i> a ove novogodisnje specijalno; tokom ovih praznika moze se i malo <i>preterati</i>. Pored toga sto se kupuje dosta toga se moze i napraviti a da izgleda lepo; razne sisarke velike i male, orasi i grane jelke, svece ... sve to cini atmosferu i bez preteranog truda. I tako sam prava ona americka <i>housewife</i>; samo mi jos nedostaje da tome posvetim i ceo jedan blog ;)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><b>6. Muzika</b></span><br />
<i>(partly) checked </i><b><br />
</b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEha4lqKT9pFDz6hpYVBt3CVIIaWSchzLs72r3aDK__ePYJzWjf4RHHkjkli0hdjYxSWqwt7g-VRVn7KkG2yCOvzj6jgPyaJam2lN5MQ2LZ4bDvDaKFJPhz4h22BRDl9yer3nX-oiNHVXvU/s1600/austria-new-year-s-concert-2010-1-1-7-11-50.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEha4lqKT9pFDz6hpYVBt3CVIIaWSchzLs72r3aDK__ePYJzWjf4RHHkjkli0hdjYxSWqwt7g-VRVn7KkG2yCOvzj6jgPyaJam2lN5MQ2LZ4bDvDaKFJPhz4h22BRDl9yer3nX-oiNHVXvU/s320/austria-new-year-s-concert-2010-1-1-7-11-50.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kao sto ne volim praznike bez snega i kao sto je bez jelke jednostavno <i>ne mogu pojmiti</i> tako, eto, ni bez <a href="http://www.youtube.com/watch?v=BSKKLROWgOI">novogodisnjeg koncerta</a> za mene nema praznika. Za svog zivota samo sam dva puta propustila ovaj koncert - kada smo bas za Novu godinu putovali u Istanbul i Atinu; to uopste i nisu bile nove godine <i>as such</i> sve iako je bilo nezaboravno <i>biti tamo</i>. Kao deca budile bismo se relativno rano i odmah uzimale svoje igracke, jele slatkise (najcesce u vidu torte za dorucak - sto se 1. januara dopustalo) i onda gledale novogodisnji koncert iz Beca. Stoga nikada necu uspeti da u sebi odvojim Strausa od novogodisnjih praznika. Kasnije, kada smo duze ostajale budne nocu, narucivale smo budjenje za koncert, posete su se odlagale, sve je stajalo - <i>dok se koncet ne zavrsi</i>. Medjutim, nije ovaj koncert jedini tokom praznika koji vredi pogledati - srecom, sada imamo vise kanala od dva RTS-a, te se na raznim kanalima mogu pratiti raznovrsni koncerti. Ove godine gledala sam nekoliko prelepih Bozicnih koncerta na RTS digital, dok na HRT-u vec tradicionalno prenose predivni koncert na sam katolicki Bozic iz Asizija. Na tim koncertima slicni su programi, uvek se moze cuti magicni <a href="http://www.youtube.com/watch?v=4puLybRGSAw&feature=related">Stille Nacht</a> ili divni <a href="http://www.youtube.com/watch?v=_nD5mxkOxMk">Adeste Fideles</a>; tako sta moze se medjutim i uzivo pogledati - brojni su novogodisnji i Bozicni koncerti i kod nas, na Kolarcu i SC na primer. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5Per2ojezq0WcyOOaul5ngHAdnshrFRhBztqUzzZHuhh0I5xDxlgPulhqrUFowFvOhObUWRR7IySx34cepOhO59E944MnLtsTxFkX3EjtoSyQH4lO_09HN3FQx-xNCK7h77JiLp7AP3Y/s1600/B000009RIC_01_LZZZZZZZ.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5Per2ojezq0WcyOOaul5ngHAdnshrFRhBztqUzzZHuhh0I5xDxlgPulhqrUFowFvOhObUWRR7IySx34cepOhO59E944MnLtsTxFkX3EjtoSyQH4lO_09HN3FQx-xNCK7h77JiLp7AP3Y/s1600/B000009RIC_01_LZZZZZZZ.jpg" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ono medjutim sto volim jos vise od Strausa (svih njih zajedno:) jeste, naravno, <i>Krcko Orascic</i>. Svake godine ovaj balet se izvodi u Beogradu a eto ima nade da ce sledece godine biti i u Novom Sadu konacno. <i>Krcko</i> je, verujem, nesto najmagicnije sto u muzici i baletu uopste postoji, pored, recimo, <i>Labudovog jezera</i>. U ovo vreme godine stalno slusam tog <i>Krcka</i> a narocito meni omiljenu <a href="http://www.youtube.com/watch?v=QITJK8ExG-U">Sugar Plum Fairy</a>, mada jako volim i sve te <a href="http://www.youtube.com/watch?v=DBeUxXSNiFc">pahuljice</a> i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=KNiJ7vujSdQ">cvetice</a> ;) Pored svega ovoga postoji citava jedna gomila diskova sa, doduse sve istim pesmama, od divnih ljudi poput Bing Krozbija, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=niGRUemP6Mg">Elvisa</a>, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=M-b3iU-INDo">Sinatre</a>, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=H0Zx8c55f7Y">Dina Martina</a>, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=KQQU2ykEQqo">Luja Armstronga</a> i, uopste bukvalno svakog poznatijeg pevaca koji vam moze pasti na pamet :) tako da bi trebalo samo napraviti neku svoju listu, naci zeljeno na torentu i napuniti mp3 praznicnom muzikom :) </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Pored neizbeznog <i>White Christmas </i>u izvodjenju Bing Krozbija, ja licno najvise volim jos ovoga divnog gospodina :</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><object height="385" width="480"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/5Zlf5QnfXPU?fs=1&hl=en_US&color1=0x3a3a3a&color2=0x999999"></param><param name="allowFullScreen" value="true"></param><param name="allowscriptaccess" value="always"></param><embed src="http://www.youtube.com/v/5Zlf5QnfXPU?fs=1&hl=en_US&color1=0x3a3a3a&color2=0x999999" type="application/x-shockwave-flash" allowscriptaccess="always" allowfullscreen="true" width="480" height="385"></embed></object><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"> </span> <span style="font-size: large;"><b>7. Filmovi</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b> </b></span> <br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxUWwd2lFZrRTeYOBpP95Cm3aajkOPEPtWp8i9jWteg33KQYgOOI8f-6_Z3M1W3knd0bBOStyd-4U36u4yg0NoN8Jo8Sd0pZ8nx2WNcQUZzUrzMZxll2XV_j-YfpCFYkpXg15RHUHBzDI/s1600/disney-indiana-jones-gift-shop.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxUWwd2lFZrRTeYOBpP95Cm3aajkOPEPtWp8i9jWteg33KQYgOOI8f-6_Z3M1W3knd0bBOStyd-4U36u4yg0NoN8Jo8Sd0pZ8nx2WNcQUZzUrzMZxll2XV_j-YfpCFYkpXg15RHUHBzDI/s320/disney-indiana-jones-gift-shop.jpg" width="227" /></a></div><div style="text-align: justify;">Sada kada imamo <i>toliko</i> kanala sa redovnom i bogatom filmskom ponudom vise niti ima <i>onakvih </i>filmskih maratona, niti oni, i kada ih ima, imaju <i>onaj</i> znacaj koji su tada imali. Sa dva ili tri kanala koji su uopste postojali i ne bas svezim filmovima, ovi dvodnevni ili cak trodnevni filmski maratoni znacili su najednom mnogo filmova a cesto i po nesto svezije, po nekom premijerom cak. S obzirom da tada jos nije bilo ni video kaseta bas mnogo a kamo li DVDa ili DiVXa, kao ni torenta, vec da je sveukupno filmsko uzivanje zavisilo od dva, tri, pa pet kanala, onda postaje jasno sta znaci 48 sati filmova, cak iako su mnogi od njih stari ili se vrte po vise puta u ta dva dana. Uopste - taj osecaj da nema emisija, nikakve politike, niceg <i>svakodnevnog</i> i samim tim <i>dosadnog</i> - ima samo filmova od oko 1 posle ponoci pa sve do 3. januara ... bila je sastavni i divni deo nekadasnjih pocetaka godine. Pored tih povremenih <i>premijera</i> postoje medju ovima oni filmovi koji su toliko cesto pustani da su za mene postali deo novogodisnje carolije iako sa tom tematikom mozda i nemaju veze. To su filmovi poput<i> Ratova zvezda, Indijane Dzonsa, Isterivaca duhova, Gremlina, Potrage za zelenim dijamantom, Pink Pantera (</i>mada mnogo vise volim <i>Party), Dzemsa Bonda </i>te raznih istorijskih spektakala poput, recimo, <i>Ben Hura ... </i>sto su bas onakvi filmovi razbibrige i opustanja kakve i sada volim da gledam tokom praznika. U novije vreme tu listu dopunjuju <i>Mumija, X men, Van Helsing, Hari Poter, Narnija, Pirati sa Kariba ... </i>i , naravno, <i>Gospodar prstenova.</i> Pored njih tu su jos i stari filmovi poput <i>Pevanja na kisi, Amerikanca u Parizu, Prodavacice ljubicica, Dorucka kod Tifanija, Praznika u Rimu ... </i>koji su takodje bili gotovo redovni u dane praznika. </div><br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiT1vdojy8crismOqE2jbp8DjdvG6vnCe3_rrTFrkffLWJZGihL4IsqJoJTekSQ3Ovbd1wqSag832nEuVHp2ZnG23pPObR-KfCbX6PAy0Jawf-wYq3AJDDbqdwARlJw8ofyb-SOXPqDWao/s1600/its-a-wonderful-life-DVDcover.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiT1vdojy8crismOqE2jbp8DjdvG6vnCe3_rrTFrkffLWJZGihL4IsqJoJTekSQ3Ovbd1wqSag832nEuVHp2ZnG23pPObR-KfCbX6PAy0Jawf-wYq3AJDDbqdwARlJw8ofyb-SOXPqDWao/s320/its-a-wonderful-life-DVDcover.jpg" width="214" /></a></div><div style="text-align: justify;">Naravno, pored svih ovih tu su i takozvani <i>Christmas</i> filmovi kojih ima izuzetno mnogo s obzirom da se namenski snimaju svake godine. Medju njima ima i onih divnih, poput <i>Love Actually</i> ili cak i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=AhLVOrUYCjI">The Holiday</a>, onih koje mnoge iritiraju kao sto su <i>Home Alone</i> filmovi i onih sasvim prosecnih pa cak i losih Hallmark type filmova. Ja ih ipak gotovo sve volim jer mi doprinose atmosferi praznika, sve iako ih ne gledam pomno i unapred znam sve sta ce biti. Ova poslednja kategorija najcesce je vrlo stereotipna, gotovo koliko i bozicne epizode raznih serija (koje ipak takodje volim:) : glavni lik ili likovi zapadnu u neke grdne nevolje, usamljeni su, nesretni i tuzni, ponekad cak i svorc, no, do kraja filma oni pronadju ponovo a) sebe, b)smisao zivota c) ljubav, d)dom e)srecu f)porodicu, g)dete u sebi a usput jos shvate i to da njihovi problemi nisu najveci na svetu, da ima onih kojima je gore nego njima, da je lepo darivati i davati od sebe ... i sve u svemu pronadju pravi <i>Christmas spirit</i>. To se cesto desi u formi nekakvog <i>bozicnog cuda</i> a nekada shvate i to da Deda Mraz zaista postoji. Pa ipak,volim ih jer ima i mnogo gorih i ruznijih tema od ovih. O <i>pravim i najboljim </i>filmovima za praznike vec je pisala nasa <a href="http://bonnieleigh.wordpress.com/2010/12/10/savrseni-filmovi-za-praznike-znam-znam-rano-je/">Nevena</a>, a pisace i jos dodatno, nadam se, kao sto je najavila :) Tako da pored njene liste necu jos sastavljati i ja neku, mada moram reci kako je <i>It's A Wonderful Life </i>Frenka Kapre apsolutni <i>all time</i> favorit. <a href="http://www.youtube.com/watch?v=I_lR6HEdOb8">George Bailey I'll love you till the day I die.</a></div><br />
<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><b>8. Stampa i kalendari </b></span></div><br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXszvuseHMw8Ie26tFw8iEI2528vdndxD0iU5MM2EN3fvjnbH_H-K1Q7qzR4vhf4KVouIhf2HdGqD7sk7WqxzC2IlmjdVWaTUVc5VMdWKJtBiFFbR9XvMoD7ft3817luXONyi65eLeujg/s1600/nasl.21.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXszvuseHMw8Ie26tFw8iEI2528vdndxD0iU5MM2EN3fvjnbH_H-K1Q7qzR4vhf4KVouIhf2HdGqD7sk7WqxzC2IlmjdVWaTUVc5VMdWKJtBiFFbR9XvMoD7ft3817luXONyi65eLeujg/s1600/nasl.21.jpg" /></a></div><div style="text-align: justify;">Mozda sam blesava ali nekako mi se svidja to sto sve staje prvih dana januara, te mi je cak draga ona guzva pred docek kada svi kupuju po barem tri hleba i tri mleka, <i>da ne zafali</i>.<b> </b>Valjda mi se dopada to sto je nesto <i>out of the ordinary</i> jer guzve zaista inace ne volim. Isto vazi i za novine. Kod nas u kuci, kao sto je to verujem u mnogim kucama, pred Novu godinu kupovalo se dosta novina, po istom <i>da ne zafali</i> principu; to su bili trobroji obavezne <i>Politike</i>, te jos jednih ili dvoje cak novina, koje su sve podebele ne samo zato sto su trobroji vec i zbog silnih oglasnih cestitki gradjanima, od reklama ali i od nagomilanih podlistaka, TV programa, Magazina i <i>svastaneceg </i>drugog. Slicno kao sa ona tri hleba i tri mleka i ova trobrojna pojava me baca u uzbudjenje i cini radost, te smo i nas dvoje preuzeli tu tradiciju; inace novine kupujemo samo subotom. No, to jos nikako nije dovoljno; pod obavezno se mora kupiti novogodisnje izdanje <i>Politikinog zabavnika</i>, koji i dalje volim iako ga takodje ne kupujem preko godine, a onda jos i neke od onih <i>Lisa</i> i slicnih casopisa, gde ima raznih recepata i predloga za ukrasavanje. <i>Politikin zabavnik </i>sam cak vukla i u Istanbul te godine; dobro je sto se jos suzdrzavam da ipak ne kupim i Ex <i>Mikijev zabavnik for old time's sake</i>. Slicno se onda ponavlja i za Bozic. Stampa znacajno doprinosi sveopstom raspolozenju - vec i svojim izgledom a onda i raznim prigodnim clancima. Must have.</div><br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpuN6ibqZOkg4epaFgGm9s3qlh1h_gpYRhCCayHel5gTBAhx-C9UPBz2yOenc4z3mF4uHYA_xfo_AW-9_uXvzV7FTjwDDnWfXmzV4cGpzqvnbYyzLLSFecAv6ADY6TF5HozBYMt7gs0_g/s1600/newyear-forgetmenot-graphicsfairy008.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpuN6ibqZOkg4epaFgGm9s3qlh1h_gpYRhCCayHel5gTBAhx-C9UPBz2yOenc4z3mF4uHYA_xfo_AW-9_uXvzV7FTjwDDnWfXmzV4cGpzqvnbYyzLLSFecAv6ADY6TF5HozBYMt7gs0_g/s320/newyear-forgetmenot-graphicsfairy008.jpg" width="210" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ove novine u vreme praznika cesto imaju i taj obicaj da daruju kalendare; ti kalendari obicno nisu nicemu ali ove godine bas nas je <i>najstarija novina na Balkanu</i> obradovala kalendarom koji mi se zaista svideo : kalendar sa fotografijama starog Beograda iz njihove bogate arhive. Sve te i neke druge fotografije mogu se pri tom i kupiti u njihovoj kartoleriji, te mogu biti i zgodan poklon ako se lepo urame, nekome ko voli stari Beograd. Najcesce se to desavalo tako da je poslednjih dana godine tata dobijao veci broj kalendara; mi smo onda najlepse birali za nas a one ostale smo razdavali. To donosenje kalendara bio je jos jedan zacin kraja jedne i pocetka druge godine. Sada ih, medjutim, kupujemo, jer kakva je to kuca bez kalendara ;) Narocito volim one kakvi su se mogli kupiti u IPS-u kojima se svaki dan menja slika a sa reprodukcijama slika jednog ili vise umetnika. Ne znam zasto mi cepkanje, listanje ili prevrtanje kalendara predstavlja radost kada se, u sustini, plasim prolaska vremena. Ali ipak uzivam u <i>pracenju</i> tog strasnog prolaska. Tako da su ti novi kalendari, koji jos mirisu na stampu, sastavni deo doceka i otpocinjanja nove godine, sve i ako 1. januar ipak ima neceg zastrasujuceg u sebi. Neko <i>vracanje na pocetak, yet again</i> svojstvo.</div><div style="text-align: justify;"><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>9. Knjige</b></span></div><div style="text-align: justify;"><i>checked</i><br />
<i> </i><b> </b></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj2k5GX4cmn2sBH2TUj-unvb5jsdDjWTry1FjVRev3Ovxj9yM3ewKIS0FcVlqEze_Yr4WpdZyhkg_lyQKf4LrIMQwZ7yYnQVW5LHY6MX3pviomREUCKpLPYHyCzMO9LnyDifExvBE8-jbg/s1600/221340.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj2k5GX4cmn2sBH2TUj-unvb5jsdDjWTry1FjVRev3Ovxj9yM3ewKIS0FcVlqEze_Yr4WpdZyhkg_lyQKf4LrIMQwZ7yYnQVW5LHY6MX3pviomREUCKpLPYHyCzMO9LnyDifExvBE8-jbg/s1600/221340.jpg" /></a></div><div style="text-align: justify;">Posedujem bas ovu knjigu u istom izdanju kao sa slike levo; <i>A Christmas Carol </i>bila bi ultimativna praznicna knjiga, isto kao sto su i brojni filmovi, igrani ili crtani koji postoje njome inspirisani. Ovo izdanje nije tesko pronaci, verujem, u bilo kojoj knjizari u kojoj se prodaju Pingvinove knjige, cini lep praznicni poklon, mada bi jos lepse bilo naci original sa svim ilustracijama meni omiljenog Artura Rakama, cija je ilustracija i ovde na naslovnoj strani :) Praznicno vreme savrseno je za uvaljivanje u fotelju ili kauc; postaviti uz sebe kafu ili toplu cokoladu, neke kolace i zaviti se u cebe; (lepo bi bilo imati i kamin da uz sve jos i on pucketa, no, retko ko to ipak ima u kuci:). Tako da su dani pred praznike savrseni da se obezbedimo knjigama iz biblioteke, knjigama sa brojnih rasprodaja a lepo je i kada koju knjigu dobijemo na poklon. Licno volim da za praznike citam knjige slicne onima kad lezim u krevetu bolesna (o cemu sam vec govorila:), te knjige fantazme, knjige misterija ili istorijsku fikciju. Pa ipak, nista slicno nisam uzela iz biblioteke :) Po svemu sudeci praznike cu docekati citajuci Jergovica, Velikica ili Olafsona. </div><div style="text-align: justify;"><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">10. Slastice</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> </span> </b></div><div style="text-align: justify;"><b> </b></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhM1Ent6JLjMABK_np8UyPNBpHKfGDLMCqgMULNxneyBg43ASmfE1ggQSokZ4cPDyWgl9j1KaNFhEL2gmZVzQ-LmNk-QVQYT0SwWxhDXNI1T-oG5bOID1yr-SvwhPTrwmQoVaFHaGTYK34/s1600/vintage_christmas_girl_baking_cookies_print-p228519991634616872836v_325.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhM1Ent6JLjMABK_np8UyPNBpHKfGDLMCqgMULNxneyBg43ASmfE1ggQSokZ4cPDyWgl9j1KaNFhEL2gmZVzQ-LmNk-QVQYT0SwWxhDXNI1T-oG5bOID1yr-SvwhPTrwmQoVaFHaGTYK34/s1600/vintage_christmas_girl_baking_cookies_print-p228519991634616872836v_325.jpg" /></a></div><div style="text-align: justify;">Vecina nas pretera sa jelom i picem tokom praznika i onda ostatak zime vuce sve te torte i kolace na sebi do proleca :) Ali, kakvo bi to slavlje bilo ako bi se cak i tada na liniju strogo pazilo, jele nekakve salate i tofu ? Ako ne zamirise vanila u kuci tokom praznika nesto ozbiljno svemu fali. I sad, jeste da u danasnje vreme ima <i>svega </i>da se kupi u radnjama pa se i ne mora toliko spremati i mesiti i to je sve super. Ali nekako ipak volim da ponesto i napravim, a i kupovne torte definitivno nikada nisu kao one <i>home made</i>. Spremanje kuce pred novu godinu i zvuk miksera, ruska salata i torte u frizideru ... pa to su neotudjivi delovi praznika. Jeste da pravljenje neceg, za nas neiskusne domacice koje nemaju to sve <i>u prstima </i>kao nase bake, podrazumeva i prskanje na sve strane i zagorevanje i zaboravljanje nekog presudnog sastojka, te nerviranje,pa ipak lepo je i pre svega <i>svecano</i> potruditi se. To nekako dodje kao razlika izmedju sms cestitke i one u sanducetu. Nije isto, ili - kao sto kazu u onoj dosadnoj reklami - <i>nije svejedno</i>. Mi najcesce tako pravimo slane perece (one sa soli gore) koje u stvari i nisu perece jer ih pravimo u oblicima jelki, zvoncica i drugih prigodnih modli; roditelji za Bozic prave <i>baklavu</i> i sakrivaju novcic, te kuvaju vino. Ja cu jos za Novu godinu praviti <i>jastuk tortu</i> sa visnjama i sumskim vocem. Pa sta onda ako cemo biti jos malo deblji ? Cela ce kuca mirisati na dom.</div><br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaHI8IaYimEMeBHU0gmgPDZJuCoKTxzbjNLegn-qavekz4eyt26cPgGYps4Z3r_1fE_7ThF5tuydGVyvxxstEbzWtCmdKBth7GSL6MeAG9istTj000OocJ1I0sl4gxlZ7-3wl9iAKSERk/s1600/1573313627_c08e0f0df8_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="260" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaHI8IaYimEMeBHU0gmgPDZJuCoKTxzbjNLegn-qavekz4eyt26cPgGYps4Z3r_1fE_7ThF5tuydGVyvxxstEbzWtCmdKBth7GSL6MeAG9istTj000OocJ1I0sl4gxlZ7-3wl9iAKSERk/s400/1573313627_c08e0f0df8_o.jpg" width="400" /></a></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: large;"><i><b> </b></i></span></div><div style="text-align: justify;"><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><i><b>Svim svojim blogokolegama i blogokoleginicama zelim srecnu i uspesnu novu 2011. godinu, kao i lep i srecan Bozic !</b></i></span></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com21tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-76444085431511252592010-12-09T08:37:00.000-08:002010-12-09T13:01:35.045-08:00Sta sve mozete raditi kad imate temperaturu 37 sa nesto :)<b>1. Otici u Budimpestu, dakle u jos severnije i hladnije predele, te ubrzati potonje padanje u krevet</b><br />
<i>not recommended</i><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmhPJPist0Iqm__Sblo3s7_YzbH8Kk1DT0NI83Tx8UQJcftvlh4Y3TRyfejRiH5geOAO3FIjyIRPL74LFEJucTOhiUUHXGxnTO5Bux1ctjSKmi3NRPp4ggol7urpzXRBGGQ-VhQv2TtFY/s1600/article.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="276" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmhPJPist0Iqm__Sblo3s7_YzbH8Kk1DT0NI83Tx8UQJcftvlh4Y3TRyfejRiH5geOAO3FIjyIRPL74LFEJucTOhiUUHXGxnTO5Bux1ctjSKmi3NRPp4ggol7urpzXRBGGQ-VhQv2TtFY/s320/article.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">- S obzirom da je ovaj termin, 5. decembar, bio zaista jedini koji je svima nama odgovarao, odlucila sam da prenebregnem svojih 37 sa nesto i ipak ostvarim taj dugo cekani jednodnevni odlazak u Budimpestu. Razlog za ovaj nas izlet bio je dvojak : pre svega to je izlozba <i>Nuda Veritas -</i> <i>Gustav Klimt and the Origins of the Vienna Secession 1895–1905</i>, a onda i tradicionalni pred-bozicni market na Trgu <i>Vörösmarty</i>. Dan koji smo izabrali bio je nedelja i to ne samo stoga sto neki od nas <i>zapravo i rade</i>, vec i stoga sto je nedeljom parking u Budimpesti besplatan. Ovo je zgodno ne samo sto nam se ne placa jos i taj parking vec i stoga sto onda ni u jednoj parking zoni nema onih ogranicenja od sat ili dva nakon cega se automobil mora pomeriti. Tako smo se mogli parkirati odmah pored <b>Szépművészeti</b> muzeja, dakle <i>Muzeja lepih umetnosti</i>, na Trgu heroja. Sama izlozba otvorena je jos pocetkom septembra sa trajanjem do 9. januara 2011. godine; karta za ovo zadovoljstvo iznosi 2800 HUF, sto je nekih 10e. Pored ove izlozbe trenutno su u muzeju postavljene jos dve : slike Fernanda Botera i fotografije umetnika po imenu Lucien Hervé; ove tri izlozbe zajedno mogu se obici sa kombinovanom kartom od 3600 HUF, sto je veoma dobar <i>deal</i>. Njihova procena je, medjutim, da je za ove tri izlozbe potrebno najmanje oko tri sata. Ako se tome doda i obilazak stalne postavke, koja je kupovinom bilo koje karte za pojedinacne izlozbe besplatna, to bi onda znacilo provesti dan u ovom lepom muzeju. Fotografije mi je zao sto nisam ipak videla, no - posto me Boterovi <i>debeli ljudi </i>mnogo nisu interesovali - vecina nas je otisla samo na izlozbu secesije i onda otrcala jos na sprat do stalne postavke gde se mnogo toga moze videti; iako smo tamo vec bili, radije sam ponovo posetila Rafaela, Tintoreta, Perudjina, impresioniste i Rodena nego sto sam bila spremna da vreme posvetim Boteru. No, <i>to each his own.</i></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqXegLiyQrorLXRnTD1J4eIYRiHnki10EgGRMc-I3dca50WxvlgtIf9rU6qrwivknsjLHh5KqaMSB_7jVj2WydczP1s9D-TuQrnjouStGLhOFtWc_Q6hMwFXSW06lPqOAei3Tz6OuiQt0/s1600/Gustav_Klimt_044.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqXegLiyQrorLXRnTD1J4eIYRiHnki10EgGRMc-I3dca50WxvlgtIf9rU6qrwivknsjLHh5KqaMSB_7jVj2WydczP1s9D-TuQrnjouStGLhOFtWc_Q6hMwFXSW06lPqOAei3Tz6OuiQt0/s640/Gustav_Klimt_044.jpg" width="136" /></a></div><div style="text-align: justify;">Sto se tice same izlozbe <i>Nuda Veritas</i> - ona je sjajna. Pre no sto smo otisli culi smo mnoge price kako <i>izlozba stvarno i nije nesto posebno </i>i <i>ima samo par Klimtovih slika</i>. Zapravo, ima nekih 6 Klimtovih slika, pedesetak njegovih crteza i nesto grafika; on je najzaustpljeniji umetnik na izlozbi, kako je to i pravo. Ali - to koliko ima tacno Klimtovih dela - uopste nije poenta jer ovo nije izlozba Klimta vec, kako i sam naziv izlozbe kaze - Klimta i becke secesije. Dakle, ova izlozba se bavi ne Klimtom kao pojedincem vec citavim fenomenom becke secesije i svim umetnicima koji su u okviru nje bili bitni. Ne samo to vec su se kuratori izlozbe potrudili da izloze i ona dela ili dela umetnika koja su <i>secesionisti</i> izlagali u svom Paviljonu; tako su tu i pojedina dela Gogena, Tuluza Lotreka, Munka, Fernanda Knopfa, Obrija Birdslija, Edvard Burn Dzonsa i drugih. Naravno, ovo uglavnom nisu neka izrazito vazna i velika njihova dela ali lepo ilustruju sve ono <i>moderno</i> sto su iz sveta donosili Beclijama secesionisti. Ovu njihovu delatnost nikako ne bi trebalo zanemariti : samo na prvoj secesionistickoj izlozbi prikazano je 131 delo strane (moderne) umetnosti. Glavni njihov moto bio je <i>Dajte nasem vremenu njegovu umetnost i umetnosti njenu slobodu.</i></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Pored Klimtovih slika, koje zaista jesu najupecatljiviji deo izlozbe, narocito bi trebalo obratiti paznje na ilustracije za secesionisticki casopis <i>Ver Sacrum</i> a zatim i na grafike i postere. Od Klimtovih slika, pored tri pejzaza, tu je i poznata <i>Nuda Veritas, </i>iz 1899. godine, po kojoj cela izlozba nosi ime. Klimt je svakako najvazniji likovni umetnik becke secesije, pored tako znacajnih arhitekata kao sto je Jozef Marija Olbrih, koji je i projektovao bajkoliki <i>Paviljon secesije</i> za potrebe izlozbi ove grupe umetnika. Ujedno Klimt je i najpoznatiji od svih; retko ko ce znati za ostale a da se inace ne bavi istorijom umetnosti. Zato predlazem da se prvo pazljivo iscitaju lepo priredjene biografije ovih ljudi, koje se nalaze odmah desno nakon ulaza, pa da se tek onda krene sa obilaskom same izlozbe koja je poprilicno velika te je zaista i potrebno oko sat i po vremena za pazljivo razgledanje. Kako se ovom prilikom zaista ne bih opseznije bavila samom beckom secesijom htela bih samo jos da napomenem da ovu izlozbu prati i sjajna knjiga izdata ovim povodom i istog naziva. Ona se moze naci na engleskom i staje 3900 HUF, sto i nije tako puno kada se uzme u obzir koliko u muzejskoj radnji kosta <i>sve ostalo</i>; vredi je kupiti vec i stoga sto je u njoj reprodukovano sve ono sto je i izlozeno a sto dolazi veoma zgodno jer se ne moze izbeci izvesna zbrka uma od svega vidjenog, usled cega se mnogo sta i zaboravi. A tu je pri tom i opsezan tekst :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9NEqZE-yW1HiojT_LKLqQMOtysfJ-JEZWtx_gOi0CV36C4uvtPACoUSVlTAyPM7Vygad8i-JnH5Sq8SbbyUT8uU688gmLkrZ2LU6qdazZh0mgeqRZL2KxI8nIGnPP9L_CecuRsjRUJN8/s1600/christmas_fair_budapest.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="226" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9NEqZE-yW1HiojT_LKLqQMOtysfJ-JEZWtx_gOi0CV36C4uvtPACoUSVlTAyPM7Vygad8i-JnH5Sq8SbbyUT8uU688gmLkrZ2LU6qdazZh0mgeqRZL2KxI8nIGnPP9L_CecuRsjRUJN8/s320/christmas_fair_budapest.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Nakon sto smo se odmorili popivsi razlicite tople napitke u jednom <i>randomly chosen</i> kaficu, za koji se ispostavilo da je izlepljen fotografijama madjarskih heavy metal bendova istovremeno noseci naziv - <i>Montmartre</i> (!?), prosavsi, zatim, ulicom preko puta keja kako bi videli Budim pod snegom (jer, tamo ga pomalo ima:) stigosmo i na taj Vorosmarti trg, koji se nalazi na samom kraju <i>Vaci </i>ulice. Budimpesta je inace sasvim lepo osvetljena praznicnom svetlecom dekoracijom, mada, a mozda je to i zbog njene velicine, nisam stekla neki narocit utisak. Zapravo, zaista ne mislim da je sve to nesto lepse nego u Beogradu. Sav praznicni duh, medjutim, koncentrisan je na tom Vorosmarti trgu. I verovatno to vazi i za sve Budimpestance (makar one koji nisu bili kod kuce ili u kolima, dakle na setajuce gradjane) jer je taj trg bio <i>prepun</i> ljudi. Naravno, medju njima su se nalazili i stranci/turisti ali se i pored toga pretezno cuo madjarski; Madjari, dakle, vec kupuju poklone. Tako da je za posetu bozicnom marketu zaista potrebno i nesto zivaca, makar za one, kao sto sam ja, koji se svake guzve groze. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhNzuttgen3BF5wUUhj50D3aQFHAy_NOEda5_P_293Eo19ymW-hvzIy7IIytFfJXOWQogi9uwWSg9CLX9129x_hA2JKuRIDLVPWXX-zoyaZ6qXuAHaweRXn_htcsHeEK0AqeV0UzndgTD4/s1600/P1500232.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhNzuttgen3BF5wUUhj50D3aQFHAy_NOEda5_P_293Eo19ymW-hvzIy7IIytFfJXOWQogi9uwWSg9CLX9129x_hA2JKuRIDLVPWXX-zoyaZ6qXuAHaweRXn_htcsHeEK0AqeV0UzndgTD4/s320/P1500232.JPG" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">No, atmosfera je zaista lepa - to nije vasar niti pijaca - kao sto je to kod nas; ne prodaju se jeftini kineski ukrasi za jelku vec su to uglavnom tradicionalni madjarski proizvodi kakvi se inace mogu naci, na primer, u Sentandreji. Ne mogu da tvrdim koliko su bas svi ti proizvodi zaista rucno radjeni no oni imaju taj smek : to su razne solje, cajnici, cupovi, zvonca, svece, sapuni, kolaci i ukrasi. Pored svega u vazduhu okolo trga i u okviru istog prozimaju se mirisi madjarskih poslastica koje se prave na licu mesta, zatim ozbiljne hrane - mesnih specijaliteta i onda jos i kuvanog vina. Ovo poslednje sam i isprobala sto bih svakome preporucila : ne samo sto je preko potrebno nekako se ugrejati, ne samo to sto je vino zaista blago i (pre)ukusno vec se dobije i keramicka bozicna solja sa ispisanim najlepsim zeljama a koje je vecina ljudi nosila veselo u rukama. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh51TeEkyvvhACwQjwxbXaklUeEA-rdmWA0euNKbu13v-ElXzX88OtRMGPs6VifX4IgGrGMNNzn8IyI43JqG8zb-gSJWqXblTBgAL-WNL71eMU2b8RM3CItNuochkFvH4NNxZIxZ-t7m9A/s1600/P1500246.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh51TeEkyvvhACwQjwxbXaklUeEA-rdmWA0euNKbu13v-ElXzX88OtRMGPs6VifX4IgGrGMNNzn8IyI43JqG8zb-gSJWqXblTBgAL-WNL71eMU2b8RM3CItNuochkFvH4NNxZIxZ-t7m9A/s320/P1500246.JPG" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Naravno, ta se solja plati ali toliko mi je to bilo simpaticno da mi nije bilo zao 1100 HUF koliko vino i solja kostaju zajedno, sto je negde oko 4e. Na trgu je postavljena i mala bina na kojoj nastupaju neka umetnicka drustva ili sviraju muzicari sto sve jos dodatno stvara lepu atmosferu. Sve u svemu - preporucila bih ovaj market; kazu da je pored onih u Becu i Pragu ovaj i inace jedan od najpopularnijih. </div><div style="text-align: justify;">Na kraju samo jos da napomenem i to da je odlazak i povratak u jednom danu mozda ipak prenaporan; mi smo ustajali pre 6 a vratili se, i pored poprilicno brze voznje, tek oko 2 ujutru. Stoga, ko to moze, mozda je zaista bolje ici preko neke agencije koja vodi na vikend ili tri dana u Budimpestu. To je sada vec sasvim pristupacno a sve bi se dalo polako obilaziti. Samo bi trebalo voditi racuna da ne vredi mnogo (zbog ovih stvari) ici za vikend na koji pada katolicki Bozic jer - nista nece raditi. Od preporuka jos bih pomenula "nasu" piceriju <i>Millennium da Pippo</i>, italijansku piceriju u Andrasi ulici br. 76, gde je zaista <i>fantasticna </i>pica :)</div><div style="text-align: justify;"><b><br />
</b></div><div style="text-align: justify;"><b>2. Gledati <i>ne tako dobre i ne tako lose </i>filmove </b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQ5iqoi_WR6HQGCCc-GosNubf1qU-79UJ_MiGHrqavISUZy1mpp0KI0VaT10P0iz3uMHPU5NKZi7LfyoWp1Rd-rK-eSXZ4YOPyO7Xr-UoMYSATFFwPhJQMFQdpsp_CP04_HyMQR_b21aY/s1600/Eat-Pray-Love-Movie.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQ5iqoi_WR6HQGCCc-GosNubf1qU-79UJ_MiGHrqavISUZy1mpp0KI0VaT10P0iz3uMHPU5NKZi7LfyoWp1Rd-rK-eSXZ4YOPyO7Xr-UoMYSATFFwPhJQMFQdpsp_CP04_HyMQR_b21aY/s320/Eat-Pray-Love-Movie.jpg" width="216" /></a></div><div style="text-align: justify;">- Zaista mislim da se u ovim osamucenim stanjima ne bi trebalo posvetiti bas dobrim filmovima. Barem ja tada volim da pogledam ove dve varijante - ne tako dobre i ne tako lose filmove. Od prve kategorije, tokom ove bolesti, gledali smo najnoviji Vudijev film. Vudija zaista jako volim ali bez blizeg ulazenja u detalje mogu reci da je ovo jedan od tih <i>ne tako dobrih</i> filmova, sto znaci, u njegovom slucaju, da nije jedan od njegovih najboljih; pa ipak, to je Vudi. Od druge, <i>ne tako lose</i> kategorije, gledali smo <i>Eat Pray Love</i> sa Dzulijom Roberts. Ovaj film ne moze da bude <i>sasvim los</i> vec i stoga sto je sniman velikim delom u Italiji, a potom u Indiji i na Baliju; pored toga pojavljuju se Dzejms Franko, taj izraziti favorit ;) i Havijer Bardem, koga takodje veoma volim. Medjutim, sto se glavnog lika tice imala sam, mozda i nepravedno, sve vreme i progresivno narastajuci osecaj - da je zena potpuni kreten. Mislim, ja sam skroz za to da se trazi svoj put, da se ucini trud da se shvati ko smo, sta smo i gde bi trebalo da budemo te jos i to sta nam je ciniti, za ozivljavanje ucmalog zivota, razbijanje rutine i nova iskustva; zaista, cak smatram da bi u idealnoj nekoj projekciji svako od nas mogao (cak i morao) da preduzme jedno takvo putovanje, da dopusti sebi jednu takvu godinu, bilo nakon studija bilo negde sredinom zivota kada se najcesce i javljaju te krize identiteta. No, ova zena me je malo nervirala. Mozda zato sto igra Dzulija Roberts koju i inace nesto ne volim bas strasno. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUH0nq0W4duQUOIBprAn_svKI6AHkRDYrsUz5sa1t9QCWnLzT_KcgtBn3mJMDF9Ls4KglCU4hMn-x1-rpXDByROGxhBKkSJXY8Kso6Pv-TriqHqqaAZNkIaZLs_sU1kw3l6-jZgnqP3yY/s1600/Getz-gilberto.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="314" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUH0nq0W4duQUOIBprAn_svKI6AHkRDYrsUz5sa1t9QCWnLzT_KcgtBn3mJMDF9Ls4KglCU4hMn-x1-rpXDByROGxhBKkSJXY8Kso6Pv-TriqHqqaAZNkIaZLs_sU1kw3l6-jZgnqP3yY/s320/Getz-gilberto.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">S druge strane, citala sam kod blogokoleginice <a href="http://miljalukic.blogspot.com/2010/06/druzenje-s-bilbordom.html">Milje</a> da je knjigu odbacila sa negde istim osecanjem prema doticnoj, iako joj je prethodno bila simpaticna kod Opre. Tako da mozda nije nesretna Dzulija kriva. No, <i>Ok</i> je film, moze se gledati - narocito u ovakvim onemocalim stanjima. Sto se mene tice ceo film se mogao desavati i u Italiji, mada sam u delu na Baliju pozelela bas isti takav jedan prostor za meditaciju :) Ponajbolje sto sam od ovog filma dobila, medjutim, jeste to sto sam preko njegovog saundtreka saznala za postojanje oca i kceri Gilberto, brazilskih <i>bosa nova</i> pevaca i velikih zvezda, cijom muzikom se sada omamljujem pored onih Fervexa i C vitamina. Stavila sam ih vec i na <a href="http://gradiva-notes.blogspot.com/2010/12/joao-i-bebel-gilberto.html">Notes</a> ali posto mi se toliko sve to svidja evo tate ponovo :<br />
<br />
<iframe class="youtube-player" frameborder="0" height="390" src="http://www.youtube.com/embed/So718wk426c" title="YouTube video player" type="text/html" width="480"></iframe><br />
