Friday 22 January 2010

Ema i Dzordz

Cesto se za Boticelija i Leonarda kaze da su uvek slikali istu zenu, da isto lice moze da se nadje na vecini njihovih slika, cak i onda kada slikaju muskarce : za Boticelija je to, smatra se, verovatno bila Simoneta Vespuci (Simonetta Vespucci), mlada nevesta plemica Marka Vespucija iz Firence i nesudjena ljubav Djulijana Medicija (Giuliano de' Medici) - njeno lice nas posmatra ne samo sa Radjanja Venere i Proleca, vec i sa svih onih Madona i portreta neznih momcica; za Leonarda opet -to smatraju i nije neka konkretna zena vec vizija koju je on nosio u sebi, nekakav ideal - po nekima, to je on sam u zenskom obliciju, po drugima je to mozda njegova majka, koju je vrlo mlad izgubio. I Rembrant je mnogo slikao jednu zenu, mada je to bila njegova sopstvena zena Saskia. Poznat po brojnim autoportretima Rembrant je cesto koristio i svoju zenu kao model iz istih razloga posmatranja i vezbe ali i ljubavi koju je prema njoj osecao. Prerafaelit Dante Gabrijel Roseti (Dante Gabriel Rossetti) slika uglavnom dve zene - svoju suprugu
Elizabet Sidal (Elizabeth Siddal), nesrecnicu koja se na kraju ubila uzevsi preveliku dozu laudanuma; i Dzejn Burden (Jane Burden) - suprugu Vilijama Morisa (William Morris) koja mu je najverovatnije bila ljubavnica. Ne samo on vec ceo prerafaelitski pokret inspirise se bas ovim dvema zenama, ali o tome neki drugi put - danas bih da zaokruzim pricu o Emi Hart, kasnije poznatoj kao Ema Hamilton, o kojoj sam vec pomalo govorila pisuci o njenom muzu , njenom ljubavniku i cudnom trouglu koji su oni tvorili. Medjutim, u medjuvremenu , citajuci dalje o Emi nalazim da je u njenom neobicno burnom zivotu postojao jos jedan veliki, bitan i interesantan

muskarac koga je ona uspela da obelezi za citav njegov vek : slikar Dzordz Romni (George Romney). Zanimljivo je postaviti sebi jednostavno pitanje kako je uspela (stigla, postigla) za tako kratko vreme svog dotadasnjeg zivotnog veka da do te mere ocara i za sebe veze tri takva coveka kakvi su bili Vilijam Hamilton, Horacije Nelson i Dzordz Romni ? - jer ona je do 1799. kada se prepustila ljubavi sa Nelsonom za sobom imala tek trideset i tri godine.

O Emi se tesko pise samo ukratko, kaze lik iz romana Barija Ansvorta. Bila je kcerka nepismenoga kovaca iz jedne od brojnih tadasnjih britanskih zabiti. Vec u dvanaestoj godini je radila kao sluzavka  po boljim kucama u Londonu, da bi potom, zanesena pozoristem i glumom, bila sluzavka mnogim glumicama. Nakon niza bizarnih poslova (ukljucijuci tu i nadri lekara koji je lecio neplodnost elektro sokovima) Ema u petnaestoj godini upoznaje prvo jednog a potom i drugog, mnogo znacajnijeg svog ljubavnika : Carls Fransis Grevila (Charles Fracis Greville), koji ne samo sto je bio necak Vilijema Hamiltona vec je i  zasluzan sto je Ema upoznala Dzordza Romnija. Grevil, zaljubljen u nju toliko da mu nije smetala ni njena trudnoca sa njegovim prethodnikom, zazeleo je njem portret , te ju je poslao kod svog prijatelja Dzordza da mu pozira.

Ovo poznanstvo je rezultiralo u preko 60 (!) slika Eme u najrazlicitijim ulogama, pozama, kostimima. Skicirao ju je i potom slikao gotovo bez prekida,proglasivsi je svojom muzom. Dzordz je bio stariji preko trideset godina od Eme i vec je cetrnaest godina ziveo u Londonu, ostavivsi svoju zenu i decu u Lankasiru da budu sami narednih cetrdeset godina (!) Doduse, odlazio bi on kuci s vremena na vreme, narocito na pocetku svog londonskog zivota, kada se poprilicno mucio kao potpuno nepoznati umetnik. Povratak u njegov gradic je tako prvenstveno znacio beznadezni polozaj u koji je u prestonici dospeo, te se nadao da bi kod kuce mogao zaraditi nesto novca, sto i nije bilo tesko jer je u svojoj sredini bio prilicno poznat i trazen slikar, prvenstveno portretista. Medjutim ovom teskom periodu je u roku od nekoliko godina dosao kraj - vec krajem 70tih bio je najtrazeniji portretista u Londonu.
U trenutku kada upoznaje Emu Dzordz je dakle vec veoma poznat i trazen slikar. Ona tada jedva da ima sedamnaest godina iako je vec prosla kroz dve burne veze od kojih se jedna zavrsila njenom trudnocom. Iako nikada do tada nije bila slikarski model, njeni predjasnji poslovi, narocito oni u pozoristu gde je mogla da posmatra glumice, izgleda su pomogli jer se zaista brzo pronasla u novoj ulozi. Dzordz je bio odusevljen i rekao da je ona divine lady ... superior to all womankind. Za njega Ema je bila savrsen model koji u sebi kombinuje grcku klasicnu lepotu i ponesto rubensovskog ideala. Njena izuzetna lepota, ziv karakter i taj narociti talenat za poziranje u razlicitim ulogama ili 'raspolozenjima' pretvorilo je Emu gotovo odmah u Dzordzovu jedinu muzu - toliko da mu je uskoro postalo tesko da se usredsedi na slikanje bilo koga sem nje, sto je umelo da ometa njegovu karijeru portretiste visokog drustva. Poznato je da je u samo cetiri godine - od te 1782. do 1786. Ema pozirala za njega punih 100 puta ! Tada je i nastalo tih sesdesetak slika Eme.

