Wednesday 22 September 2010

SZ : Szabadka i Szeged - part two - Segedin



Kada su moji buduci in laws saopstili da planiraju jednodnevni odlazak u Suboticu odmah mi se nad glavom pojavila ona sijalica kao u crtanom filmu : ovaj put ne zbog same Subotice, kao u slicnim prilikama do sada, vec stoga sto sam shvatila da bismo mi mogli produziti do Segedina. Sada kada imamo konacno ove gotovo svemogucne nove pasose nema razloga da se ne skokne do inozemstva kad god se ukaze prilika :) Segedin je inace na nekih 8 km od granice, tako da sve u svemu nije trebalo da se dugo putuje. Na zalost, trebalo nam je do tamo umesto dva sata - pet : prvo zbog nekih dodatnih stajanja u Bajmoku, zarad neke posete, a onda i skoro dva sata cekanja na prelazu u Madjarsku. Tako je moje misljenje - da me bas i ne zanima kada cemo uci u tu Evropsku uniju sada kada mozemo da slobodno putujemo - opovrglo dosadno cekanje : kada udjemo u EU nece biti ni ove granice. Mada, jeste da je cekanje uvek mindblowing ali nije ni to, kao ni cinjenica da smo do Beca mogli stici za to vreme koliko smo do tada sve ukupno bili u kolima ,ono sto me je izvelo iz takta; to su bili izvesni heroji koji su pored svih nas u tom dugackom redu protutnjali kao pravi u autobuskoj traci i onda upadali u red kada se kolona pokrene. Takva vrsta neotesanosti i meni nepojmljivog bezobrazluka je ono jedino sto moze da mi potera onu, pravu, paru na usi. Takvi jedni su se i nama ubacili i onda sam samo gledala, pri odvajanju u vise traka, ko ce od nas prvi proci; to sto smo to ipak bili mi bila je nekakva, iako slabasna, satisfakcija :)

Segedin je koliko sam shvatila ranije predstavljao za nas iz Srbije, a narocito za Vojvodjane, nekakav veliki super market - svi su isli tamo u soping i pre i tokom onih strasnih godina. Suboticani su umeli da kazu da je Segedin njihov spajz - odlazili su tamo cak i biciklima i vracali se sa svim i svacim a, smatralo se, sve je tamo bilo dzabe pa bi se isplatilo otici i pokupovati svasta a onda jos i citavo drustvo odvesti na rucak a da se i dalje bude u plusu. Zato sam ja dugo nekako u sebi zamisljala taj Segedin kao nekakvu veliku pijacu, mozda najslicniju onom buvljaku u Subotici na koji su nas nastavnici u osnovnoj skoli terali da idemo; tako mi sve do skoro Segedin kao takav i nije bas delovao zanimljivo. Medjutim, tokom posete Sentandreji ove godine, u tamosnjem turist info-u, naisli smo na lepu brosuru (i to na srpskom:) pod nazivom Madjarska - Juzna ravnica na dohvat ruke, gde sam ponesto procitala ali gde su me najvise privukle fotografije : eto konacno gde se nalazii ta madjarska secesija slicna onoj u Subotici ! Tako da je ovaj odlazak u Segedin zapravo bio najvise inspirisan i u sluzbi potrage za secesijom - i jos vise - potrazi za Ferencom Rajhlom :)


Segedin se nalazi na uscu reke Mures u Tisu kojoj su ime verovatno dali Skiti - rec tijah za koju se vezuje naziv ove reke na njihovom jeziku znacio je upravo to : reka. Ovaj prostor naseljen je jos od ledenog doba - kada su se ovde zadrzali kratko lovci na mamute - mada njegov prvi, latinski naziv potice tek iz drugog veka ove nase ere i to od Ptolomeja : Partiscus. Posto su potom Huni vladali ovim prostorima smatra se da je mozda Atila Hunski u blizini danasnjeg Segedina imao svoje sediste. Kada su Ugri stigli, negde krajem 9. veka, na ove prostore - zatekli su Avare i bugarska plemena, vec poprilicno oslabljena prethodnim bitkama sa Karlom Velikim. Deleci medju sobom teritoriju nakon osvajanja - ovaj deo pripao je izvesnom Ondu,jednom od plemenskih staresina. Naziv kakav danas znamo - Szeged - potice iz 1183. godine : dva su tumacenja ovog naziva - po jednom, potice od madjarske reci za ugao, jer Tisa tu pravi ugao; po drugom potice od reci sziget koja znaci ostrvo. Zanimljivo je da kao sto smo naziv za Vijenu (Bec)- preuzeli od Madjara koji tako ovaj grad zovu, tako smo i nas naziv Segedin preuzeli sa nemackog govornog podrucja te kao i oni ne kazemo Seged. Opustosen za vreme mongolske najezdeu 13. veku ovaj grad ipak uspeva da u narednom, 14. veku, postane najvazniji grad juznog dela Ugarske; period procvata on dozivljava za vreme vladavine anzujske dinastije, narocito pod Lajosem I Anzujskim. Uspesan trgovacki grad uskoro postaje i strateski najvazniji grad u borbi protiv Turaka koji u to vreme vec uveliko prodiru u Evropu. Tako je u 15. veku - 1444. godine - ovde potpisan takozvani Segedinski mir koji ugarski vladari potom nisu postovali : vec 1456. iz Segedina polazi vojska koja na celu ima jednog franjevackog monaha da odbrani grad Nándorfehérvár :) Ovo je nama zanimljivo jer je monah bio Jovan Kapistran (János Kapisztrán - zapravo - Giovanni da Capestrano) koji je isao da odbrani - Beograd.