<br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Onda bi moglo stajati i ovako :</div><div style="text-align: justify;"><b>3. Slusati <i>bosa nova </i>pevace Joao i Bebel Gilberto</b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><b>4. Citati <i>fantazam </i>knjige poput, na primer, <i>Putnika i mesecine </i>Antala Serba</b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4hKHwg7QEjJMxV2fyI9itvbo_VqKqdsTvD3fW7dJNSjid4QHN6GdwmZFJdiDh5p72SUEf09gydeS0PvnM_L2lK03GkBlDBQJBYLJxIBlCe1JIFGIB7wc-4cQXZEh0EN7Dkm6-167WPaE/s1600/standard_633958620660133018.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4hKHwg7QEjJMxV2fyI9itvbo_VqKqdsTvD3fW7dJNSjid4QHN6GdwmZFJdiDh5p72SUEf09gydeS0PvnM_L2lK03GkBlDBQJBYLJxIBlCe1JIFGIB7wc-4cQXZEh0EN7Dkm6-167WPaE/s320/standard_633958620660133018.jpg" width="208" /></a></div><div style="text-align: justify;">- Temperatura i sveopsta sanjiva onemocalost savrseno su stanje za <i>upadanje</i> u ovakve knjige. Vec dugo, jos od proslogodisnjeg oktobarskog sajma knjiga, ja planiram da procitam ovu Serbovu knjigu; tek pre izvesnog vremena nasla sam je u biblioteci i sada je, nekako, dosla na red, a sto se ispostavilo kao <i>savrsen</i> trenutak za nju. Knjigama <i>fantazmima</i> ja obicno nazivan one koje imaju to svojstvo da me potpuno opcine najpre svojom atmosferom a onda i radnjom; kao kakve utvare ove knjige mi ne daju mira i za malo sta sam tokom citanja istih zainteresovana dok njih ne zavrsim. A onda me opsedaju jos neko vreme. Atmosfera ovih knjiga uvek je nekako snolika, nestvarna, pomalo i jeziva; neretko u njima ima nekog mraka, neke tajne, osecanja usuda i/ili tragedije. Sto bi Englezi to rekli - <i>pending doom</i>. Potom, one sve imaju i jedan izrazito <i>romanticni </i>kvalitet koji najmanje potice od nekakve <i>romanse</i> ljubavnog tipa. Stoga, i mnogi oni moji Nemci spadaju u te i takve knjige sa onom specificnom atmosferom romanickih ili gotickih semenista i decaka koji odrastaju u mracnim germanskim gradovima punim misterije i romantike drugarstva, te izvesne <i>tragike</i> mladosti. Vecina ovih knjiga ili se desava u proslosti ili se proslost nekako javlja, kao <i>fantazam</i>, noseci sa sobom bol nostalgije, sto sve dodatno doprinosi toj atmosferi koja tako zaokuplja, najcesce dodatno pojacana nekom neresenom misterijom ili pitanjem.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZNkoWt6ytpF0dqybgxz-b1wa19TiWmMQO2z-lZJUsSA9OsERdmIhp1SYGwuFSmYaYWwIohGn-A56DowGooK9mswwbYaBopSMCXJsWvGFTLUIn3aet4nqgjFH5jU2rsHkp5oLmIxD5Pio/s1600/P3142864.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZNkoWt6ytpF0dqybgxz-b1wa19TiWmMQO2z-lZJUsSA9OsERdmIhp1SYGwuFSmYaYWwIohGn-A56DowGooK9mswwbYaBopSMCXJsWvGFTLUIn3aet4nqgjFH5jU2rsHkp5oLmIxD5Pio/s1600/P3142864.jpg" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kod Antala je to tako da se ta utvarna proslost javlja njegovom glavnom junaku Mihalju tokom svadbenog putovanja u Italiju; to je proslost koja se desava u Budimpesti, njegovom rodnom gradu a koji sam i ja ove godine posetila dva puta, sto me je i dodatno privuklo. Dakle, umesto germanskih gradova decastvo Mihalja desava se u Budimpesti, najvise na Budimu, koji takodje poseduje izvestan <i>zacarani</i> kvalitet. Zapravo, citajuci ovu knjigu najvise sam mislila na Heseovog <i>Demijana</i>; Serbova knjiga gotovo da je, u nekim svojim postavkama, negativ Heseove. Glavni junak Mihalj tako potice, kao i Emil Sinkler, iz jedne ugledne gradjanske porodice; njegov prijatelj Tamas, medjutim, kao i Demijan - ne : zapravo to je jedna potpuno uvrnuta porodica koja, tokom vremena Mihalja i jos neke gotovo u potpunosti usisava u svoj cudnovati vorteks, menjajuci ga iz osnova. Medjutim, nasuprot po svemu superiornom Demijanu, koji Sinkleru postaje <i>spas iz muka</i>, Tamas Mihalja uvodi u jednu zivotnu propast; jeste, spasio je i on njega, na pocetku prijateljstva, od izvesnih Mihaljevih problema; no, to je prijatelstvo u potpunosti onemogucilo Mihalja da dalje vodi onaj <i>normalni</i> zivot iz koga je potekao, a sto ce se pokazati i na tom svadbenom putovanju. Postoji cak i Eva, kao kod Hesea; ona, medjutim, nije majka vec sestra Mihaljevog prijatelja - te tako ne predstavlja, u svojoj sustini, rodjenje i zivot, vec tragediju i smrt. I ovde je njegov drugar sa Evom u skoro incestuoznom odnosu; i ovde se glavni junak u ovu Evu zaljubljuje, na neki cudan nacin, da bi mu potom ona postala zenski ideal. Demijan i Tamas obojica umiru, mada na posve drugaciji nacin; Mihaljevo drustvo od pocetka je obelezeno opsesijom smrti i tragedije, koje jednako uvezbavaju tokom svojih <i>igrokaza</i> u kuci brata i sestre. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtDM6QoVYdOZiBhyRsqmAj7lISr07tsXPwKioTG5oz4YRFGypcT_wIg7QzFzAhvPq79fZO8WeAzrf9KltVt0D8J-4mR_MWcp6i2KCS-W3YgFJCCrn0kkB3OAET90K80MEPjdmU5K6huDo/s1600/71aad85c-0168-4f61-a075-1de331e48235.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtDM6QoVYdOZiBhyRsqmAj7lISr07tsXPwKioTG5oz4YRFGypcT_wIg7QzFzAhvPq79fZO8WeAzrf9KltVt0D8J-4mR_MWcp6i2KCS-W3YgFJCCrn0kkB3OAET90K80MEPjdmU5K6huDo/s320/71aad85c-0168-4f61-a075-1de331e48235.jpg" width="251" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ovo sve nije narociti <i>spoiler</i> jer Mihalj vrlo brzo u romanu svojoj novoj supruzi prica o svemu tome, posto je sreo jednoga od tog drustva. Ovo kod njega budi citavu provalu nostalgije za tim zivotom i danima mladosti, koje je pokusao da ostavi za sobom vrativsi se, odnosno pokusavsi da se vrati, u <i>normalan</i> zivot. Necu reci sta se potom desava tokom ovog romana - jer ce mozda neko pozeleti i da ga procita, te ne bih da kvarim. No, pored ovog nemackog<i> bildungsroman</i> momenta, trebalo bi reci da je Serb preuzeo i nesto od engleske duhovitosti : ima sjajnih pasaza. Stavise, i pored svog tog mraka i konfuzije, pa cak i nadrealnih desavanja, ovaj roman je u mnogim svojim momentima zaista smesan. Zato se ne moze bas lako oteti mislima da je on u isto vreme i omaz i parodija, ali u najboljem mogucem smislu. Pri tom zaista ima taj <i>haunting </i>momenat; najslicnije ovome osecala sam se kada sam citala <i>Senku vetra</i>, takodje jednu omaz-knjigu, ili recimo <i>Kucu na mesecevom jezeru</i> Franceske Duranti. Tako da je knjiga mene uvukla u vorteks na nacin na koji su brat i sestra uvukli nesretnog Mihalja :) I drugi uticaji su svakako tu - fracuske <i>dekadencije</i> i boemstva - na primer; ovo je jedan zaista <i>evropski </i>roman. Sta je u svemu tome zapravo <i>madjarsko</i> - to vec ne znam jer madjarsku literaturu zaista gotovo da i ne poznajem, sto je cudno s obzirom na to da smo ne tako davno delimicno pripadali istoj drzavi te da smo i sada susedi. No, mislim da to nije slucaj samo samnom : i za ovog Antala Serba retko ko je cuo pre no sto su <i>Stubovi kulture</i> objavili prevod ove knjige. A on se smatra jednim od najvecih i najuticajnijih madjarskih pisaca. U medjuvremenu ista kuca objavila je i njegov prvi roman <i>Pendragon - legenda</i> iz 1934. godine i koji, dakle, ovom romanu o kome sam govorila, prethodi tri godine. Lepo bi bilo kada bi se prevela i njegova <i>Istorija madjarske knjizevnosti</i>, koja bi nam pomogla da se sa istom bolje upoznamo a koja i dalje vazi za najbolju do sada napisanu. Takodje, intrigira me i njegova <i>Vodic kroz Budimpestu za Marsovce</i> dok bih najvise od svega volela da se prevede <i>Treci toranj</i> - knjiga njegovih dnevnickih zabelezaka sa putovanja po Italiji; to bi se jako lepo nadovezalo na Geteovo <i>Putovanje po Italiji</i> koje sam u medjuvremenu zavrsila a cije sam delove postavila <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/">ovde</a>. Na zalost ovaj zanimljivi pisac ubijen je, zbog svog jevrejskog porekla, i pored toga sto je njegova porodica presla u hriscanstvo jos mnogo pre, 1945. godine u koncentracionom logoru.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><b>5. Pronaci RTS digital</b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">- Odnedavno se pojavio u osnovnoj ponudi SBB kablovske mrze - RTS digital. Ovaj kanal me je bas jako nervirao svojim postojanjem do sada, posto ga nisam mogla gledati : uvek je delovalo kao da se sve dobro <i>tamo </i>desava. Posto sam svojevremeno bila upravo zavisna od MTV Classics, koji su onda, nicim izazvano, prebacili u pay paket, sve do sada nisam znala sta bih drzala na TVu po ceo dan; jer, meni TV pravi drustvo bas ceo dan iako ga ja uporno ceo taj isti dan gotovo uopste ne gledam. To se da razumeti onda kada se zna da sam najveci deo dana sama kod kuce sa svojim psom :) RTS digital ima sjajne stvari, iako ne uvek; ima dosta klasicne muzike, ponekad prikazu i celu operu a nekada i emisije iz kojih se o toj muzici moze dosta i nauciti. Ovo, naravno, ne prija onima koji klasicnu muziku povezuju sa nekakvim danima zalosti; onima od nas koje, ako na ista, ta muzika podseca na neko slavlje, poput novogodisnjeg, ovo veoma odgovara :) Tako da, ako ste pretplaceni na SBB a jos niste "provalili" potrazite RTS digital :) </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><b>6. Skinuti seriju sa torenta i odgledati za redom celu sezonu (ili dve:)</b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">- Za one kojima se ne gubi po Budimpesti uzivo ili sa Antalom, kojima se ne gledaju <i>ne tako losi </i>niti <i>ne tako dobri</i> filmovi, niti im se slusa klasicna muzika, predlazem da skinu sa torenta neku seriju i vreme svoje bolesti tako lepo i efikasno "utuku". Ja imam dva predloga, jednu epsku fantastiku za koju vecina mozda i zna i jednu <i>British </i>kostimiranu dramu, za koju verujem da malo njih zna. To su <i>Legend of the Seeker </i>i <i>Downton Abbey.</i></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">(sledi veoma dugacak deo o seriji koji nije predvidjen za one koje to ne interesuje :) <i><br />
</i></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdv-5IM_c6ZW1L3kYmqIzunYd8ymePt6rQO1-dseU-354a1N5V-5VZnvsNbFm6oI6v-1lnwbG2CXxFj3LlnCSeYXo-finFCHaOSx8kPad1DcpumB_Jyh5O5NH7urcPWnjE0ASx648SVvA/s1600/legend-of-the-seeker-poster1.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdv-5IM_c6ZW1L3kYmqIzunYd8ymePt6rQO1-dseU-354a1N5V-5VZnvsNbFm6oI6v-1lnwbG2CXxFj3LlnCSeYXo-finFCHaOSx8kPad1DcpumB_Jyh5O5NH7urcPWnjE0ASx648SVvA/s320/legend-of-the-seeker-poster1.jpg" width="215" /></a></div><div style="text-align: justify;">Serija<i><b> Legend of the Seeker </b></i>isla je na SciFi kanalu, gde se, koliko sam videla, sada vec priblizava svom finalu : postoje samo dve sezone nakon cega se odustalo od daljeg snimanja serije po romanima Terija Gudkinda. Ovo nije stoga sto je serija losa - naprotiv - ovo je najbolja (do sada) serija epske fantastike koja uopste postoji, a o cemu govori i organizacija <i>save our Seeker</i> koja se jos uvek trudi da nekako sve to ponovo pokrene. Razlog prekidu lezi u tome sto je bilo nemoguce zaraditi na njoj dovoljno : snimanje je bilo suvise skupo. Medjutim, samim tim sto je u nju mnogo ulozeno, ova serija zaista <i>lepo</i> izgleda, pocevsi od lokacija na Novom Zelandu, preko samih kostima i vizuelnih efekata. Zapravo, i pored toga sto tu i dalje, ponekad, ima <i>Hallmark momenata</i> (koji su teski za definisanje ali koje ce prepoznati svako ko je gledao ijedan Hallmark film, izuzev <i>Merlina, </i>a koji, pri tom, nema veze sa radnjom filmova vec nacinom snimanja) i price koja je slicna vecini onih vezanih za epsku fantastiku, ovaj <i>Seeker</i> je zapravo <i>highly enoyable</i>. Zaista, najbolja <i>ovakva</i> serija koja je do sada snimljena a koja ce se dopasti svima koji vole epsku fantastiku. Na sve to, dodatni kredibilitet daje i Sem Reimi koji je sve ovo rezirao, kao i Stiven Tolkin koji je seriju producirao.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5yronN1HzOZsItkyAKTMsKvTWlDYfQ1O1OO-JE_aT4vmzqbxVmQL8zjfawwj8cKbrCVHFQwGLm8_9u8tVrCd9Sx6t_8ie3WcK_rIWpf-et63qUJj-F3DwmxDyQtfOZ9JZNZuYCDAF0aQ/s1600/legend_of_the_seeker_season_2_character_poster_5.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5yronN1HzOZsItkyAKTMsKvTWlDYfQ1O1OO-JE_aT4vmzqbxVmQL8zjfawwj8cKbrCVHFQwGLm8_9u8tVrCd9Sx6t_8ie3WcK_rIWpf-et63qUJj-F3DwmxDyQtfOZ9JZNZuYCDAF0aQ/s320/legend_of_the_seeker_season_2_character_poster_5.jpg" width="224" /></a></div><div style="text-align: justify;">Naravno, i ovde kao sto je to ipak najcesci slucaj sa epskom ili naucnom fantastikom, ima dosta onih <i>opstih mesta</i> : ne moze bas svako da bude Tolkin. Tako, na primer, glavni junak ovog serijala jeste izvesni Ricard Sajfer, koji je taj Seeker; on, medjutim, to s pocetka ne zna vec zivi jednim jednostavnim i skromnim zivotom sa svojom jednostavnom i skromnom porodicom. Njihova kuca nalazi se na nekom selu, u sred nicega sto bi se reklo; oni su svi dobri i plemeniti, onako kako taj skroman nacin zivota i zahteva. Ricard tako najcesce provodi dane tako sto cepa drva ili sedi u prirodi u pratnji svog konja, sa kojim deli jabuke. Ricard je, dakle, <i>dobar sav</i>. Medjutim, kako to vec biva, njegova mirna, srecna i ni po cemu izuzetna egzistencija naglo biva prekinuta : on upoznaje i pomaze Kejlen, na koju nalece u sumi, koja je <i>Conffessor</i>, odnosno, ima magicne moci koji joj omogucavaju da svakoga koga zeli zauvek potcini svojoj volji. Pored toga uvek zna da li neko govori istinu ili ne a odlicno se i tuce. On njoj tako pomaze da se odbrani od vojnika koji je jure kako bi joj oduzeli veoma vaznu knjigu <i>The Book of Counted Shadows</i>; ovu knjigu moze da cita samo<i> true seeker</i> koga ona upravo i trazi. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgC1quCqLXr8ILOHUsy4nx4PNciQ1tSA6lrQjstF4dFe3py28iuNGyl_mO0GVSMQhVgsKY4BuGWVbCcZ83-IDXyavLS98N1hOHebY7Th9GC0OTzMXukrcfjIT0LSYdv1dlDFktxTF5Az04/s1600/legend-of-the-seeker.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgC1quCqLXr8ILOHUsy4nx4PNciQ1tSA6lrQjstF4dFe3py28iuNGyl_mO0GVSMQhVgsKY4BuGWVbCcZ83-IDXyavLS98N1hOHebY7Th9GC0OTzMXukrcfjIT0LSYdv1dlDFktxTF5Az04/s320/legend-of-the-seeker.jpg" width="240" /></a></div><div style="text-align: justify;">Naravno - a sve se ovo desava na pocetku prve epizode - taj Seeker je bas skromni Ricard Sajfer. Ovo mu obznanjuje jedan star covek koga niko u selu nije bas ozbiljno shvatao a koji je, naravno, sve vreme bio tu kako bi stitio Ricarda. Sad je konacno doslo vreme da on postane Seeker. Ricard naravno u to ne veruje i, uopste, ne svidja mu se to. Medjutim, ubrzo shvata da su mu vojnici pobili gotovo celu porodicu pa da se jos i sumnja na njega ! Posto zeli osvetu, on se ipak vraca matorom coveku, za koga se ispostavlja da je wizard, i to prvog reda. Naravno, on moze da cita knjigu i nesamo to vec dobija i narociti mac <i>The Sword of Truth</i>, koji mu daje posebnu snagu i moc. I onda njih troje (basic party) krece u svoje avanture. Najveci zadatak u svemu tome je da se porazi Darken Ral, zli gospodar sve te zemlje, ciji su oni vojnici i bili. Kako to obicno biva, ispostavlja se i to da Ricardova porodica zapravo i nije bas njegova. On je druge krvi :) a sa kim je sve u vezi, to ipak ne bih otkrivala :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhh9fGyyW-2t4eZ7CQMy2LGTyw_b1WaGJe82yU4_ONSBSiHIPzJ3mDFfmuYY-Q5IqaZedD1W9ITgA4J_Z8UZvsgAnbGf0P_97-8Hh60CQPXAVlCh8UIyMnCkU-6UHClJJfyTlPoryqSnsA/s1600/legend_of_the_seeker_season_2_character_poster_1.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhh9fGyyW-2t4eZ7CQMy2LGTyw_b1WaGJe82yU4_ONSBSiHIPzJ3mDFfmuYY-Q5IqaZedD1W9ITgA4J_Z8UZvsgAnbGf0P_97-8Hh60CQPXAVlCh8UIyMnCkU-6UHClJJfyTlPoryqSnsA/s320/legend_of_the_seeker_season_2_character_poster_1.jpg" width="224" /></a></div><div style="text-align: justify;">Naravno, ovo je bazicna prica o herojima koja je <i>tale as old as time</i>. Vecina toga sto se desava - da se predvideti. No, to i nije neki veliki problem, s obzirom da se i vecina velikih holivudskim filmova da prilicno lako unapred raskrinkati. Par problema koje ja ovde vidim su sledeci : Prvo, ne dopada mi se to sto se, pored glavne price, prica svake epizode zavrsava u datoj epizodi. Na stranu to sto se cesto da predvideti kako ce se ona zavrsiti (mada su poceci epizoda ponekad zaista iznenadjujuci) - na taj nacin se u potpunosti gubi onaj <i>suspense </i>koji je neophodan da bi se odmah pozelelo da se gleda jos; ovo zapravo funkcionise ponajvise kao sporedne avanture u video igrici. Drugo, likovi koje ovo troje srece, a koji umeju da budu zaista zanimljivi, nikada se ne pridruzuju njihovoj grupi; ovo cini da se u jednom trenutku covek malo zasiti njihovog trojca i odnosa medju njima. Zato se meni licno druga sezona mnogo vise dopada - trojac postaje cetverac, obogacen likom koji je meni bio zanimljiviji i privlacniji no ovo troje; pored toga se bolje koriste i mogucnosti drugih sporednih likova. Trece - i ono jedino sto me zaista nervira - Wizard je uzasno slabo osmisljen, tacnije - njegove magicne sposobnosti. Da, on je najmocniji wizard u tom svetu pa ipak, kad zagusti u borbi, on zna da koristi samo <i>wizard's fire</i> i neku vrstu stita. Ono ostalo sto on pokazuje, defanzivne magije, uglavnom su takve da bi to mogao uciniti i neko ko nije najveci wizard koji postoji...iako, bilo je nekih veoma zgodnih stvari :) </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjitg-NwiR0eqbJcnPqWtQSMXxFNwT85ic8NZ_qd2uuExZnOUbydtSHECK9_0xYMBKPVUD16_-_T3mg74jHZ87ZgDcZc6QZUqiVXtXNUksYi0oyOKpctA4v_I4XCpCkiTH2HoJRg4UFhpA/s1600/legend-of-the-seeker-darken-rahl.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjitg-NwiR0eqbJcnPqWtQSMXxFNwT85ic8NZ_qd2uuExZnOUbydtSHECK9_0xYMBKPVUD16_-_T3mg74jHZ87ZgDcZc6QZUqiVXtXNUksYi0oyOKpctA4v_I4XCpCkiTH2HoJRg4UFhpA/s320/legend-of-the-seeker-darken-rahl.jpg" width="221" /></a></div><div style="text-align: justify;">Cetvrto - volela bih da je ovu seriju snimio HBO, na nacin na koji je snimljen <i>Rome</i> : tu nema Hallmark momenata. Mislim da je najveci problem epske fantastike taj sto izgleda niko sem Pitera Dzeksona nije bas skroz shvatio da ona zaista mora da sadrzi dozu strave i jeze; ne sme liciti na Diznijeve bajke, cak ni u srecnim momentima. Nikakva izmaglica niti zuckasta svetlost ne dolaze u obzir. I, da, ljudi bi se ponekad mogli i isprljati, imati oziljke i krvariti. Ovde, doduse, ima podosta nekakvog nasilja, pa cak i mucenja i ubijanja. No, ipak, to sve <i>ne plasi</i>. I, koliko god mi se dopadao izbor glumca za glavnog zlotvora (igrao <i>posh</i> vilenjaka iz LOTR koji kaze <i>The dwarf breathes so loud we could've shot him in the dark </i>:) a koji odstupa od najglupljeg opsteg mesta - zli su ruzni - i koji jedva da povisi glas tokom citave serije i ne smeje se onako kako se zli obicno smeju, ipak : zli u ovoj seriji nisu dovoljno strasni. Naprotiv, do kraja druge sezone ovaj Darken Ral mi je postao simpatican. No, u drugoj sezoni on i nije <i>glavni zlikovac</i> koga nisu ni pokazali, sto se pokazalo kao srecnije resenje. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgostil26bNoMSnx_cxjHU_ChWhMbIEgA-ytucwyqsO_ex8Nthyphenhyphenikp0Sovn9mUs8ijeSaTU0WHtLr5BGJOJ1_5d_cmLfVNvDAZGPhXK7e3ObOlOLqfkzLINRb_sfUu4uoiTBshmRbkriv8/s1600/legend_of_the_seeker_season_2_character_poster_2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgostil26bNoMSnx_cxjHU_ChWhMbIEgA-ytucwyqsO_ex8Nthyphenhyphenikp0Sovn9mUs8ijeSaTU0WHtLr5BGJOJ1_5d_cmLfVNvDAZGPhXK7e3ObOlOLqfkzLINRb_sfUu4uoiTBshmRbkriv8/s320/legend_of_the_seeker_season_2_character_poster_2.jpg" width="224" /></a></div><div style="text-align: justify;">Sve ove zamerke su zapravo relativno male. Zaista, tek kada HBO izbaci <i>Pesme leda i vatre</i>, seriju kojoj se unapred radujemo, moci cemo da ocenimo i <i>Seeker</i>-a; jer, za sada on zapravo i nema nikakvu konkurenciju. Ono sto je ponajbolje u ovoj seriji jeste to sto su se zaista potrudili da lepo izgleda sto je zaista presudno za epsku fantastiku. Po receptu Pitera Dzeksona oni su takodje izabrali Novi Zeland koji je zaista kao kakav <i>magical realm</i>. Pored toga kostimi i rekviziti zaista sjajno izgledaju, raznovrsni su i veoma doprinose celokupnom utisku. Najvaznije od svega efekti su na nivou, zapravo - iznad nivoa - ovakvih serija. Zaista se ne moze praviti epska fantastika a da se koriste nekakvi dimici osvetljeni zeleno ili ljubicasto sa bocicama iz kojih se pusi. Na sve ovo moram pomenuti i poprilicno originalnu tvorevinu Teri Gudkinda - izvesne <i>Mord Sit</i>. Mord Sit su zene, ukradene od roditelja kao jos devojcice i onda trenirane da ne osecaju bol, niti neka jaca osecanja sem onog prema svom gospodaru kojeg sluze do fanatizma. Njihov trening sastoji se od mnogih strasnih stvari, izmedju ostalog i mucenja izvesnim <i>adzilom</i>, stapolikim orudjem koje nanosi nezamisliv bol a koje onda one nose kasnije kao svoje oruzije. Finalni ispit najcesce se sprovodi tako sto moraju ubiti nekog svog. Izuzetno su okrutne i, pored svega, istrenirane da odbijaju svaku magiju i usmeravaju je ka njenom tvorcu; cak ni wizard prvog reda ne moze nista protiv njih. One su, tako, strah i trepet ovog sveta i svi ih se plase. Jedna ovakva, medjutim, pomaze Ricardu u jednom trenutku serije a onda postaje i stalni clan ove grupe. Sada ona u Ricardu vidi svog gospodara i vremenom se veoma menja. Ona je ujedno meni i omiljeni lik :)<br />
<br />
Trejler : <a href="http://www.youtube.com/watch?v=_kgPCa_NSjc">ovde</a>; better yet - preview prve epizode : <a href="http://www.youtube.com/watch?v=3suNgyoyyG4&feature=channel">ovde</a>.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1U7DZeG-F0_qpZpKBGgS-fJ82fg7r9cQtxfiyFETr3JdKBuwEFesIEupJltZhQyHSRTKw1JBgCWu_SuQJGe2EfLxwdEC8UqCrtA5sxs_lew7NpHoVsq9LhWZhlPegDX6XCShC9kT3XHA/s1600/downton+abbey+poster.PNG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="258" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1U7DZeG-F0_qpZpKBGgS-fJ82fg7r9cQtxfiyFETr3JdKBuwEFesIEupJltZhQyHSRTKw1JBgCWu_SuQJGe2EfLxwdEC8UqCrtA5sxs_lew7NpHoVsq9LhWZhlPegDX6XCShC9kT3XHA/s320/downton+abbey+poster.PNG" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Sto se druge pomenute serije tice, nemam sta mnogo da kazem jer je jos nisam odgledala :) ali, moja sestra jeste a posto je njena preporuka isto sto i moja - moram je preporuciti. Ona je serijom ostala potpuno odusevljena i kaze da se u ponekim trenucima naglas smejala i tako sama sa sobom :))) To mnogo govori. Naravno, u pitanju je <i>totalna</i> englestina; radnja je smestena u vreme pre I svetskog rata a igraju, izmedju ostalih,uvek divna Megi Smit i Hju Bonevil. Potpuno nova, iz ove godine, serija je dobila odlicne kritike i ocenu 8.7 Ova serija ima pri tom samo 7 epizoda tako da pase taman negde za bolesti gripoznog tipa ;)</div><div style="text-align: justify;"><br />
<iframe class="youtube-player" frameborder="0" height="345" src="http://www.youtube.com/embed/2M3moEeErr8" title="YouTube video player" type="text/html" width="560"></iframe><br />
<br />
</div><div style="text-align: justify;"><b>7. Igrati igrice</b></div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">(takodje potpuno nezanimljivo za vecinu mojih stalnih citalaca :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">- Pored serija i filmova najefikasniji (zapravo, mnogo jos efikasniji) nacin da vreme brze i neprimetnije prodje jeste igranje igrica : one su zaista neprevazidjen jedac vremena. Pod uslovom da se zeli da vreme bolesti i temperature sto brze prodje, a ima se bar povrsno poznavanje magicnog sveta igrica, to je zaista pravi nacin. Dve najbolje i najlepse igrice koje sam ja igrala a koje bi se (garantujem) svidele i onima koji inace igrice ne igraju i imaju razradjene predrasude prema njima, jesu <i>Neverwinter Nights (1&2) </i>i <i>Assasin's Creed 2</i>. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_X6J7IEIzXDIhrcI_HtUO900se1gj3qyIMo25yySPzl35amoQJJA4_ZnhmG0JXYxYwmgiZIZ193kJs7ADO40vFoJZt7blSpctjzEBuXQCU8SQf1X-n5MlKoFeuu0ow8hz8VTUlMwifgs/s1600/NWN2_E3_trailer.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="181" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg_X6J7IEIzXDIhrcI_HtUO900se1gj3qyIMo25yySPzl35amoQJJA4_ZnhmG0JXYxYwmgiZIZ193kJs7ADO40vFoJZt7blSpctjzEBuXQCU8SQf1X-n5MlKoFeuu0ow8hz8VTUlMwifgs/s320/NWN2_E3_trailer.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Iako je meni licno <i>NWN 1</i> mozda drazi, zapravo obe ove igrice su izuzetno lepe. Radjene po pravilima AD&D-a, radi se o epskoj avanturi u kojoj je glavni lik i heroj, naravno, igrac sam. Pri tom se moze birati apsolutno sve - od imena, pola, rase (covek, patuljak, elf ...), klase (wizard, druid, klerik, thief...) do boje i duzine kose, boje ociju i koze, telesne gradje. Taj lik onda usput upoznaje druge likove koji mu mogu biti saputnici a koje on tokom igre moze i da menja. O svojim drugarima ipak bi trebalo i brinuti, kupovati im sve bolju opremu oruzije i magicne predmete, kako bi sve ovo bilo optimalno. Ako izaberete, na primer, druida - onda dobijate jos i <i>animal companion</i>(a) a postoji i <i>spell </i>za prizivanje jos jedne zivotinje ili (kasnije) elementala. Tako da ume da bude poprilicna guzva :) Avantura je zaista <i>preogromna</i>, dodatno uvecana sa raznim <i>side-quests</i> koji se, medjutim, i ne moraju izvrsavati, mada je to pozeljno. Sve je poprilicno <i>magicno</i> i zapravo najvise lici da ste upali u neku knjigu epske fantastike :) Zato i ne mogu da zamislim da se onima koji ovaj zanr vole ova predivno napravljena igrica ne bi takodje dopala. Pogotovo sto to nije samo nekakva tucnjava sa demonima i zmajevima, vec i stvarno zanimljiva prica sa mnogo dijaloga i skupljanja zanimljivih predmeta :) Medju ovima su i razne knjige sa vise nego simpaticnim pricicama. Najbolje od svega - zaista je nije tesko igrati :) Trailer za ovu igricu (NWN 2) moze se pogledati <a href="http://www.youtube.com/watch?v=uWwgejJrahQ">ovde</a>.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTWB5gV1g2rcNYoLH7N00ZSLDxOmRKxaruAJYPQrx9OU6rrnV3eBa9McmZWL6xDZWM7nUPoZVZMR8l3fQCdPJP2sdFIHDliqa7xL5FxKbpKmp9Amu-lVQ433b9unhoGGqkIfjthK9PRxA/s1600/Assassins_Creed_2_Box_Art.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiTWB5gV1g2rcNYoLH7N00ZSLDxOmRKxaruAJYPQrx9OU6rrnV3eBa9McmZWL6xDZWM7nUPoZVZMR8l3fQCdPJP2sdFIHDliqa7xL5FxKbpKmp9Amu-lVQ433b9unhoGGqkIfjthK9PRxA/s200/Assassins_Creed_2_Box_Art.JPG" width="200" /></a></div>Razlog zasto preporucujem <i>Assasin's Creed 2</i> a ne <i>1</i> jeste u tome - sto prvu uopste nismo ni igrali; pored toga, oni koji to jesu ucinili slazu se u tome da je drugi deo neuporedivo lepse uradjen. Ovu igru je jos lakse igrati : osnovne komande su 4 tastera na tastaturi (gore, dole, levo, desno) koje dopunjuje mis. Postoje, naravno i neke dodatne komande koje se vremenom uce no ni one zapravo uopste nisu teske. Medjutim, bilo bi ih dobro zapisati ih na papir jer se u okviru igrice koriste sopstvene oznake koje se ne mogu bas odmah sve zapamtiti u smisli koju kombinaciju tastera podrazumevaju na tastaturi. No, zaista je lako. Pri tom - nema drugara koje treba leciti i oblaciti te pricati sa njima, nema preteranog racunanja oko oruzija a i odeci se moze, eventualno, samo promeniti boja. Dijaloga ima jako malo te ni to ne zamara, sto ume da bude slucaj sa NWN. Cak se ni <i>uloga</i> ne menja, niti se sta u vezi njega bira. Medjutim, za razliku od NWN, u ovoj igrici se moze trcati, penjati, skakati, plivati, roniti, voziti kola, jahati konja i svasta drugoga sto cini ovu igricu izuzetno zabavnom. No, nije to ono sto je najzabavnije i najlepse u ovoj igrici. Najlepse je to sto se ona desava u renesansnoj Italiji - u Firenci i Veneciji na primer, te da su se oni koji su ovu igricu pravili zaista neverovatno potrudili da ove gradove do detalja rekonstruisu. Zaista izgleda potpuno neverovatno. I tako onda mozete skakutati po ulicama Firence iz vremena Lorenca de Medicija, pri cemu vam je on i najveci saveznik, penjati se po spoljasnosti ili unutrasnjosti najvecih crkava, posmatrati panoramu grada sa kampanila, kupovati slike Boticelija i druziti se sa Leonradom da Vincijem, ciju letecu masinu takodje mozete malo da provozate :) Da ne bih dalje duzila, evo i trejlera koji bih preporucila cak i onima zaista nezainteresovanim da pogledaju :</div><br />
<br />
<iframe class="youtube-player" frameborder="0" height="345" src="http://www.youtube.com/embed/mVWhWsgHzKM" title="YouTube video player" type="text/html" width="560"></iframe><br />
<br />
<br />
+<b> Igrati se sa svojim psom</b><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhzY6EoEXgR0OapFRps0qok919mBrWaEpB9R-_4Ubt731QwjT3rzdQh8Cin9KPdQVdpdYfmYarZvaQAuODU-9bhmZLcooqn940Sn4kaDqMomgQG-qHIlCN0DB8jJR8QYzEBGJuKoOhtHmc/s1600/33972_1654096588016_1105091873_1796076_1012173_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhzY6EoEXgR0OapFRps0qok919mBrWaEpB9R-_4Ubt731QwjT3rzdQh8Cin9KPdQVdpdYfmYarZvaQAuODU-9bhmZLcooqn940Sn4kaDqMomgQG-qHIlCN0DB8jJR8QYzEBGJuKoOhtHmc/s320/33972_1654096588016_1105091873_1796076_1012173_n.jpg" width="240" /></a></div><div style="text-align: justify;">- Narocito onda kada je pas star tek godinu i po dana a ima 30tak kilograma :) takodje, narocito sa novom igrackom iz <i>Teska</i> koju je uspela da potpuno unisti skoro onoliko brzo koliko onu lopticu koja je nekada svetlela iz <i>Merkura, </i>a koja sada niti svetli, niti je loptica :) Psi su najdivnija stvorenja na svetu i zaista vec sama njihova blizina leci. Doduse, nije bas preporucljivo juriti se sa njima po stanu onda kada su vam disajni ograni zacepljeni ... svacim, ali malo se vijati sasvim je moguce. I, potom skupljati konce od te raspadnute, nove, igracke, koji su vrlo brzo svuda po stanu :) Na ovoj slici nas nemirni pas je dosta mutan ali tu se u dnu vide ostaci njenog zlocina prema <i>Tesco</i> igracki koju smo joj doneli iz Budimpeste. Ima li sta sladje i lekovitije od toga ? :)</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com35tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-91714973667366622872010-11-11T16:55:00.000-08:002010-11-12T10:56:33.967-08:00L’Après-midi d’un faune, deo drugi : Debisi i Nizinski<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFk-p8VIagrHEwiL6Sr7VINpUSeQnLFLgPdWpF0qToC9oC3S47FBV5H2_Ne8q3F7x7DoDEJQHHAA4XsM7EW6meWrEJHFFiZzGcJpT7_Vp-LP0eGaxv4rfldMKLNRMU2drCALdU4mOeFyY/s1600/Debussy.gif" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFk-p8VIagrHEwiL6Sr7VINpUSeQnLFLgPdWpF0qToC9oC3S47FBV5H2_Ne8q3F7x7DoDEJQHHAA4XsM7EW6meWrEJHFFiZzGcJpT7_Vp-LP0eGaxv4rfldMKLNRMU2drCALdU4mOeFyY/s320/Debussy.gif" width="225" /></a></div><div style="text-align: justify;">U svojoj knjizi o Malarmeu Valeri navodi da kada je Klod Debisi upitao Malarmea za dozvolu da pretoci njegovu poemu o faunu u muziku - Malarme nije bio preterano odusevljen. Nije nikako shvatao zasto bi se dodavala muzika njegovim recima u kojima je ona vec toliko sadrzana. Debisi je pripadao Malarmeovoj druzini koja se okupljala utorkom u njegovom stanu na <i>rue de Rome</i>; u ovo vreme on je imao tridesetak godina i nije jos uvek ostvario mnogo : iako beskrajno talentovan smatran je cudakom, svojevrsnim covekom enigmom - niko ga nije razumevao. Iako je osvojio <i>Prix de Rome</i> i studije u Rimu, u vili Medici, o cemu su svi umetnici sanjali, on je tu instituciju svojevoljno i napustio. Jos tokom studija bio je pobunjenik te je na sve nacine pokusavao da u svoje kompozicije uvede eksperiment; po ovome morao je biti blizak Malarmeu. Upravo zbog tih eksperimenata njegove su kompozicije smatrali bizarnim; jedino je u Satiju on pronasao podrsku i razumevanje. Malarme je na kraju dao svoj pristanak; <i>Preludij za popodne jednog fauna</i> postao je, kako mnogi veruju, prvo odista moderno muzicko delo, kojim je i sam Malarme, na kraju, bio vrlo zadovoljan. Debisi je uspeo da prenese snoliku atmosferu njegovog pesnickog dela. Ovo ne cudi kada se zna da je Debisi veoma cesto sebi za inspiraciju birao poeziju : vec je komponovao na stihove Hajnea, Bodelera i Verlena. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcY8Hy0j95X3Kg70AupuTX1EsZyjsbWz_UiTwr3je_d_Ou4OPDRTELvdrXQhWi5wEhVIpKpWQZe79oK5bBsyE1sQSw9Myt6gT6WWDqT8_g4gac0b71Gbj8zz7pIWRncI_9cKnoeX2EbeA/s1600/abom04.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcY8Hy0j95X3Kg70AupuTX1EsZyjsbWz_UiTwr3je_d_Ou4OPDRTELvdrXQhWi5wEhVIpKpWQZe79oK5bBsyE1sQSw9Myt6gT6WWDqT8_g4gac0b71Gbj8zz7pIWRncI_9cKnoeX2EbeA/s320/abom04.jpg" width="222" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ovaj <i>Preludij</i>, koji se tako zove stoga sto je Debisi u pocetku planirao da napise svitu od tri stava, od kojih bi on bio prvi, jeste zapravo jedna simfonijska poema u trajanju od nekih deset minuta. Prvi put je izvedena 1894. godine u Parizu podelivsi publiku na one odusevljene ovim delom i one koji uopste nisu uspevali da ga shvate. Nerazumevanje ovog posve novog i revolucionarnog dela nije ni malo cudno za to vreme : cak i jedan Cajkovski nije ga shvatao desetak godina ranije kada je Debisi boravio u Rusiji; iako je smatrao da je delo koje mu je tada poslala Nadezda fon Mek, blagonaklona pokroviteljka obojici, prilicno <i>lepo</i>, zbunjivala ga je njegova <i>nedovrsenost</i>, <i>nerazvijenost </i>tema<i>, </i>razbijena forma kao i njeno veoma kratko trajanje. Sve ovo moglo bi se donekle primeniti i na <i>Fauna</i> kao sto bi se sasvim sigurno moglo lepo uporediti i sa slikarstvom impresionizma. Slicno kao sto je Malarme zeleo da najpre zvukom a onda i nizom slikovnih asocijacaija docara budjenje, seksualne mastarije i onda, nakon neuspesne potere za nimfama, ponovni san fauna, tako je i Debisi, muzickim sredstvima, ucinio isto : umesto da ova muzika bude verna ilustracija Malarmeove poeme ona, putem veoma sugestivnih, bajkovitih i sanjivih kvaliteta flaute, oboe, klarineta, fagota ... stvara takodje asocijativne <i>slike</i> u umu slusalaca, uspesno evocirajuci faunov erotizam. Medjutim oni koji ovo delo nisu uspeli da shvate i pojme zamerali su upravo ono sto mu je prethodno i Cajkovski zamerio; delovalo je kao da je to jedna, deset minuta duga - improvizacija, gotovo pa slobodna forma. Ovo, naravno, nije tako; medjutim, da bi se u potpunosti objasnila Debisijeva muzika ipak bi se muzikom trebalo profesionalno baviti.<br />
<br />