To su uglavnom slike raznih heroina, cesto mitoloskih, kojima je Ema davala lik : Kirka, Medeja, Bahantkinje ili je bila kakva hriscanska svetiteljka poput sv. Cecilije; takodje je mogla predstavljati neku personifikaciju ili lik iz knjizevnosti. Slike koje predstavljaju nju samu su u manjini - uglavnom je bila u nekoj od "uloga" - cak i kada su je slikali drugi slikari poput Andjelike Kaufman (Angelica Kaufmann) ili Dzosue Renoldsa (Joshua Reynolds). Kasnije, u domu svog buduceg supruga Vilijema Hamiltona u Napulju, ona ce zabavljati mnoge od poznatih ljudi svog vremena preoblaceci se u razlicite kostime, "glumeci" uz muziku razne istorijske licnosti poput Kleopatre i pokazivajuci ta razna "raspolozenja" koja je usavrsila. Talenat u ovome izgleda joj nije manjkao - u ovim su predstavama uzivali upravo mnogi slikari koji su je potom ovekovecili na svojim platnima. I sam Gete je pomenuo Emu kada je govorio o Hamiltonu i njegovoj kuci rekavsi da je tesko poverovati koliko slika ta devojka sa samo par saleva i pustenom, dugom kosom moze da evocira. Smatrao je da je u njoj - lepoj i savrsenog tela - Hamilton pronasao zivu sustinu onoga sto je voleo u antickoj umetnosti.

Ema je te 1786. godine poslata Vilijemu Hamiltonu u Napulj. Pet godina kasnije vencali su se u Londonu, iako su, s obzirom na sve njene egzibicije i burnu proslost, mnogi smatrali da ona bas i nije za pravu englesku Lady. Pre vencanja, tokom tih letnjih meseci 1791. Dzordz je ponovo uzurbano slika - neke od tih slika su gotovo nedovrsene i pokazuju brzinu i hitrost sa kojom je umetnik radio - posto je postala Lady Hamilton vise mu nije pozirala a on je ponovo pao u depresiju u kakvoj je bio i tokom prvog njenog boravka u Italiji.

Krajem veka, bas dok su Ema, Hamilton i Nelson iz Napulja stizali polako kopnenim putem u Englesku - on se konacno vraca svome rodnom mestu i svojoj zeni i deci, nakon tih cetrdeset godina zivota u Londonu, da bi tri godine kasnije,u sesdesetosmoj godini umro.


Ono sto mene fascinira u celoj ovoj prici jeste broj tih portreta koji je nastao u slikarevoj zanesenosti. Ja licno ne znam da je ijedan umetnik naslikao 60 slika jedne te iste osobe. Cini mi se da cak ni Dali svoju Galu nije predstavio toliko puta, mada mozda gresim. I iako ima dosta prica u istoriji umetnosti o umetnicima i njihovim modelima, zenama ili ljubavnicama,kao one koje sam pomenula na pocetku, ni jedna, cini mi se , nije ovako cudna s obzirom da ne stoji sama za sebe, vec je deo jedne vrlo slozene slagalice koja tek kada se u potpunosti sklopi otkriva svu svoju cudnovatost i bizarnost, a koju sacinjavaju ova trojica muskaraca.

Dzordz Romni je slikar koga nekada zovu "zaboravljenim genijem" engleskog slikarstva. Slikao je u doba Dzosue Renoldsa i uspeo da se pored njega probije i postane poznat i cenjen u drustvu kakvo je bilo tadasnje londonsko, sto sve znaci da je posedovao izuzetan talenat. Ipak, nikada nije postao clan Akademije, niti je on to i pokusavao. Bio je pre svega izvaredan portretista, iako revolucionar po prirodi pa je tako smatrao da ga to slikarstvo sputava. U drugoj polovini svog zivota zudeo je da se bavi i 'visim' slikarstvom, medjutim ostao je zapamcen pre svega kao covek koji je izuzetno mnogo slikao Emu Hamilton :)

Slike :
- Autoportret
- Ema sa slamenim sesirom
- Ema kao Bahantkinja
- Ema kao Bahantkinja
- Ema kao Kirka
- Ema sa belim velom

Jos nekoliko slika :

     

 


 
 
 

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Oscar Wilde quote

Oscar Wilde quote
God knows; I won't be an Oxford don anyhow. I'll be a poet, a writer, a dramatist. Somehow or other I'll be famous, and if not famous, I'll be notorious. Or perhaps I'll lead the life of pleasure for a time and then—who knows?—rest and do nothing. What does Plato say is the highest end that man can attain here below? To sit down and contemplate the good. Perhaps that will be the end of me too.

Autorska prava

Creative Commons лиценца
Аutor bloga Casa del poeta tragico је Gradiva. Ovo delo je licencirano pod uslovima licence Creative Commons Autorstvo deliti pod istim uslovima 3.0 Unported.