No, kao sto znamo, Turci su ipak uspeli da stignu i do Madjarske; do Segedina prvi put dolaze 1526. godine - one iste kada neocekivano iskrsava nas Jovan Nenad da pocisti Vojvodinu od Osmanlija i proglasi sebe carem - da bi tu ostali do 1686. U to vreme je do Madjarske, a preko Turaka, dospela i paprika sa orijenta koja po kojoj je sada Madjarska kuhinja veoma poznata; narocito je za nju vezan bas Segedin. U pocetku papriku su Madjari prihvatili kao ukrasnu biljku - mogla se ona tada naci kako u kucama i bastama aristokrata, tako i po manastirima ali i u vrtovima siromasnijih gradjana. Veoma polako, po ugledu na Turke, Madjari pocinju da je koriste i kao zacin jelima. Sada se vec tesko moze i zamisliti tradicionalna madjarska kuhinja bez crvenkasto-narandzastog zacina :) Razlog zasto je bas Segedin poznat po paprici jeste taj sto je on najosuncaniji grad u Madjarskoj, sto su uslovi koji odgovaraju ovoj biljci. Ono sto je medjutim narocito interesantno jeste da je jedan madjarski fiziolog dobio Nobelovu nagradu 1937. godine, izgleda, zahvaljujuci bas paprici :  Albert Szent-Györgyi je tako pomocu nje otkrio C vitamin uspevsi da ga izdvoji iz ploda paprike :) Na jednom mestu sam pronasla, inace, da je rec paprika srpskog porekla (od peperke ili piperka sto dolazi od latinskog piper), na drugom da je uopste slovenskog porekla; lepo bi bilo da smo tako i mi ucestvovali u ovoj prici o paprici :)


Nakon oslobodjenja od Turaka Segedin ponovo dobija i titulu slobodnog kraljevskog grada koju je imao jos u 15. veku (mada se negde kaze i znatno ranije, jos od Bele IV); u to vreme je u Segedinu, kao i u Sentandreji i jos ponegde, gotovo polovina stanovnistva srpske nacionalnosti. Sada ih pak nema vise u nekom znacajnijem procentu - uglavnom su se oni poceli vracati u Srbiju nakon oslobodjenja od Turaka. Tada je nastupio jedan poprilicno miran period, i - ne racunajuci sto su malo spaljivali vestice (zapravo najvece sudjenje vesticama u Madjarskoj 1728. i 29. godine, pa potom opet 1744.) - sve do revolucije 1848/49 Segedin lepo napreduje. Tokom revolucionarnih godina, medjutim, Segedin je jedan od poslednjih uporista revolucionara sa Lajosem Kosutom na celu - sa balkona Kárász kuce na glavnom trgu grada (Klauzál tér) on je i uputio onaj cuveni njegov govor; na tom lepom trgu danas se nalazi i prva Kosutova statua u punoj velicini. No, stoga sto je bio revolucionarni grad, Segedin je nakon propasti revolucije pao u nemilost te izgubio titulu slobodnog kraljevskog grada;ova kazna, medjutim, nije trajala dugo te su se Habzburgovci vratili vec 1860.