Nekim zanimljivim paralelizmom - opet je proslo gotovo dvadeset godina dok Nizinski i Djagiljev nisu posetili Debisija, sasvim slicno onome kada je on prethodno posetio Malarmea, kako bi trazili dozvolu da se ova njegova muzika iskoristi za balet; isto kao i svojevremeno Malarme ni Debisi nije bio bas narocito odusevljen idejom da se tako nesto dogodi, te se svemu poprilicno opirao i jedio. Pa ipak, a prvenstveno pod izvanrednim pritiskom Djagiljeva, Debisi je na ovo pristao. I opet, kako je to bilo i u prethodnom slucaju, na kraju je bio odusevljen, i pored svog skandala, te je odmah uzeo da pise muziku za jos jedan balet.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEignQbOIP2orrpfHQA-_FLWb4m5vL8oFmtADbmA_5IZd_-FMN5bmiGHjnOPxuUOp2t6v38qfe1rS55y_QlI9hjuLAI3lZsnZjmF7hPMg55fdiyiaH8QAGYtn4CuLMtTulYAzKcqw_wvRFk/s1600/Dijagiljev%252C+Nizinski%252C+Stravinski.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEignQbOIP2orrpfHQA-_FLWb4m5vL8oFmtADbmA_5IZd_-FMN5bmiGHjnOPxuUOp2t6v38qfe1rS55y_QlI9hjuLAI3lZsnZjmF7hPMg55fdiyiaH8QAGYtn4CuLMtTulYAzKcqw_wvRFk/s320/Dijagiljev%252C+Nizinski%252C+Stravinski.jpg" width="226" /></a></div>Citala sam kako se odnos Djagiljev - Nizinski cesto poredi sa odnosom Vajld - Alfred Daglas; ovome ja ne vidim stvarnog povoda i slicnosti, sem u tome da su oba ova para (pri cemu je jedan dosta mladji nego drugi) bili u homoseksualnim vezama. Ovo najpre stoga mislim sto su u slucaju Djagiljeva i Nizinskog uloge sasvim obrnute : Nizinski je bio taj koji je bio genije; Djagiljev ga je besomucno iskoriscavao. Ili, kako je to sam Nizinski, vec sasvim pomracenog ali ipak ponekad lucidnog uma zapisao : <i>Ne želim od Djagiljeva novac koji nisam zaradio. On neće da mi plati za ono kada me je rad kod njega koštao života. </i>Veoma mnogo se raspravljalo o odnosu Dijagiljev - Nizinski; oni svakako jesu bili ljubavnici, ziveli su zajedno pet godina, sve do iznenadne zenidbe Nizinskog sa jednom svojom vatrenom obozavateljkom koja je zarko zelela da bude balerina, po imenu Romola. To vencanje, koje se odigralo daleko od Djagiljeva u Juznoj Americi, tokom gostovanja ruskog baleta u Buenos Ajresu, oznacilo je i kraj veze, seksualne i poslovne, izmedju Dijagiljeva i Nizinskog, koga je ovaj odmah otpustio iz trupe. Od tog trenutka, iako su izvesni znaci postojali i ranije, Nizinski sve vise tone u mrak sizofrenije, te ce najveci deo zivota on provesti u jednom sanatorijumu. Neki istrazivaci smatraju da je ludilo Nizinskog delimicno proisteklo iz njegove zelje za poricanjem homoseksualnosti i prelazenjem, putem tog braka, u <i>normalnost</i> heteroseksualnih odnosa. Medjutim, u svom dnevniku Nizinski govori o tome kako je bezao od Djagiljeva te odlazio prostitutkama; a pored toga jos i ovo :<i> Djagiljev je loš čovek i voli dečake. Svim sredstvima treba zaustaviti ljude poput njega da i dalje ne čine zlodela. Pa ipak , ne treba ih strpati u zatvor . Oni ne smeju da pate. </i>Delove Dnevnika Nizinskog postavila sam na postu <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/03/vaca-i-rudi.html">ovde</a>.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiae9hjsUVDqCiTGEffPudOXMrkiFuTtMfBBiClV0n-m_tDNVuBVuTLLmjt0HKwPaYZH1axzdCoTRSzSm6QQ5gWLuIGbzkYP4Hh3-VPI__njkDCf6GRSeIUofwcaO0g9hRWeqoqmF-Oq-k/s1600/509px-Sergej_Diaghilev_%25281872-1929%2529_ritratto_da_Valentin_Aleksandrovich_Serov.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiae9hjsUVDqCiTGEffPudOXMrkiFuTtMfBBiClV0n-m_tDNVuBVuTLLmjt0HKwPaYZH1axzdCoTRSzSm6QQ5gWLuIGbzkYP4Hh3-VPI__njkDCf6GRSeIUofwcaO0g9hRWeqoqmF-Oq-k/s320/509px-Sergej_Diaghilev_%25281872-1929%2529_ritratto_da_Valentin_Aleksandrovich_Serov.jpg" width="271" /></a></div>No, kakav god Djagiljev bio licno, monstrum kakav izvire iz dnevnika Nizinskog ili ne, mora mu se priznati da je svakako bio jedan od retko talentovanih impresarija, zapravo menadzera, u to vreme. Najpoznatiji je, naravno, kao osnivac trupe <i>Ballet Russes</i> koja je, najblaze receno, zaludela Evropu pocetkom XX veka. No, iako je ovo po sebi zaista veliko, Djagiljev nije bio samo to : jos u Rusiji on se bavio umetnoscu izdavajuci znacajan casopis <i>Svet umetnosti</i> (<i>Mir Iskusstva)</i>, te organizujuci vazne izlozbe. Ova njegova delatnost prosirila se na Pariz kada je licno organizovao izlozbu ruske umetnosti na Jesenjem salonu 1906. godine u Parizu. Ne moze se dovoljno istaci koliko je ova izlozba, prva te vrste, bila znacajna : po prvi put Evropa je mogla sagledati vekovna umetnicka zbivanja u tada tako dalekoj, neshvatljivoj i egzoticnoj Rusiji. Kada je oformio trupu ruskog baleta, Djagiljev je za sobom poveo ne samo Nizinskog, koji je postajao popularan i u Rusiji, vec i, na primer, Anu Pavlovu i Tamaru Karasavinu; pored njih tu je bila citava jedna armija umetnika - na primer koreograf Mihail Fokin i umetnici Leo Bakst , Goncarova, Larionov, Vrubel, Suvarov - koji su sluzili Djagiljevu kako bi ostvario sa svojim baletom jednu apsolutnu, <i>totalnu </i>umetnost. Svaka postavka baleta pod rukovodstvom Djagiljeva bila je tako jedan <i>Gesamtkunstwerk</i>, sasvim u tradiciji jednog Berninija. Stvorivsi senzaciju na zapadu, za Djagiljeva su vrlo brzo pozeleli da rade i takvi umetnici poput Pikasa, Matisa, Kirika, Zida ili Koktoa dok su muziku za njega pisali Stravinski, Debisi, Ravel, Straus, Sati, Prokofjev. Svaki detalj ovog pokretnog cuda bio je duboko razradjen i osmisljen : lepi posteri i programi koje je izradjivao Kokto ili Bakst, scenografije i kostimi, sada su deo postavke velike izlozbe posvecene stogodisnjici Djagiljevog <i>Ballet Rus</i><i>ses </i>o cemu vise <a href="http://gradiva-notes.blogspot.com/2010/09/sergei-diaghilev-first-lord-of-dance.html">ovde</a>.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdpsChQBKf1oDwKynf8WG7B4u4TlnMgc0rJPs7LbmX4_QKCA1yg7sygcmD7wLy_VwJXKuZ5IfpFU0lgG3u5QN8Rlm9wkM9ygFWnFGTslA87WyE7SKA6D8Ib51hBloVkVxbUcoCJz_WeVE/s1600/NijinskyN3.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdpsChQBKf1oDwKynf8WG7B4u4TlnMgc0rJPs7LbmX4_QKCA1yg7sygcmD7wLy_VwJXKuZ5IfpFU0lgG3u5QN8Rlm9wkM9ygFWnFGTslA87WyE7SKA6D8Ib51hBloVkVxbUcoCJz_WeVE/s400/NijinskyN3.jpg" width="248" /></a></div>Tesko je cak i sada, u vreme opasnih marketinskih strategija i kampanja, zamisliti nacin na koji je Djagiljev promovisao svoj <i>Ballet Russes</i> i, narocito, Nizinskog. Svet je gotovo preko noci sasvim poludeo za ovom ruskom trupom a najvise, kako je i bilo ciljano, za tim veoma mladim baletskim igracem koji tek sto je izasao sa baletske akademije Sankt Peterburga. Sva inventivnost, marketinska inteligencija i sila Sergeja Djagiljeva slila se u taj poduhvat : naciniti od Nizinskog legendu. Tako je on, jos i pre no sto je stupio na parisku scenu, vec bio zvezda; nakon prvih predstava on je postao gotovo bozanstvom - njegovi savremenici nazivali su ga zaista - <i>bogom igre</i>. Svi su najednom znali za Nizinskog, cak i oni koji za balet nisu marili, a veliki broj njih cak je verovao i u takve price kao sto je ona da on zapravo, nekakvom genetskom mutacijom, ima suplje kosti poput ptice. Ova pomama koju je Djagiljev stvorio podelila se tako u dve posve razlicite struje : onih koji su padali u zanos pred Nizinskim, sto je dovelo i do takvih ispada kao sto je ona kada je slikar Oskar Kokoska, navodno slucajno, ispustio na pod maramicu samo da bi dotakao butinu Nizinskog, ili pak onog doktora koji je, vrseci obdukciju nakon smrti baletana zapravo otvorio njegovo stopalo ne bi li utvrdio neku posebnu osobinu koja bi mu dovoljavala da se tako snazno odrazava i cini tako visoke skokove po sceni; i ona druga, pretezno locirana u Rusiji, ali potom i na zapadu, gde su se proporcionalno slavi koju je Nizinski doziveo oni trudili da ga ospore; izvesno vreme bilo je jako moderno omalovazavati Vaclava Nizinskog. Rusi su se i inace podsmevali Djagiljevu, njegovu trupu nazivali cirkusom, objavljivali kojekakve karikature (jedna je posebno interesantna na kojoj on iz jaja izleze nove zvezde, grejuci ih na isparenjima <i>reklame</i>) i, sve u svemu, jako se trudili da mu ospore svaki umetnicki znacaj. Medjutim, onda kada zapad nije bio u mogucnosti da shvati balete Nizinskog oni su bili opet ti koji su tu cinjenicu uzimali kao dokaz jedne opste i baletske inferiornosti zapada.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-29gKXPwsvZsVyndXfD8zRzlVyUYnWm8ZFGhc0lJbfTElQSjFReyhyYPN4JErClmYtJAwQPgtJBXXi9nzvw6D6kwHJVNcibCW_751bXVl7_q9_MVGxfs07BPkEA07K_kffi4iW3wNmjE/s1600/Tamara+Karsavina+och+Vaslav1911.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-29gKXPwsvZsVyndXfD8zRzlVyUYnWm8ZFGhc0lJbfTElQSjFReyhyYPN4JErClmYtJAwQPgtJBXXi9nzvw6D6kwHJVNcibCW_751bXVl7_q9_MVGxfs07BPkEA07K_kffi4iW3wNmjE/s400/Tamara+Karsavina+och+Vaslav1911.jpg" width="271" /></a></div>I pored ove strasne reklame, koja navodi da se mozda i posumnja u genijalnost Nizinskog, cinjenica ostaje da je on bio svakako vanserijski talenat igrane umetnosti. Njegova karijera trajala je relativno kratko - svega dvanestak godina - pre nego sto se survao u ludilo sizofrenije. Vec na akademiji, gde je studirao zajedno sa svojom sestrom Bronislavom, pokazao se kao neobicno talentovan. Njegovi skokovi bili su legendarni, izgledao je, kazu, kao da leti scenom; pored toga on je mogao da izvede i <i>en pointe</i>, dakle igranje u spic patikama, sto je retko koji muskarac bio sposoban da ucini. Zapravo, on je mogao sve sto moze i jedna balerina, pa cak i vise od toga. No, ta virtuoznost i akrobatska spremnost nije ono sto je izdvajalo Nizinskog od ostalih igraca poniklih iz ruske akademije : ono sto ga je izdvajalo bila je sposobnost tako potpune transformacije da je na sceni gotovo bio neprepoznatljiv. Pokretom i facijalnom ekspresijom on se toliko menjao od uloge do uloge, postajuci <i>to</i> sto igra da je tom svojom sposobnoscu zacarao sve koji su ga ikada videli na sceni. On nije <i>glumio</i> da je kakav princ ili pak faun - on je odista to na sceni i postajao. Mozda upravo odatle poticu i koreni njegovog kasnijeg ludila.<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9QawBJScj9PJKpVD0pOlwKaVwpj1qGJezFFwZXcjTBJhbbtnt60xLe-WNtEIxEPoDfZq3JqeVmsFub5L6PZRpuPgB7hUlu5C6d5JjWC3gTOO8r6p1F-Bm2ZsgHlHDHJrsHN0s_ryqs0Q/s1600/2+nijinsky_Faun2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9QawBJScj9PJKpVD0pOlwKaVwpj1qGJezFFwZXcjTBJhbbtnt60xLe-WNtEIxEPoDfZq3JqeVmsFub5L6PZRpuPgB7hUlu5C6d5JjWC3gTOO8r6p1F-Bm2ZsgHlHDHJrsHN0s_ryqs0Q/s320/2+nijinsky_Faun2.jpg" width="246" /></a></div>Postoje dve verzije price o tome kako je Nizinski dosao na ideju da nacini koreografiju po muzici Kloda Debisija : obe se slazu u jednom - tome je kao inspiracija posluzila anticka umetnost koju je video u Luvru. Po jednoj verziji tamo ga je odveo Leon Bakst, odusevljen umetnoscu stare, arhajske Grcke i Krita nakon jednog putovanja koje je tamo preduzeo; po drugoj - Leon Bakst je Nizinskog u Luvru zatekao kako potpuno hipnotisan posmatra umetnost starog Egipta. No, kako bilo, Nizinski je tu svoju prvu koreografiju zacinjao u tisini, ne govoreci o njoj nikome sem svojoj sestri Bronislavi : u intimnosti i skrivenosti njene dnevne sobe on je osmisljavao pokrete koje je onda ona ponavljala. O ovome Nizinska dosta pise u svojim <i>Memoarima</i> : ne govoreci nikome o tome sta sprema eksperimentisao je ispred velikog trodelnog ogledala sa garderobera prenetog u dnevni boravak. Pazljivo je notirao sve do cega bi dolazio, bio gotovo demonski precizan i zahtevan u realizaciji svojih ideja za koje je slutio da nece naici na razumevanje. I zaista, nakon sto je sve bilo gotovo, kada je svoju koreografiju on prezentovao trupi, gotovo da niko nije razumeo sta on to radi : bili su prenerazeni jer je ono sto je on od njih trazio da izvedu bilo upravo suprotno svemu onome sto su godinama ucili na akademiji. Glavna balerina je odustala nakon samo jedne probe; ostale su plakale od nemoci tokom narednih gotovo stotinu proba koliko je bilo potrebno da se uvezba koreografija za balet od nekih trinaest minuta trajanja. Izgledalo je da ga, zaista, samo Bronislava shvata. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnoU0u_Q_pZ9s2V48Me__O6eSXmEHfl0kws4lxStDruVJTaJ0bkjHhm9t40pPPc2hrexgQAHnrpwllwGA4qmh4-zDGc6Aiv0tRFPU_n7kLWmRe9_WcPJzVkFoFXcFEpLTBEZ_BMUwNBm4/s1600/3+Nijinsky+%2527L%2527apres+midi+d%2527un+faune%2527+2.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="283" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnoU0u_Q_pZ9s2V48Me__O6eSXmEHfl0kws4lxStDruVJTaJ0bkjHhm9t40pPPc2hrexgQAHnrpwllwGA4qmh4-zDGc6Aiv0tRFPU_n7kLWmRe9_WcPJzVkFoFXcFEpLTBEZ_BMUwNBm4/s400/3+Nijinsky+%2527L%2527apres+midi+d%2527un+faune%2527+2.jpg" width="400" /></a></div>Premijera baleta <i>Popodne jednog fauna </i>odrzana je 29. maja 1912. godine; kako je to i bilo za ocekivati, a na sta je i Djagiljev verovatno racunao, koreografija i izvodjenje Nizinskog izazvali su strasan skandal, strasnu <i>buku i bes</i>, narocito u stampi. Publika je, kao i inace u takvim prilikama, bila podeljena na one koji su vikali, ugledajuci se na casopis <i>Figaro</i>, da je taj balet jedna nevidjena besramnost, grozna erotska bestijalnost; oni drugi, medju kojima su bili Kokto, Roden, Odijon Redon, Prust - u zanosu su uzvikivali <i>Videli smo Fauna !</i> Na stranu to sto je ovaj balet bio toliko revolucionaran da ga je retko ko mogao zaista razumeti, posebno sa stanovistva baletskog klasicizma i neoklasicizma na koji je publika do tada, mahom, ipak navikla : najveci skandal proizvela je poslednja scena u kojoj Faun, nakon sto su mu nimfe utekle, samozadovoljava svoju seksualnu zelju nad nimfinim velom. Pokreti kojima je Nizinski simulirao samozaboravnu slast Fauna u toj poslednjoj sceni izazvali su taj strasan bes. Nakon sto je izasao sa scene, prestavsi, dakle, da <i>bude</i> Faun, Nizinski se prenerazio reakcijom publike koja je velikim svojim delom vikala na njega; <i>Ali to nisam bio ja ! To je bio Faun !</i> rekao je sa onom nevericom sa kojom danasnje filmske zvezde pokusavaju da objasne da lik na filmu niposto nije poretret njih samih. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigTrhC1kiNJFuomKlTTYQqsENsqyGrRfXkyqNGgjhfyRiFgSRXDWoTjzMksc_ykNFJ_HIHfIEAgFQEDPJAI-pykB9kCiwf8_f26YJjsp3nqk9hzwJiR-FYZzYeFwmD-Xbo8UW8J6o4Uzw/s1600/nijinsky15.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigTrhC1kiNJFuomKlTTYQqsENsqyGrRfXkyqNGgjhfyRiFgSRXDWoTjzMksc_ykNFJ_HIHfIEAgFQEDPJAI-pykB9kCiwf8_f26YJjsp3nqk9hzwJiR-FYZzYeFwmD-Xbo8UW8J6o4Uzw/s400/nijinsky15.jpg" width="287" /></a></div>Ovaj, kao i ostala tri baleta Nizinskog, vremenom je izgubljen jer se ubrzo prestalo sa njegovim izvodjenjem : jos neko vreme nakon bratovljevog odlaska u ludnicu Bronislava ga je izvodila preuzevsi na sebe ulogu Fauna. Medjutim, za razliku od tih ostalih baleta od kojih ima veoma malo preostalih informacija, <i>Popodne jednog fauna</i> uspeli su da rekonstruisu na osnovu brojnih Mejerovih fotografija i notacije Nizinskog. Ovo je ucinjeno 1980. godine za produkciju <i>Nureyev and the Joffrey Ballet in Tribute to Nijinsky</i>, gde je, naravno, Rudolf Nurejev, taj drugi <i>bog igre</i> i sam ocaran Nizinskim, odigrao ulogu Fauna. Pre izvesnog vremena na <i>youtube</i> pojavio se navodni snimak izvodjenja Nizinskog iz 1912. godine, koji je uzdrmao na trenutak svet : poznato je da Djagiljev nije dozvoljavao snimanje kamerom njegovih baleta, smatrajuci da filmska tehnika tog vremena nije ni priblizno dovoljno dobra da bi u buducnosti predstvaljala na dolican nacin virtuoznost njegovih zvezda. Ispostavilo se, naravno, da je taj film jedna vesto odradjena montaza, vizuelni efekti koji su kompjuterski povezali postojece fotografije rekonstruisuci cak i pokret izmedju njih. Da bi se stekao utisak o onome o cemu cu dalje govoriti mozda nije zgoreg pogledati taj video :<br />
<br />
<object height="385" width="480"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/MFo6e9XJ-ho?fs=1&hl=en_US"></param><param name="allowFullScreen" value="true"></param><param name="allowscriptaccess" value="always"></param><embed src="http://www.youtube.com/v/MFo6e9XJ-ho?fs=1&hl=en_US" type="application/x-shockwave-flash" allowscriptaccess="always" allowfullscreen="true" width="480" height="385"></embed></object><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijTM5z0r7q8-wVk5wwWrzkifZofpxEZFu4uWqURUcR8_9kFQwmdsOb2OJpVbDpO9YLc-Dc6y6pDW2z0PeuzVv8RcbcBy4G6tKNXkjv3B0OQ9bSiWeVY4v1rLFckMzQoVRi-6JQ14t63QM/s1600/300px-Bakst_Nizhinsky.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijTM5z0r7q8-wVk5wwWrzkifZofpxEZFu4uWqURUcR8_9kFQwmdsOb2OJpVbDpO9YLc-Dc6y6pDW2z0PeuzVv8RcbcBy4G6tKNXkjv3B0OQ9bSiWeVY4v1rLFckMzQoVRi-6JQ14t63QM/s320/300px-Bakst_Nizhinsky.jpg" width="233" /></a></div>Cak i sasvim povrsnom poznavaocu klasicnog baleta, nakon sto pogleda ovu montazu i fotografije biva jasno koliko je ova koreografija cak i danas - moderna. Sve u vezi ovog baleta bitno je drugacije (ne samo to, vec potpuno suprotno) od baleta kakav je praktikovao i sam <i>Ballet Russes</i>. Scenografiju, kostime i sminku radio je Leon Bakst; Nizinski je, izgleda, bio poprilicno zadovoljan kostimima i sminkom, dok samom scenografijom izgleda nije bio. U svom dnevniku napisao je da je ceo taj balet, do u detalj, osmislio sam; medjutim da ga Bakst pri realizaciji nije uspeo da razume. Ipak, Bakstov rad se gotovo savrseno uklapa u ideju samog baleta : po ugledu na grcke vaze, kod kojih se radnja cesto odigrava u paralelnim trakama, Bakst je scenu podelio na dva dela - onaj gornji, koji pripada faunu (stena na kojoj se on na pocetku budi i na kojoj se, opet, zavrsava balet) i onaj donji, koji uslovno receno pripada nimfama a u koji Faun u poteri za njima silazi.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div>Ova podela na zone i dalje prati logiku vaznog slikarstva gde se radnja u nizovima cita naizmenicno ulevo i udesno. Nimfe, koje su , u principu, elementi dizajna, krecu se i gledaju samo levo ili desno, asocirajuci na krug. Faun, sa druge strane, moze da se krece izmedju traka, po principu likova koji se u antickom vaznom slikarstvu mogu pojavljivati istovremeno u vise traka. Ove dve zone, koje lice i na anticke reljefe, u svemu predstavljaju i dve Faunove prirode, pri cemu bi gornji deo (onaj ljudski u njegovoj anatomiji) bio domen mentalnog, unutrasnjeg i konceptualnog; donji deo (zivotinjski) odgovarao bi tako nagonskom, cisto fizickom i seksualnom. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjPy2p6fNGUgbpV8Gd78fs4WDv2Qa2vkNVg5O52whbVrZbCQcvirwofhWnYF1WuyiGIlSS9LdPu9E1mxPWCjUf3aVDoEEUDP0rt1-nJpZbT3akZXOomykWECzYylw5HYor6moB81swk_U/s1600/br0032_enlarge.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjPy2p6fNGUgbpV8Gd78fs4WDv2Qa2vkNVg5O52whbVrZbCQcvirwofhWnYF1WuyiGIlSS9LdPu9E1mxPWCjUf3aVDoEEUDP0rt1-nJpZbT3akZXOomykWECzYylw5HYor6moB81swk_U/s320/br0032_enlarge.jpg" width="320" /></a></div>Pozadina ove scenografije plosna je i dvodimenzionalna kao i figure koje se po sceni krecu. Bakst ju je izradio u jarkim, osnovnim bojama kojima je zeleo da aludira na decje crteze i njihovu naivnost a u isto vreme i na primitivnu nevinost umetnosti arhajske Grcke pa i Pola Gogena, koga je i Nizinski neobicno voleo : kao sto je i na ovim primerima - ovde nema dubine niti senke, sve je svedeno na <i>plohe</i>. Deset godina kasnije, kada je Fauna izvodila Nizinska, Pikaso je ovo dodatno pojednostavio iskljucivsi i boju : izradio je scenu u tonovima sive. Uostalom, i na samom programu stajalo je : <i>koreografski tableau</i>. U skladu sa samim baletom i filozofijom Nizinskog nalaze se i kostimi; Bakst je tu zeleo da stvori takozvani <i>totalni</i> kostim kojim ne zeli da igrace prerusi vec da na nacin <i>druge koze</i> dodatno oslobodi telo i doprinese samom pokretu. To se najbolje vidi na Faunu koji zaista kao da i nije <i>obucen</i> dok nimfe ipak nose kostim najslicniji onima sa grckih vaza, mada podsecaju pomalo i na onu zmijsku boginju sa Knososa. Pa ipak, pre svega koreografijom, one su gotovo dvodimezionalne, zaledjene.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgX4MIJ7LaqrnZH0t9doQVkbxSgFbE_fRgGwr_HWd1RksXf89kok9eAQX9g1hNdiwup2LuffJ2jbX07lW7fe5hQKhsd9d86atTQSapm87Ab26P4c1iaWrriSkbHJbwt5edjTsZF-3T0BT0/s1600/faunscene.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="175" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgX4MIJ7LaqrnZH0t9doQVkbxSgFbE_fRgGwr_HWd1RksXf89kok9eAQX9g1hNdiwup2LuffJ2jbX07lW7fe5hQKhsd9d86atTQSapm87Ab26P4c1iaWrriSkbHJbwt5edjTsZF-3T0BT0/s400/faunscene.jpg" width="400" /></a></div><br />
Osnovna odlika slikarstva grcke keramike koja se najcesce zove vazama, iako su one to ponajmanje, a koje su inspirisale Baksta i Nizinskog, jeste upravo dvodimenzionalnost (pod egipatskim uticajem) te u isto vreme frontalnost (torza) i prikaz u strogom profilu (glave, ruke i noge); pored toga, ekstremiteti su najcesce pod uglom ili su potpuno ispravljeni. Najcesce zenski likovi se nalaze sa leve a muski sa desne strane, sto je preuzeto jos iz umetnosti Mesopotamije da bi kasnije dobilo mesto i u hriscanstvu, kao sto smo videli sa onim ovcama i kozama.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgiYj_wVCh11fXT9waWBRaV9bl8za8LvFNpSMR4hj-2QB93dSrB5F_xI_QZL0_IN7Z0_pEU3kA0l0snGJfFC8vQ4pzCKtcnWEYZ4twqWqNZnbJlckaTEW8J9b0uAR0t0Po5mSiTDXk2IiM/s1600/K22.3Pan+Luvr.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="223" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgiYj_wVCh11fXT9waWBRaV9bl8za8LvFNpSMR4hj-2QB93dSrB5F_xI_QZL0_IN7Z0_pEU3kA0l0snGJfFC8vQ4pzCKtcnWEYZ4twqWqNZnbJlckaTEW8J9b0uAR0t0Po5mSiTDXk2IiM/s320/K22.3Pan+Luvr.jpg" width="320" /></a></div>Ovako ce i Nizinski osmisliti pokrete u svom baletu (obratiti paznju narocito na fauna desno i njegovu saku; ova vaza se nalazi u Luvru, mogla je biti jedna od onih koje je i Nizinski posmatrao) : kao sto je receno, scena (prikaz) je podeljena na dva dela poput dve trake nastanjene likovima na antickim vazama; nimfe su prakticno svedene na dekor : nije bilo predvidjeno cak ni to da iskazuju neku emociju na licu. Pokreti su svedeni i podsecaju ponajvise na repertoar pokreta slikanih vaza : to je zamrznuti trenutak koji samo sugerise citav niz predradnji, da ne kazem <i>pred - pokreta</i>. Svaki pokret - fauna ili nimfi - uskladjen je sa muzikom Debisija po nekoj unutrasnjoj logici koju je i Debisi odmah razumeo. Nimfe se krecu samo po donjoj ravni, najcesce gledajuci u pravcu kuda ce se sledeci put pokrenuti; Faun se moze kretati i izmedju tih ravni, medjutim, dok one mogu izlaziti i ulaziti na pozornicu, Faun to ne moze. Pokreti nimfi i fauna, narocito ruku, pod uglom su ili ispruzene; glave im se uvek nalaze u profilu. Nagovestaj okruglosti vaze i kruznosti ovakvog friza desava se u sceni kada nimfa izlazi sa leve strane a Faun je ocekuje da se potom pojavi sa desne : okrenuti ledjima jedno drugom oni zapravo (po logici vaza) jedno u drugo gledaju. Ovakvim postavljanjem scene Nizinski se jos jednom priblizava modernim slikarima ukidajuci centralni fokus, tacnije <i>perspektivu</i>. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDdbwvKS0aewayVUXmnfYQ-QXJX77K2siLfkyLGDUz4KD8y2beAzAlNmlWlJIngOiN610dX1RNl8Xu7f7WWJvu6creigGzGHTDVpk3y9PWE6Z6MhdXr20PEfZd8uhfVFfFWANdbeOpchY/s1600/nijinsky2.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDdbwvKS0aewayVUXmnfYQ-QXJX77K2siLfkyLGDUz4KD8y2beAzAlNmlWlJIngOiN610dX1RNl8Xu7f7WWJvu6creigGzGHTDVpk3y9PWE6Z6MhdXr20PEfZd8uhfVFfFWANdbeOpchY/s1600/nijinsky2.jpg" /></a></div>Svedenost scenografije koja ne pretenduje postizanju iluzije stvarnosti (vremena i prostora)- naspram veoma raskosnih scena prethodnih baleta; svedenost kostima koji su zapravo <i>druga koza</i> - naspram bogatih i sjajnih kostima kakvi su siveni za spektakle Djagiljeva; koreografija koja u potpunosti ukida do tada poznati baletski pokret, onaj koji se uci po skolama (a za koji je preko neophodno upravo takvo ucenje da bi se uopste izveo); igra bez baletskih patika, uobicajene gestikulacije i prethodno toliko vaznog - izraza; insistiranje na dvodimenzionalnosti (samim tim dekorativnosti) scene i igraca na njoj te minimalizam, svedenost pokreta koji je sada gotovo apstrakcija, simbol- sve podseca ne samo na moderan balet, kakav ga danas znamo vec se mnoge paralele mogu povuci i sa modernom u umetnosti, koja se oslanjala na slicne izvore inspiracije kojima je posegao i Nizinski a koji se svode na <i>plemenitu primitivnost</i>. Arhaizam ovog baleta sasvim je nameran i duboko promisljen.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5GSqNdBD-r3iQoW4CGh0lYCOc-1mpU1DQmCtMJKR6EyuUFa6KJAzl13SYeCrxqgQvWeTjv6Mr-mDZf41GNe5CYL8AaWXbNui6BttICWZtIgNns5wRg-jvcV0s91eeBEV8ds3Ruprn7vc/s1600/Isadora_Duncan_1.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="254" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5GSqNdBD-r3iQoW4CGh0lYCOc-1mpU1DQmCtMJKR6EyuUFa6KJAzl13SYeCrxqgQvWeTjv6Mr-mDZf41GNe5CYL8AaWXbNui6BttICWZtIgNns5wRg-jvcV0s91eeBEV8ds3Ruprn7vc/s320/Isadora_Duncan_1.jpg" width="320" /></a></div>Naravno, da bi osmislio jedan ovako revolucionaran balet, Nizinski se ipak morao oslanjati na svoje prethodnike koji su mu uglavnom bili i savremeni. Najznacaijnija u tom smislu bila je Isidora Dankan (preporucujem njenu autobiografiju, <i>Moj zivot</i> koji je kod nas izdala <i>Dereta</i>) koja je Rusiju posetila 1904. godine, izazvavsi senzaciju. Isidora je odbacila u potpunosti klasican balet, patike i <i>tutu</i>; slicno Nizinskom i ona se bila okrenula antickoj Grckoj, njenoj umetnosti i pozoristu, te transponovala te uticaje na svoju igru. Nastupala je u kostimima koji najvise lice na nekakvu plahtu a zapravo su imitirali grcki hiton i himation. Igrala je bosa na sceni, ozivljavajuci pokrete glumaca antike. Medjutim, postoji jedna bitna razlika izmedju Isidore, ciji je uticaj na moderni balet neprocenjiv : dok je Isidoru interesovala pre svega klasika i helenizam Nizinski se, poput slikara postimpresionizma i onih koji su ih sledili, odusevljavao arhajskom umetnoscu. Zato, kao krajnji rezultat, pravi uticaj Isidore Dankan manifestovao se u delu koreografa Mihaila Fokina, koji je postavljao neoklasicne balete na teme antickog mita. Medjutim, pored Isidorinog nepobitnog uticaja ne bi trebalo zaboraviti ni na detinjstvo Nizinskog koje je proveo po raznim cirkuskim pozornicama i varijeteima; njegovii roditelji bili su plesaci, osmisljavali su koreografije za sebe i, kasnije, svoju decu. Na ovim mestima Nizinski je upoznao razne izvodjace, akrobate, pa cak i Indijance sa americkog kontinenta koji su tada u Rusiji imali svoje nastupe.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgH63UrHnGgLl8ZeCbznvlhjX2c7ee6kfw4faHyme9pkuIADylt-tAMLx6m90wfAo48yrDntp8sm9zXFq6QNj5Eb0q5gLxJhGIDmVQuiOGaqqqOy_9mBY7Dj-XChTSOOKK6MXmmYS2AvBI/s1600/549519_Nijinsky-the-Dancer.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgH63UrHnGgLl8ZeCbznvlhjX2c7ee6kfw4faHyme9pkuIADylt-tAMLx6m90wfAo48yrDntp8sm9zXFq6QNj5Eb0q5gLxJhGIDmVQuiOGaqqqOy_9mBY7Dj-XChTSOOKK6MXmmYS2AvBI/s320/549519_Nijinsky-the-Dancer.jpg" width="253" /></a></div><i>Popodne jednog fauna</i> prva je od ukupno cetiri koliko je Nizinski uspeo da osmisli pre pomracenja uma. Medjutim, ipak se i pre ovoga on oprobao u osmisljavanju pokreta kada se spremao za ulogu lutka Petruske : Fokin mu je tada dozvolio izvesne slobode. U tragicnom lutku Petruski mnogi su videli, kao i u faunu, neku vrstu autobiografije Nizinskog : kao sto je lutka zavisna od svoga vlasnika tako je i Nizinski ziveo u zavisnosti od Djagiljeva. Pa ipak, on se najvise poistovecivao bas sa Faunom; <i>Ja jesam faun</i>, zapisao je u dnevniku. Na optuzbe <i>Figaroa</i> Redon je napisao pismo i kome je zalio sto i Malarme nije bio ziv da prisustvuje ovom delu. Nizinski je postigao, u duhu Djagiljevovih napora, zaista jedan <i>Gesamtkunstwerk; </i>stvorivsi nesto revolucionarno novo savrseno se nadovezao na Malarmeovu poemu i Debisijev preludijum. Kako su njegovi obozavatelji tvrdili - oziveo je antickog Fauna, dovevsi do punog izraza Malarmeove reci i Debisijevu muziku. <br />
<br />
Medju onim njegovim savremenicima koji su prepoznali vrednost, radikalnost i genijalnost koreografije i izvodjenja Nizinskog, bio je i Roden; on doduse nije prisustvovao premijeri ali je stigao na sledece izvodjenje <i>Fauna</i>, te ostao odusevljen. Tom prilikom pozvao je Nizinskog kod sebe u goste te ga nagovorio i da mu pozira, sto je rado i inace cinio sa igracima poput Isidore Dankan ali i <i>Kan-Kan</i> igracicama; ponekad mu je atelje bio pun raznih igraca koje je podsticao da se slobodno krecu dok ih je on skicirao. Izradio je brojne crteze Nizinskog i jednu malu skulpturu koja, medjutim, za njegovog zivota nije izlivena u bronzi, no kasnije to jeste; koliko sam shvatila sada se ona urucuje kao nagrada <i>Vaclav Nizinski </i>koja se dodeljuje baletskim igracima.<br />
<br />
<br />
Na kraju, evo i Fauna u izvedbi Rudolfa Nurejeva : </div><br />
<object height="385" width="480"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/m7b1FkZYarU?fs=1&hl=en_US&color1=0xe1600f&color2=0xfebd01"></param><param name="allowFullScreen" value="true"></param><param name="allowscriptaccess" value="always"></param><embed src="http://www.youtube.com/v/m7b1FkZYarU?fs=1&hl=en_US&color1=0xe1600f&color2=0xfebd01" type="application/x-shockwave-flash" allowscriptaccess="always" allowfullscreen="true" width="480" height="385"></embed></object>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com7tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-87232149599305923632010-11-10T17:39:00.000-08:002010-11-10T17:56:47.325-08:00L’Après-midi d’un faune , deo prvi : Malarme i mitologija<blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj1UrOE7NW-yKxbqXxgpVw8GgeGbBwCYeDFR3FgmusYd1NF2XqmAk04WMwyH951ObWwIOYcVRJ9RZQmmtlGo2i5A-LH0OP84tjMXDx1hUoJx5LLPuQIf46BtkXDxqIqRKG7wwLmZyylIvA/s1600/by_edward_burnejones.gif" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj1UrOE7NW-yKxbqXxgpVw8GgeGbBwCYeDFR3FgmusYd1NF2XqmAk04WMwyH951ObWwIOYcVRJ9RZQmmtlGo2i5A-LH0OP84tjMXDx1hUoJx5LLPuQIf46BtkXDxqIqRKG7wwLmZyylIvA/s320/by_edward_burnejones.gif" width="311" /></a></div>Te nimfe, da ne odu želim.<br />
Bijelu <br />
Put im cutim u tim bljescima u <br />
velu <br />
Satkanu oda sna strasna.<br />
Zar voljah tek sanje?</blockquote><br />
<div style="text-align: justify;">Iako je ideju o ovoj poemi nosio u sebi jos od 1865. godine, dakle jos od vremena kada je znacajno bio pod uticajem Bodlera, Malarme je tek 1876. godine zavrsio finalnu verziju <i>Popodneva jednog fauna. </i>Kratak navod sa samog pocetka ovog bloga ujedno je i jedini koji sam pronasla na internetu i predstavlja sam pocetak poeme; posto Malarmea u biblioteci jos nemam, nisam trenutno u stanju da predocim celu poemu koja ukupno broji nesto vise od sto stihova. Medjutim, to mnogo ne zabrinjava stoga sto je svaki prevod Malarmea, posebno ovog nesto poznijeg, <i>a priori</i> jedna sumnjiva stvar : jedino u njegov licni prevod uspela bih u potpunosti da poverujem. Ovo je on i mogao uciniti, da je to zeleo, obzirom da je novac zaradjivao kao profesor engleskog jezika te prevodio sa njega poeziju E.A.Poa. No, verovatno mu tako nesto ipak nije padalo na um. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWCCNe1PSrOTK6Yi7PAPLHOM0Ftfoab0c4hGHLpxwq7BKW8KhUbFUE70rekRKcOTRFgQv_DpUNkKyRn0CZkfdI1MQO9xfo3SWZBZW3Vw0R12jLovSV92EAYI6lAeMHyMKBvYQlpe7YIJA/s1600/Portrait_of_St%25C3%25A9phane_Mallarm%25C3%25A9_%2528Manet%2529.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="239" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWCCNe1PSrOTK6Yi7PAPLHOM0Ftfoab0c4hGHLpxwq7BKW8KhUbFUE70rekRKcOTRFgQv_DpUNkKyRn0CZkfdI1MQO9xfo3SWZBZW3Vw0R12jLovSV92EAYI6lAeMHyMKBvYQlpe7YIJA/s320/Portrait_of_St%25C3%25A9phane_Mallarm%25C3%25A9_%2528Manet%2529.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Nevolja sa prevodjenjem Malarmea unekoliko prevazilazi uobicajeni problem prevodjenja poezije sa kojim su se redovno susretali cak i tako veliki kao sto su, kod nas, recimo Kis i Crnjanski; ovde je prisutna dodatna muka koja gotovo da u potpunosti porazava prevodioca : nemogucnost prenosenja Malarmeovih namera i teznji. Moze se prevesti znacenjski deo no kod njega je bitniji onaj <i>zvucni</i>. Malarme se malo brinuo o samom znacenju reci a vec mnogo vise dakle o njihovoj <i>zvucnosti</i>. Njegova poezija obiluje viseznacnostima koje su fonetske : predvidjena da se cita naglas njegova poezija po zvucnosti dobija nova znacenja. Pored toga on istrazuje i raspored samih reci, te i onaj prazni prostor na papiru koji se njihovim redjanjem stvara. Zbog svega ovoga smatra se pretecom modernih pravaca poput dade, nadrealizma i cak futurizma, dok upravo ovu njegovu poemu poznavaoci smatraju za veoma znacajnu u okviru francuskog simbolizma; Valeri, jedan od onih cestih gostiju u Malarmeovim salonskim okupljanjima utorkom, smatrao ju je najlepsom u francuskoj knjizevnosti. Prust je, sa druge strane, drzao Malarmea izuzetno darovitim ali se ujedno pitao zasto <i>poludi</i> svaki put kada uzme da pise; ako se pak poduhvatite engleskog prevoda <i>Fauna</i> i nadjete se u zbunu, razumeci vrlo malo od svega, ne bi se trebalo brinuti mnogo : i njegov prijatelj slikar Dega umeo je da uzvikuje <i>Ne razumem ! Ne razumem !</i> kada je Malarme pokusavao da objasni sta zeli da postigne. Svoje ideje on nije zeleo da poezijom <i>objasni</i> vec da skupom raznorodnih nagovestaja reci i muzikom njihove zvucnosti ilustruje datu ideju.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjI2Ha4fq4cTttH08UXBtGKZcuY36aJuiZHy8bnOQoldNvoMBQ0m9eyGac4Ovo9B90WFpjkXzHuN4OCDLKv-RUUOhpTrzq-k8Pv5ZbXvJmelP306OGclwAG6hPPlMc312Y46O1m_yHPHs/s1600/404px-Mallarm%25C3%25A9_Pan_1887.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjI2Ha4fq4cTttH08UXBtGKZcuY36aJuiZHy8bnOQoldNvoMBQ0m9eyGac4Ovo9B90WFpjkXzHuN4OCDLKv-RUUOhpTrzq-k8Pv5ZbXvJmelP306OGclwAG6hPPlMc312Y46O1m_yHPHs/s320/404px-Mallarm%25C3%25A9_Pan_1887.jpg" width="215" /></a></div><div style="text-align: justify;">No, mene ovo trenutno manje zanima te bih se radije obratila temi oko koje Malarme gradi svoje zvucne slike : tu je jedan Faun koji juri nimfe. Kada sam govorila o Oskaru Vajldu dotakla sam se i perioda koji nazivamo <i>fin de siecle</i> , njegove estetike i izvesnih tema koje inspirisu, narocito simboliste, u to vreme. To je doba raznih ambivalentnih figura kako iz biblijske (pseudo)istorije - poput Vajldove <i>Salome</i>- tako i iz klasicnog mita. Ovi likovi dobijaju tada nova znacenja i interpretacije najcesce povezane sa mrakom erosa i, uopste, seksualnosti i smrti. Reklo bi se da je za trenutak zavladala pomama za temama <i>Erosa i Tanatosa</i>, tacnije onoga sto ce nekih dvadeset ili trideset godina kasnije svoj naucni zivot pronaci u delima Sigmunda Frojda i jos vise Junga i, uopste, skole psihoanalize. Dakle, ovde jos ne mozemo govoriti o <i>Egu </i>i <i>Idu</i>, o <i>podsvesnom</i>, <i>nesvesnom</i>, <i>nadsvesnom</i> kao ni o <i>arhetipskom</i> vec i stoga sto takva terminologija tada nije postojala. O tome mozemo govoriti kada mislimo o delima nadrealista koji i onako mnogo crpe od svojih prethodnika u simbolizmu. No, iako nisu mogli razmisljati kroz pomenutu terminologiju to opet nije znacilo da nisu instiktivno ovakve likove birali upravo zbog njihovog (psiholoskog, pre svega a onda i simbolicnog) viseznacja. U tom smislu Faun jeste jedna od najzanimljivijih antickih likova koji krajem 19. veka dozivljava pravo vaskrsnuce kako u knjizevnosti tako i u umetnosti. To sto zbog svega pomenutog ali i zbog sve veceg jaza izmedju modernosti i izvesnog <i>kulta</i> prirode i prirodnosti koji nastupa naspram svekolike industrijalizacije i mehanizacije sveta. Pored ove Malarmeove poeme i njenog znacaja u okviru simbolizma, Faun ce se otelotvoriti u Debisijevoj <i>preludiju</i> nastalom po Malarmeovoj poemi i onda jos u baletu Nizinskog. Debisijevo delo o Faunu smatra se prvim muzickim delom <i>moderne</i> kaogod sto se koreografija Nizinskog smatra prvim stvarnim probojem u modernost u igranoj umetnosti. Sva ova tri dela su nastala, zapravo, nekih pedeset godina pre svog vremena te su izvrsila neopisiv uticaj na vreme koje je potom nastupilo. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg62-zzAuoTAai-l1SFS9g5chSXneFVdDK_2LucJu_w9Y-X4_itAOPopdq8_uQ3waJ4AcnEs1zuNvNde1IhCXef5OL7IOOLAWckbRvnxPPgUy6yR6Tyr3aKzFwTVxg28rWnKQc6l9X71uY/s1600/287px-Pan_satyre_della_Valle.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg62-zzAuoTAai-l1SFS9g5chSXneFVdDK_2LucJu_w9Y-X4_itAOPopdq8_uQ3waJ4AcnEs1zuNvNde1IhCXef5OL7IOOLAWckbRvnxPPgUy6yR6Tyr3aKzFwTVxg28rWnKQc6l9X71uY/s400/287px-Pan_satyre_della_Valle.jpg" width="191" /></a></div>Faun je, iako jedan od najstarijih mitoloskih stanovnika Italije, trudom rimske elite u jednom trenutku poistovecen sa grckim bogom Panom dok izvesnih slicnosti ima i sa satirima. Zbog ovog poistovecivanja Faun poprima i one fizicke odlike koje su Grci dodelili Panu : Faun je takodje polu covek (od struka navise) polu koza/jarac; on tako ima kozje noge i kopita, rep, dok na glavi, koja je kod Pana ponesto divljackijeg, vise zivotinjskog izgleda nego sto je kod Fauna, on ima najcesce kozju Panovu bradu, rogove i zasiljene usi. U odnosu na Pana a pogotovo na satire koji su bili poprilicno ruzni, ponekad sa crtama lica nekakvog patuljka, celavi ali bradati (kao recimo ona glava za koju se veruje da predstavlja Sokrata), Faun je cesto umeo da biva lep. Ponekad se on cak predstavlja i kao <i>potpuni covek</i>, senzualan i cesto ispruzen u svoj svojoj nagosti u snu; pogledati takozvanog <i>Fauna Barberini. </i>Isto<i> </i>kao sto boga Pana prate izvesni mali <i>panovi</i> - panisci, tako i boga Fauna prate <i>fauni</i>; on cak ima i sestru/zenu Faunu koja izgleda kao i on. Oni su<i> kozji ljudi</i>.<br />
