Sunday 6 June 2010

Tomasu Manu za njegov 75. rodjendan - iz prepiske T. Mana i H. Hesea




       Dragi gospodine Tomas Man ,
      Ima tome već dosta vremena kako sam Vas upoznao . Bilo je to u jednom hotelu u Minhenu ; obojica smo bili gosti našeg izdavača S. Fisera . Od Vas su se bile pojavile Vaše prve novele i Budenbrokovi , a od mene Peter Kamencid  ; obojica smo još bili neoženjeni i od svakog od nas očekivale su se još lepe stvari . Inače , u ostalome nismo bili mnogo slični , to se moglo videti već po odeći i obući . I taj prvi susret , a tom prilikom sam  Vas između ostalog upitao da li ste možda u srodstvu sa autorom tri romana o vojvotkinji od Asi , bio je više stvar slučaja i čisto literarne radoznalosti nego prijateljstva i drugarstva u zametku .
      A da je onda ipak došlo do prijateljstva i drugarstva , do jednog od najsrećnijih i najprobitačnijih prijateljstava mog kasnijeg života , za to je moralo da se dogodi mnogo toga , a što ni jedan od nas dvojice u onom prijatnom minhenskom času nije mogao ni da sluti ; i svaki od nas dvojice morao je da prođe svoj težak i često mukotrpan put , koji nas je iz  naoko sigurne bezbednosti naše nacionalne pripadnosti preko samotništva i izgnanstva doveo do čistog i pomalo hladnog vazduha svetskog građanstva , koje je kod Vas onda poprimilo sasvim drugačije obličije nego kod mene , a opet nas je čvršće i pouzdanije povezalo nego sve ono drugo što nam je tada u vreme naše moralne i političke nevinosti moglo biti zajedničko .
      U međuvremenu smo postali stari ljudi ; od naših ondašnjih saputnika samo ih je još malo u životu . I sada Vi slavite Vaš sedamdesetpeti rodjendan i ja sudelujem u tom Vašem slavlju , zahvalan na svemu što ste napisali , uradili i proživeli , zahvalan na Vašoj koliko pametnoj toliko i zanosnoj , koliko strogo disciplinovanoj toliko i razigranoj prozi , zahvalan na velikom , od Vaših nekadašnjih zemljaka često tako sramno prezrenom vrelu ljubavi i duševne topline i predanosti , sa kojeg je poteklo Vaše životno delo , zahvalan na vernosti koju ste istrajno negovali prema Vašem jeziku , na čestitosti i toplini shvatanja i pogleda , za koje se nadam da će se , kad nas više ne bude bilo , potvrditi kao jedan od elemenata jednog novog svetskopolitičkog morala , svetske savesti , čiji prve detinje korake i danas pratimo sa zabrinutošću i nadom .
      Ostanite još dugo među nama , dragi Tomas Man ! Čestitam Vam i zahvaljujem Vam ne kao opunomoćenik jedne nacije nego kao pojedinac , čija je prva otadžbina , baš kao i vaša , tek nalazi u procesu nastajanja .

                                                                                                                        Srdačno Vaš H.Hese

Juni 1950
iz Neue Rondschau

9 comments:

  1. Sjajno! Hvala! Ovo mora na fejsbuk... :)

    ReplyDelete
  2. I mislila sam da ce ti se svideti :)
    Ima toga i jos, ali cekamo Heseov rodjendan :)

    ReplyDelete
  3. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete
  4. :) e da se zahvalim i u ime 20+ lajkera sa fejsbuka :)

    ReplyDelete
  5. Drago mi je da su drugari i dalje popularni :)

    ReplyDelete
  6. i meni, ali zanimljivo je, s obzirom na bogat feedback, da su se oglasile samo žene...

    ReplyDelete
  7. Pa mora se priznati da zenskinje nekako vise i duze citaju Hesea (sto je interesantno obzirom na predominantnost decaka u knjigama :)) a ovo je ipak njegovo pismo Tomasu ... mozda stoga. Ja Hesea "mnogo obozavam" ali mi je Tomas zrelija jedna ljubav. To sto su oni jos bili drugari i sto sad imamo tu bozanstvenu prepisku dostupnu za uzivanje, to mi dodje kao special treat. Knjigu je izdala meni jako draga Knjizarnica Zorana Stojanovica koja otelotvara ono malo dobrog u izdavastvu danas ...

    ReplyDelete
  8. Dragi Herman!
    Mislim da nisu za poređenje. Svaki ima svoje vrednosti, mada sam ja lično sklonija Heseu. Ko će ga znati, možda su lični neki razlozi prevagnuli. Ipak su to samo nijanse u pitanju, kada odlučujem, kome ću srce podariti od njih dvojice.

    ReplyDelete
  9. Imala sam, nekodj, uramljenu Heseovu sliku iznad radnog stola :)))kako sadi neke biljcice u basti. Hese covek mi se dopada vise nego Man covek. Sto se knjizevnosti tice, na stranu subjektivni dozivljaj, prednost bih ipak dala momku iz Libeka :)

    ReplyDelete

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Oscar Wilde quote

Oscar Wilde quote
God knows; I won't be an Oxford don anyhow. I'll be a poet, a writer, a dramatist. Somehow or other I'll be famous, and if not famous, I'll be notorious. Or perhaps I'll lead the life of pleasure for a time and then—who knows?—rest and do nothing. What does Plato say is the highest end that man can attain here below? To sit down and contemplate the good. Perhaps that will be the end of me too.

Autorska prava

Creative Commons лиценца
Аutor bloga Casa del poeta tragico је Gradiva. Ovo delo je licencirano pod uslovima licence Creative Commons Autorstvo deliti pod istim uslovima 3.0 Unported.