Prava katastrofa zadesila je Segedin 1879. godine kada je velika poplava unistila nezamislivih 95% zgrada u gradu; Franc Jozef se licno zalozio da se grad obnovi, obecavsi da ce biti i lepsi nego ranije. Zaista, uz pomoc u vidu donacije svih vodecih drzava Evrope - Segedin je ponovo izgradjen. Zato se glavne ulice, kazu, zovu po gradovima koji su tom prilikom pomogli : Pariz, Bec, Moskva, Rim, Brisel, Berlin, London ... Dakle, Segedin je relativno noviji grad mada sa veoma starom istorijom : slicno kao i Subotica, ali stoga sto ga je ta strasna poplava unistila, i on datira gotovo u potpunosti od kraja 19. veka (eklektizam, Ar Nuvo) pa na dalje. Tako da se ne moze zapravo reci da Subotica lici na Segedin - iako lice jedan na drugi - vec da su nastajali u isto vreme. Danas je on treci po velicini grad u Madjarskoj sa oko 170 000 stanovnika naspram 150 000 gradjana Subotice. Nalazi se i u knjizi 501 Must visit cities, tako da smo ovom nasom posetom stiklirali jos jedan grad na tom spisku :)

Da bi sve bilo kao u nekakvoj komendiji prvo gde smo se nasli, kada smo jednom stigli u Segedin bio je Tesco :) Naravno, unapred smo isplanirali posetu Tesku jer smo nakon Budimpeste svratili u jedan i shvatili da je u Madjarskoj jos uvek sve uglavnom jeftinije. Ovo narocito sto se tice odnosa cena/kvalitet sireva i salama. Naravno, najpoznatija segedinska i uopste Madjarska salama jeste iz fabrike Pick; postoji vise tipova a medju njima i jedna dosta skuplja od drugih pa bi trebalo obratiti paznju :)  Korisna informacija : do skora je vazilo da se iz Madjarske moze uneti (po osobi) 100e  u kupljenim proizvodima a mislim i da je sada tako; nama medjutim nisu ni gledali sta imamo u gepeku, Tesko im izgleda nije zanimljiv :) No, taj Tesko u koji smo planirali da svrnemo bio je predvidjen za kraj puta - a i nalazi se pri izlazu iz grada; ovaj pored koga smo stali je bio obicna samoposluga u centru grada a tu smo stali samo stoga sto nam je bilo zgodno da se tu parkiramo. Ovo vazi narocito za radne dane jer se u centru inace placaju parkinzi kao i kod nas, koji su ograniceni i vremenom; ako je kao u Budimpesti, a verovatno da jeste, subotom se parking placa samo do 15h dok je nedeljom besplatno. 

Kada se od tog naseg parkiralista pogleda ka centru - odmah se uoci jedna od najlepsih palata u Segedinu : secesionisticka Reik palata iz 1907. godine (Reök-palota na uglu ulica Tisza Lajos Krt. i Kolcsay utca), pa smo se mi uputili pravo ka njoj :) Ona je sada divno restaurirana; u njoj se sada nalaze jedan kafe i galerija u kojoj je trenutno izlozba Rembrantovih grafika. Arhitekta ove lepe palate bio je Ede Madjar (Ede Magyar) koga su, kao i Lehnera, voleli da nazivaju madjarskim Gaudijem. Ovaj Ede takodje je zavrsio studije u Budimpesti da bi nakon boravka u inostranstvu karijeru pretezno razvijao u Segedinu. Nesrecan, razocaran u ljubav, on se na zalost ubio u trideset i petoj godini. Jos jedna zgrada koja nam se izuzetno dopala, na samom kraju glavne ulice a prema trgu Dugonics, njegovo je delo. Ovu prelepu bajkovitu zgradu stanovnici Segedina zovu konjska zadnjica jer se ispred nje nalazi jedan konjanicki spomenik; to je jos ruznije nego sto mi u Beogradu kazemo da se nalazimo kod konja umesto kod spomenika knezu Mihailu.

Reik palata, detalj



Kada se potom zadje pored Reik palate u jednu malu ulicu pored - na cijem se uglu palata nalazi, ubrzo se stize do glavne, Karas ulice (Karasz ut.); pocetak i kraj ove poplocane, uredjene i ciste ulice,oznacavaju sa jedne strane skulpture vec pominjanog Sandora Kligla, koji u Segedinu i zivi - Violonista sa jedne i Dama, devojcica i pas sa druge stane; rekla sam da je taj violinista brat blizanac onom iz kafea Boss u Subotici; iza njega nalazi se radnja u kojoj se, izmedju ostalog, mogu kupiti i manje verzije Kliglovih skulptura od kojih sam ja primetila upravo opet - violinistu. Ovaj violinista zajedno sa grupom preko puta njega cini kompoziciju Ulicna muzika.