<br />
Kao i obicno kod starih Grka - Panovo poreklo je zamrseno : u nekim mitovima otac mu je Zevs, u drugima Dionis ili cak Apolon; najcesci i najtrajniji mit o njegovom rodjenju, medjutim, jeste onaj po kome je njegov otac Hermes, glasnik bogova. Ovog svog sina, koji se rodio sve sa rogovima, kozjim nogama pa cak i bradom, Hermes je dobio sa jednom lepom nimfom. Ta nimfa, kada je ugledala ovako neobicnu i bradatu svoju bebu, i pored toga sto je bio sav veseo i mnogo se smejao, poprilicno se zgrozila. Hermes je medjutim bio zadovoljan svojim sinom te ga je odmah odveo na Olimp, gde su mu se svi bogovi veoma obradovali i dali mu ime Pan. Najvece zamesateljstvo se medjutim dogodilo onda kada je u predanju njegova majka nimfa dobila ime Penelopa, te su je poceli mesati sa Odisejevom suprugom. Tada se javlja i jedna od neverovatnijih verzija mita po kome je Odisejeva Penelopa zapravo njemu sve vreme bila neverna, da je, sta vise, spavala sa svim svojim udvaracima i da je iz tih odnosa potekao Pan.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTIhokCMMP87ECq4wRMyZZ3WeDxbQYhGPn6L4QvggESc3HSzi7L-Qgf_w-EE_qdhNVA714uWifRwoYZ1xkDdkTuQkUAIhlKTscGFr77TttKLud1utIqJCcyovk0BQ8amFMGiSxP0Ms12c/s1600/AphroditePan.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTIhokCMMP87ECq4wRMyZZ3WeDxbQYhGPn6L4QvggESc3HSzi7L-Qgf_w-EE_qdhNVA714uWifRwoYZ1xkDdkTuQkUAIhlKTscGFr77TttKLud1utIqJCcyovk0BQ8amFMGiSxP0Ms12c/s400/AphroditePan.jpg" width="237" /></a></div>Posto je delom koza logicno je da je Pan bog stada i pastira te pasnjaka; on je takodje i bog planinskih vrhova i uskih, kamenitih staza koje zovemo upravo <i>kozje</i>. On tako uglavnom jurca po planinskim sumama sa nimfama, lovi, zabavlja se, igra i svira. Vodi veoma veseo zivot od koga se odmara u podne kada se pastiri trude da budu tihi kako ga ne bi probudili i razgnevili. Posto je tako veseo i sklon zabavi, Pan se cesto druzi sa Dionisom, te cini poprilicno razularenu i raskalasnu grupu u kojoj je u drustvu sa satirima, silenima i raznim nimfama. Te nimfe on i inace mnogo progoni, dok one od njega jednako beze : najpoznatija nimfa koja mu je umakla pretvorivsi se u trsku jeste Siringa; tu trsku Pan je posekao i od nje napravio sviralu istog imena koja mu je jedan od najcescih atributa. Ovakve metamorfoze nisu bile retke u antickom svetu - bilo da je u pitanju sam Zevs koji se transformisao da bi zaveo neku zenu ili pak mladica (u labuda, bika, orla...) ili, kao u ovom slucaju, neka progonjena zena ili mladic (kao sto se Dafne pretvorila u lovor a Pitis, koju je nas Pan progonio, u - omoriku). O tome je opsirno pisao Ovidije u <i>Metamorfozama</i>, sto je bila omiljena literatura narocito pred razne maskenbale starog Rima a onda i kao zgodna zbirka predlozaka za skulpturu, mozaik ili sliku.<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjc-8PxIipsvhwDy5_7CclsGJLKR6gmBP1Tjr9OVKVZL7ovrvbkYbI9GVc7ej_tvjMSlqNzPb8aoPLC5hXQmnA9PD9AZJgwF2dHvW2Cs54IdwhtGNohqhTTAm4J5imLnd9gJWAXi9rZpHE/s1600/302px-PanandDaphnis.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjc-8PxIipsvhwDy5_7CclsGJLKR6gmBP1Tjr9OVKVZL7ovrvbkYbI9GVc7ej_tvjMSlqNzPb8aoPLC5hXQmnA9PD9AZJgwF2dHvW2Cs54IdwhtGNohqhTTAm4J5imLnd9gJWAXi9rZpHE/s400/302px-PanandDaphnis.jpg" width="201" /></a></div>Panova zemlja jeste Arkadija - no ne ona Arkadija kakva se pojavljuje u romanticnoj masti Vergilija gde je ona nekakav zemaljski raj u kome se zivotinje i ljudi medjusobno slazu i zive u harmoniji sa prirodom koja daje dovoljno raznovrsnog ploda da se uopste ne mora ni raditi; to je Arkadija starih Grka, jedno brdovito i neprijemcivo mesto gde zive pomalo divlji ljudi, brdjani, od kojih bi trebalo zazirati. Iz ove Arkadije kult Pana se prosirio po celoj Grckoj nakon sto je, veruje se, Pan pomogao Grcima u bitki kod Maratona. Od Pana dolazi nam i <i>panika</i> koju on stvara ukoliko se iznenadno pojavi, ako se oseti njegovo prisustvo ili zacuje njegov urlik. Moguce je da je ovakvo dejstvo imao i na persijansku vojsku, te tako pomogao Grcima u njihovoj borbi. Pored ovih svojih zasluga smatra se da je Pan bio i bog proricanja - on je bio taj, verovalo se, ko je velikom bogu Apolonu podario znanje o proricanju. Takodje je on Artemidi poklonio njene cuvene lovacke pse. Zanimljivo je da se takodje smatralo da je on bog - pozorisne kritike. <br />
<br />
Pan je bio i bog plodnosti, narocito medju zivotinjama i stadima. Stoga on je i sam prikazivan kao vrlo pozudan : svojom svirkom on zavodi nimfe koje mu , medjutim, najcesce ipak izmicu. Jedini uspeh koji je postigao jeste sa boginjom Selenom ciju je naklonost zadobio poklonivsi joj neko narocito lepo, verovatno magicno, runo ili se pak ogrnuo njim, kako ne bi videla njegov zivotinjski <i>deo</i>. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgi6zdC6A1n8FfD9xil1zxDJeAMXkUoljFxWfKlloi_Gmf5ZjjldMmVio3mdYEbUeTWTw6rEB-1SWpf8LjfuQs6idorxjKNt5rHPMh3BvX0T0FTRXfuYk5JwhYHBU1z8zXvw_-jWuZrquE/s1600/Faun_Whistling_to_a_Blackbird.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgi6zdC6A1n8FfD9xil1zxDJeAMXkUoljFxWfKlloi_Gmf5ZjjldMmVio3mdYEbUeTWTw6rEB-1SWpf8LjfuQs6idorxjKNt5rHPMh3BvX0T0FTRXfuYk5JwhYHBU1z8zXvw_-jWuZrquE/s320/Faun_Whistling_to_a_Blackbird.jpg" width="316" /></a></div>Faun je Panu gotovo istovetan : bozanstvo je prirode, takodje zastitnik pastira i njihovih stada. On je staroitalski bog koji se smatrao sinom Saturna no jos je vaznije sto je bio i otac legendarnog kralja Latina, rodonacelnika <i>latinske rase</i>. Kao i Pan, Faun je takodje bog prorockih moci; cudnovati glasovi koji su se mogli cuti po sumama Italije smatrani su njegovim. Oni kojima je bila potrebna prorocka pomoc odlazili su u Faunov sveti gaj, gde su prorocanstva primali u snu : bilo je potrebno zaspati u gaju lezeci na krznu zrtvovane zivotinje i resenje onoga sto ih muci Faun bi im preneo kroz san. Medjutim, Faun moze poslati i strasne sne putem kojih bi mucio ljude. Nije bas uvek jasno da li je Faun bog ili je on duh (<i>genii</i>). Medjutim, kao sto se za zivota <i>cara</i> Avgusta slavio njegov <i>genii</i> poput duha rimskog naroda - <i>genii populi Romani</i> - da bi nakon njegove smrti postao <i>divus</i>, tako je to bilo i sa Panom i Faunom : oni su bogovi koji su - umrli. Pan je, naime, jedino bozanstvo za koje se verovalo da je smrtan : po legendi jednom je egipatskom krmanosu neki glas sapostio da mora da razglasi : <i>veliki Pan je mrtav</i>. Grevs kaze da je ovaj mornar tu recenicu pogresno cuo i da se ona najverovatnije odnosila na Tamuza i njegovu godisnju smrt i vaskrsnuce. Ipak, ova prica se prosirila te je u nju poverovao i sam Plutarh. O prazniku posvecenom Faunu nesto vise sam postavila <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/2010/11/lupercalia.html">ovde</a>. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEifBTVuBC-Wmk3mb3loH1RrBf_CP-el34Ex67yc50eIahMk-QBU7DVxM3yflDUbp7ITYpfNJRMsVCKWO1ClCcjamPJFVmAQbHHLH2_mJIIQ0bn6Ni9axO2HJfyJL2nI82_C8xby0oBhFWw/s1600/msd32_puck.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEifBTVuBC-Wmk3mb3loH1RrBf_CP-el34Ex67yc50eIahMk-QBU7DVxM3yflDUbp7ITYpfNJRMsVCKWO1ClCcjamPJFVmAQbHHLH2_mJIIQ0bn6Ni9axO2HJfyJL2nI82_C8xby0oBhFWw/s320/msd32_puck.jpg" width="236" /></a></div>Bog Pan/Faun spojio se, pozajmivsi svoje karakteristike, i sa keltskim <i>Dusiosom</i>; ovaj Dusios, koji se takodje umnozava te ima mnogih <i>dusii</i>, takodje je bog prirode, sume i plodnosti a koje su onda rani hriscanski oci proglasili demonima. Ovi <i>dussi</i> izgleda teze samo tome da oplode sto vise zena, nasrcuci na njih. Mnogo simpaticniji odjek Pana i Fauna jeste po meni <i>Puck</i>, engeski stanovnik sume, srodan vilinskom rodu a koji je, takodje, duh prirode i sume. Ovaj mali bezobraznik uziva da ljude izludjuje svojim nepodopstinama, narocito ako na njih naidje u sumi : tada on proizvodi razne cudne zvuke i svetlosti kako bi ih potpuno smeo sa staze i, sve u svemu, izbezumio. On, kao i fauni, moze i pomagati ljudima, ako mu se oni dopadnu ili ga pak necim potplate. <i>Puck</i> je postao narocito popularan nakon sto je njegov lik iskoristio Sekspir u <i>A</i> <i>Midsummer Night's Dream</i>, a pojavljuje se i kod Getea u <i>Faustu</i> u sceni <i>Valpurgijanske noci</i>. Ovaj mali ima i ime : zove se Robin Goodfellow. Nije tesko zakljuciti da je spajanjem ovog <i>Puck</i>-a (slika levo) i boga Pana nastao i lik Petra Pana iz Barijeve knjige stampane 1904. godine; on cak ima i Panovu sviralu.<br />
<br />
Satiri su takodje stanovnici suma; oni su divlji i pohotni, vise zivotinje nego sto su ljudi. Oni su po izgledu i osobinama srodni silenima, koji su demoni divlje prirode. Za razliku od Pana/Fauna satiri i sileni imaju konjske (ili magarece) noge, usi i rep. Satiri poticu sa Peloponeza gde su ih smatrali demonima plodnosti, te su cesto poistovecivani sa Panom i paniscima. Do promene izgleda satira dolazi od IV veka pre nove ere kada se konjski delovi tela zamenjuju kozjim pa ih je od tada zaista veoma tesko razlikovati od fauna.<br />
<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNkj2c2MncSaJaI4gRD75duMmy410UVc2tRAx0cjA_JRKwI-hDROpFEEuoCbxpScWX0ZWTU5VrwhUfTs3uggclyKrYJCZWtmn1P3gqP4-H4edRb-UBTaWmg-V_C7-iLgjYD_kp9Dk_4Cw/s1600/waterhouse_hylas_and_the_nymphs3.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="190" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNkj2c2MncSaJaI4gRD75duMmy410UVc2tRAx0cjA_JRKwI-hDROpFEEuoCbxpScWX0ZWTU5VrwhUfTs3uggclyKrYJCZWtmn1P3gqP4-H4edRb-UBTaWmg-V_C7-iLgjYD_kp9Dk_4Cw/s320/waterhouse_hylas_and_the_nymphs3.jpg" width="320" /></a>Od vesele Dionisove druzine najvise maste, pored Pana i Fauna, izazivale su Nimfe. Nimfom cak i Hamlet zavrsava svoj cuveni monolog kada kaze : <i>Soft you now!/The fair Ophelia! Nymph, in thy orisons/ Be all my sins remember'd.</i> Nimfe su vecno mlade i lepe, te time izazivaju paznju kako ljudi tako i bogova. One zive u prirodi i duhovi su prirode same : ima ih u sumama, pecinama, pokraj voda, izvora, na planinama, te po mestu svog boravka one se i dele na mnoge vrste nimfi. Najpoznatije od njih jesu <b>Hesperide</b>, Atlasove (ili Hesperove) kceri koje zive na krajnjem zapadu; <b>Plejade</b>, takodje Atlasove kceri, koje su konstelacije; <b>Drijade</b>, povezane sa drvecem i sumama a najvise sa hrastoim drvetom; <b>Nereide</b>, kceri Nereja, boga Mediterana; <b>Najade</b>, nimfe sveze, slatke vode (izvora, mocvara, fontana, jezera i reka); <b>Menade</b>, pomalo divlje pratiteljke Dionisa, koje su onomad, u pijanoj razularenosti, rastrgle nesrecnog Orfeja; <b>Muze</b>, pratiteljke Apolona. Najvise ih ima pored vode; zabavljaju se igrom i pesmom, u koje ponekad primaju i smrtne zene. One su u svojoj sustini poprilicno dobre - prihvatile su se odgajanja Zevsa i Dionisa onda kada su bili odbaceni; naklonjene su i ljudima ali oni nekad od njihove silne ljubavi i stradaju. Kao Pan i nimfe imaju moc proricanja a cinile su i druge usluge covecanstvu : po predanju one su ljude naucile odevanju i biljnoj ishrani, dale su im med a brinu se i o dobrom prinosu. <br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmtaOgf5mWdeWCsgj4N7eziyo4JUmFL09Q935l7TNVdKRVCxBnoaDS22M8E-cPatZG7ewP2OiTibJdkUNG9vrbXd3zB3tDYuwKUgPYMNV7V18eIpbl0BENCWQtSxTOFtK8Wd4bXfEfzv8/s1600/dryad.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmtaOgf5mWdeWCsgj4N7eziyo4JUmFL09Q935l7TNVdKRVCxBnoaDS22M8E-cPatZG7ewP2OiTibJdkUNG9vrbXd3zB3tDYuwKUgPYMNV7V18eIpbl0BENCWQtSxTOFtK8Wd4bXfEfzv8/s400/dryad.jpg" width="163" /></a></div>Meni su Nimfe veoma drage, narocito one slatke vode - Najade - i one drveca Drijade. Najade su i inace najvise slavljene, sigurno zbog znacaja pijece vode; priroda sama bila je njihovo svetiliste : kraj bilo kog izvora reke ili potoka, po pecinama i senovitim mestima. Njima se poklanjaju zrtve u vidu venaca cveca, meda ili mleka. U rimsko vreme bile su veoma popularne u vidu statua nad fontanama ili cesmama. Drijade su takodje veoma privlacne - a pored njih postoje jos i Melijade, koje se smatraju najstarijim nimfama; to su nimfe jasena. Hamadrijade su nimfe koje su zapravo duse pojedinog drveca : smatralo se da se one radjaju i umiru sa drvetom kome pripadaju. Na ovaj nacin bliske su vilama i vilenjacima koji su takodje bica vezana za prirodu.<br />
<br />
Nimfe su, sasvim nepravedno, prokazane kao bludnice : zato se i Hamlet Ofeliji tako obraca, ne samo zbog njene lepote vec i zbog odglumljene sumnje u njenu vrlinu. Zapravo, nimfe - iako su bile slobodne i cesto oskudno obucene - nisu bile nista raskalasnije nego bilo ko drugi iz grcko-rimskog panteona. Stavise, veoma su cesto bezale od strastvenih progona bogova : ne samo od fauna, koji su polu zivotinje, vec i od tako lepih i mocnih, kao sto je to bio Apolon. No, njihova povezanost sa prirodom i plodnoscu, te mogucnost da biraju sa kime ce se upustati u seksualne veze, osudila ih je kao nemoralne. Zato danas za one neumerene u seksu kazemo da su <i>nimfomani</i>.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIk6zQWHBcpT1qb7jc33fyZEdabDmj0cwPgOKx8o8d9D_rglE8f2IHOuhUVScKWKM5Exbiwph4OgeLWMu5toFkiApTFDQWO2Ak226SiUJy-LDSKA2NUvUFld074-2HYnIbN79dKtWGO7w/s1600/Bouguereau_Nymphs_and_a_Satyr.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIk6zQWHBcpT1qb7jc33fyZEdabDmj0cwPgOKx8o8d9D_rglE8f2IHOuhUVScKWKM5Exbiwph4OgeLWMu5toFkiApTFDQWO2Ak226SiUJy-LDSKA2NUvUFld074-2HYnIbN79dKtWGO7w/s320/Bouguereau_Nymphs_and_a_Satyr.jpg" width="219" /></a></div>Faun/Pan je, kao sto smo to videli, prvenstveno jedan bog prirode; on se brine za plodnost stoke i pasnjaka, te je ta njegova nadleznost pokazana i kroz njegov izuzetan (mada najcesce potpuno osujecen) seksualni apetit. U isto vreme zivotinja i covek, on je pre svega bice nagona; medjutim, njegova dvojna priroda ima i drugu stranu, onu ljudsku, koja se iskazuje kroz izvesnu mudrost i prorocanski dar. U sebi on tako spaja animalno (nagonsko, prirodno,nesvesno) i coveka (umno, civilizacijsko,svesno). Ovaj njegov dualitet cini ga izuzetno primamljivim modernom senzibilitetu sto ce narocito iskoristiti Nizinski u svojoj baletskoj koreografiji.<br />
<br />
Slicno kao i nimfe, Faun je doziveo poprilicno nesrecnu sudbinu : njegov izgled transponovan je na hriscanskog djavola. Zapravo taj hricanski djavo spoj je Pana, Fauna i satira, za sta ima vise razloga. Pre svega, samo Panovo ime, po Grevsu, potice od reci <i>paein</i> - <i>u pasi</i>, sto moze znaciti<i> </i>ili <i>pravedan covek </i>ili pak - <i>vrag</i>. Oni svakako jesu bili vragolasti i prepusteni takvim vrstama zadovoljstva koji su redom proglasavni gresima od strane hriscanske crkve. Njihov izgled - narocito satira i Pana, tako polu-zivotinjski, zaista i moze delovati zastrasujuce. No, nije ni samo u ovome glavni razlog preuzimanju ove ikonografije. Naime, jarac je jos u hebrejskoj tradiciji bio ne mnogo voljena zivotinja, simbol razvratnosti. Odvratnost prema toj tvrdoglavoj, neposlusnoj zivotinji presla je potom i u hriscanstvo : kod Mateja se u jevandjelju, na primer, nalazi onaj cuveni deo gde se govori kako ce ljudi biti odvajani jedni od drugih i ovce od koza; pri tom ce voljene ovce otici na desnu, povoljnu stranu a koze na levu. Znaci, one pripadaju onom prokletom delu kojim upravlja djavo. Na taj nacin ovce, koje su uvek predstavljale <i>simbol slepog sledjenja uz odsustvo inteligencije</i>, kako se kaze u <i>Recniku simbola</i> kao sto je i simbol bespomocnosti a koje su u hriscanskom tumacenju postale simboli apostola i vernika (kojima je Hrist pastir ali i <i>jaganjac Bozji - Agnus Dei</i>, pashalna zrtva koja otkupljuje grehove) suprotstavljene kozama koja je prethodno oznacavala plodnost i obilje, a koja, valjda zarad svoga buntovnickog temperamenta, sada jeste zivotinja olicenje djavola. Kozji rogovi, ranije simbol bogatstva i obilja (<i>rog izobilja</i>) sada postaju strasni demonski znak Princa tame. Doduse, Satana se ne predstavlja uvek jednako, te on moze imati kandze i krila, valjda onda kada se njegova licnost povezuje sa nekakvim zmajem. On moze biti i lep, kako predanje i govori da je bio u trenutku pada; no ova <i>faunovska</i> ikonografija ipak je najprisutnija. Zapravo, ni Pan/Faun, ni nimfe, ni satiri nisu bili <i>zli</i> a nisu bili ni <i>dobri</i> : neutralni u svojoj sustini, kao i priroda sama, mogli su biti i jedno i drugo.<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWZs8KffDL2pDviGCEgrITH2CtsqTlgiq98p_or0aecEOWl8xeaRHh7aNu8-h4r9gEuQr6apv-NbdNEeasMM9gsnSG__dEhu1VmTpcbTRP02UTaubbfLV6ID4QcWyDv8dI3lt1hNh3V60/s1600/Manet_faune.gif" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="210" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWZs8KffDL2pDviGCEgrITH2CtsqTlgiq98p_or0aecEOWl8xeaRHh7aNu8-h4r9gEuQr6apv-NbdNEeasMM9gsnSG__dEhu1VmTpcbTRP02UTaubbfLV6ID4QcWyDv8dI3lt1hNh3V60/s320/Manet_faune.gif" width="320" /></a></div>Malarmeov faun budi se nakon podnevnog sna; on vidi nimfe te pozeli da ih pojuri ali za to jos nema snage. Nije ni siguran da li ih je sanjao. Najveci deo poeme bavi se njegovim mastarijama, odnosno, asocijacijama na njih. Na kraju, on zaista i naidje na dve nimfe, zagrljene i u snu; on ih nosi na mesto gde misli da se u njima nauziva, medjutim - da bi to uspeo mora da ih razdvoji. Cim je to i ucinio, one su uspele da pobegnu. Veseo kakav jeste, on se ne nervira vec zakljucuje da ce biti jos nimfi :) <i>Frontspis</i> i ilustracije za poemu izradio je Eduar Mane, Malarmeov prijatelj, koji je takodje izradio i onaj Malarmeov portret sa pocetka bloga. <i> </i></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com11tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-34045361272845353392010-11-05T03:35:00.000-07:002010-11-06T08:55:01.262-07:00Maison d' Auguste Rodin a Meudon : Cvajg i Rilke<div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiygjZogzbWL3H7FkefBdxv8gY2iWBh0I1PSbyfGhlsuOqF_CVs6ae__tIqEFA_7dhDYUrYO3sD5d3QQn5AGheCH28vsrKVr2lWgpOCcTYNeIFd6ijCihzUoVuI0q1E_9e73T3lUwpVf74/s1600/Ph7754.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="243" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiygjZogzbWL3H7FkefBdxv8gY2iWBh0I1PSbyfGhlsuOqF_CVs6ae__tIqEFA_7dhDYUrYO3sD5d3QQn5AGheCH28vsrKVr2lWgpOCcTYNeIFd6ijCihzUoVuI0q1E_9e73T3lUwpVf74/s320/Ph7754.jpg" width="320" /></a></div>Kao sto sam ranije najavila, evo i secanja Stefana Cvajga na posetu Rodenovom ateljeu u Medonu tokom svog boravka u Francuskoj, 1903. godine.<br />
<br />
U Medon, koji se nalazi nekih desetak kilometara od Pariza, Roden se preselio deset godina pre Stefanove posete sa svojom zivotnom saputnicom Rozom; dve godine kasnije, 1895. on je u ovom mestu kupio vilu <i>de Brillante</i>, u stilu Luja XIII, u kojoj je oformio svoje domacinstvo i atelje. Pored ove vile 1905. godine Roden je kupio i mali <i>Chatoux d'Issy</i> iz osamnaestog veka koji je zeleo da uredi kao muzej u kome bi bila izlozena njegova zbirka anticke umetnosti. Ovu svoju strast on je delio sa Frojdom, jos jednim strastvenim kolekcionarom anticke skulpture; na zalost, zbog finansijskih teskoca ovaj muzej nikada nije ostvaren. S druge strane njegova vila, njegov dom i studio, sada je jedan od dva vazna muzeja posvecena njegovoj umetnosti : tu se sada cuva najveci i najvazniji deo njegovih studija, radova u gipsu i crteza. Drugi muzej, onaj poznatiji koji se nalazi u Parizu - <i>Musee Rodin</i> - takodje je nastao na mestu Rodenovog studija i habitata : 1908. godine Roden se preselio u <i>Hotel Biron</i> gde je zakupio citavo prizemlje da bi potom i kupio citav posed; kada je odlucio da testamentom pokloni sva svoja dela Francuskoj ovaj je prostor preuzela drzava te je pretvoren u muzej. Roden se tada vratio u Medon gde se posle pedeset godina zajednickog zivota konacno ozenio Rozom; na zalost Roza je ubrzo potom umrla, ne prozivevsi vise od dve nedelje u braku da bi krajem iste godine preminuo i sam Roden. Sahranjen je u basti vile u Medonu dok se nad njegovim i Rozinim grobom nalazi bronzani odlivak <i>Mislioca</i>, sto je bila njegova izricita zelja.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFNniGrsnDIbp8026sJiXC7XiFgNrzQF2M94KgloyXsGs42Ovymi00JB00VnGgilOK0Ctx22UL4bMkti9HB7n86B6i8X9pBQipZYGm5rkjd-fRnQh8IX9cX2QlD6huiS_WoL4gHn1gYU0/s1600/elsen_atelier_big.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="234" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFNniGrsnDIbp8026sJiXC7XiFgNrzQF2M94KgloyXsGs42Ovymi00JB00VnGgilOK0Ctx22UL4bMkti9HB7n86B6i8X9pBQipZYGm5rkjd-fRnQh8IX9cX2QlD6huiS_WoL4gHn1gYU0/s320/elsen_atelier_big.jpg" width="320" /></a></div>U trenutku kada ga je Stefan posetio Roden je bio na vrhuncu slave i stvaralacke snage : od velike i vazne svetske izlozbe 1900. godine u Parizu, gde je podignut citav paviljon samo za njegova dela i gde je izlozio oko sto pedeset dela, Roden je stekao novu slavu i mnoge privatne porudzbine od kojih je mogao sjajno da zivi i koje su znacajno doprinele kasnijoj kupovini vile u Medonu. Jos i pre toga njemu su se divili mnogi veliki ljudi epohe - Oskar Vajld, Mirabo, Huismans - no od tog velikog uspeha na svetskoj izlozbi Roden postaje prava internacionalna zvezda : zaboravlja se cak i skandal koji je proizveo sa spomenikom Balzaku, koji, medjutim, ipak nije izliven u bronzi. Mnogobrojne izlozbe po Evropi - ukljucujuci i onu u Pragu kojom prilikom je putovao po Cehoslovackoj sa Muhom i upoznao Klimta i mladog Rilkea - ucvrscuju dodatno jedno opste obozavanje <i>majstora</i>, pogotovo kod mlade generacije umetnika koji u njemu vide svog vodju i proroka. Ovo obozavanje proizvesce ne samo jedva suzdrzano uzbudjenje kod Stefana Cvajga pri ovoj poseti Medonu vec i monografiju koju mu je posvetio Rilke a koja je izasla te iste, 1903. godine a o cemu ce reci biti kasnije. Te godine, zaista, Roden je na svome vrhuncu postavsi i predsednik internacionalne asocijacije slikara, skulptora i graficara, zamenivsi na tom mestu slikara Vistlera.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggewh_FoA_PQ4ME1Wx8MPzihXRFlxqvHRTK-ePCyK5cTrwtrI_NDMYuHElGIPaIoxbjWoA-RTXtffZAzN2n-u85vwvsBgEuZ0ouDtKMr_o0ToegPm_cyXF68PTL9DQVddKDwgJWEpSh_4/s1600/tumblr_l6fszy6FRh1qzzxybo1_500.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggewh_FoA_PQ4ME1Wx8MPzihXRFlxqvHRTK-ePCyK5cTrwtrI_NDMYuHElGIPaIoxbjWoA-RTXtffZAzN2n-u85vwvsBgEuZ0ouDtKMr_o0ToegPm_cyXF68PTL9DQVddKDwgJWEpSh_4/s320/tumblr_l6fszy6FRh1qzzxybo1_500.jpg" width="232" /></a></div>Bajkovitu vilu u Medonu sa lepom bastom koja je okruzuje posecuju mnogi znacajni gosti koji tamo hodocaste ne bi li videli majstora na delu i mnogobrojne njegove studije koje ce kasnije biti izlivene u bronzi ili pak izrezane u mermeru; medju ovima, pored Stefana,bili su i engleski kralj Edvard, fotograf Edvard Stajhen koji nam je ostavio divne fotografije Rodena u Medonu i Isidora Dankan koju je potom, kao i njene ucenike, mnogo koristio za modele u svojim crtanim studijama. Docekivala bi ih uvek prisutna Roza pa cesto i pozivala na rucak; bivsa svalja Roza je zivela sa Rodenom jos od 1864. godine i to vise kao domacica i majka njihovog sina, sa kojim medjutim nisu ziveli niti uopste imali mnogo veze, nego kao supruga; pa ipak, i pored veoma brojnih veza koje je Roden imao, uglavnom sa mladim umetnicama i po nekom vojvotkinjom, on nikada nije Rozu napustao te su je svi zvali <i>Madame Rodin</i>. Upravo zbog te cvrste vezanosti za Rozu - koju medjutim sve do poslednje godine njihovog zivota nije hteo da ozvanici brakom - prekinuta je i Rodenova najznacajnija<i> sporedna</i> veza sa vajarkom Kamij Klodel.<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5LEwrcJyqanUMQ5pveCXDV8OfRsJ5YSNX8EJD61wj3pG3LPStOPLB4bgAtg5CZB91t1g0Ozhx8hCzUVc98_voPoKpRLvVKOqB5a8M4u4l2UZuc99G5YGRfb7KrkGRT0pttSpV7BALWlc/s1600/claudel_agemur.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="319" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5LEwrcJyqanUMQ5pveCXDV8OfRsJ5YSNX8EJD61wj3pG3LPStOPLB4bgAtg5CZB91t1g0Ozhx8hCzUVc98_voPoKpRLvVKOqB5a8M4u4l2UZuc99G5YGRfb7KrkGRT0pttSpV7BALWlc/s320/claudel_agemur.jpg" width="320" /></a></div>O odnosu Rodena i Kamij mogao bi se napisati barem jedan ceo blog; izmedju ostalog o tome je 1988. godine snimljen i <a href="http://www.imdb.com/title/tt0094828/">film</a> sa sjajnim Zerar Depardjeom kao Rodenom i Izabel Adjani u ulozi Kamij. Ona je sa Rodenom provela petnaest godina, tokom kojih su pored strastvene ljubavne veze delili i svoja umetnicka stremljenja. Kada su se upoznali ona je imala tek osamnaest godina dok je on od nje bio stariji punih dvadeset i cetiri godine; ona mu je bila ucenica, potom model i saradnica. Obzirom da je bila vanredno talentovana Kamij je doprinosila i ravnopravno ucestvovala u umetnickoj razmeni ideja i medjusobnom podsticaju inspiracije. Delili su cak i studio u starom malom zamku. Medjutim, do rastanka je ipak doslo najpre zbog njene strasne ljubomore : Roden nije ni pomisljao da napusti Rozu i ozeni se njom; pored toga izgleda je on imao i drugih zena, o cemu svedoci i Mirabo u jednom pismu u kom ga naziva satirom - onakvim kakve on predstavlja u skulpturi te cak navodi i anegdotu da je u poseti Moneu toliko zurio u njegove cetiri lepe cerke da su se ove jedna po jedna crvenele i u stidu ustajale od stola. Kamij je, doduse, bila pomalo nestabilna od detinjstva no ova veza sa Rodenom potpuno joj je unistila mentalno zdravlje; nakon raskida pocela je da prati od vrste manije gonjenja smatrajuci ne samo da Roden zeli da je unisti kao umetnicu (sto nije tako neverovatno) vec i da zeli da je ubije. Na kraju je dozivela slom zivaca te ju je njena porodica ostavila na staranje instituciji za mentalne bolesti. Tamo je provela ostatak svog zivota. Na slici desno nalazi se njena skulptura <i>Zrelost</i>; tu su prikazani covek i dve zene koje ga vuku svaka na svoju stranu : to su Roza, ona starija kojoj je ona dolelila ulogu smrti i ona u vidu mladje od dve zene. <br />
<br />
Cudnovatost Rodenovog odnosa sa i prema Rozi pa onda i drugim, brojnim, zenama u njegovom zivotu verovatno se moze objasniti zeljom da iza sebe ima uvek jednu vernu i tihu zenu kojoj veruje i koja predstavlja veciti oslonac njegovog zivota. Cinjenica da je toliko dugo nije ozenio verovatno ima dvostruki razlog : kako opravdanje nevernosti koja je za njega izgleda bila neophodna kao izvor vitalnosti i inspiracije, tako i stoga sto je postojanjem Roze - cak i u toj nevencanoj formi - imao otklon i opravdanje za sve druge zene koje bi pretendovale na taj bracni status. Tako je Roza bila ta koja je pedeset godina vodila njegov dom i o njemu se starala, te je na kraju i nacinjena suprugom pa sada pored njega i pociva.<br />
<br />
No, evo kako je Stefan, tada jos veoma mlad, doziveo posetu domu najveceg skulptora modernog doba :<br />
<br />
<blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQIxYh02nIjSyUxV2nmiMmJHoVCig6PHPSsDgn511oOM7Da12Zfyvp3Z8Kl-EeCZoibZuiKUiEBqbyHQJD5zhEgXO02PmjTYE6Moxiq1NR1aSglyH2L4aNdSFkt2fldkekyQ8n9Wx1I7I/s1600/medium_rodin.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="230" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQIxYh02nIjSyUxV2nmiMmJHoVCig6PHPSsDgn511oOM7Da12Zfyvp3Z8Kl-EeCZoibZuiKUiEBqbyHQJD5zhEgXO02PmjTYE6Moxiq1NR1aSglyH2L4aNdSFkt2fldkekyQ8n9Wx1I7I/s320/medium_rodin.jpg" width="320" /></a></div>Od radosti nisam mogao spavati. Ali kod Rodena su mi reci zapele u grlu. Nisam bio u stanju ni da ga oslovim, pa sam stojao medju statuama kao jedna od njih. Zacudo, izgleda da mu se ta moja smetenost dopala, jer starac me je na rastanku upitao da li zelim da pogledam njegov pravi atelje u Medonu, i pozva me cak na obed. Prvu pouku sam dobio : da su veliki ljudi uvek i najdobrodusniji.</blockquote></div><div style="text-align: justify;"><blockquote>Druga je bila ta da su oni u licnom zivotu gotovo uvek najjednostavniji. Kod tog coveka cija je slava ispunjavala svet, cija su dela nasoj generaciji svakom svojom linijom bila prisna kao najblizi prijatelji, jelo se prosto, kao kod kakvog srednjeg seljaka; dobro snazno meso, nekoliko maslina i obilno voca, uz to jos jako seljacko vino. To mi je ulilo novu hrabrost, pri kraju sam opet govorio neusiljeno kao da sam vec godinama bliski poznanik toga starca i njegove zene.</blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyiuk5W-I_TtzTY32G_fT8LVozQMRNf62b_milbQ5HgkpkwsLOO9fy87prcGmoIFx_E4xEHH2_O-zXEbhgEVjoLkgvaKdhkGjGloY3uf05SNTlyUFMGZ5420JvqYVJhAQZY2We4gajK1A/s1600/Ph966.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a></div><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8Beiww4rxScAZn-cXlf8LAyFSy5bVd9IV2-Rff8lUqAPc96ZhvADH8n3DXH4NM97I2qflVzTMxQxg1aUCf5PWZZog8rivnLH5CMRyQVxAbhHq_ngxbixYkh99Dx2N_-EH6IO9_HpmM90/s1600/Ph966.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="235" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8Beiww4rxScAZn-cXlf8LAyFSy5bVd9IV2-Rff8lUqAPc96ZhvADH8n3DXH4NM97I2qflVzTMxQxg1aUCf5PWZZog8rivnLH5CMRyQVxAbhHq_ngxbixYkh99Dx2N_-EH6IO9_HpmM90/s320/Ph966.jpg" width="320" /></a></div>Posle obeda presli smo u atelje. To je bila ogromna dvorana u kojoj su bila na okupu njegova najbitnija dela u drugom odlivu, ali je medju njima stojalo i lezalo na stotine dragocenih malih studija detalja - jedna saka, jedna ruka, konjska griva, jedno zensko uho, oblikovani vecim delom samo u gipsu; jos i danas mi zive tacno u secanju mnoge od tih skica koje je on stvorio samo radi vezbanja i o tom jednom satu mogao bih da pripovedam satima. Najzad me je majstor doveo do postolja na kome se, iza vlaznih krpa, skrivalo njegovo poslednje delo, jedan zenski portret. Svojim teskim izbrazdanim seljackim rukama razdresio je krpe i koraknuo unazad. Iz stegnutih grudi istisnuh jedno "admirable", i vec se zastideh te banalnosti. No on je, sa spokojnom objektivnoscu u kojoj ne bi mogli naci ni zrna sujete, promumlao samo potvrdno, posmatrajuci svoje sopstveno delo "Ne est ce pas?" Onda je oklevao. "Samo tu kod ramena ... Trenutak!" Zbacio je domaci kaputic, obukao belu bluzu, uzeo u ruku lopaticu, i jednim majstorskim pokretom poravnao na ramenu zeninu kozu, koja je treperila meko, kao da je ziva. Opet je koraknuo unazad. "Pa onda ovde", promrmlja. Opet se jednim malecnim detaljem utisak povecao. Onda vise nije govorio. Koracao je napred i nazad, pogledao je figuru iz ogledala, mrmljao i istiskivao nerazumljive glasove, menjao, korigovao. Njegovo oko, za stolom ljubazno rasejano, sada je sevalo cudnim ognjevima, cinilo se da je postao veci i mladji. Radio je, radio, radio svom strascu i snagom svoga mocnog, teskog tela; svaki put kada bi zustro koraknuo napred ili nazad, parket bi zapucketao. Ali on to nije cuo. Nije primecivao da iza njega stoji jedan mladic, kome se srce popelo u grlo od blazenstva sto sme da gleda takvog jedinstvenog majstora kako radi. Potpuno me je zaboravio. Za njega nisam bio prisutan. Za njega je prisutan bio samo oblik, delo, a iza toga, nevidljivo, vizija apsolutnog savrsenstva.</blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKqRm7hYM4eb_-5OCkfxZa-6QvL1t8qek1iIxXtL8AtYCxi9SFWFll6kCNTw8CKrvgXBfcXdk5rNxLlswh_83-YJYKqk12QjujxZ-7tUqPeEWnC7FsQO63IkbOMUpTMhSUqsul7aXvW8A/s1600/rodin001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a></div><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjN4vlxqge0VZ-QVNjblDFv26s5EASd-ANR3ghWgjichKP667ADSsvZbljxAwUlKLf8i6ufaE_5xFRGfzfwL5yyDkRRiicCI-6clkCS5bHDqxCxdU5XNgbygq_0D10nhAsk12mHpIO9X8Y/s1600/rodin_museeantiquesmeudon432.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="221" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjN4vlxqge0VZ-QVNjblDFv26s5EASd-ANR3ghWgjichKP667ADSsvZbljxAwUlKLf8i6ufaE_5xFRGfzfwL5yyDkRRiicCI-6clkCS5bHDqxCxdU5XNgbygq_0D10nhAsk12mHpIO9X8Y/s320/rodin_museeantiquesmeudon432.jpg" width="320" /></a></div>Tako je to bilo cetvrt sata, pola sata, ne znam vise koliko dugo. Veliki trenuci su uvek s onu stranu vremena. Roden je bio toliko udubljen, toliko utonuo u svoj rad, da ga nikakva grmljavina ne bi razbudila. Sve cvrsci, gotovo besnji postajahu njegovi pokreti; obuzela ga je neka vrsta jarosti ili pijanstva, radio je brze i brze. Onda mu ruke pocese oklevati. One kao da su shvatale : nema za njih vise nista da urade. Jedanput, dvaput, triput je koraknuo unazad ne menjajuci vise nista. Onda je nesto tiho promrmljao u bradu, pa je nezno, kao sto se stavlja sal oko pleca ljubljene zene, omotao figuru krpama. Odahnuo je, duboko i oslobodjeno. Prilika kao da mu je opet otezala. Vatra bese izumrla. Tada mi se pruzilo ono nepojamno, velika pouka : skinuo je bluzu, opet obukao kucni kaputic i spremao se da ode. Totalno me je bio zaboravio u tom casu krajnje koncentracije. Nije vise znao da je iza njega, potresen i uzdrzana daha, nepokretan kao njegove statue, stojao jedan mladic, koga je, medjutim, on sam poveo u atelje, da mu pokaze svoje radove.</blockquote><blockquote><br />
Posao je vratima. Kada je hteo da ih otvori, on me otkri i zagleda se u mene skoro ljutito : ko je taj strani mladic koji mu se usunjao u atelje ? Ali u sledecem trenutku se seti i pristupi mi gotovo posramljen. "Pardon, monsieur," poce. Ali ja mu ne dozvolih da nastavi. Samo sto ga zahvalno zgrabih za ruku : najradije bih je bio poljubio. U tom casu pred mojim ocima se bese rastvorila vecna tajna svake velike umetnosti, i cak, u stvari, svakog ovozemaljskog stvaranja : koncentracija, sazimanje svih snaga, svih cula, prevazilazenje sebe samog, prevazilazenje citavog sveta u svakom umetniku. Naucio sam nesto za citav zivot. </blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhVRQIkMEVBH0qZ0quPNwVPVxh-cfARha1QJtzYC9yFwrb4SFz-7pzRp5vO2SsiicuH1dAuu-kEvmSz-omvrOsg0vDVPBQXXZIeiXAIRbACkWv3cJcejlijhyYaHLDZ6PsPmR4joMZd32s/s1600/Rilke+in+Meudon.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhVRQIkMEVBH0qZ0quPNwVPVxh-cfARha1QJtzYC9yFwrb4SFz-7pzRp5vO2SsiicuH1dAuu-kEvmSz-omvrOsg0vDVPBQXXZIeiXAIRbACkWv3cJcejlijhyYaHLDZ6PsPmR4joMZd32s/s320/Rilke+in+Meudon.jpg" width="250" /></a></div>Kao sto sam ranije to napomenula, Rilke je napisao knjigu o Rodenu ; obzirom da sam prosli put <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/09/tisina-oko-rilkea.html">ovde</a> dala i Cvajgova secanja i impresije o Rilkeu, eto povoda da se sve lepo poveze i krug zatvori ponekim delovima iz njegove knjige o Rodenu iz koje je i Stefan citirao ili parafrazirao : vec na samom pocetku javlja se taj deo o slavi koji i Stefan spominje :<br />
<br />
<blockquote>Pre nego sto je postao slavan, Roden je bio samotnik. A slava, koja je dosla, ucinila ga je mozda jos usamljenijim. Jer, slava je, konacno, samo sazetak svih nesporazuma koji se roje oko nekog novog imena.</blockquote>Rilke je malo sta znao o umetnosti pre 1901. godine kada je proveo vreme u jednoj umetnickoj koloniji gde je upoznao i svoju buducu zenu Klaru Vesthof. On do tada nije bio narocito poznat - mada ga je Stefan poznavao jos od gimnazijskih dana ; svoju mladost on je proveo jureci za Lu Andreas Salome tumarajuci sa njom i njenim muzem po Italiji i narocito po Rusiji, gde je upoznao kako pravoslavni misticizam tako i Tolstoja, Pasternaka i Marinu Cvetajevu. Nakon sto se veza sa Lu zavrsila on zapravo nije znao sta bi sa sobom zapoceo, pisao je pomalo <i>Das Stunden Buch</i>, putovao je opet u Italiju, potom Svedsku i Dansku, da bi onda odlucio kako bi bilo zgodno sta napisati o umetnosti. O ovome on nije znao mnogo te mu je jedan prijatelj pomagao da se u ovom smislu obrazuje i prosvetli. U toj koloniji u kojoj se zatekao upoznao je Klaru koja je bila vajarka i Rodenova ucenica. Tokom Rodenove posete Pragu, tada kada je putovao sa Muhom i druzio se sa Klimtom, Rilke prvi put upoznaje Rodena, kojem je jos juna iste godine poceo da pise gorljiva pisma, te mu predlaze da napise o njemu knjigu. Odlazi potom u Pariz, ostavivsi svoju zenu i tek rodjenu kcer kako bi sa Rodenom razgovarao. Naravno, u datim uslovima, ovaj brak nije potrajao vise od godinu dana : Rilke je imao izvesnih problema sa intimnoscu te je nakon perioda strastvene zaljubljenosti najcesce zene brzo ostavljao nakon sto bi se uverio u njihovu ljubav. <i>Preklinjem one koji me vole da vole i moju osamu</i>, pisao je.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9yZ9dAGCVEpnTTPWk0GlPuf0XvA7XkZKYtcDCuLqZsA9-NPUA9uF-a7_sYuxhyphenhyphenMeRVhdkZOob4KQShq5xlytS7_l8UOg9OrWZpep7SlETUfBtq-sDo9rG3u-zq8ZshuPj7qFCM65hb78/s1600/Rilke,+Rose,+Rodin.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="258" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9yZ9dAGCVEpnTTPWk0GlPuf0XvA7XkZKYtcDCuLqZsA9-NPUA9uF-a7_sYuxhyphenhyphenMeRVhdkZOob4KQShq5xlytS7_l8UOg9OrWZpep7SlETUfBtq-sDo9rG3u-zq8ZshuPj7qFCM65hb78/s320/Rilke,+Rose,+Rodin.JPG" width="320" /></a></div>Rilke je Rodenom bio potpuno ushicen te je odmah po poseti pisao Klari koliko je divan covek Roden i kako ga je samo lepo primio prekinuvsi rad da bi pricao sa njim : <i>Cinilo mi se da sam ga oduvek poznavao </i>napisao je izmedju ostalog<i>.</i> On je zaista tu monografiju i napisao a koja je izasla bas 1903. godine. Dakle - Stefan ju je vec tada mogao poznavati iako ne i Roden : prevod ove knjige na francuski uprilicen je tek 1905. godine. Rodenu se Rilkeovo pisanje toliko dopalo da je ne samo proglasio tu knjigu za najbolju napisanu povodom njegovog dela, sa najboljim razumevanjem stvari, vec je i pozvao Rilke da dodje u Medon i zivi tu pored njega u funkciji njegovog licnog sekretara. Rilke je ovo prihvatio te je godine 1905. i 1906. proveo u Medonu sa Rodenom i Rozom. Slika gore i ova levo prikazuje ga iz tog vremena.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh63CwK6vGiaJxBdkq3oqUr7Yl6i5vx3RQ7zB_a2rEK-9gNBUWY-7EN8U7un5k_TOTNf69amHpVornVEbbuWvPOBAloQaiXVj1BmSL9AuMr2ZyDafAm65xPBwOEn__QhkhfK7moGxOuIHg/s1600/Rilke+&+Rodin+Arte+TV.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="254" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh63CwK6vGiaJxBdkq3oqUr7Yl6i5vx3RQ7zB_a2rEK-9gNBUWY-7EN8U7un5k_TOTNf69amHpVornVEbbuWvPOBAloQaiXVj1BmSL9AuMr2ZyDafAm65xPBwOEn__QhkhfK7moGxOuIHg/s320/Rilke+&+Rodin+Arte+TV.jpg" width="320" /></a></div>Ovaj odnos Rilkea i Rodena potrajao je do maja 1906. godine kada Roden njega otpusta te uzima sebi novog sekretara, izvesnog Engleza Entonija. Oni su prolece 1906. godine putovali zajedno po Spaniji, obilaze Toledo, Madrid, Sevilju i Pamplonu. Medjutim, odjednom Roden odlucuje da ga Rilke zapravo iskoriscava zarad umetnickih veza i prijateljstava te naglo prekida ovo prijateljstvo, sto je Rilkea ne malo potreslo. Ipak, naredne godine Roden se predomislja te se miri sa Rilkeom iako se njihova poslovna veza nije obnovila : 1908. godine Roden se, nakon posete Rilkeovom stanu u Hotel Biron i sam tamo preselio. Odnos ova dva velika umetnika veoma je bitan ne samo zbog sjajne monografije koju je Rilke u svom zanosu napisao vec i stoga sto je Rodenov uticaj presudno vazan u Rilkeovom shvatanju poezije koje se tada bitno menja a sto je svog izraza naslo u njegovim <i>Neue Gedichte</i>. O ovome snimljena je i dokumentarna drama <i>Rilke et Rodin - Une rencontre </i>za francuski kanal Arte dok je izvesni Alen Kaningem Rilkeovoj prici posvetio roman nazvan <a href="http://www.amazon.com/Lost-Son-M-Allen-Cunningham/dp/1932961526">Lost Son</a>.<br />
<br />
Ovu Rilkeovu knjigu o Rodenu izdao je kod nas <i>Sluzbeni glasnik</i>; nije bilo lako izabrati delove koje bih ovde postavila jer je <i>sve tako lepo</i> a u isto vreme <i>utterly useless</i> jednom istoricaru umetnosti iako je Rilkeovo razumevanje Rodena zaista neverovatno duboko. Pa ipak, ovo je pre svega divan pesnicki uzlet obozavanja jednog umetnika od strane drugog, koji vredi citati kao lepo knjizevno delo. Evo delova koji govore o nekim od najpoznatijih Rodenovih dela kao sto su <i>Poljubac</i>,<i> Vrata pakla</i> ili njegove razne <i>ruke</i> ...<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdIoBqq-ARFU-NVLJTyjef99smPIE1cMav3MdB_L84fs8xmTJSigL1yfAAKMmMwONm54gjXKT5-ywlYpfPXUOHblt4XmlMzDF6yvWYzgG3uFhgHpB0wzYKoP_RaSHJwt1id7tAsuEMjTQ/s1600/Rilke+in+Meudon.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a></div><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1glX86VlRI4uaGWifWQy9QWNMBXzSgXvZlCoAOBdzE0GlNm_cgBpGQVdVWf4sh_K3HahnKQRHmBy9PaGejzavupFxYGf91V0Lhwt31FrigUcMApjnc5tQ37rKteGXUB6M80n_cUg_ghw/s1600/Ph1684.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1glX86VlRI4uaGWifWQy9QWNMBXzSgXvZlCoAOBdzE0GlNm_cgBpGQVdVWf4sh_K3HahnKQRHmBy9PaGejzavupFxYGf91V0Lhwt31FrigUcMApjnc5tQ37rKteGXUB6M80n_cUg_ghw/s320/Ph1684.jpg" width="236" /></a></div>Roden se neprestano vracao,radeci svoje aktove, na ono uranjanje u sebe, vracao se onom napregnutom osluskivanju sopstvene dubine; takav je i predivan lik koji je nazvao <i>La Meditation</i>, takav je i onaj nezaboravni <i>Voix interieure, </i>taj najtisi glas pesama Viktora Igoa, koji je na spomeniku pesniku skriven ispod glasa gnev, i gotovo nevidljiv. Nikada se ljudsko telo nije toliko usredsredilo na svoju unutrasnjost, toliko bilo optereceno sopstvenom dusom, a opet toliko suzdrzano elasticnom snagom svoje krvi. A kako se samo duboko u stranu nagnutom telu vrat ponesto uzdize i pruza, podrzava glavu koja slusa daleki sum zivota; to je toliko duboko i silno proosecano da je nemoguce setiti se potresnije i produhovljenije kretnje. Uocljivo je da nedostaju ruke. Roden ih je osetio, u tom slucaju, kao suvise lako resenje zadatka, kao nesto sto ne pripada telu koje hoce da se bez tudje pomoci sakrije u sebe. Mogli bismo da se setimo Eleonore Duze kako je u jednoj od Danuncijevih drama, bolno napustena, pokusala da grli bez ruku i da bez ruku adrzava onog koji je napusta. Ta scena - u kojoj je njeno telo naucilo svojevrsno milovanje, koje ga je znatno prevazilazilo, spada u nesto sto se ne moze zaboraviti od njene igre. Prenosila je utisak da su ruke suvisne, da su ukras, neki predmet u posedu bogaih i neumerenih, a koji oni mogu da odbace u zelji za potpunim osiromasenjem. U tom trenutku delovala je kao da ne gubi nesto vazno; pre kao neko ko darujuci svoj pehar pije iz potoka; kao neko ko je nag i donekle bespomocan u svojoj bezdanoj golotinji. Takvi su Rodenovi kipovi bez ruku; ne nedostaje im nista sto je nuzno. Stojimo pred njima kao pred gotovim, potpunim delima, koja ne dopustaju nikakvo upotpunjavanje. Pri jednostavnom posmatranju ne javlja se osecaj nedovrsenog nego se javlja tek pri podrobnom posmatranju, u sitnicavoj pedanteriji, koja govori o tome da u telo spadaju ruke i kako ni u kojem slucaju telo bez ruku ne moze u potpunosti postojati. </blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhr4N2ux4lFXCd64A6lOk7T4duxsd3lS7tJzRatAgh7V2zieM2SFCxzNPZ0923OfRW06BEZow2e4YD2kyztapvugf_QyuCLR56WZ7YlvZsrvlnJvw8GL1q5BN03bt2TF5JUa2A2SNoBjXg/s1600/h2_08.210.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhr4N2ux4lFXCd64A6lOk7T4duxsd3lS7tJzRatAgh7V2zieM2SFCxzNPZ0923OfRW06BEZow2e4YD2kyztapvugf_QyuCLR56WZ7YlvZsrvlnJvw8GL1q5BN03bt2TF5JUa2A2SNoBjXg/s320/h2_08.210.jpg" width="244" /></a></div>Nije previse vremena minulo od kako su se poneki oborili na impresioniste koji su rubom slike odsecali drvece, ali na to su se brzo i priviknuli, uvideli su, barem u slikarstvu, da za umetnicku celovitost nije potrebna dorecenost, da nezavisno od toga u slici nastaju nove veze, novi odnosi i nove ravnoteze. Ni u skulpturi nije drugacije. Umetniku je dopusteno da od mnogo stvari sacini jednu i da iz najmanjeg dela neke stvari sacini svet. Postoje u Rodenovom delu ruke, samostalne, malene ruke koje zive, a da nisu deo nikakvog tela, ruke koje se uzdizu, uznemirene i gnevne, ruke na kojima zgrceni prsti izgledaju kao da laju, izgledaju kao pet sija pasa iz pakla. Postoje kod Rodena ruke koje hodaju, ima ih sto spavaju, a ima ih i sto se bude, ima zlocinackih ruku, opterecenih gresima otaca, i takvih koje su umorne, koje nista vise ne zele, koje su se skrile u nekom kutku kao sto cine bolesne zivotinje, znajuci da niko ne moze da im pomogne. Ali, ruke su vec slozen organizam, delta su u koju se uliva i razliva pregrst zivota sto dolazi izdaleka i uliva se u veliku maticu stvaranja.</blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEinjqHD6DhG8Riit3xOqvru6EuwPoL09GKhdRLa_b9jSfoO0bZ6nAjCLZ-vRANqU5zD-CQ3CQHmIl6aFHatzXZfgDJjlrM_PaUG-IEJOPVf9dSQ0AhttNxRdDe41QSqZDrqsFxwgUDqWow/s1600/194112858_129f3d1e3c_z.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEinjqHD6DhG8Riit3xOqvru6EuwPoL09GKhdRLa_b9jSfoO0bZ6nAjCLZ-vRANqU5zD-CQ3CQHmIl6aFHatzXZfgDJjlrM_PaUG-IEJOPVf9dSQ0AhttNxRdDe41QSqZDrqsFxwgUDqWow/s320/194112858_129f3d1e3c_z.jpg" width="227" /></a></div>Postoji istorija ruku; one doista poseduju sopstvenu kulturu, svoju osobenu lepotu; priznajemo im pravo na razvoj, priznajemo im zelje, osecanja, hirove i sklonosti. Ipak, Roden zna, zahvaljujuci sopstvenom obrazovanju koje je licnim naporom postigao, da je telo sastavljeno od pukih pozornica zivota, zivota koji na svakom mestu ume da bude velik i samosvojan. Roden je bio taj koji je posedovao moc da bilo kojem delu te daleke, ustalasane povrsi podari samostalnost i punocu celine. I kao sto je ljudsko telo za Rodena celina samo dotle dok kao neka opsta (unutrasnja ili spoljasnja) akcija sve svoje udove i snage drzi u spremnosti, tako mu se, s druge strane, sljubljuju delovi razlicitih tela koja se iz unutrasnje nuznosti pripijaju jedno uz drugo da bi postala jedan organizam. Ruka sto pociva na ramenu ili bedru nekog drugog, nije vise u potpunosti deo tela kojem pripada : iz nje i predmeta koji dodiruje ili drzi, nastaje nova stvar, stvar vise, koja je bezimena i nije nicija; a rec je upravo o toj stvari koja poseduje odredjene granice. To saznanje je osnova nacina na koji Roden grupise svoje likove; odatle proizilazi ona nevidjena povezanost figura, zaokruzenost formi, spregnutost po svaku cenu. </blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgIr7_M280UIxGK_cKo1zg3CIroZR_YMDbMZM_ZbU6cQCcOOKIYcQju69JnJV4gDEL-VXp7L2LOJlKAHJDZ6jYGOmBIj5yFi4a2SbkpkydpBJ_xt7RbIu6JEmHWFhcySzOmyYMn-YqukI/s1600/rodin-the-kiss.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgIr7_M280UIxGK_cKo1zg3CIroZR_YMDbMZM_ZbU6cQCcOOKIYcQju69JnJV4gDEL-VXp7L2LOJlKAHJDZ6jYGOmBIj5yFi4a2SbkpkydpBJ_xt7RbIu6JEmHWFhcySzOmyYMn-YqukI/s320/rodin-the-kiss.jpg" width="209" /></a></div>Roden ne polazi od figura koje se medjusobno grle, ne poseduje modele koje bi namestao i komponovao. On pocinje na mestima gde je dodir najzesci kao na vrhuncima dela; pocinje tamo gde nastaje nesto novo, tu zahvata i posvecuje celokupno poznavanje svog alata tajnovitim pojavama koje prate nestajanje svakog novog dela. Radi, takoreci, pri blesku munja sto nastaju na tim tackama i stremi samo delovima celog tela, koji su obasjani. Car golemog skupa devojke i muskarca, koja se zove <i>Poljubac</i>, pociva u toj razboritoj i pravednoj podeli zivota; osecamo kao da se sa svih povrsi dodira talasi slivaju u tela, jeza lepote, slutnje i snage. Otud proistice da na svim delovima oba tela vidimo opojnost tog poljupca; cini nam se, on je sunce sto izlazi, a njegova svetlost sve obasjava. </blockquote><br />
<br />
<blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5NOHxRmY8CBplfzibm03IZU4x2rr6CgzqRP3Pt9XYgu-mavp2LuDeSXmQZEQ-54QJCC4n1OJBD863TRRi5uYCjnsF_BaTAvuHhC6Sy3ae7Q0uc8TvbQkYwqHsoZvRC1hvtWxr9AF2VLI/s1600/347148046_c4dcfdcd47.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5NOHxRmY8CBplfzibm03IZU4x2rr6CgzqRP3Pt9XYgu-mavp2LuDeSXmQZEQ-54QJCC4n1OJBD863TRRi5uYCjnsF_BaTAvuHhC6Sy3ae7Q0uc8TvbQkYwqHsoZvRC1hvtWxr9AF2VLI/s320/347148046_c4dcfdcd47.jpg" width="240" /></a></div>Ali jos je uzviseniji onaj drugi poljubac, oko kojeg se, kao zid oko vrta, uzdize delo nazvano <i>Eternelle Idole.</i> Jednu od kopija tog mermera posedovao je Ezen Karijer, i u tihom sutonu njegove kuce taj jasni kamen ziveo je poput vrela u kojem uvek ista kretnja, isti uspon i pad zacarane snage. Devojka kleci. Njeno lepo telo se tek malcice povilo unatrag, desna se ruka priza unazad i prsti su, pipajuci, nasli njenu nogu. U te tri linije, iz kojih nema puta u svet, zatvoren je njen zivot i njegova tajna. Kamen pod njom uzdize je, a ona kleci. Pomisljamo, neocekivano, kako u stavu, u kojem se to devojce zateklo iz lenjosti, u sanjarenju, ili iz usamljenosti, kako u tom stavu upoznajemo drevnu, svetu kretnju u koju je utonula boginja nekog dalekog, okrutnog kulta. Glava te zene malo je napred nagnuta sa izrazom obazrivosti, nadmoci i strpljenja, gleda, kao iz visine tihe noci, dole na muskarca koji je svoje lice uronio u njene grudi kao u cvetni bokor. I on kleci, ali nize, duboko u kamenu. Njegove ruke su iza njega, kao bezvredne i prazne stvari. Desna saka je otvorena; gledamo u nju. Iz te skupine izbija neka tajnovita velicina. Ne usudjujemo se (a to biva cesto kod Rodena) da joj pridamo neko znacenje. Znacenja ima na hiljade. Kao sena provejavaju misli preko nje i iza svakog znacenja izdize se nova misao, i zagonetna u svojoj jasnosti i bezimenosti.</blockquote><blockquote>U tom delu zivi nesto od atmosfere Cistilista. Blizu je nebo, ali jos nije dosegnuto; blizu je pakao, ali jos nije zaboravljen. I ovde blistav sjaj dodira, iz dodira oba tela, kao i iz dodira zene sa sobom. </blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjx6G7ByydR-q04PP7cZMzDQmeXCwxYiSH03ScKFWxyjwN8DrwJudopB_LBMy5IzyEt4WpwFX44ggDDuFv8-SN5ligD1V4cl8ORurNTi61H0u-z8cGfs92gZvp6vhVwePaAHeBZy1MnbgM/s1600/Museum006.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjx6G7ByydR-q04PP7cZMzDQmeXCwxYiSH03ScKFWxyjwN8DrwJudopB_LBMy5IzyEt4WpwFX44ggDDuFv8-SN5ligD1V4cl8ORurNTi61H0u-z8cGfs92gZvp6vhVwePaAHeBZy1MnbgM/s320/Museum006.jpg" width="214" /></a></div>A nista drugo, osim uvek novo oblikovanje teme o dodiru zivih i ustalasanih povrsi, nista drugo nisu ni ona mocna <i>Porte de l'Enfer</i>, na kojima je Roden u samoci radio dvadeset godina i ciji odlivak jos predstoji. Istovremeno sa istrazivanjem pokreta povrsina i njihovim sjedinjavanjem, napredovao je Roden do istrazivanja tela koja su se na mnogim mestima dodirivala, tela ciji su dodiri bili zesci, jaci, neobuzdaniji. Sto su dva tela jedno drugome nudila vise dodirnih tacaka, sto su nestrpljivije jedno na drugo nasrtala, slicno hemijskim elementima velike srodnosti, to je cvrsca i organski povezanija bila nova celina koju su tvorila. Javljala su se secanja na Dantea. Ugolino, Dante i Vergilije, i sami lutalice, stiskali su se jedan uz drugog, pa vrtlog sladostrasnika, odakle se dize poput stabla pohlepna kretnja skrtice. Nadolazili su mu kentauri, divovi i nemani, sirene, fauni i zene faunova, sve te divljei grabljive polubozanske zivotinje prethriscanske sume. A on je stvarao. U stvarnost je prevodio sve likove i oblikeDanteovog sna, izdizao ih je kao iz uzburkane dubine sopstvenih secanja i tiho ih je, jednog po jednog, iskupljivao za bivstvovanje. Na taj nacin su nastale stotine figura i skupina. Ali pokreti, koje je pronalazio u recima pesnika, pripadali su drugom vremenu; budili su se u tvorcu koji ih je vaskrsnuo, a poznavanje hiljade drugih kretnji, pokreta, hvatanja, gubljenja, bola i napustanja, koje su, u medjuvremenu, bile nastale, i njegove ruke sto ne znaju za umor, sezale su dalje i dalje, preko sveta Firentinca, dalje, ka uvek novim gestovima i likovima.</blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoYcNmrBnddcXcYTMC-FKkYXvvuTU-j1CMHD0TJxTGwjwFFcoifyvImLMXNzGwV_zPlm8zxuSC_wPU-0gbeD8KxUQJBvMPcXs2ziZJ9-C07ECh3752-b1-78oEFYSHQ7kueetxROxa8rc/s1600/Museum007.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="214" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoYcNmrBnddcXcYTMC-FKkYXvvuTU-j1CMHD0TJxTGwjwFFcoifyvImLMXNzGwV_zPlm8zxuSC_wPU-0gbeD8KxUQJBvMPcXs2ziZJ9-C07ECh3752-b1-78oEFYSHQ7kueetxROxa8rc/s320/Museum007.jpg" width="320" /></a></div>Taj ozbiljni, sabrani radnik, koji nikad nije tragao za sadrzajem i koji nije hteo drugo ispunjenje nego samo ono koje je u njegovom uvek sve zrelijem alatu bilo dostizno, prolazio je tim putem, kroz sve drame zivota : sada mu se otvara dubina ljubavnih noci, tamna, bolno sladostrasna daljina u kojoj, kao u nekom jos herojskom svetu, nema odece, u kojoj su lica izbrisana, a jedino tela vaze. Zazarenih cula ulazio je, kao istrazivac zivota, u veliki metez ovog rvanja i ono sto je video, bio je zivot. Nije bilo tesno oko njega, majusno i zagusljivo. Bilo je prostrano. Atmosfera alkovena bila je daleko. Tu je bio zivot, bio je hiljadu puta u svakom minutu, bio je u ceznji i seti, u ludilu i strahu, u gubitku i dobitku. Tu je bila zudnja, neizmerna, zedj tolika da je sve vode sveta u njemu isusila kao jedinu kapljicu, tu nije bilo laganja i odbijanja, a kretanje davanja i uzimanja tu su bile istinite i velike. Tu su bili gresi i jadikovanja, prokletstva i blazenstva, i odjednom smo shvatili da je svet morao biti jadan, svet koji je sve to sakrivao i zakopavao, svet koji se vladao kao da to ne postoji. Tako je bilo.</blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCRVO0P-Y44hngrlRGE54oOolTvwN7DiKaaKFpZPzXvJMiQiQMJih3__LHdW1BMWbe_FA7nfwnREo9Nfi8dU565d7bKKOb43I3HQcZz5WLUCy3JzX2HbxI3pjyGXjE7II7IjaTxB3mCIY/s1600/72283126_bf6f59330b_z.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgCRVO0P-Y44hngrlRGE54oOolTvwN7DiKaaKFpZPzXvJMiQiQMJih3__LHdW1BMWbe_FA7nfwnREo9Nfi8dU565d7bKKOb43I3HQcZz5WLUCy3JzX2HbxI3pjyGXjE7II7IjaTxB3mCIY/s320/72283126_bf6f59330b_z.jpg" width="234" /></a></div>Pored citave istorije covecanstva tekla je ova druga istorija koja nije poznavala prerusavanja, nije znala za konvencije, niti razlike i polozaje u drustvu - znala je samo za borbu. I ona je imala svoj razvitak. Iz nagona je nastala ceznja, iz pozude izmedju muskarca i zene nastala je zudnja coveka za covekom. I tako se ta istorija pojavljuje u Rodenovom delu. Jos je to vecita borba polova, ali zena nije vise nadjacana ili podlozna zivotinja. Ona je puna ceznje i budna poput muskarca, i izgleda kao da su se sjedinili da bi oboje tragali za njihovom dusom. Covek koji nocu ustaje i tiho odlazi drugom, nalik kopacu blaga, koji bi da veliku srecu, toliko mu neophodnu, iskopa na raskrscu pola. U svim gresima, u svim protivprirodnim zadovoljstvima, u svim tim sumnjivim i izgubljenim pokusajima da se u zivotu pronadje beskrajni smisao, postoji nesto od ceznje koja stvara velike pesnike. Tu covecanstvo gladuje za necim nedostiznim. Tu se ruke ispruzaju ka vecnosti, otvaraju se oci, bez straha gledaju u smrt; tu se razvija beznadno junastvo, cija slava dolazi i prolazi kao smesak, cveta i vene kao ruza. Tu su oluje zelja i zatisja ocekivanja; tu su snovi koji se promecu u dela i dela koja iscezavaju u snovima.Tu se bogatstvo snage dobija i gubi, kao u nekoj ogromnoj kockarnici.</blockquote><blockquote></blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuUnJRReUw69PUJZ6R7uzferC2N2SFI3mckTdTj_A5dwJXElirMCJuNoSto1OC0cU1IOwF_cst4Go6wgGEzY_8jH4vfG7D62RfPBNpRhGJhoOZF76VCSkRx8p2iJWQtQ7M_BNtP1AAQlQ/s1600/2819339937_3a966dfe7e.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuUnJRReUw69PUJZ6R7uzferC2N2SFI3mckTdTj_A5dwJXElirMCJuNoSto1OC0cU1IOwF_cst4Go6wgGEzY_8jH4vfG7D62RfPBNpRhGJhoOZF76VCSkRx8p2iJWQtQ7M_BNtP1AAQlQ/s320/2819339937_3a966dfe7e.jpg" width="240" /></a></div>Sve to postoji u Rodenovom delu. On koji je vec toliko preziveo, tu je nasao punocu i obilje zivota. Nasao je tela na kojima je svako mesto bilo volja, usta koja su imala oblik krikova kakvi se uzdizu iz dubine zemlje. Nalazio je gestove prabogova, lepotu i vitkost zivotinja, zanos starih plesova i pokrete zaboravljenih bogosluzenja, narocito povezanih s novim gestovima koji su nastali u dugom razdoblju kad je umetnost bila odsutna i za va ta otkrovenja slepa. Takve su ganove kretnje posebno zanimale. Bile su to nestrpljive kretnje. Kao sto onaj koji dugo trazi neki predmet, biva sve bespomocniji, rastreseniji, zustriji i oko sebe izaziva razaranje, gomila stvari koje otima njihovom poretku, kao da ih prisiljava da tragaju s njim - tako su i kretnje covecanstva, koje ne mogu pronaci same sebi smisla, postale nestrpljivije, nervoznije, brze i usplahirenije. A sva izmesana pitanjapostojanja leze oko njih. Ali, pri tome, pokreti tih kretnji postadose i suzdrzljiviji. Ne poseduju vise gimnasticku odlucnu jednostavnost kojom su raniji ljudi posezali za stvarima. Ne nalikuju pokretima koji su stalozeni u drevnim plastickim delima, ne nalikuju kretnjama kojima ke vazan samo pocetak i kraj. Izmedju ta dva jednostavna momnta ugurali su se brojni prelazi i pokazalo se da upravo u tim medjustanjima prolazi zivot danasnjeg coveka, njegovo delanje i njegova neaktivnost. Nastao je drugaciji zahvat, drugacije domahivanje, pustanje i zadrzavanje. </blockquote><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiX30EZt33Pwf_OjZhyX8Ql04XT3ktOI6pwYeahJBGVV8cuCt06pvGYfcXP7GwbJfAamH3aqZY9_5qLscrlzTqUXgL-fmMoLY8-9or4dcPbf5R6n6umCMIOxdCRb2wlcBx5BbcwySjsLdw/s1600/1.1275133913.1_rodin-s-gates-of-hell-detail.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiX30EZt33Pwf_OjZhyX8Ql04XT3ktOI6pwYeahJBGVV8cuCt06pvGYfcXP7GwbJfAamH3aqZY9_5qLscrlzTqUXgL-fmMoLY8-9or4dcPbf5R6n6umCMIOxdCRb2wlcBx5BbcwySjsLdw/s320/1.1275133913.1_rodin-s-gates-of-hell-detail.jpg" width="179" /></a></div>Sve te kretnje Roden je stvorio. Satvorio ih je u jednom ili u vise likova, na svoj nacin ih pretocio u stvari. Dao je stotinama i stotinama figura, koje jedva da behu vece od njegovih saka, da ponesu zivot svih strasti, bujanje svih pozuda i teret svih poroka. Stvorio je tela sto se posvuda dodiruju, koja su sljubljena poput zivotinja koje su jedna u drugu zagrizle i koje se kao jedno jedino telo ruse u bezdan; stvorio je lanac telesa, koloplete i vreze, stvorio je teske grozdove likova, u kojima se slast greha nedri iz dubine bola. Samo je Leonardo (*) tako majstorski i nadmocno zdruzivao ljude u svom grandioznom opisu propasti sveta. Kao i tamo, i ovde su takvi koji se bacaju u ponor da bi zaboravili veliki bol, i takvi koji svojoj deci glave razbijaju da ne bi odrasla za taj ogromni bol. Vojska tih figura bila je odvec brojna da bi stala u okvir krila <i>Vrata pakla</i>. Roden je birao i birao. Odbacio je sve sto je bilo odvec usamljeno da bi se moglo podrediti toj velikoj celini, sve sto nije bilo potpuno nuzno u tom sklopu. Pustao je da likovi, i skupovi likova, sami nadju svoje mesto; promatrao je zivot naroda sto ga je on stvorio, osluskivao ga i pustao svakome na volju. Tako je postepeno izrastao svet ovih <i>Vrata</i>. Povrsina te kapije, na kojoj su izradjene plasticke forme, pocela je da ozivljava; sa sve mirnijim reljefima uranjalo je uzbudjenjelikova u te povrsi. </blockquote><br />
<blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLqxCCwSlE-cy_uT5M0H3qVbLbhzD_jHl6ngaimnpWGCkOLX5zwgE9uSs437r-0EeQNuEXj8t9VUpNcnyg_kb7MrU2mqe0milE2HIfAusHG2k2ms804RF5UFTMdS5SI1tbK6a5lU9YpoM/s1600/denker2.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLqxCCwSlE-cy_uT5M0H3qVbLbhzD_jHl6ngaimnpWGCkOLX5zwgE9uSs437r-0EeQNuEXj8t9VUpNcnyg_kb7MrU2mqe0milE2HIfAusHG2k2ms804RF5UFTMdS5SI1tbK6a5lU9YpoM/s320/denker2.jpg" width="230" /></a></div>U dovratku, na obe strane je ulaz, neko stremljenje i uzdizanje, a na krilima vrata je padanje, uzdizanje i sunovrat one kretnje koja preovladava. Krila vrata su ponesto u pozadini, a njihov je gornji rub od izbocenog ruba poprecnog okvira odvojen prilicno velikom povrsi. Pred njom, u mirno zatvorenom prosoru, postavljen je lik <i>Mislioca</i>, muskarca koji vidi svu velicinu i sav uzas ovog igrokaza, jer o njemu misli. Sedi, zamisljen i nem, tezak od slika i misli, a njegova snaga (a to je snaga onoga koji dela) misli. Celo telo mu je lobanja, a sva krv u njegovim zilama mozak. On je srediste vrata, iako iznad njega, na vrhu okvira, stoje jos tri muskarca. Dubina na njih deluje i oblikuje ih iz daljine. Skupili su glave, njihove tri ruke su ispruzene, zajednicki pokazuju dole na isto mesto, na isti ponor koji ih je privlacio svojom tezinom. </blockquote><br />
<blockquote>Mislilac mora da je u sebi nosi.</blockquote><br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiG2PCP9iXtGK63Dih0UkowtN_PnZIiBbUNFnG7bfBMrPuXaxIweT5r5k9-FGoDUEmumoMH_A3MuTfgYkADepKUVw1-MIlsvur8DVvdz41BFlhiozLOUvsV4Z5O6EdY_7knvZfhG3Y-WFc/s1600/rodin.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="316" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiG2PCP9iXtGK63Dih0UkowtN_PnZIiBbUNFnG7bfBMrPuXaxIweT5r5k9-FGoDUEmumoMH_A3MuTfgYkADepKUVw1-MIlsvur8DVvdz41BFlhiozLOUvsV4Z5O6EdY_7knvZfhG3Y-WFc/s400/rodin.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Rodin, Edward Steichen 1908.</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"></td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br />
</td></tr>
</tbody></table><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipcmc1rYk5DBcMnTMzrqx3ulN3GGvS8-YwqWmwIcbh-Gv8JmGVTpibxSZsG6sdeKSV5uQ-2jbvDAu9ikP5dpFlt4KJslRFlRt8up92L7cfoRxAcHkw04WJUueUpM-y4Oa7NjgdnGejOZo/s1600/deluge-948.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="253" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipcmc1rYk5DBcMnTMzrqx3ulN3GGvS8-YwqWmwIcbh-Gv8JmGVTpibxSZsG6sdeKSV5uQ-2jbvDAu9ikP5dpFlt4KJslRFlRt8up92L7cfoRxAcHkw04WJUueUpM-y4Oa7NjgdnGejOZo/s320/deluge-948.jpg" width="320" /></a></div>EDIT (*) - Zaista ne znam na sta ovde Rilke misli kada pominje Leonarda; postoji jedna skica za <i>Strasni sud</i> pronadjena u Vindzoru za koju se veruje da je Leonardova ali je ona suvise opskurna i nedovoljno poznata da bi sluzila Rodenu kao uzor. Postoji takodje i serija skica <i>Vizija kraja sveta</i> koja nije jako poznata a na koju je Rilke mozda mogao misliti (slika desno). S druge strane mnogo je logicnija i jasnija veza Rodena sa Mikelandjelom cija je dela ovaj upoznao tokom boravka u Italiji i zavoleo; smatrao je da ga je Mikelandjelo <i>oslobodio akademizma u skulpturi</i> . Mikelandjelov <i>Strasni sud</i> iz Sikstinske kapele sa <i>Vratima pakla</i> ima sustinske i veoma bitne veze, dok je njegova skulptura ( pre svega <i>Robovi</i> i takozvani <i>infiniti </i>) presudno uticala na Rodena koga su i zvali <i>novi Mikelandjelo.</i> Naravno, pored Mikelandjela najbitnija veza jeste sa Lorencom Gibertijem i njegovim <i>Vratima</i> <i>raja </i>na baptisterijumu u Firenci.<br />
<br />
Follow up : vise o vili u Medonu, iz jednog Rilkeovog predavanja, kao i o odnosu Rodena i fotografije mozete citati <a href="http://gradiva-bric-a-brac.blogspot.com/">ovde</a>.</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-63073022075389192692010-10-23T03:31:00.000-07:002010-10-23T06:28:54.189-07:00Dinah The Queen of Blues i Noël The Master<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn5Y27DFo_NXx3BUpNVCUh9EN3sy56j-BC5dpGmJsynLWkvBtGZB8ZJy58NFnfvpDLfpQU-2j9RAKev5iwwJKflxwrYv8gsoVOPF8SLNcBMPzGEZNGBsoq10Wrg63irQs0ArsNW5_Ct80/s1600/Ella+Fitzgerald+and+Louis+Armstrong+ellalouis.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn5Y27DFo_NXx3BUpNVCUh9EN3sy56j-BC5dpGmJsynLWkvBtGZB8ZJy58NFnfvpDLfpQU-2j9RAKev5iwwJKflxwrYv8gsoVOPF8SLNcBMPzGEZNGBsoq10Wrg63irQs0ArsNW5_Ct80/s320/Ella+Fitzgerald+and+Louis+Armstrong+ellalouis.jpg" width="288" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kada bih nekom izrazitom ljubitelju dzeza i bluza rekla kako, eto, i ja bas volim dzez te onda nabrojala sta je to sto od ove muzike volim, verovatno bi mi se slatko nasmejao. Jer, zvucala bih najverovatnije kao neki klinac koji misli da je mnogo <i>taugh</i> zato jer ima bicikl pa se tome hvalise pred posednikom nekog besnog <i>Harlija</i>. Jer, iako tako ponekad zaista i kazem - kako volim taj dzez - moram ipak priznati da se moji favoriti sastoje od Luja Armstronga, Bili Holidej i Ele Ficdzerald te da mi vrhunac svega predstavljaju albumi koji su <a href="http://www.youtube.com/watch?v=io0uqrp9dco">Lui i Ela</a> snimili zajedno. <i>Go ahead and laugh.</i> No, tako stoje stvari samnom. Volim jos ponesto, tu i tamo, ali ovo troje su za mene nekakav nedostizan <i>trinity</i>. <i>Or so I thought.</i> Jer, poslednjih nekoliko godina prikljucio se iznenada jos jedan clan ovoj malenoj skupini, jos jedna dama. Sada to vise nije trojstvo kakvo je bilo ali jeste neke druge vrste : zenska trijada okolo nasmejanog Luja :)</div><br />
<br />
<div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQBn59SauPKwrQXprte9bXZANYY9CsnOLeD0CzCy6JL4LpfR8aj14eDifQIjZmqFw-eSSmoNZTGnjsLrmsCf-5uNX50Zoi-k0EjyjLmdQgrik-Wo2Vq9LfmTNuaomTdiD2lp5AmMLK35M/s1600/Billie+Holiday.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQBn59SauPKwrQXprte9bXZANYY9CsnOLeD0CzCy6JL4LpfR8aj14eDifQIjZmqFw-eSSmoNZTGnjsLrmsCf-5uNX50Zoi-k0EjyjLmdQgrik-Wo2Vq9LfmTNuaomTdiD2lp5AmMLK35M/s320/Billie+Holiday.jpg" width="266" /></a></div><div style="text-align: justify;">Bili volim stoga sto je drugacija, nekako iskonska poput nekog africkog idola kakve su dovlacili u Evropu i divili im se u osvit modernosti. Ona nam pristize iz nekih mracnih dubina koje nas u isto vreme privlace i strase. Zaista, jednom kada se ona <a href="http://www.youtube.com/watch?v=GCnXBO3D6b8">cuje</a> tesko je kasnije pogresiti u prepoznavanju : njene su interpretacije pesama primetno drugacije od vecine, potpuno prozivljene; i, kao iza gustog duvanskog dima nocnih klubova u kojima je nastupala, iz njenog glasa moze se nazreti <i>svasta </i>- izvlacenje iz kreveta nakon noci provedene sa strancem koji mirise na alkohol i znoj; zadovoljstvo i gadjenje; koza koja bridi od dodira ili samara; zaklinjanje da ce se prestati ... sutra, te ocaj kada to <i>sutra</i> dodje. Ponekad je kao macka koja se oblizuje nakon sto je smazala tunjevinu; ili je upravo preplaseni mis koji se skriva u nekoj rupi, drhteci. Bili je mnogo toga. Ela je, sa druge strane, savrsenstvo. Iza njenog glasa ja ne vidim nista jer sam sposobna jedino da je <i>cujem</i>. Za razliku od onih koji smatraju da je Areta Frenklin <i>The Voice</i> - ja smatram da je to ipak Ela; sa naporom i teskocom je, stoga, zamisljam kao bice od materije, za razliku od Bili koja je sva <i>flesh & blood & bone</i>. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ta treca koja im se pridruzila zapravo je, za mene mesavina ove dve : njen glas po snazi i kristalnoj jasnoci mogu porediti sa Elinim a ono sto vidim iza njega - sa Bili. Radi se o Dini (zapravo trebalo bi - Dajni - ali ja joj tepam Dina:) Vasington. </div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvSCR7emZaKKQmU8uS3OphKD8W_IILFXMZk1HDT0kT1hxYKe7OKMxKZHxyTdVoSu-Cx_IKquG0TUBiLpF_jANALp03soSpcQEyZIu1Uj_Dfl18mpC1exdcXeMalFCZ4s8o4HTTcOet1is/s1600/dinah_washington.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvSCR7emZaKKQmU8uS3OphKD8W_IILFXMZk1HDT0kT1hxYKe7OKMxKZHxyTdVoSu-Cx_IKquG0TUBiLpF_jANALp03soSpcQEyZIu1Uj_Dfl18mpC1exdcXeMalFCZ4s8o4HTTcOet1is/s320/dinah_washington.jpg" width="243" /></a></div><div style="text-align: justify;">Za razliku od Bili koja je imala iznimno uzasan pocetak zivota (majku su joj roditelji izbacili iz kuce jer je zatrudnela u trinaestoj godini te ju je ova ostavila sestri na cuvanje koja nije bilo narocito prisutna; to je dovelo do toga da Bili bude silovana sa samo jedanaest godina; potom su obe radile u javnoj kuci) Dina (koja se zapravo zvala Ruth) je imala oba roditelja. Doduse, otac joj jeste bio notorni kockar ali je porodica bila na okupu, sto je pruzalo neku sigurnost u odrastanju. Iako je rodjena u Alabami, odrastala je u vetrovitom gradu Cikagu relativno srecno iako pomalo usamljeno : isla je u skolu i sa majkom pevala u horu i svirala klavir u crkvi. Njen glas vec je tada zapazen; sa petnaest godina odlucila je da proba od svog talenta i da se izdrzava. Idol joj je bila, nije potrebno ni reci - bas Bili Holidej. Tako onda cetrdesetih godina pocinje da nastupa u jednom od nocnih klubova Cikaga, menja ime u Dina i uskoro postaje zvezda; petnaestak godina kasnije dobila je Gremija za izvedbu poznate pesme, jedne od meni omiljenih, <a href="http://www.youtube.com/watch?v=OmBxVfQTuvI&feature=related">What a Difference a Day Makes</a>. </div><br />