Andras Dugonics

Dalje od tog kraja ulice ide se prema Trgu Dugoniks (Dugonics ter) gde se izgleda okupljaju mladi i deca; tu se nalazi neka fontana i zvucnici iz kojih dopire muzika. Posljuncanom stazom napred stize se do spomenika Andrasu Dugoniksu po kome trg nosi ime a koga Hrvati zovu Andrija Dugonic; taj Andras u ruci drzi knjigu na kojoj pise Etelka; to je prvi roman, cak bestseler, u madjarskoj knjizevnosti. Pored toga sto je pisao romane, ovaj Andras je bio i profesor na univerzitetu kao i matematicar; vise no Etelka smatra se da je njegov doprinos madjarskom jeziku upravo u matematici - on je izmislio madjarske izraze za matematicke pojmove. Zanimljivo je i to da se zaredio za svestenika nakon sto je zavrsio obrazovanje. Na ovom trgu, koji je ranije bio trznica zita, nalazi se zgrada fakulteta, gradjena prvobitno kao zgrada srednje skole. Odatle je madjarski pesnik Atila Jozef (Attila József) bio izbacen kada je objavio pesmu Svim srcem u segedinskim novinama. Sada on stoji takodje na ovom trgu, delo vajara Imre Varge. Ovaj trg je jos zanimljiv i stoga sto se tu ponekad odrzavaju mali sajmovi rukotvorina :)

Trg Dugonics sa univerzitetom kako je nekada izgledao

S obzirom da smo imali samo oko 4 sata na raspolaganju, mi smo stigli da napravimo jedan veci krug, da obidjemo vecinu znamenitosti, no i da propustimo po nesto i ostavimo za sledecu posetu. Moguce je da je postojala i optimalnija ruta no cini mi se da je put kojim smo mi izabrali zapravo prilicno logican. Mapa po gradu ima dovoljno, jedino mi je krivo sto nije radio turist info - u koji redovno svracamo na pocetku obilaska svakog grada, kao iskusni putnici, a gde se uvek moze pokupiti ne samo mapa grada vec najcesce i po neka lepa brosura. Kada je po prvi put u nekom novom gradu, ma koliko on ne bio nekakav metropolis, covek se uglavnom nadje poprilicno pogubljen i to zato sto pored toga sto ne zna gde se sta nalazi i gde je koja ulica ili zgrada, mesto za koje je cuo,on je jos i preplavljen utiscima novog te dozivljava blagu osamucenost. Mislim da sam zapravo uvek vise uzivala pri drugoj poseti gradu kada vec nesto prepoznajem te se ne osecam kao muva bez glave :)


 

Kraj Karas ulice opet oznacavaju dve figure, ovaj put - dva arlekina; oni bi trebalo da sugerisu da je Segedin festivalski grad. Najpoznatiji festivali su Segedinske letnje igre, potom Segedinski omladinski dani u okviru kojih se odrzavaju brojni koncerti krajem leta a onda jos i festival ribe na Tisi, festival vina, vasar. Svakog 20. maja proslavlja se i Dan Segedina, u spomen na ponovno dobijanje titule slobodnog grada 1719. godine. Pre no sto se dodje do ovih arlekina Karas ulica se otvara ka Trgu Klauzal (Klauzál tér). Na ovom trgu, u broju 5, nalazi se ta Karas kuca na cijem je balkonu Lajos odrzao taj poslednji govor u Madjarskoj pre nego sto je otisao u egzil. Trg nije velik, prevladava neka skoro intimna atmosfera a posto i inace u Segedinu kafici ne zauzimaju svaki kvadratni santimetar kao kod nas - imala sam osecaj neke praznine. Doduse, bila je nedelja popodne i pred kraj nase setnje i trg se popunio ljudima i zivnuo. Najveci kafic koji sam primetila nalazi se upravo na ovom trgu, tu smo na kraju popili kafu i limunadu, gledajuci iz baste ka spomeniku Lajosu Kosutu. Pored tog kafica na ovom trgu se nalazi, otvoren jos od 1922. godine, Virág Café, omiljeno mesto u gradu gde se preporucuju kolaci :)


Királyok kútja

Na suprotnom kraju trga u odnosu na Lajosa Kosuta nalazi se cesma sa cetiri krilata lava - takozvani bunar kraljeva (Királyok kútja) - koji je izradila Klára Tóbiás. 

Gradska kuca


Od arlekina se preko pesackog prelaza dolazi i do, cini mi se, najveceg trga (Széchenyi ter) okupanog u zelenilu tako da vise lici na neki park; ovaj lepi uredjeni prostor sa obe strane pun je spomenika; istice se jos jedan spomenik Sandora Kligla - Sv. Stefan (Istvan) i njegova kraljica Zizela, koji se nalaze ispred gradske kuce, kao i bronzana grupa Blagoslova i razorne snage Dunava. Lepa neobarokna gradska kuca pocela je da se gradi 1799. ali ju je posle poplave 1883. godine preuredio prosli put pominjani Eden Lehner sa svojim saradnikom Djulom Partosem. Te godine izgradjen je i takozvani "most uzdaha" po ugledu na venecijanski, izmedju gradske kuce i susedne zgrade saveta : te godine Franc Jozef dosao je u posetu Segedinu da bi video kako sada grad izgleda nakon velike izgradnje posle cuvene poplave; posto je on bio smesten u gradsku kucu a njegov saradnik (oni kazu - companion:) u tu susednu zgradu - izmedju njih podignut je ovaj most kako bi oni mogli lakse da komuniciraju :) Jedan pesnik je toranj gradske kuce nazvao mlada zena sa cipkanim sesiricem koja plese po mesecini :) Sada se u njenom dvoristu, tokom lepih dana, odrzavaju koncerti.


Most uzdaha

Odavde se moze nastaviti prema Tisi; mi smo medjutim malo skrenuli nalevo i onda napravili krug kako bismo pronasli te Rajhlove palate i vodeni toranj :) Iako ih ima vise, najreprezentativnija Rajhlova palata u Segedinu je Grof palata (Gróf-palota) nazvana tako po Arpadu Grofu (Árpád Gróf) koji je bio poznati segedinski advokat i predsednik saveta grada. Pisala sam prosli put o tome kako je nesretni Rajhl bankrotirao i morao onda da ostavi svoju lepu porodicnu palatu u Subotici, te da se potom preselio u Segedin. Ovu reprezentativnu palatu, koja se sada, zacudo, nalazi u pomalo oronulom stanju, gradio je tokom 1912. i 1913. godine za svega trinaest meseci.

Palata Reik Ferenca Rajhla

Nalazi se u ulici Tisza Lajos körút broj 20. Ovo zdanje je all Reichl, kakvog ga znamo iz Subotice : iako ne tako ludo razigrana kao njegova palata, ova kuca na tri sprata ima ornamente od zlata i plavog mozaika, verovatno murano kao i na njegovoj kuci; prozori sa srcastim sarama, pauni, neobicni otvori i onda jos dva tornja. Bajkovita i divna ova Rajhlova palata najlepsa je u Segedinu iako ih ima jos. Ona pri tom uopste nije bila izmenjena od kako je nastala, sto je skoro pre jednog veka; danas se tu nalaze stanovi od kojih se uopste ne bih bunila da posedujem ili bar na kratko iznajmim jedan i tako budem u poseti Ferencu Rajhlu :)


Grof palata, detalj


Vodotoranj u Segedinu je prvi vodotoranj koji je u Madjarskoj sagradjen od armiranog betona i to po planovima izvesnog Zielinszki Szilárd -a, prvog madjarskog doktora tehnickih nauka. Arhitekti Korb Flóris i Griegl Kálmá projektovali su ga u stilu secesije, 1904. godine. Ovaj vodotoranj i danas radi a moze da u sebe primi preko 1000m3 vode; visok je gotovo 55m.



Rekonstruisan pre pet godina ovaj vodotoranj se moze i iznutra obici - tokom festivala svakodnevno do popodnevnih casova a inace svake prve subote u mesecu. Trg na kome se nalazi - Trg sv. Istvana - lepo je uredjen, poplocan i snabdeven klupama, fontanom i spomenicima, te ga vredi posetiti. Meni licno je vodotoranj na Palicu neuporedivo lepsi no i ovde je lepo posedeti a u blizini se nalazi jos jedna Rajhlova palata pored koje potom vredi proci :)

Ana kupatila
Iduci prema vodotornju naisli smo i na lepa  Ana kupatila gradjena tako da bi zalicila na tursku arhitekturu u videnju Madjara; ova kupatila, koja stanovnici Segedina zovu parno kupatilo,otvorena su 1896. godine. Izuzetno zanimljiva zbog svojih mnogih kupola i stoga bajkovita, zgrada kupatila veoma je i dugacka - nekih 117m, tako da se tesko moze promasiti. 1927. obicna voda zamenjena je termalnom i medicinskom, a sada se tu nalazi i welness. Otvoreno je svaki dan od 6 ujutru do 20h kada od 21h pa do ponoci sledi nocno kupanje :) Nalazi se u pomenutoj Tisza L. krt. 24. 

Reformatorska crkva i kupatila Ana

Preko puta ovih kupatila nalazi se neogoticka protestantska/reformatorska crkva koja je 1884. sagradjena po projektu jednog norveskog arhitekte; godina izgradnje govori o tome da je ona sagradjena neposredno posle velike poplave kada se ceo grad iznova gradio : to je bio znak dobre volje katolicke Madjarske i Segedina - grad je plac za izgradnju ove crkve besplatno ustupio protestantima. Tridesetak godina kasnije u blizini je sagradjen i protestantski dom, po projektu onog nesretnog Edea Madjara koji se ubio zbog ljubavi; da se prepoznati po skulpturama dece koja su prikazana kako pevaju ili uce.