<div style="text-align: justify;">U originalu ova pesma zove se <i>Cuando Vuelva A Tu Lado</i>; napisala ju je Maria Mendez Graver, prva veoma uspesna meksicka kompozitorka. Skolovana u Francuskoj, gde joj je jedan od profesora bio i Klod Debisi, zivela je potom u Njujorku i komponovala muziku za holivudske studije <i>Paramount</i> i <i>20th Century Fox</i>. Medju tada mnogim poznatim njenim pesmama i kompozicijama ova, iz 1934. godine, je ona koja je daleko nadzivela svoje vreme te je i sada vecina ljudi zna. To je ujedno i jedna od onih pesama koje su mene <i>navukle</i> na njen glas. Druga, ona koja joj je otvorila mesto u mom malom jazz/blues panteonu, potpuno me stavivsi pod trajni <i>spell,</i> jeste <a href="http://www.youtube.com/watch?v=ipc1DWfJhg4&feature=related">ova</a> uz koju nije potreban bas nikakav komentar :) Dakako, postoji i treca, ona koju ponajvise volim ... ali nju cuvam, sasvim zlocesto, za sam kraj ovog posta :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjW8X-yp69HohiZs8sXhWmwCg38rBOzQJtDrKZUNtoT2Cjrk06HxrYHbPrERrnMCV1TFH08momPNLNK-NN_QmtABlJkVvZ6LdrxVZbm8NPyW-hb7vtDCYzX_h2Zpy_ZKJRV6K82RyEuR-Y/s1600/dinahwashington.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjW8X-yp69HohiZs8sXhWmwCg38rBOzQJtDrKZUNtoT2Cjrk06HxrYHbPrERrnMCV1TFH08momPNLNK-NN_QmtABlJkVvZ6LdrxVZbm8NPyW-hb7vtDCYzX_h2Zpy_ZKJRV6K82RyEuR-Y/s320/dinahwashington.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Dina je proglasena kraljicom bluza (dok je Bili bila <i>The Queen of Song</i> a Ela <i>The</i> <i>First Lady of Song</i> :) te izvrsila veoma bitan, mozda cak presudan, uticaj na potonje velike pevacice - poput vec pomenute Arete koja joj je posvetila i citav jedan album. Narocito je ostala zapamcena po takozvanim <i>torch songs</i> naziv koji ima isto poreklo kao izraz <i>carrying a torch for someone - </i>u oba slucaja radi se u neuzvracenoj ljubavi. No, kao i Bili i Ela, koje su imale svoje demone - olicene prvenstveno i alkoholu, drogi i muskarcima - Dina takodje nije u svom uspehu pronasla srecu : udavala se cak sedam puta, borila se sa tezinom i insomnijom; jedna narocito nesretna kombinacija pilula dovela je do njene prerane smrti 1963. godine. Sa samo trideset devet godina bila je, od njih tri, najmladja u trenutku smrti.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEicCX7VW9nuvqy84gz4Di6q-JAef6lnXG5KCfQ-Mg8nidWmCDroHSceGCDHOiSBEL13UUJAjSizAwn6g8wOVMQH5HxdGRay3V5kpKQ4S36aqdML5fWdNKYAgi71IxqRnGgu7F0hpnFX4ko/s1600/Coward_with-cigarette-holder.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEicCX7VW9nuvqy84gz4Di6q-JAef6lnXG5KCfQ-Mg8nidWmCDroHSceGCDHOiSBEL13UUJAjSizAwn6g8wOVMQH5HxdGRay3V5kpKQ4S36aqdML5fWdNKYAgi71IxqRnGgu7F0hpnFX4ko/s320/Coward_with-cigarette-holder.jpg" width="266" /></a></div><div style="text-align: justify;"><i>Enter</i> Noël :) Noël Coward poticao je iz jednog sasvim drugog sveta; ako bih ga i poredila se nekim to bi bila dvojica o kojima sam vec pisala : Oskar Vajld i <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/03/quentin-and-john-englishman-in-new-york.html">Kventin Krisp</a>. Ne znam koliko bi se njemu svidela ova poredjenja : Oskara on nije mnogo postovao kao coveka iako mi je odavao priznanje kao umetniku (<i>It is extraordinary indeed that such a posing, artificial old queen should have written one of the greatest comedies in the English language!</i>); o Kventinu doista ne znam sta je mislio, ali uzme li se da je Sesila Bitona opominjao da bi trebalo da smanji ekstravaganciju, mogu zamisliti sta je onda o Kventinu mislio, sve iako su se slagali u misljenju o nesretnom Oskaru.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Rodjen u predgradju Londona, samo godinu dana pre smrti Oskara Vajlda i devet pre rodjenja Kventina, Noel se zaista i nalazi negde na prelazu tih epoha : poput Oskara , a za razliku od Kventina, smatrao je da njegova homoseksualnost jeste deo privatne sfere koja se ne bi trebalo mesati sa javnom. Za razliku od Oskara on je to i uspeo da ucini. Kao i ova dvojica Noel je bio pisac; pisao je mnogo i raznovrsno : vise od pedeset komada, poeziju, kretke price pa cak i jedan roman te trotomnu autobiografiju. Bio je i glumac, poput Kventina, narocito u pozoristu ali i na filmu, cesto igrajuci u sopstvenim komadima ili filmovima snimanim po njegovom scenariju koje je ponekad jos i rezirao; za jedan od tih filmova dobio je i pocasnu nagradu filmske akademije. Kventinu je jos slican i po tome sto se pojavljivao na TVu i u kabaretskim izvodjenjima. Takodje je, poput njih, on bio poznat po svom briljantnom umu (<i>The most beautiful thing in the world are Ivor's profile and my mind</i> - rekao je misleci pri tom na profil glumca Ajvora Novela), po onom neverovatnom <i>wit</i>; i njegove su se izjave citirale i prepisivale - to su bili takozvani <i>noelisms</i>. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiaGWQNGbkX4kez9JXBoqB7rtYzWuCsdcoZ0iMVr96ZaQ1_SPWyLXYZYSTs-4DEZ8vCFpyI9GNQrvUOMeFB-VVaw3SLLUxa4ARlrpYz5SVvJAXqtRatMOAOzovep4cc8hU05ttzJoya5PQ/s1600/1932+Noel+Coward,+by+Edward+Steichen,+.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiaGWQNGbkX4kez9JXBoqB7rtYzWuCsdcoZ0iMVr96ZaQ1_SPWyLXYZYSTs-4DEZ8vCFpyI9GNQrvUOMeFB-VVaw3SLLUxa4ARlrpYz5SVvJAXqtRatMOAOzovep4cc8hU05ttzJoya5PQ/s320/1932+Noel+Coward,+by+Edward+Steichen,+.jpg" width="256" /></a></div><div style="text-align: justify;">Na kraju zajednicko im je jos i to sto su svojim izgledom i izvesnim <i>modelom ponasanja i nosenja</i> sva trojica uticala na svoje savremenike, mada na razlicite nacine. Oskar je bio <i>flamboyant dandy</i>, Kventin jedinstven do potpune bizarnosti; za Noela se kaze da je prakticno izmislio koncept <i>of Englishness</i> za dvadeseti vek, te ga nazivaju prvom Brit zvezdom. <i>A combination of cheek and chic, pose and poise</i>, pisao je <i>Times. </i>On je tako, smatra se, zasluzan za britanski <i>cool</i>, kakav je savrseno otelotvarao, na primer, njegov prijatelj Dejvid Niven. U tom svom <i>cool</i>-u bio je toliko upecatljiv da su ga mladi Britanci redom imitirali i , uopste, na svaki nacin pokusavali da na njega lice. <i>Everybody worships me, it's nauseating</i>, smatrao je on i jos se pitao <i>Why am I always expected to wear a dressing-gown, smoke cigarettes in a long holder and say 'Darling, how wonderful'?</i> :) Tako je upravo on bio taj koji je otpoceo i sa modom rolki dvadesetih godina proslog veka : <i>I took to wearing coloured turtle-necked jerseys, actually more for comfort than for effect, and soon I was informed by my evening paper that I had started a fashion. I believe that to a certain extent this was true; at any rate, during the ensuing months I noticed more and more of our seedier West-End chorus boys parading about London in them.</i> No, on je, bez obzira sta o tome govorio i mislio, sam osmislio imidz koji je toliko imitiran; <i>give a man a mask and he'll tell you the truth</i>, kako je to rekao Oskar. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Kao da sve ovo nije dovoljno uzbudljivo - on je jos bio i spijun za vreme II svetskog rata te, kako se kasnije saznalo, bio najozbiljniji kandidat za likvidaciju (pored Virdzinije Vulf i H.DZ.Velsa, na primer) ukoliko bi Britanija bila osvojena. U pocetku, on je radio u Parizu baveci se britanskom propagandom; medjutim zakljucio je da <i>if the policy of His Majesty's Government is to bore the Germans to death I don't think we have time </i>te presao da radi za spijunsku sluzbu. Ovo sve je, <i>naturally</i>, dovelo do toga da je Noel postao - <i>Sir.</i> Za svoj zivot on je rekao : <i>My life really has been one long extravaganza</i>; interesantan kakav je bio o njemu bi se mogla napisati citava serija blogova, pod nazivom <i>The Curios Life of Noel Coward, </i>na primer :) No, pre nego sto <i>predjem na stvar </i>i povezem ga sa Dinom, pomenula bih jos samo neke njegove komade. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgsdwyKgkjhFxilAJeMC5YGMYbEaz66OoW2GI6Kkruf3Jlk8ABU2r8mDoxDUQ4_YoQf4FiutYNM64S40PjXYqrcACJSeOa-NFj2wQwYl-pHjlfiHEpe4ExrO1Bhfyqk5vC-UYMgZSi8s9s/s1600/6a00d83451f25369e20120a9338589970b-800wi.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="192" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgsdwyKgkjhFxilAJeMC5YGMYbEaz66OoW2GI6Kkruf3Jlk8ABU2r8mDoxDUQ4_YoQf4FiutYNM64S40PjXYqrcACJSeOa-NFj2wQwYl-pHjlfiHEpe4ExrO1Bhfyqk5vC-UYMgZSi8s9s/s320/6a00d83451f25369e20120a9338589970b-800wi.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Svoj prvi komad Noel je napisao sa svega sesnaest godina; do tada on je vec imao poprilicno pozorisno iskustvo, s obzirom da je prvi put ucestvovao u predstavi kada je imao svega jedanaest.Njegovi komadi najcesce se bave engleskom visom klasom koju je Noel upoznao preko svog prvog ljubavnika slikara Filipa Stretfilda i njegovog kruga <i>fancy</i> prijatelja. Ovaj Filip bio je slikar i, izmedju ostalog, prijatelj Robija Rosa onog prvog ljubavnika Oskara Vajlda ciji je pepeo polozen u Oskarovu grobnicu; Noel je imao samo cetrnaest godina kada se sa njim upustio u vezu, sto danas deluje zaista <i>shocking </i>ali - ta on je makar to svesno odlucio za razliku od Bili koja je jos mnogo mladja bila bacena u bordel. Posmatrajuci ovaj svet Noel je naucio mnogo te dobio materijal koji ce potrajati decenijama. Njegovi komadi se jos uvek izvode u velikom broju, ne gubeci popularnost; kaze se da se u svakom momentu u svetu igra neki <i>Coward play</i>. Prvi takav komad napisao je vec sa sesnaest godina, one godine kada mu je ljubavnik preminuo od tuberkuloze; prvi veliki uspeh postize 1923. godine kada se postavlja njegov komad <i>The Young Idea</i> u kome je i sam bio glumac. Tada se i javlja pojam <i>noelism. </i>Prvi Noelov <i>klasik</i> potice iz 1925. godine - to je <i>Hay Fever</i> koji su poredili po brilijantnosti sa Oskarovim <i>Ernestom</i>.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5NAw14vfkU3hOgfFHs4CPwLfkzdlHISsvgviQK_IMIbLpZVviyo1YVJ7gxW1ADvRq0Ghj8cDszog21LvOlk1eqsSAaTLsNRz517ws1KPOQh7d7WLzYskYzu4sgh1uvC-IFtQwglTIMSM/s1600/rv_poster.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="224" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5NAw14vfkU3hOgfFHs4CPwLfkzdlHISsvgviQK_IMIbLpZVviyo1YVJ7gxW1ADvRq0Ghj8cDszog21LvOlk1eqsSAaTLsNRz517ws1KPOQh7d7WLzYskYzu4sgh1uvC-IFtQwglTIMSM/s320/rv_poster.jpg" width="320" /></a></div>Noelovi komadi su zabavljali, jer su to vecinom komedije, ali i sokirali javnost jer se tu otvoreno govorilo o seksualnim odnosima, nimfomaniji cak, drogama i alkoholu. U komadu <i>Fallen Angels</i>, na primer, dve sredovecne nimfomanke sede i opijaju se razgovarajuci dok cekaju zajednickog ljubavnika. Najveci skandal, onaj kada se desavalo i da ga pljuju na ulici, izazvao je medjutim - <i>The Vortex</i>; sa njim on je doziveo veliki finansijski uspeh ali je jedna od tema bila upravo narkomanija u visim klasama, kao i njihova seksualna raskalasnost, sto se mnogima nije svidelo.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyVlsRJbam7Ol_VCVC-WKHaobCljbg4G9Jq15Mw4Uzjiae5sxVOL_VWEdN5n0zY_62WD1Myj-2rpTylk-qaYfivcj5qZ2O1tcjDyLYSM2BhmGxgZ1wEzQgp4hBXIx3BNtZI3Wg0WeDFN8/s1600/easy-virtue-poster.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyVlsRJbam7Ol_VCVC-WKHaobCljbg4G9Jq15Mw4Uzjiae5sxVOL_VWEdN5n0zY_62WD1Myj-2rpTylk-qaYfivcj5qZ2O1tcjDyLYSM2BhmGxgZ1wEzQgp4hBXIx3BNtZI3Wg0WeDFN8/s320/easy-virtue-poster.jpg" width="220" /></a></div>Pa ipak, oni njegovi najveci i najpoznatiji komadi jesu ipak komedije. Mnogi od njih su uspesno i filmovani (postoji vise od 15 filmova radjenih po njegovim komadina, prvi vec iz 1928. godine, poslednji, po istom komadu je iz 2008.) a ja cu ovde pomenuti dva najskorija : <a href="http://www.imdb.com/title/tt0210943/">Relative values</a> iz 2000. godine (sa Kolinom Firtom, Dzuli Endruz, Stivenom Frajem i Stivenom Boldvinom) i <a href="http://www.imdb.com/title/tt0808244/">Easy Virtue</a> iz 2008. godine (sa, opet, Kolinom Firtom ali i Kristin Skot Tomas, Ben Barnsom i Dzesikom Biel); ovaj drugi ujedno je taj pomenuti rimejk onog prvog <i>Noel Coward movie</i> iz 1928. Oba su zabavna ( <i>fine British humor</i>) mada ni jedan nije dobio neku veliku ocenu na IMDb; ja ih ipak preporucujem ako se ima <i>taste</i> za britanski humor i podsecam da je IMDb americki sajt <i>after all</i> ;) Kolin je, naravno, u oba ova filma najbolji u svojoj ulozi,on je za ovakve stvari prosto stvoren (i, ne, ovaj moj blog nije ipak prekriveni <i>Colin Firth fan site</i>;) mada je jako lepo videli i divnu Dzuli Endruz. Dzesika Biel je , naprotiv, uzasno iritantna i ja bih volela mnogo vise da je u njenoj ulozi bila Skarlet Johansen ili tako neko :) Trejleri se mogu pogledati <a href="http://www.youtube.com/watch?v=0jPPKxlcFfg&feature=&p=B56C8ECC986C4D16&index=0&playnext=1">ovde</a> i <a href="http://www.youtube.com/watch?v=xDgWWH2xyeQ">ovde</a>. <br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div>No sad, nakon svega, trebalo bi povezati Dinu i Noela. Osim sto su se bavili sou biznisom i sa time poceli poprilicno rano te jos bili i veoma uspesni - oni nemaju gotovo nista zajednicko te je, naoko, tesko povezati crnoputu kraljicu bluza i <i>Ser</i> Noela. Medjutim, postoji veza koja bi verovatno svakome bila jasna da nisam sakrila jedan <i>vital piece of information</i>. Naime, Noela su cesto nazivali <i>Master</i> a evo i objasnjenja zasto :<br />
<br />
<blockquote>There are probably greater painters than Noël, greater novelists than Noël, greater librettists, greater composers of music, greater singers, greater dancers, greater comedians, greater tragedians, greater stage producers, greater film directors, greater cabaret artists, greater TV stars. If there are, they are fourteen different people. Only one man combined all fourteen different labels – The Master. </blockquote>Noel je, dakle, pored svega sto je bio nalazio talenta i vremena da bude i kompozitor i <i>song writer</i> i to veoma uspesan. Ova njegova muzika cesto je pratila komade koje je pisao i u kojima je i glumio ali su neke od njih zivele i zivot za sebe te se sada vise ni ne pamti ko ih je napisao. Jednu takvu fantasticnu pesmu pevala je i Dina i ne samo to - vec je njena interpretacija i sada najpoznatija a ja mislim i daleko najbolja. Tu sam pesmu prvi put cula u reklami za Levi's iz 1992. godine kao jedva tinejdzerka; naravno da tada nisam znala nista o njoj, o Dini ili Noelu. No ta me je pesma <i>oduzela</i> trenutno pa sam za njom posle dugo tragala. Ne secam se kada sam je nasla kao ni kad asam saznala ko je peva. Ostala je jedna od onih koje mogu slusati do besvesti i koja me uvek pomalo najezi. Evo je :<br />
<br />
<object height="385" width="480"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/jtLeiGSRRaQ?fs=1&hl=en_US&color1=0x5d1719&color2=0xcd311b"></param><param name="allowFullScreen" value="true"></param><param name="allowscriptaccess" value="always"></param><embed src="http://www.youtube.com/v/jtLeiGSRRaQ?fs=1&hl=en_US&color1=0x5d1719&color2=0xcd311b" type="application/x-shockwave-flash" allowscriptaccess="always" allowfullscreen="true" width="480" height="385"></embed></object><br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEino-ZXGyaPjhtyLRqXjT-d9OKXqUXXNTFAnZoZkxIDmGphO9_ZgFbPMH0NQjBn_O61oUInUrHP2tXLU6q56jYKdVSYfpwSJhJmKgPDIel3C78J-3EWknQ7FMFSkBlCdKTn2GZifS0fULk/s1600/c-33-w-cary-grant-21.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEino-ZXGyaPjhtyLRqXjT-d9OKXqUXXNTFAnZoZkxIDmGphO9_ZgFbPMH0NQjBn_O61oUInUrHP2tXLU6q56jYKdVSYfpwSJhJmKgPDIel3C78J-3EWknQ7FMFSkBlCdKTn2GZifS0fULk/s320/c-33-w-cary-grant-21.jpg" width="262" /></a></div>Ne znam da li su se Noel i Dina upoznali ili barem sreli; to je sasvim moguce jer je Noel cesto odlazio u Ameriku i tamo bio omiljen i popularan. Ne samo to vec se, da bi izbegao ogromne poreze u Engleskoj nakon II svetskog rata, a kao mnogi njegovi poznati prijatelji, on preselio na Havaje. Dina je, takodje, gostovala u Engleskoj gde je podjednako ushitila i skandalizovala javnost izjavama poput <i>There is only one queen, Elisabeth is the imposter</i>. Ovu pesmu ona je snimila 1952. godine tacno dvadeset godina nakon sto ju je Noel napisao; aranzman kakav je ovde zasluga je brilijantnog Kvinsi Dzonsa koji je za Dinu rekao <i>She could take the melody in her hand, hold it like an egg, crack it open, fry it, let it sizzle, reconstruct it, put the egg back in the box and back in the refrigerator and you would've still understood every single syllable.</i> U originalu ova pesma je napisana za mjuzikl pa su je izvodile cetiri pevacice jedna za drugom. Noel je za Americko izvodjenje osmislio i musku varijantu gde je homoseksualni <i>ton</i> bio jasan te nikada nije izvedena.<br />
<br />
No, a otkud sada jos Keri Grant u ovoj prici ? <i>Well</i>, njegov prvi film, <i>Blonde Angel</i> sa Marlen Ditrih, izasao je 1932. godine. Drugim recima - Keri Grant je <i>the boy</i> o kome je Noel pisao ... <br />
<br />
<blockquote><b><i>On the silver screen</i></b><br />
<b><i>He melts my foolish heart in every single scene ...</i></b></blockquote><br />
</div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com14tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-44615715191665192162010-10-19T10:29:00.000-07:002010-10-19T17:24:38.960-07:00Sa pasnjaka do naucenjaka<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEix9fr7Wyg3U_nxsCq8T7ZOkyXbxsGl6Shm411_FzphvwD3XxhcuDGQ8axdfjYL-bHwITZve3d8xbAbydNzvOxZzyz7RnkylHLOGiNY1Sh2CyqV7VdSrXi9h7uMPV8nG58lnzGWr6a_j94/s1600/472px-Michael_Idvorsky_Pupin.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEix9fr7Wyg3U_nxsCq8T7ZOkyXbxsGl6Shm411_FzphvwD3XxhcuDGQ8axdfjYL-bHwITZve3d8xbAbydNzvOxZzyz7RnkylHLOGiNY1Sh2CyqV7VdSrXi9h7uMPV8nG58lnzGWr6a_j94/s320/472px-Michael_Idvorsky_Pupin.jpg" width="251" /></a></div><div style="text-align: justify;">Neverovatno je i sramno koliko malo znamo o ljudima koji su u neka jos posve smutna i teska vremena uspeli da prevazidju ne samo sredinu iz koje su potekli, ne cak samo ni veliku, svetlu i civilizovanu Evropu vec i Ameriku, taj udaljeni i tada jos pomalo <i>divljacni</i> kontinent, zastrasujuce dalek, po geografiji i po obicaju; ti su ljudi postali divovi, giganti covecanstva, koje medjutim izgleda znaju i postuju vise tamo, u toj daljini, nego sto je to slucaj ovde, iz zemlje i nacije iz koje su potekli. Naravno, mislim pre svega, ali ne samo, na trojicu takvih <i>nasih </i>velikih, ako ih uopste <i>nasima</i> jos smemo zvati : Teslu, Milutina Milankovica i gospodina sa fotografije levo - Mihajla Pupina. Sa Teslom jos najbolje stoje stvari; pored toga sto volimo najpre da kazemo da je bio Srbin, zbog <i>disputa</i> sa Hrvatima, secamo se jos poneke price : znamo da je mazio kao decak onu macku i bio odusevljen onim iskricama elektriciteta; znamo i to da se svadjao sa Edisonom oko onih sijalica i da je Edison njega pokrao; poznato nam je jos i to da se druzio sa Markom Tvenom i prevodio mu Zmajevu poeziju dok se on igrao sa njegov gedzetima; naravno, nema ni te umetnicke duse, koja vrlo malo mari za nauku, a da ipak ne zna bar to da nam je on zasluzan za ovaj <i>osvetljeni</i> svet u kome zivimo. Simpatican nam je i stoga sto je hranio golubove u <i>Central Park</i>u, i stoga sto je bio, sve u svemu, malo sasav. Sa Milutinom Milankovicem pak - stvari stoje potpuno drugacije : jedva da smo svesni da je taj covek postojao, mada je pre par godina bila izlozba o njemu u SANU; mozda smo naculi da se nesto bavio ledenim dobima i izracunavao neki kalendar; mozda jos i to o nekakvim kraterima na mesecu koji po njemu nose ime. Mihajlo Pupin nalazi se negde izmedju poznavanja Tesle kao gotovo neke licnosti iz legendi i Milankoviceve opskurnosti. Svi smo <i>culi</i> za njega, imamo i institut koji nosi njegovo ime; ali - koliko zapravo o njemu znamo?</div><br />
<div style="text-align: justify;">Evo sta sam ja znala o Pupinu od ranije :</div><div style="text-align: justify;">1) bio je naucnik</div><div style="text-align: justify;">2) poreklom je iz Vojvodine ali je ziveo najveci deo zivota u Americi (gde je veoma uspeo)</div><div style="text-align: justify;">3) njegov portret je naslikao Paja Jovanovic 1903. godine a koji se sada nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu</div><br />
<div style="text-align: justify;">Za ovo (ne)znanje, kojeg se jako stidim, krivim direktno nase skolstvo. Ne znam kako vi ali ja se ne secam ni jednog jedinog casa u skoli koji je bio posvecen ovim ljudima. Naravno, moralo se uciti o njihovim pronalascima, teorijama i ponesto o patentima ali se to prvensveno odnosilo na Teslu, dok Milankovica niko nikada ni spomenuo nije. Verujem da bih tokom skolovanja imala potpuno drugaciji odnos prema (pre svega) prirodnim naukama da im je neko dao lice, nesto sa cim se da povezati. Jer, zaista je tesko poverovati u ono sto je moja profesorica iz srednje skole govorila - da je fizika zapravo <i>poezija</i> - kada se ona manifestuje uglavnom kroz ona <i>dozlaboga</i> dosadna izracunavanja kada ce se neka dva automobila sresti i <i>tako to</i>. Jeste, mislila sam ja, <i>regular Shakespeare</i>. Bas mi se fucka i kada ce se sresti i koliko je ubrzanje <i>necega</i> pod dejstvom <i>neceg drugog</i> i tome slicno. Niti sam se nesto ushicivala time da znam od cega se sastoji kuhinjski deterdzent i kako (i zasto) on rastvara masti. Tja, vazno je da ih rastvara :) Verujem da je to tako sa mnogim umetnicki nastrojenim <i>drustvenjacima</i> ovde na blogu. To nas sve, zaista, nije interesovalo, te smo lepo sedeli u poslednjim klupama i citali ... Hesea ili Rilkea na primer ... dok su oni, ti nasi nastavnici i profesori, crtali nesto nerazumljivo po tabli, nekakva <i>slova i brojeve</i>. No, da je neko uzeo na sebe da nam priblizi te ljude, isprica nesto o njima, o vremenu u kome su ziveli, o njihovim teznjama i slicno - verujem da bi sve bilo drugacije. Nekima od nas potrebno je <i>lice</i> koje stoji iza tih brojeva i formula. Cak i matematika moze biti interesantna ako se predstavi onako kako je to ucinio Deni Gedj u - <i>Papagajevoj teoremi</i>. Znaci, moguce je. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjm_YNz-NlJZN6uVInRTshJir3B2hrpXhyXlOYuiglv8MPZtvfF9RD_pNyXEWix8ieqwSXAtj5LwsJhp58X93FTbmR1JxExQ8WTQ8pUPeydbLvrpNp01ttbWy7BKdcKFrWiTM-2vSwn9rE/s1600/20090921110331.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjm_YNz-NlJZN6uVInRTshJir3B2hrpXhyXlOYuiglv8MPZtvfF9RD_pNyXEWix8ieqwSXAtj5LwsJhp58X93FTbmR1JxExQ8WTQ8pUPeydbLvrpNp01ttbWy7BKdcKFrWiTM-2vSwn9rE/s320/20090921110331.jpg" width="203" /></a></div><div style="text-align: justify;">Od pre nekoliko godina znam jos nesto o Pupinu : napisao je autobiografiju. Ta njegova autobiografija, napisana na engleskom, prevedena je kod nas kao <i>Sa pasnjaka do naucenjaka</i>; odmah sam se zainteresovala, no, desilo se tako da sam tek sada naisla na nju u biblioteci i sinoc pocela da je citam. Ova Pupinova autobiografija (u originalu <i>From Immigrant to Inventor</i>) izasla je 1923. godine u Americi; 1929. godine u Srbiji se pojavio prevod. Cudno mi je, medjutim, sto su toliko cekali da se dosete da je prevedu - jer, Pupin je za ovo svoje delo zapravo dobio Pulicerovu nagradu ! i ne samo to vec je ova knjiga (doduse u skracenom izdanju) bila uvrstena u skolsku lektiru u Americi. Isprvite me ako gresim ali mislim da to nikada nije bila i kod nas. Knjiga koju ja citam novo je izdanje, iz 2009. godine, koje je izdao <i>Zavod za unapredjivanje obrazovanja i vaspitanja </i>i <i>Istrazivacki centar ICNT </i>; dopunjeno je potpunom listom patenata kao i korisnim komentarima. Sve u svemu knjiga koji nije bas <i>obvious choice</i> za nas drustvenjake, ali izbor koji i nakon samo pedesetak strana vec mogu od srca da preporucim. To stoga sto ne samo sto smatram da je lepo, pa cak i duznost, nesto znati o ovakvim ljudima (za mene zaista jedini pravi oblik patriotizma : znati svoju istoriju,u najsirem smislu, koje su i oni deo i njeno mesto u istoriji sveta) vec i stoga sto je on zaista <i>lepo pisao</i>, o cemu govori i ta Pulicerova nagrada. On pise jednostavno i elegantno, kao sto kazu da je i Tesla pisao; prevod je takodje veoma lep i u duhu vremena u kome je delo nastalo, tako da se cesto zaboravlja da je Pupin uopste i pisao na engleskom jeziku. </div><br />
<div style="text-align: justify;">Vec iz predgovora saznajemo svasta uzbudljivo sto najavljuje zanimljivosti na koje ce se kasnije naici u knjizi : ne samo sto je bio cenjeni naucnik i profesor na Univerzitetu <i>Kolumbija</i>, te predsednik raznih institucija i udruzenja, izmedju ostalog i americke akademije nauka, Pupin je bio i poprilicno uticajna licnost : licno je poznavao predsednika Vudro Vilsona te je, izgleda, memorandum koji je njemu Pupin poslao 1919. godine direktno zasluzan za stvaranje one Jugoslavije kakvu smo posle znali : Banat, Bled, Dalmacija, Medjumurje, Baranja i deo Ohridskog jezera tako bi bili izgubljeni a Pupinovim doprinosom su ipak bili dodati novoj drzavi. Pored toga Pupin je i materijalno drzavi pomagao tokom prvog svetskog rata a narocito nakon njega : on licno izdvojio ogromnih 100 000 $ za obnovu crkava, skola i muzeja; potom jos 25 000 i 50 000 $ za memorijalni fond svoje majke i svoj, usmeren ka stipendiranju ucenika. Pomagao je i muzeje (Narodni muzej u Beogradu i Umetnicki muzej u Zagrebu) a na kraju ostatak svoje imovine dodelio svom Kolumbija univerzitetu, kako bi se finansirala istrazivanja u fizici i fizickoj hemiji. Od 1927. godine na <i>Kolumbiji</i> postoji zgrada Odseka za fiziku koja nosi naziv <i>Pupinova laboratorija </i>u kojoj je potom doslo do velikih otkrica i napretka u nauci : dvojica njegovih ucenika dobili su Nobelovu nagradu. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghAkJwxblQpmvCjh_kS-AMSypEWTlVyCs8KoNdnVpCXlK9f-K0T4Qk4PlF-ogKvJPc3-kpoQmlBD_UI7TiS53OZkdW7nNxj-mm7Gmv2Ctn_5LfUgPhFAIzB_UroOinKnft0ietTvcPllc/s1600/Seoba-Srba.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghAkJwxblQpmvCjh_kS-AMSypEWTlVyCs8KoNdnVpCXlK9f-K0T4Qk4PlF-ogKvJPc3-kpoQmlBD_UI7TiS53OZkdW7nNxj-mm7Gmv2Ctn_5LfUgPhFAIzB_UroOinKnft0ietTvcPllc/s320/Seoba-Srba.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Pored toga sto je lepo napisana, pitko i sarmantno, Pupinova autobiografija nudi i mnoga saznanja o zivotu tog vremena. Naravno, on pocinje svoju pricu od detinjstva u Idvoru, malom banatskom mestu koje se danas nalazi u okviru opstine Kovacica, odakle poticu svi oni slikari naive. Tada je to, razume se, bila Austrugarska, onaj ugarski deo, gde su od kraja 17. veka ziveli srpski <i>granicari</i>. Od takvih i Pupin potice i on se time veoma dici : to je svet koji je u velikom broju (od nekih 70 000) sa Arsenijem III Carnojevicem presao iz turske Srbije, preko Dunava, u Monarhiju. Tom prilikom postignut je sporazum po kome su Srbi dobili privilegije da bi se zauzvrat borili protiv Turaka koji su jednako nadirali u zelji da prodru do Beca. To su, dakle, bili ratnici, te ni jedna generacija nije bila postedjena ratovanja. Medjutim, nakon revolucije 1848/49 u kojoj se i mladi Djura Jaksic borio, car je, reklo bi se nicim izazvano, te privilegije ukinuo te ostavio Srbe, koji su se, dakako, borili na strani krune, Madjarima na odmazdu. Tada su portreti cara, koji su do tog trenutka jednako stajali u svim srpskim kucama, pored slavske ikone i portreta patrijarha, skinute sa zidova. Pupin je smatrao da je ovom izdajom od strane cara otpoceo kraj tog carstva i zacetak zarkog nacionalizma kod Srba (mada ne samo kod njih) koji su do tada voleli zemlju u kojoj su ziveli. Taj <i>nacionalizam </i>veoma je prisutan i kod Pupina, kao i veliki ponos time sto je potomak hrabrih <i>granicara</i>. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhWB88M8iCLZk1uMZX7dTx3ZFYr1Jhg68SFdvwr-U1VFvh27o5ZBj5VyK9FvXrLKEzp1Ui_jWf_XxSWfqnxiXv6DLqFesFDHWdgt0Ui11dQyEmEJjCB5wL_ZZ7jW8vZc8xcgkuwBeeiL4c/s1600/003granicari.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhWB88M8iCLZk1uMZX7dTx3ZFYr1Jhg68SFdvwr-U1VFvh27o5ZBj5VyK9FvXrLKEzp1Ui_jWf_XxSWfqnxiXv6DLqFesFDHWdgt0Ui11dQyEmEJjCB5wL_ZZ7jW8vZc8xcgkuwBeeiL4c/s1600/003granicari.jpg" /></a></div><div style="text-align: justify;">No, ovi su se granicari, pored Turaka i, kasnije, Madjara, borili i u svim drugim ratovima koje je vodila carska kruna, pa tako i u Napoleonovim ratovima pa i u Italiji tokom vremena Garibaldija koga su veoma simpatisali iako su se protiv njega tukli. Pupin opisuje te sedeljke, <i>posela</i> kako ih on zove, kada su se, s veceri, okupljali u kucama, pored vatre, da bi pripovedali price iz tih ratova, opisivali sve sto su videli i onda jos povlacili neke veoma simpaticne paralele koje su me ne malo zasmejale : u svom shvatanju stvari, veoma pod uticajem legendi, narodne poezije i biblijskih prica, ovi mahom nepismeni ljudi koje je Pupin smatrao mudracima, poredili su tako strane vodje sa srpskim te je Garibaldi bio <i>italijanski Karadjordje</i>, Linkoln <i>americki Kraljevic Marko</i> ;) Tesko nam je sada vec da zamislimo to vreme, te mracne noci i pripovedanja pored vatre, te narodne pesme koje su za njih bile istorija i jedna vecno zivuca stvarnost; to nepostojanje drzave, radjanje neke nacionalne ideje i svesti sa obe strane Dunava i vaznost Svetozara Miletica, na primer, u srcima tadasnje omladine; on je nama sada vec samo Mestrovicev spomenik tamo ispred <i>katedrale</i>. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Pupin govori o tome jer je takav okvir imao njegov najraniji zivotni dojam; cak je u par navrata i umalo izbacen iz skole u Pancevu zarad tog mileticevskog <i>nacionalizma; </i>no on govori i o drugome - o cuvanju volova tokom letnjih noci i komunikaciji koju su decaci izmislili zabodenim nozevima u zemlju; potom o svojoj nepismenoj majci koja je medjutim izvanredno poznavala <i>Bibliju</i> i koja mu je, govoreci o sv. Savi promenila misljenje o ucenju i skoli koja ga je do tada slabo interesovala; ta majka je donela i presudnu rec u svadji sa ocem a povodom Bendzamina Franklina i sv. Ilije, sto je meni za sada medju najsimpaticnijim epizodama : naime, vrativsi se iz skole u Pancevu na<i> ferije</i> Mihajlo je jedva docekao da na poselu isprica sta je sve naucio a narocito ono o gromovima i munjama i kako oni nastaju; medjutim, nakon sto je to ispricao kroz pricu o Bendzaminu Franklinu, otac ga je optuzio za jeres : ta, svi znaju da gromove stvara sv. Ilija kada se kolima kroz raj vozi ! Zar on zaista smatra da je taj amerikanac, koji se igra sa zmajevima kao neko derle, pametniji od mudraca iz Idvora ? Mihajlo je utekao, plaseci se oca; no, majka je bila ta koja je rekla kako, zaista, nigde u Bibliji nema dokaza da sv. Ilija proizvodi gromove; mozda je amerikanac ipak u pravu. Tako su se Mihajlo i otac izmirili :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEieyOPQHaNC7EXJmhHzJGvhVVfsldCQcVp4uO2NBHGaVUjiIetaYx0ZFAcFJTeUGwaIIjynmwDAtvGiR3YgaWTSQVRygPOBdn-DsIZEcT94YhAk7G7DJdhryVcI0FMF5vojb5uSO0UpdW0/s1600/mihajlo-pupin1.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEieyOPQHaNC7EXJmhHzJGvhVVfsldCQcVp4uO2NBHGaVUjiIetaYx0ZFAcFJTeUGwaIIjynmwDAtvGiR3YgaWTSQVRygPOBdn-DsIZEcT94YhAk7G7DJdhryVcI0FMF5vojb5uSO0UpdW0/s320/mihajlo-pupin1.jpg" width="232" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ova majka bila je ta koja je insistirala da Mihajlo ide u skole. Posle incidenta sa gazenjem carske zastave, kada je opet bio pred iskljucenjem iz skole, roditelji su pristali da ga, po predlogu pancevackih prote i ucitelja, posalju u Prag. On o sebi tada govori kao o decaku, iako je izgleda imao tada vec 19 godina; pa opet, i sa toliko godina gotovo je nemoguce zamisliti kako je njemu taj put izgledao a kako njegovim roditeljima. Mi sada drhtimo kada nam deca idu na ekskurzije sa svojim drugarima i profesorima; on je u svet posao sam, sa nesto malo novca, preobuke, jednim kozuhom i subarom; imao je i pecenu gusku koju su mu, medjutim, ukrali jos pre Sremskih Karlovaca. Trebalo bi zamisliti nekoga ko nikada u zivotu nije izasao iz Banata, kojemu je Pancevo bilo vrhunac svakog puta : i taj sada treba da se vozi brodom do Budimpeste, potom pronadje tamo zeljeznicku stanicu i sedne u pravi voz, a da uopste <i>ne divani Madzarski</i>, i onda jos u po noci presedne u drugi jedan da bi stigao u Prag. Pa ipak, kao u nekoj bajci u kome junaci dozivljajvaju razne nesrece da bi im onda ipak dosla malo nadana i ocekivana pomoc, i Mihajlo je imao srece : u Budimpesti, koja ga je svojim sjajem i velicinom odmah pomutila, prepoznao ga je po subari i kozuhu jedan Srbin; on ga je ukrcao na pravi voz. Medjutim, Mihajlo je prespavao trenutak kada je trebalo da presedne u voz za Prag, te je umesto u njega stigao u - Bec. Tamo su ga docekali neljubazno i prezrivo. Jako je smesan momenat kada ga odvode kod nekakvog upravnika zeleznice ili sto slicno : </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><blockquote>Okovratnik, rukavi i kapa ovog coveka bili su izvezeni zlatnim siritom, a izgledao je tako strog i ozbiljan kao da je citava carevina na njegovim plecima i on vodi o njoj brigu.</blockquote><blockquote>- Kapu dole, nevaspitana seljacino ! Zar ne znas kako se stoji pred pretpostavljenim ? promrmljao je on obracajuci mi se. Spustio sam svoje sarene torbe, skinuo kozuh i pokrio njime torbe, skinuo subaru i onda sam ga pozravio na tipican granicarski nacin. Pomislio sam u sebi da je preda mnom sam car , a ako je tako, pomislio sam, da li je saznao da sam na proslavi prvog maja u Pancevu gazio njegovu zuto-crnu zastavu. Konacno, sabrao sam svu snagu i poceo da se izvinjavam :</blockquote><blockquote>- Vase milostivo velicanstvo, oprostite mi sto nisam ukazao duzno postovanje svojim pretpostavljenim, ali ovo je za mene nepoznat svet i strah za moje stvari kriv je sto mi ruke nisu bile slobodne, tako da nisam skinuo svoju subaru kada sam pristupio Vasoj blistavoj uzvisenosti. </blockquote><blockquote> Primetio sam da je ovaj nas razgovor privukao paznju osoba oko nas, a narocito doje starijih putnika, jednu gospodju i gospodina.</blockquote><blockquote>- Sto se plasis za svoje torbe ? - rekao je ovaj visoki cinovnik. Nisi na divljem Balkanu, zemlji lopova. U Becu si, u prestonici njegovog velicanstva cara Austro-Ugarske.</blockquote><blockquote>- Da - odgovorio sam - ali samo pre dva dana su mi ukrali iz jedne od ovih torbi pecenu gusku u carstvu njegovog velicanstva, a moj otac mi je pricao da su bas ovde u Becu pokradena sva prava i povlastice Vojvodine i Vojne granice.</blockquote></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhWmyq-CAYz5hV3qWLTw8i9YSzlClipHgHYu3oxbANcNuOLoQur5hDTgAvHjFzIQIexYymN8mtwy6kHb7ANdwwaBATSGhTUKADLsIZ-NYTjthSEeWfhj2ExEZSZN1HOSB4JVtw5KabpBx0/s1600/1434.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhWmyq-CAYz5hV3qWLTw8i9YSzlClipHgHYu3oxbANcNuOLoQur5hDTgAvHjFzIQIexYymN8mtwy6kHb7ANdwwaBATSGhTUKADLsIZ-NYTjthSEeWfhj2ExEZSZN1HOSB4JVtw5KabpBx0/s320/1434.jpg" width="269" /></a></div><div style="text-align: justify;">Onaj par koji se za razgovor zainteresovao, na kraju mu je kupio kartu do Praga. Posto je delio sa njima kupe u vozu saznao je da su oni Amerikanci ( <i>Amerika ! - uzviknuo sam uzdrhtao od uzbudjenja. Onda Vi mora da znate mnogo o Bendzaminu Franklinu i njegovom zmaju, i o Linkolnu, americkom Kraljevicu Marku. </i>:))) Tako je Mihajlo jos jednom imao srece pa je stigao i do Praga citav, mada bez guske. </div><br />