Pored Tise
Tisa


Od vodotornja i Rajhlove palate moze se lako doci do Tise; sudeci po starim razglednicama i fotografijama ovaj deo je nekada mnogo lepse izgledao - meni sada nije ostavio narociti utisak. To je sada park, deo grada koji se zove Stefania ili dvorski vrt; tu se nalaze ostaci dvorca koji je podigao Bela IV i gde je bio potpisan onaj mir sa Turcima koji se nije postovao ;) Odatle se, dakle, 1456. godine krenulo u odbranu Beograda. Ovaj zamak je kasnije car Jozef II pretvorio u zatvor; poprilicno ga je unistila poplava ali su delovi opstali te je tu prvo bio restoran a sada je istorijski muzej. Sve je ovo tesko sada zamisliti - narocito taj susret sa Turcima pri potpisivanju mira, kao i kretanje "krstaske" vojske sa Jovanom Kapistranom na celu; park je okruzen lepom gradjanskom arhitekturom - na desno se opet nalazi jedna prelepa zgrada u stilu madjarske secesije o njoj medjutim ne znam nista.

Pista i lepa secesionisticka zgrada

U blizini te zgrade (a to je Dozsa Gyorgy ut.) nalazi se spomenik coveka sa violinom - to je Pista Danko - poznati muzicar Ciganin koji je pored ciganskih romansi napisao i mnogo od one madjarske folk muzike koja se i danas svuda cuje. Po legendi kada devojka koja je jos uvek devica prodje pored Piste zacuje se muzika njegove violine; medjutim, kako to vec biva, samo je ona moze cuti :)  Dalje tom ulicom stize se i do ogromnog, monumentalnog muzeja i biblioteke, koga cuvaju kameni lavovi :) a koji je ranije bio palata kulture.

Muzej

Ono sto mi se medjutim dopalo jeste sto sam u tom parku pronasla spomenik Sisi (Elizabeti, Erzebet) koja je bila mezimica citave Austro-Ugarske a koja je i meni draga. U Budimpesti joj je posvecen jedan od glavnih mostova kao i nekoliko skulptura kojih i inace ima svuda po Madjarskoj. I u Subotici su postajali spomenici njoj posveceni - i to cak tri - ali na zalost nije preziveo ni jedan do danasnjih dana. Lepa i nesretna Sisi i danas je ljubimica kako Austrijanaca tako i Madjara te se nalazi, kao prava zvezda, na svim mogucim suvenirima, od cokolada, preko solja i naprstaka do majica.


Spomenik Sisi
Zatvorivsi krug i vrativsi se u centar ostalo je jos samo to da odemo do velike katedrale, cija se dva tornja vide sa svih strana grada, i trga na kome se nalazi. Ispostavilo se da smo u ovom nasem planu pogresili u tome sto nismo isli obrnutim redom tako da bi crkva dosla prva po redu : za obilazak ona je otvorena do 17h; kada smo mi stigli trajala je misa a posto stvarno nije lepo ulaziti i izlaziti tokom mise a onda jos i zverati naokolo - nismo mogli da je vidimo iznutra. Ovo mi je narocito bilo krivo stoga sto sam procitala da se unutra nalazi predstava Marije obucene odecu pastirice koja na nogama ima te neke cuvene segedinske papuce koje su, navodno, najpoznatiji i najpopularniji segedinski suvenir. A evo kako bi one trebalo da izgledaju :

Segedinske papuce

No, tokom ove nase posete, ja nisam uspela da vidim nikakve segedinske papuce - na Marijinim nogama a ni inace. Mislim da je to stoga sto je bila nedelja; mozda bi zato lepse bilo ici u Segedin tokom radnih dana, ili bar subote - kada su tu i tezgice na kojima se prodaju paprike, bilo samlevene bilo osusene pa nanizane na kanap, sto je veoma lepa kuhinjska dekoracija, i jos mnogo sta. Tada je grad verovatno i zivlji, pa se moze steci uvid u njegov istinski duh. Narocito u vreme tih festivala bi trebalo otici, mozda bas u maju kada su Dani Segedina.
Pogled ka Trgu Dom (katedrale)