<div style="text-align: justify;">Ovakvih epizoda ima dosta i on se uopste ne libi da pokaze svu divnu naivnost sebe mladica koji tek sto je nos promolio iz Idvora, banatskog sela. Veoma je sarmantan, ima osecaj za smesno a u isto vreme, govoreci o svemu tome bez nekakve samoironije vec i sa cak ponosom, cini da moj smeh bude sasvim blagonaklon. Jer, zaista sam se par puta zasemejala od srca, naglas. Mihajlo u Pragu nije ostao dugo niti se pokazao kao neki odlican djak : kao sto je u Pancevu bio zauzet druzenju sa srpskim nacionalistima - tako su ga ovde odmah usvojili ceski; pitanje je kako bi se sve to zavrsilo da mu naprasno nije umro otac; on potom ubrzo odlucuje da spakuje svojih par stvari i ukrca se na brod za Ameriku. Da bi ovo postigao morao se odreci tako reci svega - prodao je svoje knjige, svoj kozuh i subaru; kada je platio kartu imao je samo ono odelo koje je na sebi nosio, par kosulja i - 5 centi. Danas je nama potpuno nezamislivo da bi se usudili da se uputimo tako sami u Ameriku sa tako malo znanja o svetu, sa apsolutnim neznanjem engleskog jezika, bez ikakve zavrsene skole ili zanata i sa tih nistavnih 5 centi u dzepu; medjutim, vec na samom pocetku autobiografije on kaze :</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAVwzq0LlrXvOsngYeJ4QrTM9trrblIMPwJ5WVyFjs1yqt2-mj47uaQKZ3vzDchIK_zD1Yn0QadcxwRU87prI7JU_1SbMyGPReSL_HRp-hFFHK5une-87Qpx8td5FuGGhzgJ1MIN3achE/s1600/Immigrants_arrive_New_York.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="224" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAVwzq0LlrXvOsngYeJ4QrTM9trrblIMPwJ5WVyFjs1yqt2-mj47uaQKZ3vzDchIK_zD1Yn0QadcxwRU87prI7JU_1SbMyGPReSL_HRp-hFFHK5une-87Qpx8td5FuGGhzgJ1MIN3achE/s320/Immigrants_arrive_New_York.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kada sam se iskrcao pre cetrdeset i osam godina u Kasl Gardenu, imao sam u dzepu svega pet centi. I da sam umesto pet centi doneo pet stotina dolara, moja sudbina u novoj, meni potpuno nepoznatoj zemlji, ne bi bila nista grukcija. Mladi doseljenik, kao sto sam ja tada bio ja i ne pocinje nista dok ne potrosi sav novac koji je poneo sobom. Ja sam doneo pet centi i odmah sam ih potrosio na jedan komad pite od sljiva, sto je u stvari bila nazovi pita. U njoj je bilo manje sljiva a vise kostica ! A da sam doneo i pet stotina dolara, trebalo bi mi samo malo vise vremena da ih utrosim, verovatno na slicne stvari, a borba za opstanak koja me je ocekivala ostala bi ista. Za mladog doseljenika i nije nesreca da se ovde iskrca bez prebijene pare u dzepu; za mladog coveka uopste nije nesreca biti bez novaca, ako se odlucio da sam sebi krci put samostalnom zivotu, pod uslovom da u sebi ima dovoljno snage da savlada sve teskoce sa kojima bi se skuobio. </div></blockquote><br />
Tako je on, bez igde iceg, krenuo put Amerike, u zemlju <i>Franklina i Linkolna</i>; kao sto rekoh, prodao je gotovo sve sto je imao, tu ukljucivsi i kozuh i subaru :<br />
<br />
<blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdImJKxKA2ojCCrxjR9ZFPmZ9Su3gpoSMRhVEcXCiqG01rKq82t3KONlfbxv-ayJ69WcSNuQ_WEM9cASsV-nwvSms5aaEdGrMFjGB2zWJa9pthil5qO8_V1O1PGb9wYoJCdzFjQoEGTUw/s1600/PassengerList-Westphalia-ThirdClass-FrontCover-250.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdImJKxKA2ojCCrxjR9ZFPmZ9Su3gpoSMRhVEcXCiqG01rKq82t3KONlfbxv-ayJ69WcSNuQ_WEM9cASsV-nwvSms5aaEdGrMFjGB2zWJa9pthil5qO8_V1O1PGb9wYoJCdzFjQoEGTUw/s320/PassengerList-Westphalia-ThirdClass-FrontCover-250.jpg" width="196" /></a></div><div style="text-align: justify;">Na put sam posao sa jednim odelom na sebi, nekoliko kosulja i jednim turskim crvenim fesom koji niko nije hteo da kupi. I zasto da covek lupa glavu oko tople odece kada ide u Njujork ? Zar nije Njujork mnogo juznije od Panceva, i zar se moze pomisliti da Amerika nije topla zemlja kad se covek seti onih brojnih slika golih indijanaca. </div></blockquote><blockquote>... </blockquote><div style="text-align: justify;"><blockquote>Nekoliko dana kasnije, moj brod Vestfalija, krenuo je na put 12. marta 1874. godine. Posle nekoliko dana moja majka je primila pismo poslato iz Hamburga, u kome sam joj najtoplijim recima objasnio da sam, po mome misljenju, prerastao skole, ucitelje i nastavne metode u Pragu i da sam radi toga resio da otputujem u zemlju Franklina i Linkolna, gde je narod mudriji i zna vise nego sto je sam sv. Sava znao. Uveravao sam je da cu sa njenim blagoslovom i pomocu bozjom svakako doci do uspeha i obecao joj da cu se uskoro vratiti obogacen velikim znanjem i pocastima. </blockquote></div><div style="text-align: justify;">Tako je Mihajlo sa nekim meni gotovo neshvatljivim pouzdanjem - koje je jos samo u to vreme valjda i postojalo - odlazi u Ameriku. Sta je posle bilo i na koji nacin cekam da saznam od njega i njegovih reci. Stigla sam to trenutka kada je napustio svoj prvi posao u Americi (koji je ukljucivao pazenje na dve mazge koje vuku djubrivo) i sada krece dalje; jedna njemu draga devojka, koju je iz miloste zvao <i>vila</i> pomogla mu je u medjuvremenu da savlada engleski; jednom posto se izjasnila da misli da je <i>smart</i> on se jako trudio da to i pokaze. Uskoro je vec sasvim lepo mogao voditi razgovore pa joj je pricao o Kraljevicu Marku a ona njemu o, recimo, Vasingtonu. Na kraju cu jos dati i malo duzi deo njegovog opisa puta, da bi se stekla potpunija slika o tome sta je on sebi preduzeo tim putovanjem, kao i deo po samom prispecu. Sve ovo o cemu sam govorila nalazi se u prvih pedesetak strana knjige te se nadam da je to bilo dovoljno da nekoga zainteresuje da procita je procita i sazna o Pupinu <i>od Pupina</i>, a bez velikih <i>spoiler</i>a :) Mozda predlog za sajam, mozda za biblioteku. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Opis putovanja ka Novom svetu koji sledi interesantan je vec po sebi; meni je dodatno interesantan i stoga sto se tako i moj jedan pradeda uputio ka zemlji <i>americkog Karadjordja</i> te pokusavam da zamislim sta je tada doziveo i video. Ovaj moj pradeda nije, medjutim, tamo dugo ostao : po izbijanju I svetskog rata on je odlucio da se vrati <i>preko sedam mora</i> nazad u Srbiju i bori za nju. Nestao je u tom ratu, sto se kaze, <i>u akciji</i>. Ta njegova, ma koliko kratka, <i>americka avantura</i>, budi u meni raznorazna pitanja i maste. No evo sada ovog Mihajla kako opisuje svoje putovanje preko Atlantika :</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><br />
<div style="text-align: justify;"><blockquote><div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9Hjshnv2Q4_UjnUnLoJan2JlUGESAs8FnU8gt8cBL4VsSsSPi9LOWsrEEr5jMFzt5vG0SP32uPRKoef8tsIu3e2UEWl27FkF3_u7mYJPrJiYBkyW8SV7_crYnHFlMWnqZWnLEtfaSCq8/s1600/6a00e553ada0d4883300e553ade3b88833-800wi.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="244" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9Hjshnv2Q4_UjnUnLoJan2JlUGESAs8FnU8gt8cBL4VsSsSPi9LOWsrEEr5jMFzt5vG0SP32uPRKoef8tsIu3e2UEWl27FkF3_u7mYJPrJiYBkyW8SV7_crYnHFlMWnqZWnLEtfaSCq8/s320/6a00e553ada0d4883300e553ade3b88833-800wi.jpg" width="320" /></a></div>Onaj ko nije presao burni Atlantik u martu, u jeftinoj klasi iseljenickog broda, taj slabo zna sta su muke. Ja sam zahvalan zvezdama sto su ondasni iseljenicki zakoni bili drukciji od danasnjih, jer da nije bilo tako, ja danas ne bih bio medju zivima. Izdrzati sve one muke na uzburkanom Okeanu, a pri tom ocuvati onu ruzicastu sliku o obecanoj zemlji, veliko je iskusenje za decacke nerve i njegovu fizicku snagu. Ali doziveti da budem vracen bez pare u dzepu i bez ruzicastih snova, bilo bi previse za svakog coveka, osim ako nije lisen svakog tananijeg osecanja. Mnoge noci sam proveo na iseljenickom brodu pribijen uz topli dinjak i pomicao se cas tamo cas ovamo da bih izbegao nalete hladnih vetrova. Sve sto sam imao na sebi bilo je jedno lako odelo. Ostalo sto sam nekad imao pretvorio sam u novac da bih kupio kartu za brod. Nije mi preostalo nista novca da bih mogao kupiti strunjacu i cebe za moj lezaj na brodu. Zato i nisam mogao da tamo spavam za vreme hladnih martovskih noci iz krajnje neudobnosti. Da nije bilo toplog brodskog dimnjaka, verovatno bih umro od hladnoce. U pocetku sam se morao boriti da bih obezbedio sebi mesto pored dimnjaka, ali kada su iseljenici shvatili da nemam tople odece, prestali su da me potiskuju ... U jednom naletu vetra odleteo mi je sesir sa glave i sve sto mi je ostalo da se pokrijem, bio je jedan crveni fes kakav nose Srbi u Bosni. Samo providjenje me je spasilo da i njega nisam prodao u Pragu. Ali zbog fesa vecina iseljenika je smatrala da sam Turcin pa se nisu mnogo osvrtali na moje tegobe.</blockquote></div><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCqPqmvMma03B2RRskn_8erNYJHPLUaFVmT0HpbCcdpZs2VQjSGGJ_uvmEnV3XUPAoBHeq0frEUB_-4dZC2adV5S2RhsE3p_clDjpsqiAzZ44CYINr_VuSm43NRZ_hMGrXa_hSZeFPwsQ/s1600/italian-immigrants.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="281" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCqPqmvMma03B2RRskn_8erNYJHPLUaFVmT0HpbCcdpZs2VQjSGGJ_uvmEnV3XUPAoBHeq0frEUB_-4dZC2adV5S2RhsE3p_clDjpsqiAzZ44CYINr_VuSm43NRZ_hMGrXa_hSZeFPwsQ/s320/italian-immigrants.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Uprkos svega, u toku dana osecao sam se snazan i jak, ali nocu moje srce je uznemireno treperilo kada sam usamljen u strasnom mraku stajao uz dimnjak i nazirao bele penusave vrhove talasa koji su bili veliki kao planine, a jurisali su na zaljuljani brod kao podivljali zmajevi. Samo cvrsta vera u boga i uverenjeda ce uslisiti molitve moje majke, dala mi je snage da savladam strah i da se hrabro suocim sa strahotama razbesnelog okeana.</div></blockquote><div style="text-align: justify;"><blockquote>Cetrnaestog dana, rano izjutra, ukazala se niska obala Long Ajlenda. U sarenoj gomili uzbudjenih iseljenika verovatno nije bilo srecnijeg coveka od mene kada sam ugledao obecanu zemlju. Bilo je vedro, blago i suncano martovsko jutro, a kako smo se priblizavali njujorskoj luci, topli suncevi zraci kao da su topili onu hladnocu koja se sakupila u mom telu od stalnog izlaganja ledenim vetrovima severnog Atlantika. Osecao sam se kao neka druga osoba, a svaki novi prizor koji se ukazivao sa broda u toku priblizavanja Novom svetu kao da mi je nagovestavao da cu biti docekan dobrodoslicom. </blockquote></div><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjY-BtSUgLTwh4jEe0Zq9P0hGNjV-nAU70n7Dqa2EqF0oE45IHtOxgAEvGACzLF2ga6V2KFf5-B8ON1tarA8l-2We8PkGdgoOhwVgSuTSI7GWejr_PzreGk4p_wIzGSSyOi1QUXvGbVgOg/s1600/3037898045_9799cf1f10.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="249" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjY-BtSUgLTwh4jEe0Zq9P0hGNjV-nAU70n7Dqa2EqF0oE45IHtOxgAEvGACzLF2ga6V2KFf5-B8ON1tarA8l-2We8PkGdgoOhwVgSuTSI7GWejr_PzreGk4p_wIzGSSyOi1QUXvGbVgOg/s320/3037898045_9799cf1f10.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Oko broda je sve vrvelood zivota i uzurbanosti a to je dostiglo vrhunac kada smo usli u njujorsku luku. Prizor koji se tada ukazao pred mojim ocima bio je nov i zadivljujuci. Prvi utisci iz Budimpeste i Praga bili su bleda slika prema ovoj velicanstvenoj stvarnosti koja mi se ukazala u njujorskoj luci. Bezbrojni camci bili su nacickani uz obe obale ove velike reke; razne vrste brodova jurili su brzo u svim pravcima po zalivu; mnogobrojni brodovi za prevoz putnika bili su puni ljudi i izgledalo je da jedna grupa zuri na jednu stranu dzinovske metropole , dok druga sa istom zurbom hita da se prebaci na drugu stranu obale. Cinilo mi se da svaka od ovih gomila zuri da bi obavila neke vazne poslove. Grad na obe strane obale izgledalo je da brekce od raznih poslova. </div></blockquote><blockquote>...</blockquote><div style="text-align: justify;"><blockquote><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgODd9vwN0GBcz7yDzM4JrzM7O6vqkdEjGc3oUxB5Vo6kVxE9kyYzvi2IsXEfIYAJ0EmQdQzArTi2NOYtOsBMUOssG1X2UjI_ZXSopjKckgVTFZSDblao7UEl54gSmOL66sXF-X9dwgZ60/s1600/immigrants-ellis.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgODd9vwN0GBcz7yDzM4JrzM7O6vqkdEjGc3oUxB5Vo6kVxE9kyYzvi2IsXEfIYAJ0EmQdQzArTi2NOYtOsBMUOssG1X2UjI_ZXSopjKckgVTFZSDblao7UEl54gSmOL66sXF-X9dwgZ60/s320/immigrants-ellis.jpg" width="320" /></a></div>Kad je brod prosao mimo Kasl Gardena, cuo sam nekog ko je rekao : "Ovo su vrata Amerike". Posle nesto vise od jednog sata svi smo stajali pred ovim vratima. Iseljenicki brod "Vestfalija" pristao je u Hobokenu, a onda nas je jedan manji brod prevezao u Kasl Garden. Bili smo pazljivo pregledani i ispitani. Kad dodje red na mene, cinovnici koji su nas ispitivali vrteli su glavama kao da im se cinilo da nisam za iskrcavanje. Priznao sam im da imam samo pet centi u dzepu, da nemam nikog poznatog u Americi i da nikog u ovoj zemlji ne poznajem izuzev Franklina, Linkola i Heriet Bicer Stouv, ciju sam pricu "Cica Tomina koliba" citao u prevodu. Moj nastup napravio je veliki utisak na jednog od cinovnika koji je bio bez noge i oslanjao se na staku. Pogledao me je ljubazno a oci su mu veselo bljesnule i obratio mi se na nemackom : "Imao si dobar ukus kada si birao svoje poznanike u Americi." </blockquote></div><br />
Pupinova knjiga se na internetu moze citati <a href="http://radnaetika.org/content/view/176/57/lang,sr/">ovde</a>.Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com8tag:blogger.com,1999:blog-2235493399816161503.post-78916821750695294912010-10-16T07:19:00.000-07:002011-03-17T11:31:37.961-07:00Oscar - the (un)happy prince of wit<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrWIVaDZ8Yn-GSmPW48Vz3YV5yDOiMDKUNgpcm6HFAnqhfJ-tALKUwiZQVAXXnWYIPE7DR0ugwkNhB4j6wMZlexXDnD6EmlqiFzkmn4rMEuNArdRQq6MdRmcvakcWxtkxFuyV6xKWUJPY/s1600/6a00e554e97d5c883401127971f8c928a4-800wi.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrWIVaDZ8Yn-GSmPW48Vz3YV5yDOiMDKUNgpcm6HFAnqhfJ-tALKUwiZQVAXXnWYIPE7DR0ugwkNhB4j6wMZlexXDnD6EmlqiFzkmn4rMEuNArdRQq6MdRmcvakcWxtkxFuyV6xKWUJPY/s320/6a00e554e97d5c883401127971f8c928a4-800wi.jpg" width="189" /></a></div><div style="text-align: justify;">Kada sam razmisljala o tome kako da obelezim rodjendan dragog Oskara shvatila sam da mi je potpuno <i>nemogucno</i> da to uradim <i>sensibly</i> : Oskar pripada onoj skupini o kojima mi je veoma tesko da pisem jer ih toliko volim; iz preterane ljubavi prema takvima gubim svu objektivnost, postajem sklona preterivanjima razne vrste a onda se neretko u svemu tome i poprilicno izgubim. Kako zbog svega toga ne bih pocela da <i>dešperiram </i>odlucila sam se ovom prilikom za srednje resenje : navescu neke Oskarove citate koje cu onda pokusati da propratim nekim svojim komentarima. Ali, <i>beware</i> u svakom slucaju ovo ce biti <i>jedan veoma dugacak blog </i>;)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Kada se pomene Oskar Vajld najcesce se pomisli na njegov jedini roman - <i>Slika Dorijana Greja</i>; neko bi se mozda setio i pojedinih njegovih komada a vec retko ko njegovih bajki ili pak poezije. Zapravo, iako su citali ili su im citane ove njegove divne tuzne bajke, vecina ipak ni ne zna da su one zapravo njegove; takav je bio slucaj i samnom sve dok nisam saznala da je on uopste i postojao (u detinjstvu tako sta najcesce ipak ne znamo). To su pre svega <i>Srecni princ</i> i <i>Sebicni dzin</i>, bajke koje su se nalazile, prepricane, u onim kompletima zutih i plavih knjizica koje je vecina nas imala u detinjstvu. Oskarove bajke su drugacije, pa cak i tako prepricane zadrzavale su taj neki sasvim poseban smek koji valjda dolazi, izmedju ostalog, i od toga sto su zaista veoma tuzne : tu se najcesce neko zrtvuje zarad nekog ili neceg drugog te se sve cesto zavrsava smrcu - sebicni dzin umire na kraju bajke, slavuj se svojevoljno nabada na trn, probijajuci sebi srce, kako bi mladic dobio tu specijalnu crvenu ruzu za svoju dragu, srecni princ se odrice svih svojih ukrasa, na kraju i safira iz ociju a lastavicu koja mu je pomagala noseci te dragulje siromasnima zatice zima, te umire kraj stopala <i>srecnog </i>princa ... ovu bajku sam mozda i najvise od svih volela iako je taj <i>sretni princ</i> izgledao tako tuzno bez svih tih svojih ukrasa dok me je lastavicina smrt dovodila do suza.<br />
<blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhfQ50sty0RX0gfa9A7_AxTKpf3fuAcgHPpeN0olREbgb8syuABOocEc-3QGtCaMYXanm3N-mwUPntd6yFe8Ug-v06JGkGx1iXgieDt1mqvilpzX59fWnEi0pcJuckz3LCP8HA_OCVzn4U/s1600/happy.prince.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhfQ50sty0RX0gfa9A7_AxTKpf3fuAcgHPpeN0olREbgb8syuABOocEc-3QGtCaMYXanm3N-mwUPntd6yFe8Ug-v06JGkGx1iXgieDt1mqvilpzX59fWnEi0pcJuckz3LCP8HA_OCVzn4U/s1600/happy.prince.jpg" /></a></div>Then the snow came, and after the snow came the frost. The streets looked as if they were made of silver, they were so bright and glistening; long icicles like crystal daggers hung down from the eaves of the houses, everybody went about in furs, and the little boys wore scarlet caps and skated on the ice.<br />
The poor little Swallow grew colder and colder, but he would not leave the Prince, he loved him too well. He picked up crumbs outside the baker’s door where the baker was not looking, and tried to keep himself warm by flapping his wings.<br />
But at last he knew that he was going to die. He had just strength to fly up to the Prince’s shoulder once more. ‘Good-bye, dear Prince!’ he murmured, ‘will you let me kiss your hand?’<br />
‘I am glad that you are going to Egypt at last, little Swallow,’ said the Prince, ‘you have stayed too long here; but you must kiss me on the lips, for I love you.’<br />
‘It is not to Egypt that I am going,’ said the Swallow. ‘I am going to the House of Death. Death is the brother of Sleep, is he not?’<br />
And he kissed the Happy Prince on the lips, and fell down dead at his feet.<br />
At that moment a curious crack sounded inside the statue, as if something had broken. The fact is that the leaden heart had snapped right in two. It certainly was a dreadfully hard frost. Early the next morning the Mayor was walking in the square below in company with the Town Councillors. As they passed the column he looked up at the statue: ‘Dear me! how shabby the Happy Prince looks!’ he said.<br />
‘How shabby indeed!’ cried the Town Councillors, who always agreed with the Mayor, and they went up to look at it.<br />
‘The ruby has fallen out of his sword, his eyes are gone, and he is golden no longer,’ said the Mayor; ‘in fact, he is little better than a beggar!’<br />
‘Little better than a beggar’ said the Town councillors.<br />
‘And here is actually a dead bird at his feet!’ continued the Mayor. ‘We must really issue a proclamation that birds are not to be allowed to die here.’ And the Town Clerk made a note of the suggestion.<br />
So they pulled down the statue of the Happy Prince. ‘As he is no longer beautiful he is no longer useful,’ said the Art Professor at the University.<br />
Then they melted the statue in a furnace, and the Mayor held a meeting of the Corporation to decide what was to be done with the metal. ‘We must have another statue, of course,’ he said, ‘and it shall be a statue of myself.’<br />
‘Of myself,’ said each of the Town Councillors, and they quarrelled. When I last heard of them they were quarrelling still.<br />
‘What a strange thing!’ said the overseer of the workmen at the foundry. ‘This broken lead heart will not melt in the furnace. We must throw it away.’ So they threw it on a dust-heap where the dead Swallow was also lying.<br />
‘Bring me the two most precious things in the city,’ said God to one of His Angels; and the Angel brought Him the leaden heart and the dead bird.<br />
‘You have rightly chosen,’ said God, ‘for in my garden of Paradise this little bird shall sing for evermore, and in my city of gold the Happy Prince shall praise me.’</blockquote><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPPZNvyyOmH0GIsZd0Dv7CCws_XdSOedY47F2684yFl2hHEg2A6k0QiFCphh3krb9_VuNiASnQhm1OVWTEr8YwB8GhOCthKpUWc1Tt9SUsjlHSmbXu7ekQnU28drtc6kX9ftnTKaNPVY8/s1600/wilde_recline_sm.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="227" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPPZNvyyOmH0GIsZd0Dv7CCws_XdSOedY47F2684yFl2hHEg2A6k0QiFCphh3krb9_VuNiASnQhm1OVWTEr8YwB8GhOCthKpUWc1Tt9SUsjlHSmbXu7ekQnU28drtc6kX9ftnTKaNPVY8/s320/wilde_recline_sm.jpg" width="320" /></a></div>Knjigu bajki <i>The Happy Prince and other stories</i> Oskar je izdao 1888. godine : jos uvek ne jako proslavljen iako je pisao za novine i zurnale, pa je cak imao i poneki neuspeli komad, on je poznatiji bio kao neobicna figura koja drzi predavanja (u Americi i Francuskoj kao i u Engleskoj) o <i>estetizmu i dekadenciji</i> nego po svojim delima. Do tada on je vec bio ozenjen Konstancom (<i>My constant Constance</i>) sa kojom je dobio i dva sina; medjutim, vec je dve godine znao i za svoju <i>pravu</i> prirodu koju mu je otkrio mladi Robi Ros koji je nacinio svojim <i>zadatkom</i> da Oskara zavede. To je takodje vreme kada Oskar pocinje <i>ozbiljno</i> da pise (ili - da pise <i>ozbiljne </i>stvari) : napustivsi zurnale on se posvecuje razvijanju svojih ideja kroz eseje poput <i>The Soul of Man Under Socialism</i> ili <i>The Decay of Lying </i>; no ono najvaznije bilo je to da je u ovom periodu napisao i svoj jedini roman, toliko poznati <i>The Picture of Dorian Gray</i>.<br />
<br />
The artist is the creator of beautiful things.<br />
To reveal art and conceal the artist is art's aim.<br />
The critic is he who can translate into another manner or a new material his impression of beautiful things.<br />
The highest as the lowest form of criticism is a mode of autobiography.<br />
Those who find ugly meanings in beautiful things are corrupt without being charming. This is a fault.<br />
Those who find beautiful meanings in beautiful things are the cultivated. For these there is hope.<br />
They are the elect to whom beautiful things mean only beauty.<br />
There is no such thing as a moral or an immoral book.<br />
Books are well written, or badly written. That is all.<br />
The nineteenth century dislike of realism is the rage of Caliban seeing his own face in a glass.<br />
The nineteenth century dislike of romanticism is the rage of Caliban not seeing his own face in a glass.<br />
The moral life of man forms part of the subject-matter of the artist, but the morality of art consists in the perfect use of an imperfect medium. No artist desires to prove anything. Even things that are true can be proved.<br />
No artist has ethical sympathies. An ethical sympathy in an artist is an unpardonable mannerism of style.<br />
No artist is ever morbid. The artist can express everything.<br />
Thought and language are to the artist instruments of an art.<br />
Vice and virtue are to the artist materials for an art.<br />
From the point of view of form, the type of all the arts is the art of the musician. From the point of view of feeling, the actor's craft is the type.<br />
All art is at once surface and symbol.<br />
Those who go beneath the surface do so at their peril.<br />
Those who read the symbol do so at their peril.<br />
It is the spectator, and not life, that art really mirrors.<br />
Diversity of opinion about a work of art shows that the work is new, complex, and vital.<br />
When critics disagree, the artist is in accord with himself.<br />
We can forgive a man for making a useful thing as long as he does not admire it. The only excuse for making a useless thing is that one admires it intensely.<br />
All art is quite useless.</div><br />
The Preface to <i>The Picture of Dorian Gray</i><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjVC_gS1DT66KLLudiGYH9BMxl_aGYGLxMICiVbtCPD8MPlKGXZY9aKSi6_6c1CGTPibPU2AP1iU0IF1liFjOjLfnPglIPwTf9P-CBuvtQgQNYeaogYLs6vN-BCt-UBD2PRWE7p54UvO5E/s1600/387px-Lippincott_doriangray.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjVC_gS1DT66KLLudiGYH9BMxl_aGYGLxMICiVbtCPD8MPlKGXZY9aKSi6_6c1CGTPibPU2AP1iU0IF1liFjOjLfnPglIPwTf9P-CBuvtQgQNYeaogYLs6vN-BCt-UBD2PRWE7p54UvO5E/s320/387px-Lippincott_doriangray.jpg" width="206" /></a></div><div style="text-align: justify;">Roman<i> Slika Dorijana Greja</i><i> </i>isprva nije izasao kao knjiga vec je svoju premijeru imao u casopisu <i>Lippincott's Monthly Magazine </i>1890. godine; pred izlazak romana u formi knjige (1891.) Oskar je ovaj tekst dosta izmenio : pored toga sto je izbacio neke nezgodne delove koji su se cinili suvise <i>dekadentnim</i> i onih previse <i>homoerotskih</i>, Oskar je dodao i citavih sest ili sedam poglavlja koji u prethodnom izdanju nisu postojali. Takodje, ovom prilikom dodat je i taj predgovor koji sam dala a koji se sastoji iz mnostva njegovih epigrama i izreka koji se cesto citiraju i van konteksta, kako je to cesto i sa ostalim njegovim delima. <i>All art is quite useless</i> tako moze delovati cudno dok se ne procita sve ono sto tome prethodi. Ovaj predgovor jeste zapravo neka vrsta odgovora i odbrane romana; nakon sto je izlazio u magazinu on nije docekan dobro, iako je izazvao izvesnu skandalizovanu zainteresovanost; kritika ga je smatrala u najboljem slucaju osrednjim dok je obicne ljude zgrazavao sav taj greh te su ga smatrali podlim i ruznim. Medjutim, sada se <i>Slika Dorijana Greja</i> nalazi vec i u lektirama srednjoskolaca; lepota i savrsenost Oskarovog jezika i stila, taj nenadmasni <i>wit</i> koji je on tako naizgled lako <i>prosipao</i> iz sebe zadrzali su jos dugo interesovanje za ovo mracno delo o tastini, grehu, zlocinu i umetnosti. Cak postoji, mada naucno nepriznat, <i>Dorijan Grej sindrom; </i>dok je sam lik bezgranicno interesantan i aktuelan te stalno iznova vaskrsava u popularnoj kulturi. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1exyNKQr6XA_SVQZeSS0M-88r8gmd5buvjAQU1ZJ6HEPfKaumOpkLo3RUuOg9IQ27bNpBuWa5ge40-8vPyEZ4UYrmQ3YDYtHjayUSMqPNCwE3sfTS5xLFbdB64EoGsJAZDtohMCZBSWc/s1600/tNNTurOlz_200.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1exyNKQr6XA_SVQZeSS0M-88r8gmd5buvjAQU1ZJ6HEPfKaumOpkLo3RUuOg9IQ27bNpBuWa5ge40-8vPyEZ4UYrmQ3YDYtHjayUSMqPNCwE3sfTS5xLFbdB64EoGsJAZDtohMCZBSWc/s320/tNNTurOlz_200.jpg" width="176" /></a></div><div style="text-align: justify;">Filmski pokusaji sa Dorijanom veoma su brojni : prvi je film (nemi) snimljen jos 1913. godine a da se od tada od njega uopste ne odustaje. Ponekad je to doslovna ekranizacija, sve sa nazivom <i>The Picture of Dorian Gray</i>; ponekad je to, pak, <i>Dorian Gray in disguise</i> pa tako on moze biti i zena. O svemu ovome a narocito o <i>jedinom</i> filmu koji ja licno priznajem, vec sam podrobno pisala u postu <a href="http://houseofthetragicpoet.blogspot.com/2010/02/i-have-been-haunted-by-picture-of.html">I have been haunted by the Picture of Dorian Gray ...</a>, tako da se sada radije ne bih ponavljala. Za one koje mrzi da sada to citaju samo cu napomenuti da je to onaj film iz 1945. godine, crno beli (sem u delovima kada se pokazuje slika, sto je vazan i jedinstven postupak) a koji je rezirao Albert Levin, izuzetno zanimljiva figura. Svakako ga preporucujem - ne samo stoga sto je realno najbolji vec i zato sto se tu moze videti i veoma mlada Andjela Lensberi ;) kao i uzivati u fantasticnom izvodjenju Dzordza Sandersa u ulozi Herija; jedini koji ga uspesno zamenjuje, u ovoj novoj verziji, jeste - Kolin Firt. Njegova izvedba je u principu i jedino sto zaista valja u ovom najnovijem <i>Dorijan</i> ostvarenju.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdW4OFeSkRBB97mZ1YzD_1S58JM4Nuw3H5JgT2_na0b5Fscure8hhzoJbQ3WvRdh1Kd3MrMRF_cNtojC_bmuSsbHY_4jm8GlwrJKWuydeyC4AN1-oM8DDlKLBcEPH0xYAcJZuC-FKKY-g/s1600/basil+i+heri.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdW4OFeSkRBB97mZ1YzD_1S58JM4Nuw3H5JgT2_na0b5Fscure8hhzoJbQ3WvRdh1Kd3MrMRF_cNtojC_bmuSsbHY_4jm8GlwrJKWuydeyC4AN1-oM8DDlKLBcEPH0xYAcJZuC-FKKY-g/s320/basil+i+heri.jpg" width="213" /></a></div><div style="text-align: justify;">Pored samog prelepog i strasnog Dorijana i nesretnog slikara Bazila koji je taj portret izradio, najprominentnija i najupecatljivija od svih njih (mozda cak i samoga Dorijana) jeste figura Harija (Lord Henry Wotton) koji odvlaci Dorijana u taj strahotni ambis. Henri <i>mnogo prica</i>, on je prototip tadasnjeg <i>dendija</i> (po principu Bo Bramela o kome sam ranije pisala), hedonista koji svojim nacinom zivota zaludjuje Dorijana. Uticaj koji on ima na Dorijana poguban je i presudan medjutim on nije nikakav <i>djavo</i> koji je dosao po Dorijanovu dusu; pollovinu od toga sto on govori on zapravo ne misli; on je <i>idle</i> a pri tom zastrasujuce elokventan no zapravo nije <i>zao</i>. Mnoge od najvrcavijih recenica u romanu pripadaju njemu iako su neke od njih upravo <i>outrageous</i>. Kako Bazil kaze <i>- </i>on nikada ne govori nista dobro ali takodje i ne cini nista lose. On je zapravo veliki kriticar celokupne viktorijanske kulture koju smatra uzasno laznom i pritvornom. Ono sto su za Harija reci i hedonizam, medjutim, kod Dorijana se pretvara u zlocin. I pored price koja je prilicno strasna jer dotice onaj sustinski strah koji svi delimo - od prolaznosti mladosti, lepote i, na kraju, od smrti, ovaj roman zaista zasluzuje da se nadje u lektiri i stoga sto je tu Oskarov <i>wit</i> i <i>way with words</i> dosao do punog izrazaja, sto ce nesto kasnije svoj vrhunac, po meni, dostici u njegovim komadima. Da bi se u tom sjajnom, britkom, savrsenom pisanju zaista uzivalo - trebalo bi ga ipak citati na engleskom.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Evo i par jako poznatih Oskarovih citata iz ovog dela, koji, kao i vecina njegovih opste poznatih recenica, ima zivot van samog dela te se cesto zaboravlja odakle uopste i poticu; ovde uglavnom iz uma i usta Harija Votona :</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><blockquote>There is only one thing in the world worse than being talked about, and that is not being talked about. </blockquote><blockquote>Conscience and cowardice are really the same things.</blockquote><blockquote>A man cannot be too careful in the choice of his enemies. </blockquote><blockquote>Those who are faithful know only the trivial side of love; it is the faithless who know love's tragedies. </blockquote><blockquote>The commonest thing is delightful if one only hides it. </blockquote><blockquote>The one charm of marriage is that it makes a life of deception absolutely necessary for both parties. </blockquote><blockquote>Every portrait that is painted with feeling is a portrait of the artist, not of the sitter. The sitter is merely the accident, the occasion. It is not he who is revealed by the painter; it is rather the painter who, on the coloured canvas, reveals himself. </blockquote><blockquote>Laughter is not at all a bad beginning for a friendship, and it is far the best ending for one. </blockquote><blockquote>The only way to get rid of a temptation is to yield to it. </blockquote><blockquote>The only difference between a caprice and a lifelong passion is that the caprice lasts a little longer. </blockquote><blockquote>It is only shallow people who do not judge by appearances. The true mystery of the world is the visible, not the invisible </blockquote><blockquote>Beauty is a form of genius - is higher, indeed, than genius, as it needs no explanation. </blockquote><blockquote>I always like to know everything about my new friends, and nothing about my old ones. </blockquote><blockquote>Nowadays people know the price of everything and the value of nothing. </blockquote><blockquote>Men marry because they are tired; women, because they are curious: both are disappointed. </blockquote><blockquote>Women are a decorative sex. They never have anything to say, but they say it charmingly. Women represent the triumph of matter over mind, just as men represent the triumph of mind over morals. </blockquote><blockquote>When one is in love, one always begins by deceiving one's self, and one always ends by deceiving others. </blockquote><blockquote>A great poet, a really great poet, is the most unpoetical of all creatures. But inferior poets are absolutely facinating. The worse their rhymes are, the more picturesque they look. The mere fact of having published a book of second-rate sonnets makes a man quite irresistable. He lives the poetry that he cannot write. The others write the poetry that they dare not realize.</blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizxxzSgCZuhv3Kh83DxiJkrrtkdiFOa6Vyqig8fntm6yiRrEuO3VFW-gdoZitL58m35APViHksXXHGBRTOwKTrUx5o4JqGh7gDufKV2SIl7BOfJVdwHJwZ7PLRMr7LttjIh0T6qrglhdU/s1600/2C5BD00Z.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizxxzSgCZuhv3Kh83DxiJkrrtkdiFOa6Vyqig8fntm6yiRrEuO3VFW-gdoZitL58m35APViHksXXHGBRTOwKTrUx5o4JqGh7gDufKV2SIl7BOfJVdwHJwZ7PLRMr7LttjIh0T6qrglhdU/s320/2C5BD00Z.jpg" width="240" /></a></div><div style="text-align: justify;">Nakon <i>Dorijana Greja</i> Oskar je lako mogao reci ono sto je Bajron ranije izjavio <i>I woke up one day to find myself famous</i> : bio je sada medju najpoznatijim ljudima u Londonu, mada vise <i>infamous</i> no bilo sta drugo. Njemu se izgleda ovo i dopalo, bio je <i>talk of the town</i>, briljirao je na raznim vecerinkama i svi su ga na ulici prepoznavali iako je i ranije bio dosta upadljiv svojom fizickom velicinom i ektravagantnim odevanjem. Tako da je onda odlucio da jos malo prodrma svoje sunarodnike : tokom posete Francuskoj napisao je komad <i>Saloma</i>. Pisanje ovog komada sada je vec skoro pa legenda : tokom svog boravka u Parizu Oskar se mnogo druzio sa ondasnjim umetnicima (na primer posecivao je Malarmea i njegov kruzook koji se sastajao utorcima - po cemu se cela ova intelektualna grupa zvala <i>Mardistes</i>) gde je ucestvovao u raspravama o umetnosti i filozofiji. Nakon jedne takve rasprave kada se govorilo o liku Salome i kako je ona predstavljana u umetnosti kroz vekove, Oskar je seo i napisao komad, zeleci da zabelezi ono o cemu je tom prilikom govorio. Napisao ju je na francuskom jeziku, prakticno <i>on the spur of the moment</i>. Kasnije je ona prevedena na engleski; kao prevodilac stoji zapisan Lord Alfred Daglas, jedan mali kreten o kome cu kasnije nesto reci. Njegov prevod je, medjutim, bio upravo katastrofalan pa je Oskar, na kraju, uzeo i sam preveo svoje delo. Ime malog degenerika medjutim je ostalo jer Oskar nije hteo da se svadja sa tim razmazenim histerikom koga je , medjutim, voleo. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQgGo1moRfhwFDEhED8S6kxGIOc0xYbeN4cUmPI8Z1oYdytmWiJ6Wyc2At3wiAdpjMaD0KNsR676Ila0z_0QoQqiT4Va-ZOf7yrngt2fVKoyvobzkin9apgIn1nk-CmSexceWnJGVjEn8/s1600/sal06.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQgGo1moRfhwFDEhED8S6kxGIOc0xYbeN4cUmPI8Z1oYdytmWiJ6Wyc2At3wiAdpjMaD0KNsR676Ila0z_0QoQqiT4Va-ZOf7yrngt2fVKoyvobzkin9apgIn1nk-CmSexceWnJGVjEn8/s320/sal06.jpg" width="238" /></a></div><div style="text-align: justify;">O <i>Salomi </i>moze mnogo da se govori; bar toliko, ako ne cak i vise, koliko i o <i>Dorijanu Greju</i>. Ovde su i mrak i skandal zapravo jos veci jer se govori o <i>biblijskim </i>licnostima. Upravo stoga izvodjenje ovog komada bilo je zabranjeno u Engleskoj : tamo je jos uvek vazio zakon po kome nije bilo dozvoljeno prikazivati biblijske licnosti na pozornici. Ova zabrana ostala je na snazi sve do 1931. godine (!) kada je <i>Saloma </i>premijerno izvedena u Londonu. Francuzi, s druge strane, nisu imali taj problem ;) Komad je postavljen 1896. godine u Parizu; u tom trenutku ovo postavljanje drame bilo je zapravo jedan snazan odgovor francuskih umetnika na sve sto se u medjuvremenu desilo Oskaru. Stoga je ova prva postavka postala gotovo <i>the stuff of legend</i> : okupili su se najveci umetnici tog trenutka bilo u ulozi publike ili kao ucesnici ovog spektakla - recimo - Tuluz Lotrek je nacinio programe za to vece :) Na zalost, on je tada vec bio u zatvoru tako da nije mogao prisustvovati ovom dogadjaju. Medjutim, dok je jos uvek bio slobodan, a nakon zabrane izvodjenja u Engleskoj, on se potrudio da makar ovaj svoj komad stampa. Tako je 1893. izaslo i englesko izdanje sve sa legendarnim ilustracijama mladog Obri Birdslija. Ove ilustracije, danas toliko poznate i obozavane, nisu se medjutim svidele Oskaru koji ih je smatrao "<i>suvise vizantijskim</i>"; pored toga - Oskar se pojavljuje na par njih u vidu svojevrsne karikature, sto mu se verovatno takodje nije mnogo dopalo. O ovim ilustracijama takodje se moze mnogo pisati (ceo jedan seminarski rad na primer;) no za sada cu se zadrzati samo na postavljanju par njih :)</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0aq8tokKtlABYkDNMChbWiF3TUhOWzU5L4lGF2u38ASmBY9RWN34snjCZNpW9tNQ-22_FyFxP9n72ouMedgDLIRRHf2GZkU8kNIUzFbhd-cnoxrXkG5i6p37d4magXbP0JasZEkTJ0gU/s1600/sal10.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0aq8tokKtlABYkDNMChbWiF3TUhOWzU5L4lGF2u38ASmBY9RWN34snjCZNpW9tNQ-22_FyFxP9n72ouMedgDLIRRHf2GZkU8kNIUzFbhd-cnoxrXkG5i6p37d4magXbP0JasZEkTJ0gU/s320/sal10.jpg" width="223" /></a></div><div style="text-align: justify;">Ono sto je toliko <i>outrage</i>-ovalo tadasnji svet jeste Oskarova interpretacija biblijske price. Za razliku od Novog Zaveta gde je sama Saloma slabo predstavljena - samo kao orudje kojim njena majka dobija ono sto zeli - ona je ovde <i>famme fatale</i> i glavni uzrocnik smrti obezglavljivanjem Jovana Krstitelja. Ovo, samo po sebi, nije potpuno nova ideja : u to vreme, narocito u Francuskoj tokom ere simbolizma, ali i ranije, pojavljuju se odjednom te fatalne zene - razne Judite, Meduze i Salome; predstavljaju se rado, kao neka privlacna, pogubna i mracna sila, kako u knjizevnosti, tako i u likovnim umetnostima. One u isto vreme radjaju zelju (seksualnu, koja se granici sa pomamom) ali i stravu : vladavinom njihovog neodoljivog erosa one, gotovo bukvalno, <i>prozdiru</i> muskarce i dovode ih do njihove potpune propasti. Ono sto je zapocelo jos ranije, a pod cijim utiskom je bio i Oskar tokom svoje posete Parizu ( a sto se narocito odnosi na slike Gistava Moroa) on sada ovde koristi - ideju da se akcenat stavlja na Salomu radije nego na njenu majku - te ide jos i dalje : razlog zasto Saloma tako zudi za Jovanovom glavom na tanjiru jeste taj sto ga ona <i>zeli</i> a on je <i>ipak</i> odbija. Scenu kada Saloma dobija bezivotnu glavu Jovana on je tako nacinio klimaksom svog komada. Ovakva interpretacija novozavetne price zgrazala je isto kao i trenutak koji mu prethodi : kada Saloma izvodi cuveni <i>ples sedam velova</i> sa vrlo malo odece na sebi ;) O ostalim postupcima, temama i motivima, o odnosu prema simbolizmu i ostalom - mozda neki drugi put; sada bih samo navela taj, po meni, najsnazniji i najstrasniji deo kada Saloma prica sa mrtvom Jovanovom glavom.</div><blockquote><br />
<div style="text-align: justify;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjF7cP1l4niqeTp9hNOjmfzKUvkSRMA5ycC5L0ELjWinG7CXql2cvKoxT3XQ7ioLK7u6oqqNcBI3fdND_lUENmCYUdIhgF2qh0d8SS6jRS53iBFqd_cBgNCu31hOkgmUOXbvlH6Uku5LuU/s1600/sal15.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjF7cP1l4niqeTp9hNOjmfzKUvkSRMA5ycC5L0ELjWinG7CXql2cvKoxT3XQ7ioLK7u6oqqNcBI3fdND_lUENmCYUdIhgF2qh0d8SS6jRS53iBFqd_cBgNCu31hOkgmUOXbvlH6Uku5LuU/s320/sal15.jpg" width="229" /></a></div><div style="text-align: justify;">SALOME: [Holding the severed head of Iokanaan.] Ah! thou wouldst not suffer me to kiss thy mouth, Iokanaan. Well! I will kiss it now. I will bite it with my teeth as one bites a ripe fruit. Yes, I will kiss thy mouth, Iokanaan. I said it; did I not say it? I said it. Ah! I will kiss it now. But wherefore dost thou not look at me, Iokanaan? Thine eyes that were so terrible, so full of rage and scorn, are shut now. Wherefore are they shut? Open thine eyes! Lift up thine eyelids, Iokanaan! Wherefore dost thou not look at me? Art thou afraid of me, Iokanaan, that thou wilt not look at me? And thy tongue, that was like a red snake darting poison, it moves no more, it speaks no words, Iokanaan, that scarlet viper that spat its venom upon me. It is strange, is it not? How is it that the red viper stirs no longer? Thou wouldst have none of me, Iokanaan. Thou rejectedest me. Thou didst speak evil words against me. Thou didst bear thyself toward me as to a harlot, as to a woman that is a wanton, to me, Salome, daughter of Herodias, Princess of Judaea! Well, I still live, but thou art dead, and thy head belongs to me. I can do with it what I will. I can throw it to the dogs and to the birds of the air. That which the dogs leave, the birds of the air shall devour. Ah, Iokanaan, Iokanaan, thou wert the man that I loved alone among men! All other men were hateful to me. But thou wert beautiful! Thy body was a column of ivory set upon feet of silver. It was a garden full of doves and lilies of silver. It was a tower of silver decked with shields of ivory. There was nothing in the world so white as thy body. </div></blockquote><br />
<div style="text-align: justify;"><blockquote><div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjVDoIPXwWoRBLkkKIiTNFSDJ1TN-yJEXYd-inwbFjEGIyzmUDs9LNVxcis5NyZTiANZykJifU_PMXRXKxup2z2c4Rrf7LjEikXYgvapzBxweBOw2t_XCCdb38W6BFeWYazT0bfZRVfSTA/s1600/sal11.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjVDoIPXwWoRBLkkKIiTNFSDJ1TN-yJEXYd-inwbFjEGIyzmUDs9LNVxcis5NyZTiANZykJifU_PMXRXKxup2z2c4Rrf7LjEikXYgvapzBxweBOw2t_XCCdb38W6BFeWYazT0bfZRVfSTA/s320/sal11.jpg" width="226" /></a></div>There was nothing in the world so black as thy hair. In the whole world there was nothing so red as thy mouth. Thy voice was a censer that scattered strange perfumes, and when I looked on thee I heard strange music. Ah! wherefore didst thou not look at me, Iokanaan? With the cloak of thine hands, and with the cloak of thy blasphemies thou didst hide thy face. Thou didst put upon thine eyes the covering of him who would see God. Well, thou hast seen thy God, Iokanaan, but me, me, thou didst never see me. If thou hadst seen me thou hadst loved me. I saw thee, and I loved thee. Oh, how I loved thee! I love thee yet, Iokanaan. I love only thee. I am athirst for thy beauty; I am hungry for thy body; and neither wine nor apples can appease my desire. What shall I do now, Iokanaan? Neither the floods nor the great waters can quench my passion. I was a princess, and thou didst scorn me. I was a virgin, and thou didst take my virginity from me. I was chaste, and thou didst fill my veins with fire. Ah! ah! wherefore didst thou not look at me? [She kisses the head.] Ah! I have kissed thy mouth, Iokanaan, I have kissed thy mouth. There was a bitter taste on thy lips. Was it the taste of blood? Nay; but perchance it was the taste of love. They say that love hath a bitter taste. But what matter? what matter? I have kissed thy mouth.</blockquote></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZ_VXucuWKUEl55_aDE_geSx0aWMljmND-wSYYwAuIvt7nDe2VhfsnMbOs74IBJUtOHsJ5tk-wQPx54yZEWoQxVKVxjkmjCjdHihhTVq9LuZ3lwNi1JY8IF-R1UfwR1qKHwdOds7KoUzI/s1600/import4.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZ_VXucuWKUEl55_aDE_geSx0aWMljmND-wSYYwAuIvt7nDe2VhfsnMbOs74IBJUtOHsJ5tk-wQPx54yZEWoQxVKVxjkmjCjdHihhTVq9LuZ3lwNi1JY8IF-R1UfwR1qKHwdOds7KoUzI/s320/import4.jpg" width="224" /></a></div><div style="text-align: justify;">Nakon mracnog erosa i strave ove <i>Salome</i> Oskar se ponovo vratio kritici drustva, ovaj put sasvim otvorenoj ali datoj u fanatasticnim komedijama; ovih komada ima vise i svi su <i>bozanstveni</i> te smatram da bi se morali uvrstiti u nekakve liste i programe. Zapravo, mislim da bi se preko Oskarovih dela, a narocito preko ovih komedija, trebalo uciti engleskom jeziku. Serija ovih veoma uspesnih i voljenih komada pocinje sa <i>Lady Windermere's Fan</i>, iz 1892. godine; slede potom <i>A Woman of No Importance</i> iz 1893. i <i>An Ideal Husband</i> napisan naredne, 1894. godine. Svi ovi komadi prepuni su tipicno <i>vajldovske </i>elokvencije i nenadmasnog humora; mnoge od poznatih njegovih citata nalaze se upravo u njima. Na sceni ovi komadi doziveli su fantastican uspeh a svi se izvode i dan - danas posvuda u svetu. Brojne su i filmske adaptacije. Medjutim najbolji i najpoznatiji Oskarov komad, onaj koga ce se setiti i manje odusevljeni citalac, jeste <i>The Importance of Being Earnest, </i>njegov, na zalost, poslednji komad, koji je takodje nastao 1894. godine. Ipak, brilijantnost Oskarovog dela ali narocito komada - gubi se znacajno u prevodu koji najcesce ipak ne moze propratiti njegov humor, igru reci i lepotu izraza; kao sto sam vec rekla - trebalo bi ga citati na engleskom. Ovo postaje narocito (bolno) ocigledno vec u samom nazivu <i>Ernesta</i> : prevod <i>Vazno je zvati se Ernest</i> uopste ne otkriva igru reci koja je u originalu prisutna i koja je toliko vazna za ceo ovaj komad : Earnest jeste ime ali i rec koja oznacava iskrenost i (cak) ozbiljnost. Dakle, nije vazno <i>zvati se </i>Ernest vec <i>biti</i> (u isto vreme) Ernest i <i>earnest</i> to jest - iskren. Vaznost ove igre reci jasna je kada se komad procita ;) Ovaj divni komad filmovan je mnogo puta; iako volim i staru verziju ovog puta mnogo vise pak uzivam u novijoj - onoj iz 2002. godine - sa Kolinim Firtom, Rupertom Everetom, Dzudi Denc, Tom Vilkinsonom i Riz Viterspun. Ovu verziju moja sestra i ja gledale smo i u bioskopu; i, dok smo se nas dve valjale od smeha zacudila nas je tisina u Sava Centru : izgleda ipak treba imati nekakav <i>taste</i> za ovu vrstu humora. Publika se dosta retko smejala a kada je to i cinila bilo je to u onim retkim ne-smesnim momentima.; potrebno je vise Oskara na ovim prostorima :) Trejler za ovaj film moze se videti <a href="http://www.youtube.com/watch?v=ssBUir2LG-U">ovde</a> dok za podjednako zabavni <i>An Ideal Husband </i>(takodje sa Rupertom ali i sa Kejt Blanset, Mini Drajver i Dzulijen Mur) <a href="http://www.youtube.com/watch?v=ST4ne1nVK0w">ovde</a>.</div><br />
Tesko je odabrati deo iz <i>Ernesta</i> koji bih najradije navela jer su gotovo svi <i>pisicni</i> ali sam se nekako odlucila za deo kada se vodi razgovor izmedju <i>Lady Bracknell</i> i <i>Jack</i>-a povodom njegove veridbe sa <i>Gwendolen</i> :<br />
<blockquote><br />
Lady Bracknell. [Sitting down.] You can take a seat, Mr. Worthing.<br />
<br />
[Looks in her pocket for note-book and pencil.]<br />
<br />
Jack. Thank you, Lady Bracknell, I prefer standing.<br />
<br />
Lady Bracknell. [Pencil and note-book in hand.] I feel bound to tell you that you are not down on my list of eligible young men, although I have the same list as the dear Duchess of Bolton has. We work together, in fact. However, I am quite ready to enter your name, should your answers be what a really affectionate mother requires. Do you smoke?<br />
<br />
Jack. Well, yes, I must admit I smoke.<br />
<br />
Lady Bracknell. I am glad to hear it. A man should always have an occupation of some kind. There are far too many idle men in London as it is. How old are you?<br />
<br />
Jack. Twenty-nine.<br />
<br />
Lady Bracknell. A very good age to be married at. I have always been of opinion that a man who desires to get married should know either everything or nothing. Which do you know?<br />
<br />
Jack. [After some hesitation.] I know nothing, Lady Bracknell.<br />
<br />
Lady Bracknell. I am pleased to hear it. I do not approve of anything that tampers with natural ignorance. Ignorance is like a delicate exotic fruit; touch it and the bloom is gone. The whole theory of modern education is radically unsound. Fortunately in England, at any rate, education produces no effect whatsoever. If it did, it would prove a serious danger to the upper classes, and probably lead to acts of violence in Grosvenor Square. What is your income?<br />
<br />
Jack. Between seven and eight thousand a year.<br />
<br />
Lady Bracknell. [Makes a note in her book.] In land, or in investments?<br />
<br />
Jack. In investments, chiefly.<br />
<br />
Lady Bracknell. That is satisfactory. What between the duties expected of one during one’s lifetime, and the duties exacted from one after one’s death, land has ceased to be either a profit or a pleasure. It gives one position, and prevents one from keeping it up. That’s all that can be said about land.<br />
<br />
Jack. I have a country house with some land, of course, attached to it, about fifteen hundred acres, I believe; but I don’t depend on that for my real income. In fact, as far as I can make out, the poachers are the only people who make anything out of it.<br />
<br />
Lady Bracknell. A country house! How many bedrooms? Well, that point can be cleared up afterwards. You have a town house, I hope? A girl with a simple, unspoiled nature, like Gwendolen, could hardly be expected to reside in the country.<br />
<br />
Jack. Well, I own a house in Belgrave Square, but it is let by the year to Lady Bloxham. Of course, I can get it back whenever I like, at six months’ notice.<br />
<br />
Lady Bracknell. Lady Bloxham? I don’t know her.<br />
<br />
Jack. Oh, she goes about very little. She is a lady considerably advanced in years.<br />
<br />
Lady Bracknell. Ah, nowadays that is no guarantee of respectability of character. What number in Belgrave Square?<br />
<br />
Jack. 149.<br />
<br />
Lady Bracknell. [Shaking her head.] The unfashionable side. I thought there was something. However, that could easily be altered.<br />
<br />
Jack. Do you mean the fashion, or the side?<br />
<br />
Lady Bracknell. [Sternly.] Both, if necessary, I presume. What are your polities?<br />
<br />
Jack. Well, I am afraid I really have none. I am a Liberal Unionist.<br />
<br />
Lady Bracknell. Oh, they count as Tories. They dine with us. Or come in the evening, at any rate. Now to minor matters. Are your parents living?<br />
<br />
Jack. I have lost both my parents.<br />
<br />
Lady Bracknell. To lose one parent, Mr. Worthing, may be regarded as a misfortune; to lose both looks like carelessness. Who was your father? He was evidently a man of some wealth. Was he born in what the Radical papers call the purple of commerce, or did he rise from the ranks of the aristocracy?<br />
<br />
Jack. I am afraid I really don’t know. The fact is, Lady Bracknell, I said I had lost my parents. It would be nearer the truth to say that my parents seem to have lost me… I don’t actually know who I am by birth. I was… well, I was found.<br />
<br />
Lady Bracknell. Found!<br />
<br />
Jack. The late Mr. Thomas Cardew, an old gentleman of a very charitable and kindly disposition, found me, and gave me the name of Worthing, because he happened to have a first-class ticket for Worthing in his pocket at the time. Worthing is a place in Sussex. It is a seaside resort.<br />
<br />
Lady Bracknell. Where did the charitable gentleman who had a first-class ticket for this seaside resort find you?<br />
<br />
Jack. [Gravely.] In a hand-bag.<br />
<br />
Lady Bracknell. A hand-bag?<br />
<br />
Jack. [Very seriously.] Yes, Lady Bracknell. I was in a hand-bag—a somewhat large, black leather hand-bag, with handles to it—an ordinary hand-bag in fact.<br />
<br />
Lady Bracknell. In what locality did this Mr. James, or Thomas, Cardew come across this ordinary hand-bag?<br />
<br />
Jack. In the cloak-room at Victoria Station. It was given to him in mistake for his own.<br />
<br />
Lady Bracknell. The cloak-room at Victoria Station?<br />
<br />
Jack. Yes. The Brighton line.<br />
<br />
Lady Bracknell. The line is immaterial. Mr. Worthing, I confess I feel somewhat bewildered by what you have just told me. To be born, or at any rate bred, in a hand-bag, whether it had handles or not, seems to me to display a contempt for the ordinary decencies of family life that reminds one of the worst excesses of the French Revolution. And I presume you know what that unfortunate movement led to? As for the particular locality in which the hand-bag was found, a cloak-room at a railway station might serve to conceal a social indiscretion—has probably, indeed, been used for that purpose before now-but it could hardly be regarded as an assured basis for a recognised position in good society.<br />
<br />
Jack. May I ask you then what you would advise me to do? I need hardly say I would do anything in the world to ensure Gwendolen’s happiness.<br />
<br />
Lady Bracknell. I would strongly advise you, Mr. Worthing, to try and acquire some relations as soon as possible, and to make a definite effort to produce at any rate one parent, of either sex, before the season is quite over.<br />
<br />
Jack. Well, I don’t see how I could possibly manage to do that. I can produce the hand-bag at any moment. It is in my dressing-room at home. I really think that should satisfy you, Lady Bracknell.<br />
<br />
Lady Bracknell. Me, sir! What has it to do with me? You can hardly imagine that I and Lord Bracknell would dream of allowing our only daughter—a girl brought up with the utmost care—to marry into a cloak-room, and form an alliance with a parcel? Good morning, Mr. Worthing!<br />
<br />
[Lady Bracknell sweeps out in majestic indignation.]</blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgqVmpW131FUIO6eI1ly6Hc895dZK1eQzcvswCiyAEd4LD33TQFgA2QjJLRzctqAzLFhhxbOAPXntZnikb9mOFB7kLIXOMJ2joIovkfGF-bVmuNkaU6qzsmY8CedZQgEeA0gkxIwtx_2j4/s1600/bosie-oscar.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgqVmpW131FUIO6eI1ly6Hc895dZK1eQzcvswCiyAEd4LD33TQFgA2QjJLRzctqAzLFhhxbOAPXntZnikb9mOFB7kLIXOMJ2joIovkfGF-bVmuNkaU6qzsmY8CedZQgEeA0gkxIwtx_2j4/s320/bosie-oscar.jpg" width="216" /></a></div><div style="text-align: justify;">No, <i>all good things come to an end, </i>a Oskarov zalosni kraj, tacnije - pocetak kraja - desio se bas u vreme premijere <i>Ernesta</i> : besan na to sto Vajld odbija da se povinuje njegovoj <i>zapovesti</i> da prekine da vidja njegovog sina Alfreda, zvanog Bouzi (Bosie) Lord i markiz Kvinsberi isplanirao je da Oskara na premijeri zatrpa gnjilim povrcem. Ovo mu nije uspelo jer je Oskaru unapred dojavljeno sta taj covek planira te je sprecen da uopste i udje u pozoriste. Naravno, ovo je markiza samo jos vise razbesnelo te je uskoro poslao svoju kartu sa natpisom <i>To Oscar Wilde posing somdomite</i>; naravno, hteo je da napise <i>sodomite</i> ali nije bio dobar u spelovanju. Medjutim, ostavivsi ovako posvecenu poruku na javnom mestu svi su mogli da shvate o cemu se zapravo radi. Nahuskan Bouzijem, koji je vodio <i>life long</i> rat sa svojim ocem, Oskar je odlucio da markiza tuzi za klevetu iako su mu svi prijatelji savetovali da to ne radi vec da na neko vreme mozda napusti Englesku. Jedino je Bouzi navijao da se sa tim procesom zapocne iz sebicne potreba da ponizi oca, ni ne razmisljajuci kakve ce posledice to imati po Oskara. </div><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhquRB6PYLyxFAWd6mRjQ-kZRFq8iFjPz-dAkXvCKtHRCOH3lQqBytL_wWod-c1G5e6-bqaGxUznloqGSRhFw7gF5XvkPUs2-OP6GL9krJ0H41bVlnrPKAsG2ECmSEgAAeep83VuVe1rN4/s1600/soar_wilde_01_v.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhquRB6PYLyxFAWd6mRjQ-kZRFq8iFjPz-dAkXvCKtHRCOH3lQqBytL_wWod-c1G5e6-bqaGxUznloqGSRhFw7gF5XvkPUs2-OP6GL9krJ0H41bVlnrPKAsG2ECmSEgAAeep83VuVe1rN4/s320/soar_wilde_01_v.jpg" width="233" /></a></div><div style="text-align: justify;">Uopste, malog kretena uopste nikada i nije interesovalo nista sem njega samog; narcisoidan, opsednut samim sobom i svojim zadovoljstvima on je redovno i veoma okrutno maltretirao Oskara koji se veoma mnogo trudio da mu u bas svemu ugodi, obasipajuci ga paznjom, poklonima i ljubavlju. Jer, Bouzi, iako je bio takav (mali razmazeni skot) bio je ljubav njegovog zivota. On se te ljubavi nije mogao osloboditi, redovno joj je ponovo podlegao i u njoj se gubio. Posle svakog ponizenja i uvrede Oskar bi ga ponovo primao k sebi, iako je onda kada je bivao sa njim najmanje pisao. Za razliku od njegovih prethodnih veza, sa Robijem Rosom na primer koji mu je bio prvi ljubavnik, citav Oskarov zivot trpeo je i patio od ove veze : kako njegova porodica koju bi tim prilikama zanemarivao do krajnosti, tako i njegova umetnost. Jer, Bouzi je bio ona sveprozimajuca strast kojoj se sve zrtvuje a koja, uglavnom, za uzvrat unistava. Istina, Bouzi je imao oca sadistu koji je sve redom maltretirao; jedan brat cak mu se i ubio, te je Bouzi veoma mnogo to koristio kako bi emotivno ucenjivao Oskara koji je onda zeleo da se <i>suprotstavi monstrumu </i>i spase ga. S druge strane, Bouzi je bio daleko od nekog nevinasceta kojem je spasenje odista potrebno : iako tako mlad bio je lord i razmazen a sebi je dozvoljavao upravo sve. Odavao se precesto razvratu i bludu, terajuci i Oskara da sa njim posecuje razne <i>rent-boy</i>(eve). Upravo to je ono sto je Oskara upropastilo : ne samo usud koji je bio Bouzi <i>himself</i> vec i te muske prostitutke koji su naterani da svedoce tokom sudjenja protiv Oskara. Tako, posto je izgubio svoju tuzbu, Oskar je optuzen i uhapsen za <i>sodomy and gross indecency</i>. Pre hapsenja prijatelji su mu opet savetovali beg, no Oskar je ostao : jedino ga je njegova majka <i>Lady Wilde</i> savetovala da ostane i brani se.</div><br />
Tokom sudjenja poteglo se i pitanje sta je to <i>Love that dare not speak its name</i> o kojoj govori Bouzi u jednoj od svojih pesama (da, Bouzi je pisao i pesme;); Oskar je odgovorio kratkim govorom koji je ostao upamcen i rado je citiran ali koji mu ni malo nije pomogao u odbrani :<br />
<br />
<div style="text-align: justify;"><blockquote>The love that dare not speak its name" in this century is such a great affection of an elder for a younger man as there was between David and Jonathan, such as Plato made the very basis of his philosophy, and such as you find in the sonnets of Michelangelo and Shakespeare. It is that deep spiritual affection that is as pure as it is perfect. It dictates and pervades great works of art, like those of Shakespeare and Michelangelo, and those two letters of mine, such as they are. It is in this century misunderstood, so much misunderstood that it may be described as "the love that dare not speak its name," and on that account of it I am placed where I am now. It is beautiful, it is fine, it is the noblest form of affection. There is nothing unnatural about it. It is intellectual, and it repeatedly exists between an older and a younger man, when the older man has intellect, and the younger man has all the joy, hope and glamour of life before him. That it should be so, the world does not understand. The world mocks at it, and sometimes puts one in the pillory for it.</blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLtB3u9FeFRZIk81K42MWFybHh3NkWyrkz1HDJ1d6Eoty3CNMq-sUqCqnsA5jmH7XkmWsr9sZhbbXgxYTowJW4FZZUawy3zeYzrb3P5gbVQ-IZrzTnmHC6bF-HEM9Iz9026fEHb1BE2yw/s1600/oscar-wilde-ph.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLtB3u9FeFRZIk81K42MWFybHh3NkWyrkz1HDJ1d6Eoty3CNMq-sUqCqnsA5jmH7XkmWsr9sZhbbXgxYTowJW4FZZUawy3zeYzrb3P5gbVQ-IZrzTnmHC6bF-HEM9Iz9026fEHb1BE2yw/s320/oscar-wilde-ph.jpg" width="222" /></a></div>Naravno, on ovim ne priznaje svoj "zlocin" vec odnos o kome se govori predstavlja u jednom pre svega filozofskom vidu; neko bi mogao da kaze kako je to bilo kukavicki, kao i to sto je odbijao da prizna da je imao seksualne veze sa Bouzijem i drugim mladicima; to nije tacno. U to vreme, kao sto se vidi, za takva <i>dela</i> islo se u zatvor. Priznati tako nesto automatski bi znacilo zatvorsku presudu i pored toga neverovatan izliv mrznje i osude od strane drustva. Na zalost, sudija ga je, ipak, proglasio krivim i osudio na dve godine teskog rada u zatvoru. Za nekoga kao sto je Oskar to bi u principu cesto znacilo - smrt. On je ipak preziveo i, kao slomljen covek, docekao svoje <i>oslobodjenje</i>. Nesretna Konstanca i deca otisli su iz Engleske pa cak i promenili prezime u Holland; ona je za to vreme i umrla. Iako je obecavao i sebi i drugima da vise nikada nece stupiti u kontakt sa Bouzijem, koji se nije potrudio ne samo da ga poseti za te dve godine nego cak ni da mu napise koje utesno pismo, ipak nije to mogao ispuniti. Kratko su jos ziveli zajedno u Italiji, ali su se ubrzo rastali. Najveci heroj, u svemu, bio je Robi Ros, taj prvi ljubavnik, koji je pazio na Oskara u mesecima nakon izlaska iz zatvora i ostao mu veran i pozrtvovan prijatelj do kraja. Jos jedan stari <i>poznanik</i> Redzi Tarner bio je pored njega i kada je umro.<br />
<br />
Dok je ziveo sa Robijem, nakon zatvora, Oskar je napisao poznatu pesmu <i>The Ballad of the Readin Gaol </i>koja se cesto citira; ova pesma govori o coveku koji je ubio svoju zenu zbog preljube ali zapravo najvise o Oskarovom zatvorskom iskustvu i svemu onome svemu sto mu se desilo. Ovu pesmu potpisao je sa C.3.3 sto je broj celije u zatvoru Readin Gaul gde je sluzio svoju kaznu. Najpoznatiji stihovi ove pesme su ovi :<br />
<br />
<blockquote>Yet each man kills the thing he loves<br />
By each let this be heard,<br />
Some do it with a bitter look,<br />
Some with a flattering word,<br />
The coward does it with a kiss,<br />
The brave man with a sword!<br />
<br />
Some kill their love when they are young,<br />
And some when they are old;<br />
Some strangle with the hands of Lust,<br />
Some with the hands of Gold:<br />
The kindest use a knife, because<br />
The dead so soon grow cold.<br />
<br />
Some love too little, some too long,<br />
Some sell, and others buy;<br />
Some do the deed with many tears,<br />
And some without a sigh:<br />
For each man kills the thing he loves,<br />
Yet each man does not die.</blockquote><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKdJ-GFXzKvDIXgO7xX22CNDGeR7YNNNMjvHxSU4dhI1y7AChKCS873-tt6MRVqM4RoKSkdKeTcEweaEKfnk2emj4Ny1uoUM5s6l1pa0wPYVE6zOFItnOnE5f3y-2xCXKEvPAAjqtoZiY/s1600/68ad96aa3e457e26540e992a685935c5ac5a14e7.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKdJ-GFXzKvDIXgO7xX22CNDGeR7YNNNMjvHxSU4dhI1y7AChKCS873-tt6MRVqM4RoKSkdKeTcEweaEKfnk2emj4Ny1uoUM5s6l1pa0wPYVE6zOFItnOnE5f3y-2xCXKEvPAAjqtoZiY/s1600/68ad96aa3e457e26540e992a685935c5ac5a14e7.jpg" /></a></div>Nakon toga, malo je pisao; <i>I can write but have lost the joy of writing</i>. Ziveo je gotovo na ivici bede i dosta se odavao alkoholu. Poznata je njegova izjava neposredno pre kraja : <i>My wallpaper and I are fighting a duel to the death. One of us has got to go. </i>Umro je 30. novembra 1900. od meningitisa; pored njega su bili Redzi i Robi Ros, koji je kasnije, kada je Oskarov grob premesten na groblje Pjer Lasez u Parizu, narucio i spomenik : delo Jakoba Epstajna, jednog od pionira moderne u skulpturi, ovaj spomenik je predstavljao andjela; ovaj andjeo je, medjutim, skandalizovao javnost jer je bio go, pa su mu se cak videle i genitalije. Neko to nije mogao podneti pa ih je sa spomenika - uklonio. Na stogodisnjicu Oskarove smrti, 2000. godine, jedan umetnik je nestale genitalije zamenio srebrnom protezom. Epitaf na spomeniku preuzet je iz pomenute <i>Balade </i>:<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<blockquote><div style="text-align: justify;">And alien tears will fill for him</div><div style="text-align: justify;"> Pity's long-broken urn,</div><div style="text-align: justify;"> For his mourners will be outcast men,</div><div style="text-align: justify;"> And outcasts always mourn.</div></blockquote></div><div style="text-align: justify;"><br />
Pepeo sa urnom vernog Robija polozena je u ovu grobnicu, sto je i bila njegova zelja, 1950. godine kada je i on umro. <i></i><br />
<i><br />
</i><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpPZpIDnfbFbGsNl1G-B5iLW40OOl9JZNGYeMA9I82yIVvJ7sbjlmIajzcq8BITkGPkToYJpzYRuQ4XfNF4gILGUsAJZ1QlGRer9SD7V-SGeUQ4g8PlNKzHPOzpC-lihH8FnCfeCei0vI/s1600/wilde+the+movie.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgpPZpIDnfbFbGsNl1G-B5iLW40OOl9JZNGYeMA9I82yIVvJ7sbjlmIajzcq8BITkGPkToYJpzYRuQ4XfNF4gILGUsAJZ1QlGRer9SD7V-SGeUQ4g8PlNKzHPOzpC-lihH8FnCfeCei0vI/s320/wilde+the+movie.jpg" width="231" /></a></div>Na kraju da pomenem jos dve stvari : tokom svog boravka u zatvoru Oskar je napisao jedno veoma dugacko pismo Bouziju iz koga se mnogo toga moze saznati o ovoj vezi kao i Oskarovim osecanjima u zatvoru ali i pre toga. Ovo pismo mu nije bilo dozvoljeno da posalje ali ga je mogao kasnije poneti sa sobom kada je zatvor napustao. Ono se danas stampa i izdaje i u posebnoj knjizi; zove se <i>De Profundis</i>. Bouzi je tvrdio kako ovo pismo nikada nije primio, iako je Oskar zamolio Robija da mu ga posalje; moguce je da je Robi ovom prilikom zanemario prijateljeve zelje. Ja sam <i>De Profundis</i> ostavila da ceka ; procitavsi sve sto je Oskar napisao pre zatvora (sem nekih eseja) ovo sam dugo cuvala za neku posebnu priliku. Mozda sada to ucinim, pa naknadno i ovde dam neke delove istog.<br />
<br />
Drugo sto sam jos htela da kazem odnosi se na sjajan film <i>Wilde</i> iz 1997. godine sa <i>fabuloznim</i> Stivenom Frajem i Dzudom kao Bouzijem, izmedju ostalih. Zna se vec koliko volim Dzuda; u ovom filmu , medjutim, <i>aktivno </i>ga mrzim, sto valjda govori da je odlicno izveo svoju ulogu. Svakako preporucujem ovaj film, a evo i dela u sudnici, dakle govora o <i>Love that dare not speak its name</i> ...<br />
<br />
<br />
<br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><br />
<object height="385" width="480"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/5w_szN3uuIY?fs=1&hl=en_US&color1=0x5d1719&color2=0xcd311b"></param><param name="allowFullScreen" value="true"></param><param name="allowscriptaccess" value="always"></param><embed src="http://www.youtube.com/v/5w_szN3uuIY?fs=1&hl=en_US&color1=0x5d1719&color2=0xcd311b" type="application/x-shockwave-flash" allowscriptaccess="always" allowfullscreen="true" width="480" height="385"></embed></object></div>Gradivahttp://www.blogger.com/profile/14258086405250027265noreply@blogger.com4