Crkva se nalazi na trgu koji po njoj nosi ime (Dóm tér) za koji isticu da je tacno one velicine koje je i Trg sv. Marka u Veneciji; on je okruzen arkadama koje nose stubovi razlicitog oblika sto doprinosi nekoj magiji mesta. Ispod ovih arkada postavljene su ploce, reljefi i skulpture koji su posveceni raznim madjarskim velikanima - knjizevnicima, umetnicima, naucnicima : svojevrsni nacionalni panteon; tu su i rimski ostaci kao i ono sto je preostalo od tvrdjave. Pored crkve nalazi se i najstariji spomenik u Segedinu - kula sv. Demetrijusa - ciji je temelj iz 11og dok ostatak potice iz 13.veka. Sve ovo deluje izuzetno lepo te nam se svidelo da na ovom mestu sednemo na klupu :) Mislim da mi se ovaj trg dopada najvise u gradu : obuhvacen arkadama i zgradama on je zatvoren sa tri strane dok se sa cetvrte uzdize velika crkva. Sasavi stubovi i taj panteon dodaju neku izuzetost od vremena. Verovatno namerno - ceo ovaj prostor lici najvise na klaustar nekog manastira.

Muzicki sat

To sve dok se ne oglasi muzicki sat koji se nalazi na zidu zgrade preko puta crkve i prekine tisinu : taj sat je jedinstven u Madjarskoj a mene seca na Muzej muzickih automata iz Utrehta - gde smo boravili nekih magicnih pola sata - i pomalo na Cesku; medjutim, ma koliko drazestan bio ovaj sat se ipak ne moze ni na koji nacin porediti sa carobnim Orlojem iz Praga. Prvi put ovaj sat je pokrenut 1936. godine; na dve etaze otvorena su po dvoja vrata na koje ulaze/izlaze profesori (gore) i studenti (dole). Profesori cesitaju studentima na dobijenim diplomama :) Ne znam koliko se cesto ovaj sat oglasava; kada smo mi bili imali smo srecu da ga vidimo u pokretu a to je bilo negde oko 17:45 - moguce je onda da se pokrece u cetvrt do - . Leti se na ovom trgu odrzava festival na otvorenom koji odrzava tu tradiciju jos od 30tih godina proslog veka ...

Dom ter

Katedrala je votivna crkva : gradjani su se nakon velike poplave zavetovali da izgrade crkvu na ovom mestu; posvecena je Bogorodici (odnosno nasoj Gospi). Izgradnja je zapocela 1913. godine ali je zbog I svetskog rata zavrsena tek 1930. godine. Od tada njeni preko 90 m visoki zvonici dominiraju slikom grada. Inspirisana italijanskom romanickom arhitekturom, ona se smatra jednim od sedam cuda Madjarske - najveca je ondasnja crkva sagradjena u XX veku. Ona se, takodje, dici jos nekim znamenitostima - poseduje trece najvece orgulje na svetu kao i drugo najvece zvono u Madjarskoj : ovo zvono, nazvano Heroja, koristi se svega sedam puta u godini. Unutrasnjost, kao sto rekoh, ovaj put nismo videli; kazu da je bozanstvena iznutra, prepuna raznih zanimljivih dekoracija- od vec pomenute Marije u tim papucama, predstavljene u mozaiku,preko prikaza konstelacija i horoskopskih znakova do jednog zanimljivog raspeca : prica kaze da je umetnik, neki Janos, zeleo da pokloni crkvi raspece jos pre no sto je ona i sagradjena. Problem je, medjutim, bio izraditi ga jer nikako nije uspevao da pronadje modela koji bi svojevoljno tako visio sa krsta obucen samo u nekakvu krpu. Na kraju - on se sam popeo na krst dok ga je fotograf zabelezavao kamerom; po tim fotografijama napravio je to raspece koje se danas nalazi u crkvi a na kome Hrist nosi njegove crte lica :)

Katedrala u proslosti
Katedrala danas


No, ona je i spolja interesantna te joj ne nedostaje ukrasa ni na fasadi. Lavovi cuvaju i crkvu, kao i muzej; ovo narocito dovodi Veneciju u misao. Sa leve i desne strane portala nalaze se prikazi Sunca, odnosno Meseca; tu su jos i elementi : vatra, vazduh, voda i zemlja; prisutni su takodje i prikazi starih zanata. Nad portalom nalaze se apostoli u mozaiku dok su sa unutrasnjih strana portala - skulpture svetaca (tu je mesto nasao i sv. Jovan Kapistran).  Nad svima njima je postavljena skulptura Bogorodice koja je i zastitnica Madjarske.

Srpska pravoslavna crkva

Odmah iza katedrale nalazi se i nasa, srpska pravoslavna crkva posvecena sv. Nikoli. Nastala u 18. veku (izmedju 1773. i 1778.godine) podignuta je, kao sto su to vecinom i kod nas u tom vremenu - u baroknom stilu. Zvonik je, medjutim, iz kasnijeg vremena, te potice iz 1835. godine. Deo ikona na ikonostasu slikao je Jovan Popovic, koga oni zovu Janos:), ali nisam ni to uspela da vidim jer se crkva moze posetiti samo ako se prethodno najavi. Tako da smo - nakon sto smo mahnuli toj nasoj crkvi - zatvorili nas krug. Imali smo jos toliko vremena da nakon svega odemo ponovo do pesacke zone i u drustvu Lajosa Kosuta popijemo kafu :)




Segedin je lep ali ne i prevelik grad; vecina zanimljivosti nalazi se u samom centru grada koji se u laganoj setnji moze obici za nekoliko sati, pa sve i sa ispijanjem kafe i posetom bilo nekoj trznici ili Tesku :) Osim sto nismo stigli da udjemo u katedralu, nama je preostalo jos i da vidimo prelepu ar nuvo Sinagogu s pocetka XX veka - nju smo propustili samo stoga sto nismo sa sobom imali mapu. Svakako - u Segedinu cemo se naci ponovo pa cemo ono propusteno ispraviti :) Pored ovoga sto sam navela trebalo bi spomenuti da se u Segedinu nalazi i Muzej Pikove salame i paprike (slike gore) koji je, sudeci po komentarima drugih turista, izuzetno popularan  a na slikama deluje simpatican:) Ostaje da se jos istrazi pa cu nakon sledece posete dopuniti ovaj blog :)

Dakle, u onoj idealnoj projekciji koju sam vec pominjala - nakon posete Subotici i Palicu, te Cvetkovom i Majkinom salasu - sutradan bi bilo lepo posetiti Segedin. On nije samo spajz; kao sto se da videti itekako je vredan posete. S druge strane - meni je ipak i dalje njegov bratski grad Subotica, zajedno sa Palicem,- lepsi. Zapravo - Segedin i Subotica veoma u neku ruku lice a ima slicnosti i sa drugim vojvodjanskim gradovima. Onome ko je proputovao Vojvodinu izgledace gotovo kao da nije ni izasao iz nje :)

Na kraju evo i par youtube slide show prezentacija Segedina, da upotpuni sliku :

6 comments:

  1. Divna priča o Segedinu i prelepe fotografije. Imala sam osećaj kao da i sama hodam ulicama Segedina. :)

    ReplyDelete
  2. Hvala :) Ako imas osecaj da si se prosetala, onda sam postigla cilj :)
    Fotografije sam samo izabrala, nisu moje - suvise sam bila lenja da nase fotke sredjujem i smanjujem i sve :)

    ReplyDelete
  3. Zaboravih da kazem - dobrodosla na ovaj moj blogcic :)

    ReplyDelete
  4. Hvala! Mogu da primetim da ni izbliza nisi lenja kao ja, jer se nisam još uvek udostojila da sednem i nekako "sažvaćem" priču o Pragu i još ponečemu i da nešto i napišem, "okačim" fotke i slično. Moram priznati da me je žacnulo kad sam videla satić koji me je na trenutak podsetio na Orloj. :)

    ReplyDelete
  5. Veruj mi mnogo je lakse pisati o Subotici ili Segedinu nego o Pragu :)))Ni ja se nikako ne usudjujem da zapocnem nesto sa vecim gradovima. Eto ove godine smo bas dosta putovali po mnogo daljim i zanimljivijim (za nase ljude) mestima nego sto je to "nas severni sused" ali nista od toga blog jos nije video, sem u blagim naznakama :) Tako da te potpuno razumem :)

    Prag je, mislim, i dalje ostao najlepsi grad koji sam do sada videla :) Pisati o njemu bi mozda bolje bilo u jednom nizu minijatura.

    ReplyDelete
  6. Slažem se sa tobom. Samo, valja mi "izgraditi" te minijature. Inače, ja sam se u Pragu osećala kao "muva bez glave". Taj prvi put i to što je sve previše brzo mi nije dalo vremena da osetim kako pulsira grad. Ponovni odlazak bi mi pomogao u tome. :)

    ReplyDelete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Oscar Wilde quote

Oscar Wilde quote
God knows; I won't be an Oxford don anyhow. I'll be a poet, a writer, a dramatist. Somehow or other I'll be famous, and if not famous, I'll be notorious. Or perhaps I'll lead the life of pleasure for a time and then—who knows?—rest and do nothing. What does Plato say is the highest end that man can attain here below? To sit down and contemplate the good. Perhaps that will be the end of me too.

Autorska prava

Creative Commons лиценца
Аutor bloga Casa del poeta tragico је Gradiva. Ovo delo je licencirano pod uslovima licence Creative Commons Autorstvo deliti pod istim uslovima 3.0 Unported.